Parovi
Djevojčica plavi cvijet Dječak
Zavjesa Poderano jedro
Ruže i suze Nevinost u okovima strasti
Plavetnilo Stakleno zdanje
Torzo Poljubac
Stablo Dekor
Mladost u klopci Podarite milost cvijeću
Nježno Još nježnije
za dugih šetnji-vježbalica
mimohodu se privuklo tijelo
nije drhtaj pred osamom
koja čeka svaki moj koračaj na trg
i sagnuto
i stidno
za svaki korak čuva ovo čelo
po misao – veselicu
nije strepnja ni pred njinim očuvanjem
od uličnog pristaništa
tek po dubokom izdisaju
kad ostaje za mnomzvonjava tržna
grgorenje bijedno oponašanje vode i plač
drhtaj razgori –
-kad smorenu povuče me sebi kameni sprud
čeka li me iznova
tužni mimohod tržni
ili će časak jedan iscijediti za me trg
od kužnih me voda očistiti i ukoniti
šta će sa mnom trg?
Ples svjetlosti
Nježna muzika
Snovi mladog mjeseca
Ponekad , nekako se sve posloži.
I ljubav i tuga i lijep proljenti dan i sjećanja.
I blagdan.
Meni je svaki dan praznik .
Raspoloženje odiše elegijom, onom umilnom ,toliko plemenitom da srce hoće da odleprša, noseći sjećanja u susret onima kojih nema, koji nam nedostaju.
Znalo bi kamo, ali mu ne daju. Još mu vrijeme nije za grlica let.
Ne pomaže mu ni violine, ni klavir. Gitaru bi , da sa sobom nosi. Jer kako će tango bez nje sa grlicama plesati.
A poželjelo se, i njih i plesa.
Sjedim u kutku sobe. Ko dijete na tuti. Skupio sam se, siroče napušteno od svih. Pravdam se to je zato da dam prostora srcu , meštru od nježnosti i plesa.
Uzimam gitaru, onu čarobnu rubinovu i prebirem prstima. Neko bi rekao ovaj je nekad virtuoz bio i svirkom zavodio.
Aha , kako ne.
Ja vam ne umijem da sviram. Ali , ljubav i snovi mogu sve. I odjednom prsti pucnuše, žice zatitraše i se zvuci se počeše prelivati u akorde , srcu mome , najdražeg tanga, .
Tango to Evora.
I isklopim oči, i vidim!
Srce korak po korak , prilazi Grlici miloj , zar je važno kojoj, sve ih je ono voljelo. Prima je za ruku, ljubi je u obraz , zagrli i zastane.
Gleda u mene, ja se zastidim,zastao sam je mi suze vlaže oči i ne vidim gitaru. U svakoj suzi zapisano :
-Uželio sam vas se mile moje. Toliko mi nedostajete da me život boli.
Srce mi šapuće, pusti tugu sada , vrijeme je za snove i ples.
Gitara zacvili.
Šta je sa ovim gitarama. Čim čovjeku u očima rosa zaiskri , one jecaju. I šta da se radi? Onda insan , hrio ne htio mora zašmrcati.
Srce se priljubi uz obraz grlice plavetne i vali krenu. Ono je samo dekor ljepoti u svili , koja leprša u njegovom naručju.
Začudo srce poprima moj lik, inače nema taj običaj. Možda misli , da će konju kome su noge postale stablo ukorijenjeno u prošlostu, udahnuti lakoću kojom ono pleše.
U uglu gitara više nije sama, ima tu jedna milozvučna violina i hor sa neba koji se glasa. Hrfa u daljini titra. Sve slavi ljubav.
Korak za korakom. Okret i okret . I zastoj i stisak , kada u vazduhu dodir gori i slama , i dvije i dvije ruke,lijeve i desne. Dvije i dvije noge su ljubavi okret i korak. A grlica je muzika koja ljubav želi. .
Bolje da sam ostao da sjedim, ne želim da me sada srce izda.
-Neće.-šapće ona.
-Ovaj ples moraš odsanjati i sa svakom svojom grlicom otplesati. Uželjele se dodira tvojih i čežnje što ples nosi. I daj , nemoj mi lice rositi. Sve će ti se oprostiti.
A život teče dalje i plete svoje naizgled zamršene,a tako jednostavne i prelijepe niti.
Rješenje za Šapu ipak nisu našli.On ipak nije bio toliki akmak i rezolutno je odbio ponudu da mu pomognu.Kad oni nekom pomažu to ti je ko pustiti bijesne vukove među nevine kuje u tjeranju .Taj put se nije prevario,nekih drugih puta jeste.
I tu pred milicijskom stanicom,na vrhu Bjelavama naiđe ona. Prelijepa, prirodna garavuša,kosa do po leđa,visoko uzdignuta čela, sva treperi. Ponosno kao labudice ide ka Višnjiku, prema bolnici.Vidi se po munduri da je medicinska sestra.
Godinama prije Dobri sazno da je na plasticiradila. Nije ona zbog toga dobro izgledala, silikonska plastika tada nije ni postojala,već samo kao rekonstrukcija takarli rana . Ona je toliko dobra i prelijepa bila zato što se takva ženska samo od sebe zbog hira nekog anđela rodi.
Mahala je o njoj malo znala. Onako iz prve ruke . A kad mahala nešto ne zna , ona to sazna . ako ne sazna , ona istinu po svojim mjerilima kroji, i to u nekoliko varijanti . Za svaki vakat i svako raspoloženje po jedno .
Ta ljepota , latinka, sirotica bila.Od šeste godine sa sa bakom živjela.Majka u Njemačkoj,otac u Sloveniji. nikad se nisu razveli . Niko ne zna zašto . Iako je bila dijete oca i majku nikad više nije htjela ni čuti ni vidjeti. I nije
Po smrti bake devetnaest godina imala i nikog na svijetu osim Dobrog nije imala. Njega je od bake kao baštovana naslijedila. Začudo to niko u mahali , osim Frke Frkice nije znao .
A u mahali je jedan od osnovnih zakona : Ima ljudi i neljudi . Tako je uvijek bilo. I majki i nemajki. I očeva i neočeva.Takav je svijet.
U to vrijeme biti sestra je bilo časno i poštovanja vrijedno zanimanje . Prelijepe uniforme ,svijetlo ili tamno modre ,čohani pelerinski ogrtači, uštirkane ,izvezene kragne i kape .Nije sestra morala biti ni lijepa,ali je odjeća činila ljepšom,dostojanstvenojom i nekako nepristupačnijom. To je često bio privid.Tada se za dežura nisu mogle razlikovati časne i obične sestre. Voljele se i časne nagizdati ko medicinske. A bome i pinekom , hajd rečemo biva , za oko zapasti
I nema pantala,jok , ni slučajno . Sad sve vidiš, kakav, koliki, dobar, loš, čvrst ili guz što lahuri. A instant, brza hrana i isto takvo ”takarenje” nisu dobra preporuka za bilo šta dobro. Ćak ni za ten.
U tim igrama sve se samo od sebe tesalo gdje treba.Nisi ti mogao vidjeti zeru viška mesa tamo gdje ne terba. Poriroda se pobrine za sva.Dugotrajne ,slasne i strasne borbe anamo one i anamo onog učinile su jedno slasno i ogromno anamo ono druženje i doticanje , neizostavno su vodili do kraja svih vrhunaca i kliktaja : joj,mamo mamice . Ti igrama se brisalo sve suvišno na jednom mjestu i prenese ga na mjesto gdje bolje stoji i pripada.
Tada nijedna žena nije kupovala ili trebala imati masažere. Samo prstom takneš ili pritisneš nekog Mojsiju, Debu, Hercu, Omu , Baška baŠu Dobrog, čak i Lenjog i eto ti savršeni masažer. Hem nije na struju i po život opasan. Oni kupovni su pogibeljni i brzo dosade. Hem ne moraš ga kupovati,pare štediš.
U slučaju zorta može se i u kadi natandariti . Ne kvari se,blaži, nježniji i baršunastiji, krući, savitljiviji, ama nićim mu ne možeš naudti. Samo ponekad , kada se anamo ona odjednom baildiše i presvrati , i on klikne . Ali ko da su na strju, ha se malo ga po kosi pomilki , evo ga ko nov nopvcijat. Ko da je jako iz radnje stigo.
Konj se ukoči pred njom ,ni makac ko pravi kenjac . Gleda u nju kao da je proždire očima.Nije da mu se digo pritisak,al'samo što nije. Ona ustranu, konj ustranu. Ona u drugu stranu konj u tu stranu.
Konta Lenji što se to konj zajebava i skonta. Deba skonto da ništa skonto nije.Misli blesava ova ženska. Lako se to rješava.Hek,štos u glavu hanjvanu. Stari Mojsijev štos.
A opet sve nešto sluti ,jebo ga pas , ovdje Dobri prste ima iako ga nejma . Ko da je on na konji i sa njim se poigrava. I nešto konta :
-Ljepoto mila nikako Dobrog štosem u čelenku. Ni u snu . Taj se zna naopako svetiti. Danima, noćima samo buba i udara,uh sve tako.Bum bum,zvek,zvek. A kad bi se vi zalaufali po Bjelava ne bi moglo spavati, pa bi pola dunjalačuna neispavano i nervozno na posao sutradan ode.
Što ti je narod? Mjesto da i on počne udarati bubat on hudi. Joj što bi to fešta i vatromet bio. Recima narod na Bjelavama počeo bubati i udarati. Probudi se Mejtaš ( vidi ironije ;prvio se probude kameni mrtvaci), potom Višnjik, pa Podhrastovi, zatim Koševo i Koševsko brdo i redom se počnu bubati i udarati. I sve je gotovo. Opšti takeraj u Gradu .
Bubanje i udaranje budilo dio po dio grada i u njima se počene bubati i udarati , dok ne zavlada opšte bubanje i udaranje.To ko da netko u elektrani pritišće dugmeta a svetla se u gradu pale , dio po dio, i kao božićna jelka svijetle.Bio bi to zaćarani krug iz koga se grad nikad ne bi izvukao dok svi ne bi pocrkali.
Recimo jedan dio se prestane udarati i bubati,okolni jenjavaju i gase se.Međutim upaljenim avjetlima ne preti nikakva oopasnost.Poslije eto ti Mojsija pa on buba i lupa. Čuje to Deba,ni on ne voli da preskoči svoj dio,pa i on lupa i buba ; zatim Herco, Oma i nakraju Lenji konta:
-Jebo lenjost , kad je fešta nek i dušek gori.
I kako se ne bi čitav grad uvijek iznova i iznova,samozapaljivo. Meeđutim Gradu nikad nije prijetila opasnost da sagori u bubanju i udaranju iz tri razloga Prvo zbog one narodna,što narod ne vidi to narod ne imitira. Drugo što bi ljubomorni hadumi iz vlasti dekretom , zakonskim i podzakonskim aktima zabranili opšti takeraj . Da mogu zabranili bi i pojedinačni . Treće će mahala već skontati .
Drugi konj , onaj na konju zamišljeni , malo posramljeno ( ono ko fol ) tapše hajvana i kažemu:
„Ej,curik.“
Konj ne konta ili neće da konta.Ili je konj zaboravio da nije magarac ili Dobri manipuliše.
„Nema tu šta curik,pukneš ga,štos međ’ rogove i ima da sluša.“konkretran je Deba,skonto Mojsijev fol..
I tu pred milicijskom stanicom,na vrhu Bjelavama naiđe ona.Prelijepa,crnooka prirodna garavuša,kosa do po leđa,visoko uzdignuta čela,sva treperi.Ponosno kao labudice ide ka Višnjiku,prema bolnici.Vidi se po munduri da je sestra.
Kasnije je kako mahala kaže Dobri sazno da je na plastici,radila.Nije ona zbog toga dobro izgledala,plastika tada nije ni postojala,već samo kao rekonstrukcija.Ona je toliko dobra i prelijepa bila zato što se takva ženska samo od sebe zbog hira nekog anđela rodi.I ona,latinka, sirotica bila,od šeste godine sa sa bakom živjela.Majka u Njemačkoj,otac u Sloveniji.Po smrti bake devetnaest godina imala,oca i majku nikad više nije htjela ni čuti ni vidjeti.
Ima ljudi i neljudi,Tako je uvije bilo.I majki i nemajki,I očeva i neočeva.Takav je svijet.
U to vrijeme biti sestra je bilo časno zanimanje ,sa prelijepim uniformama ,svijetlo ili tamno modrim,čohanim pelerinskim ogrtačima,uštirkanim,izvezenim kragnama i kapama.Nije sestra morala biti ni lijepa,ali je odjeća činila ljepšom,dostojanstvenojom i nekako nepristupačnijom. To je često bio privid.Tada se za dežura nisu mogle razlikovati časne i obične sestre.Voljele se i časne nagizdati ko medicinske.
I nema pantala,jok.Sad sve vidiš,kakav, koliki,dobar,loš, čvrst ili guz što lahuri.A instant,brza hrana i isto takvo ”takarenje” nisu dobra preporuka za bilo šta dobro.
Prije je to bilo mistično i zamišljat i i otkrivat i uživat.Pa čitavu noć,dvije,tri i koliko treba sevdisati i sevdisati,akšanmlučiti i akšamlučiti, mirisati,milovati,maziti,voditi ljubav,odmarati se milujući,mazeći,ljubeći dok ti želja sve jačom biva.Ne bi insan nigdje izbivao.Samo bi se u đardinima igrao,jurio i sakrivao.Nostalgija,šta li.I pad je let.
U tim igrama sve se samo od sebe tesalo gdje treba.Nisi ti mogao vidjeti zeru viška mesa tamo gdje ne terba. Poriroda se pobrine za sva.Dugotrajne ,slasne i strasne borbe anamo one i anamo onog učinile su jedno slasno i ogromno anamo pno i klikta joj,mamo memice briše sve suvišno na nekom mjestu i prenese ga na mjesto gdje bolje stoji i pripada.Tada nijedna žena nije kupovala ili trebala imati masažere.
Samo prstom takneš ili pritisneš nekog Mojsiju,Debu,Hercu,Dobrog,čak i Lenjog i eto ti savršeni masažer.Hem nije na struju i po život opasan.Oni živi su samo pogibeljni.Hem ne moraš ga kupovati,pare štediš.Ne kvari se,blaži,nježniji i baršunastiji,krući,svitljiviji,ama nićim mu ne možeš anudti.Samo ponekad anamo onim kada se tome anamo onome.
Konj se ukoči pred njom ,ni makac.Gleda u nju kao da je proždire očima.Nije da mu se digo pritisak,al'samo što nije.Ona ustranu,konj ustranu.Ona u drugu stranu konj u tu stranu.Konta Lenji koji se konj zajebava i skonta.
Deba konto i ništa skonto nije.Misli blesava ova ženska.Lako se to rješava.Hek,štos u glavu hanjvanu.Ovom što je sada niži,a inače nije niži.Nikako onog nižeg što je sada viši.Taj se zna naopako svetiti.Danima,nićima samo buba i udara,uh sve tako.Bum bum,zvek,zvek.
Kad se to zalaufa po Bjelava ne može spavati,pa nervozno na posao sutradan ode.Što ti je narod?Mjesto da i on počne udarat1 i bubat1 on hudi.Joj što bi to fešta i vatromet bio.Recima narod na Bjelavama počeo buati i udarati.Probudi se ;Mejtaš ( vidi ironije ;prvio se probude mrtvaci),Višnjik,podhrastovi, Koševo i i Koševsko brdo i počnu se bubati i udarati.
I sve je gotovo.Bubanje i udaranje budio dio po dio grada i u njima se počene bubati i udarato dok ne zavlada opšte bubanje i udaranje.To ti ko da netko ptitiscima dugmeta a svetla se u gradu pale dio po dio,kao božićna jelka cvijetle.Bio bi to začarani krug iz koga se grad nikad ne bi izvukao dok svi ne bi pocrkali.
Recimo jedan dio se prestane udarati i bubati,okolni jenjavaju i gase se.Međutim upaljenim avjetlima ne preti nikakva oopasnost.Poslije eto ti Mojsija pa on buba i luzpa,čuje to Deba,ni on ne voli da preskoči svoj dio,pa i on lupa i buba,zatim Herco,Oma i nakraju Lenji konta,jebo lenjost kad je fešta nek i hala gori.
I kako se ne bi čitav grad uvijek iznova i iznova,samo zapaljivao.Gradu nikad nije prijetila opasnost da sagori u bubanju i udaranju iz dva razloga,Prvo zbog one narodna,što narod ne vidi to narod ne imitira.Drugi razlog ćemo već smisliti.
Drugi konj onaj na konju,malo posramljeno tapše hajvana i kažemu:
„Ej,curik.“
Konj ne konta ili neće da konta.Ili je konj zaboravio da nije magarac ili Dobri manipuliše.
„Nema tu šta curik,pukneš ga,štos međ’ rogove i ima da sluša.“konkretran je Deba, doktoriro Mojsijev fol..
Siđe Dobri, izvinjava se :
„Hajvan kao hajvan šta on zna šta je umilnost, ljepota,nježnost po se se zablenuo i ne da proći.“ -daje uzde Debi i nastavlja: “ Evo ruke milo moje, uhvati se i ja ću te zaštititi od hajvana i od svijeta i samoće i neću dati da ti se bilo šta loše dogodi. U mom srcu toliko ljubavi ima , da bi se mogla utopit u njoj.“
Niko ni ona ne zna u njeg ‘ srce više rasčerečeno.Niti će ikad saznati.I u nje srce djetinje slomljeno, lomili ga , i majka i otac .
-Budemo to jednom provjerili.- ozari joj se lice.
Otprati je Dobri petnaestak koraka .Konj za njima kaska , pustio ga Deba .
-Izvini , zakasniću na posao,vidimo se.
-Nema sporno , i ja se za konje moram pobrinuti, svakako se vidimo .
Ona ode, Dobri gleda za njom, i mahnu joj rukom , jer ona zna da će joj samo jednom mahnuti . To sanjala. Ona se ne okreće i zavija niz Višnjik.
I provjerili su isto veče. Više puta , kaže Deba, hoćete li mu vjetrovati odlučite sami, pa nastavlja:
Što ti je sudbina. Treba deset kubika zemlje da se iz kontrafora izbaci, pet pet tona ćumura i pet metara drva da se ubaci, po oke davida da se rokne pa da ženska zapjeva: Joj,mamo mamice,skoro osamnaest puta.Oko osamnaestog puta se nisu mogli dogovoriti, umor ih savladao. E jesu li pnovo brojali, to ne znam. I dan danas je to jedina sporna tačka između dobrog i plastičarke.
Deba zino i pita Lenjog:
“Jel onaj Dobri neki pjesnik , šaretiti načisto zna , il’ koji mu je vrag?
„Ništa ti ne znaš ćafiru jedan. Neke riječi je bolje ne govorit!“
Ovaj dijalog definitivno uvlači Najlenjeg u ovu priču.Najlenji je stvarno bio najlenji,
Ne bi taj napravio potez viška, osim…
Iz stanice izlaze četiri policajca sasvim ozbiljnog lica.Vidi se po zvjezdicama i širitima jedan je glavni.
On pita onako strogo,načelnički::
„Čiji su vam to konji momci?“
Herco pade s’ konja, Debe ublijedio, Baška baŠu boli ćošak ,Lenji gleda ka nebu k'o pita se ; heć'l biti kiše.
-Od onih žena što raznose mlijeko po Bjelavama. – mutavo će Deba .
-A jel’ one znaju da ste im uzeli konje?
-Ne znaju. I ja nisam s njima. Evo tri konja,njih trojica.Ja nemam ništa s’ konjima.- pere ruke Deba, plaši se zindana.
-Kako nisi s'njma , a znaš da one đugumarke ne znaju da su ovi tvoji zdipili konje?
Vodite ga pod ključ,prizno je.Vodite i ove konjine,odvojeno,hajvane za znak vežite.Ostalo od doručka panje pa im podajte.
Odvede jedan drot sa jednom zvjezdicom Debu pravo u bajbok.Druga dva nešto dumaju i ne mrdaju.Dvije zvjezdice grme.:
-Hajmo šta stali,mrdajte,nećemo akšam tu dočeati.
-Ko ga ćemo vezati konjine ili hajvane.
-Konje,konjine jedne.
Dva drota Lenjeg,Herci Dobrog lisice na ruke,ali za znak ne mogu,malene lisice, štangu ne obuhvataju.
-Šta radite mazge jedna-promjenile ploču zvijezdice.
-Vežemo konjine za znak,ali ne ide.
-Ne te konjine,magarci jedni,nego hajvane.
Nikako da spengaju hajvane za znak.
Vide Herco,Baška baŠa i Lenji sa kakvim mentalitetima posla imaju pa se nešto profinili,umutavili i predusretljivi postaju .Pomažu drotovima da se od lisica odpengaju, pa spnegaju,pa nije ovako,pa nije onako,pa šta ti znaš.Tako to obično počinje.
-Vidiš ljudi i dobri i pametni, ti sve naopako radiš i ometaš ih.
-Da ti pokažemo kako.
-Neću ne vrerujem vam ,nemojte mene. Pokažite na gospodi drugovima kako se to radi.
Zna se ko bježi od fizike.Herco i Dobri sležu ramenima pa petljaju sa lisicama i zagovaraju.
-Ovako bolan.
-Nije tako nego ovako.
-Blage veza nemaš, D rug pomakni se malo i pridrži lijevi dio bukagije . .
-Jok ti imaš. Drugi drug okreni se malo, i ti pridrži desni dio belenzuke .
Drugovi cvjetaju ,jedan drugom migaju i išarete, ko ovi veze nemaju.Komentarišu:
-Krivo to rade.
-Nemaju pojma.
-Ne znaju ni spengati jedan drugog.
-Baš smiješno, nas spengavaju ha,ha,ha.
-Ha,ha,ha, još nas za znak sa konjima vežu.
-Uh ovo ne valja.Hej momci skinite nam lisice.
-Ne možemo.
-Nemojte vi nam ne možete.Odmah,smjesta skidajte ili palica radi.
-Nemamo ključa.
-Evo u mom gornjem džepu .
– Koji džep , lijevi ili desni ?
-Ako je desni onda je desni.Ako je lijevi onda je lijevi,ništa jednostavnije.
-Znam je to,ali ja ne znam koji je koji džep sve mi se smutilo u glavi.
-Nije važno rovi džep bilo koji.
-Dobro lijevi ili desni.
-Daj desni.
-Koji je desni.
Nikako da se dogovore. Dosadilo i Herco kaže.
-Nije važno koji je lijevi, a koji je desni.Ne smijemo i gotovo.Još da nas za đeparenje optužite.
-Ne bi mi.
-A ako vam kažu da morate.
-Onda bi morali.
-Nismo mi krivi što ćete ostati spengani.
Uđoše Lenji,Baška baŠa i Herco u stanici.Komadir se uzhodao.Nervozan što se zadržalo.
Sve, odnijela si sobom sve
moju ljubav, moje sne
cijeli zivot moj
Ti kojoj dadoh prvi cvijet
kojoj dadoh cijeli svijet
otisla si sad
Refren
Al’ sve je bila laz
svaka tvoja rijec, sva ljubav tvoja
bol, samo tuznu bol
dala si mi ti, ljubavi moja
Sve, odnijela si sobom sve
moje srce, moje sne
cijeli zivot moj
Refren 2x
Budi me crne labudice krik
pomislim kleti Morganu
neuništivu
ženu vučicu
ukočen otvaram oči
prozor prvo uskače u moje zjenice
jedna žena leprša
ispod oblaka od sanja
uplašim se
tvoja haljina na stolici
ti sniš u mojim grudima
maksumče moga odrastanja
radostan biva
ovog puta
smrt
mu nije ukrala
voljenu ženu
W a l e l a
u ne la nv i u we tsi
i ga go yv he i
hna quo tso sv wi yu lo se
i ga gu yv ho nv
a se no i u ne tse i
i yu no du le nv
ta li ne dv tsi lu tsi li
u dv ne u ne tsv
e lo ni gv ni li s qua di
ga lu tsv ha i yu
ni ga di da ye di go i
a ni e lo hi gv
u na da nv ti a ne hv
do da ya nv hi li
tso sv hna quo ni go hi lv
do hi wa ne he s di
u ne la nv i u we tsi
i ga go yv he i
hna quo tso sv
wi yu lo se
i ga gu yv ho nv
God's son
paid for us
Now to heaven He went
after paying for us.
Then He spoke
when He rose
“I'll come the second time”,
He said when He spoke
All the world will end
when He returns.
We will all see Him
here the world over.
The righteous who live
He will come after.
In Heaven now always
in peace they will live.
God's son paid for us
Now to heaven He went
after paying for us.
God's son
paid for us.
Valala
Božji Sin
plaća za nas
Sada je na nebo Otišao
nakon plaćanja za nas.
Govorio je
kada se uznosio
Doći ću ponovo
To je rekao kada je govorio
Sve će svijet završiti
kad se vrati.
Svi ćemo ga vidjeti
na ovom svijetu.
Pravednici koji žive
On će doći poslije
U Nebu sada i uvijek
u miru oni će živjeti.
Božji Sin plaća za nas
Sada je na nebo Otišao
nakon plaćanja za nas.
Božji Sin
plaća za nas.
Svi Indijanci su Božja djeca. I mi smo Božaja djeca. Ta djeca,Indijanske prerije i Bosna su čuda Zadivljujuće Milosti / Amazing Grace.
Za mnoge reke sam znao:
Reke iskonske kao svet,
koje su tekle dok još u ljudskim venama
krv nije bila potekla.
Moja je duša duboka kao reke.
Kupao sam se u Eufratu
kada zore još musave bejahu i neuke.
Sagradio sam brvnaru kraj Konga
i uspavljivao me je.
Zurio sam u Nil
i dizao kraj njega piramide.
Kada se Ejb Linkoln spustio u Nju Orlins,
čuo sam kako peva Misisipi
i video mu muljevito dno
pozlaćeno beznadežnim smirajem Sunca.
Znao sam za mnoge reke.
Prastare i mutne vode.
Moja duša je duboka
Kao reke.
