Pred ponoćna Galerija Bosna zemlja Božije milosti

Autor

Hajero Šabanadžović

 

Djelić tvoga neba                                                           Nježnost lebdi

 

 

Raskoš jeseni                                                                  Dan cvijeća

 

 

Proljetni valeri                                                                  Cvijetno polje

 

 

Dan umiven suncem                                                     Zaljubljenost

 

 

Blistavi dan                                                                        Sneno talasanje

 

 

Boje jednog sna                                                                 Jesenji kovitlac

 

 

Jesenja radost                                                                   Snježni đardin

 

 

Čudesno nebo                                                                    Jesenja idila

 

 

Sergej Jesenjin – Krčmarska Moskva

 

Nema više nade, svršeno je,

daleko su sad rodna polja.

Neće više sivim lišćem svojim

iznad mene zvoniti topola.

 

Nestat će i niske moje kuće,

neće više biti ni psa mog.

Na moskovskom trgu, u svanuće,

izdahnut ću, sudio mi Bog.

 

Volim ovo šarenilo grada,

podbuo je, snage više nema.

Zlatna, snena Azija i sada

na njegovim kupolama drijema.

 

Kada sine mjesečina bijela,

kako svijetli, tko li će je znati?

Idem pravo, oborena čela

u poznatu krčmu navratim.

 

U jazbinu takvu kad doskitam,

svu noć strašnu, u dimu i buci,

ja droljama svoje pjesme čitam,

kraj lopova sa čašom u ruci.

 

Bije srce i ja blijeda lica

Govorim i pijano se klatim:

ja sam, kao i vi, propalica,

ni ja nemam kamo da se vratim.

Nestat će i niske moje kuće,

neće više biti ni psa mog.

Na moskovskom trgu, u svanuće,

izdahnut ću, sudio mi Bog.

 














												

Bleki – Samo bijeli pupoljak sanjam

 

 

 

 

Srce krhkog proljeća Crvena jesen ruža  Predvorje raja

Nestvarni krajolik Snovi u vrtlogu duge  Ona Sanja

 

 

 

Visoke temperature

groznica

halucinacije

nema ih

u snove se pretvorile

 

 

 

i pitanje

Maksumče krhko

šta radiš to

šta radiš tu

međ rajskim mirisima

 

 

 

bijeli pupoljak

milon latica njenih

oko mene leprša

snima uranjam

u ljepotu oceana

 

 

 

zar ti ža ni

mladosti što lebdi

u život kroči

svojim riječima

a smaraš

 

 

umoran sam

ali sanjar

slikar valera

još riječi

nježnih slika ima

 

 

želi

jednu pjesmu

jednu sliku

pokloniti milinom i snom

ljepoti  čudesnoj

 

 

 

bezuslovno

tek

za sjećanje

i jedno sjetno

adio mila

 

 

 

****

 

 

Primjetih. mnogi zapadnim jezicima skloni.

Neka , znanja nikad na odmet.

 

 

Ja opet rođen u vrijeme kad slavili smo pjesnike Ljubavi:

Ljermontova, Puškina, Jesenjina, Cvjetajeve, Ahmatove, Majakovskog …

 

Učeći naučih i jezik njihov.

Ne dobro , ali dovoljno da se usudim da vam ponudim prevod pjesme

Milion ruža.

 

 

****

 

 

Milion crvenih ruža

 

 

Bio jednom jedan slikar imao je kućicu i slike

Ali on je volio jednu glumicu koja voli cvijeće

On je potom prodao svoju kuću prodao slike i sklonište

I za sav novac kupio cijelo more cvijeća

 

 

Milione milione milione crvenih ruža

Sa prozora , kroz prozor sa prozora vidiš ti

Neko ko voli voli voli i to ozbiljno

Svoj je život pretvorio u cvijeće za tebe

 

 

Milione milione milione crvenih ruža

Sa prozora , kroz prozor sa prozora vidiš ti

Neko ko voli voli voli i to ozbiljno

Svoj je život pretvorio u cvijeće za tebe

 

 

U jutarnjim satima možete ustati ka prozoru , možda si poludjela

Kao nastavak na tragovima sna trg je pun cvijeća

Duša drhti , koji to bogataš ovdje luduje?

A ispod prozora jedva dišući siromašni umjetnik stoji

 

 

Milione milione milione crvenih ruža

Sa prozora , kroz prozor sa prozora vidiš ti

Neko ko voli voli voli i to ozbiljno

Svoj je život pretvorio u cvijeće za tebe

 

 

Milione milione milione crvenih ruža

Sa prozora , kroz prozor sa prozora vidiš ti

Neko ko voli voli voli i to ozbiljno

Svoj je život pretvorio u cvijeće za tebe

 

 

Sastanak je bio kratak , u noć ju je voz odnio

Ali njen život je bila bezumna pjesma ruža

Umjetnik je proživjeo život sam , dosta nevolja je propatio

Ali njegov život bio je cijeli Trg od boja ruža

 

 

Milione milione milione crvenih ruža

Sa prozora , kroz prozor sa prozora vidiš ti

Neko ko voli voli voli i to ozbiljno

Svoj je život pretvorio u san cvijeća za tebe

 

 

Milione milione milione crvenih ruža

Sa prozora , kroz prozora sa prozora vidiš ti

Neko ko voli voli voli i to ozbiljno

Svoj je život pretvorio u cvijeće za tebe

 

 

Milione milione milione crvenih ruža

Sa prozora , kroz prozor sa prozora vidiš ti

Neko ko voli voli voli i to ozbiljno

Svoj je život pretvorio u cvijeće za tebe

 

 

Amira Medunjanin – Svirajte mi tiho, tiše / Song – Tekst

Amira Medunjanin – Svirajte mi tiho, tiše

Svirajte mi vi, tiho, tiho

Svirajte mi vi, tiho, tiše

Tiho, tiho, svirajte mi

Nema nje

Tiho, tiho, svirajte mi

Nema nje

Ovu noć, tiho, tiho

Ovu noć, tiho, tiše

Tiho, tiho, svirajte mi

Nema nje

Tiho, tiho, svirajte mi

Nema nje

Nema nje, nema nje

Pustite me, pustite me

Da bolim svoju bol

Pustite me, pustite me

Da bolim svoju bol

Prijatelji sad, tiho, tiho

Prijatelji sad, tiho, tiše

Tiho, tiho, svirajte mi

Nema nje

Tiho, tiho, svirajte mi

Nema nje

Nema nje, nema nje

Pustite me, pustite me

Da bolim svoju bol

Pustite me, o, pustite me

Da bolim svoju bol

Bleki – Nemoj da bi mi plakala


Anđeo ljubavi

Nježnost leprša

Đardin ljubavi

Sanjajući milost

Val smrti

*

Vremenom

i nakon vremena

dodirom zakašnjelog lahora

pomiluje me nježno nježnije

to anđeosko biće

najposebnija i prelijepa djevojčica

iz đardina ljubavi podno neba

crno bijelih ptica

uspomenama

prije vremena

 

uprkos zemljinoj teži

shvatim

da u njenoj nevinoj duši

iskon svjetlosti rosi

da bi njome mogla radošću

zagrliti čitav jedan novi svijet

snovima

 

prije i nakon snova

prepoznajem te

vazdušasta i nestvarna

iz vrteške života kliziš

nemaš vremena zastati

na bolnijem mjestu moraš zasjati

u ljubavi

sa ljubavlju

u srcu mome

sanjajući milost

 

pleši i lepršaj Djevojčice

svakim bljeskom misli

srnećim korakom odlete radovanja

da nam žao biva što se nismo više davali

 

A onda u vremenu

neumitnom vremenu

ispunjen prelijepim životom

i ljubavlju tvog djetinjeg srca

zahvaćem prelijepim valom smrti

moraću da usnijem i odim

 

a ti

radovanje imentovano

d'bro ja jopet došla

nemoj da bi mi plakala

prelijepi nespokoju moj

i ne daj da te meni opet ukradu

ljubavi moja jedina


												

Nena Ivosevic – On je sam / Song -Lyrics


   

On je sam

on je tako sam

on nema nikog da ga tješi

da mu šapće nježne riječi

jer je dalek njegov dom

dalek njegov dom

Zvijezde su visoko na nebu svom

Ne znaju o bolu tom

Ne znaju o tom

Daneke kasne kapi siše

On ih neće gledat više

Samo njihov sjaj

Samo njihov sjaj

Ova hladna noć

svuda samo samo

jedan čovjek sanja jedan san

sanja jedan san

On je sam

On je tako sam

On nema nikog da ga tješi

Da mu šapće nježne riječi

Jer je dalek njegov dom

Dalek njegov dom

Zvijezde su visoko na nebu svom

Ne znaju o bolu tom

Ne znaju o tom

da neće niko noćas doći

da mu sklopi snne oči

jer je dalek njegov dom

dalek njegov dom


												

Oni jašu Mojsije harmoniku baca – Sedma epizoda ( Drugi dio )

 

Nikad niko od Luce riječ grubu nije doživio.Ona zabezeknuta , nije to njen riječnik, a opet skoro da jeste. Drotovi jesu obeznanjeni , mnogo više. Biće provincije, curik kući, ako je ne smire.A kako ćeš ba Lucu smiriti; taj se još nije našo, a možda ni rodio.

Konj konjski upire prstom na Kosu i nije više peš:

-Ništa, ja zino ko dva peša, ćerka mi tu, sa ovim mahalašima na smucanju, evo ova .

-Vodi je kući šta čekaš?

-Kako ću?

-Ćerku za ruku, konja pod ruku ,  u  jedno od auta , vodi je kući, nježno i pažljivo , bez degeneka , ispitivanje temeljito , ni slučajno degenek i spavancija. Tim redom i nikako drugačije.Vidi molim te , osilila se cura, ona se obnoć skita, a babo rinta. Ne ide to tako ,  al u žensko se ne smije dirat , pa da ti je hiljadu puta najrorođenij kćerka . A možda nije ni kriva. Možda je neki od njih ni krivoj ni dužnoj smoto mozak ko petobanku ukrupno. Nešto mi previše sramežljivošću i čednošću diše.

-Kojeg konja  pod ruku  da vodim?

-Sebe konju jedan.

Kosinom ocu nije jasno kako sebe pod ruku  jamit, ali ne smije pitat; vidi situacija nije nagodna , a nije lud da je pogorša.

Priđe Luca djeci što spavaju, posmatra tu nevinost i šuti; u srcu , u grlu  joj se nešto steže. To joj duša srce stišće , a grlom  je davi. Nečujno pssst dvojici drotova išareti, rukom im otpust daje.

Uzima kozlić  , što ispred šupe stoji, sjeda na njega, briga je za munduru nije.Duge noge pruži. Nije je briga, što su joj se  procvjetali mirisi i ljepote rasuli po baštenskom krajoliku, a gledaoci zanijemili.

 

Nju sada interesuju ovo dvoje. On joj poznat, dobro poznat. Prije četiri godine sam samcat, po ledenoj kiši nosio joj gutu metara  drva i tone  kamene breze i zamalo joj u zagrljaju umro. Malo je stariji ,  ali ljepši. Obučen malo ozbiljnije nego što treba, ali zna to mu je zaštitni znak. Krije djetinje srce svoje.

I nju je znala.Dobro. Oni joj nečovjek veliko zlo  učinio. Podero je kao trinaestogodišnju djevojčicu skroz, naskroz. Ona ga na sedam godina zatvorila. Bez dokaza. Žao joj, nije mogla više. Inače bi, da se ona pitala, po kratkom postupku. A ona  postala djetinja dobrota sušta.

 

Nije znala da su zajedno. A morala je znati. Ona sve mora znati. I o njemu i o njoj. Njeni mezimci, iako to ni jedno čeljade, ma niko  drugi nije znao. Niti će. Štitila ih ,ona  svakolikog zla. Potajice i jer joj se može. Radi dobrote i česdnosti njihove. Nalik njenoj.

Nešto mjerka i razmišlja, daleko je, ne vidi svaku crticu detinjih lica. Polako , mic po mic privlači kozlić i dođe do ispod same ljuljačke.

 

Udobnije se namješta i vadi cigare, plava kutija sa plesačicom, one jake, žućkaste i oštre,  pravo muške. Polako nježno skida celofan, da usnulu djecu ne probudi. Još laganije otvara kutiju i iz nje cigar vadi. Zatvara kutiju, tiho, sasvim tiše cigarom po plesačici lupka, duvan zbija.  Stavlja cigar među usne sočne , boje i mirisa zrele trešnje.   Zlatni upaljač iz džepa vadi, pripaljuje i bulji u djecu.

Ista taka je ona nekad bila i samo joj jedna suza kanu, iz lijevog oka. U desnom  zaiskrilo, ništa kanulo nije. Kasnije , skoro pa tog stađuna će joj iz desnog oka suza kanuti a lijevo će zaiskriti, ono kad ja naredila da pokupe Dobrog.

Gleda ih i  moli se. Jako je tužna. Pogledava u nebo koje se  , pošto je i poslijednji anđeo uzletio ,  tek sada zatvorilo. Ne bi trebali djecu svaki tren  silovati i ubijati, Bože moj , milosti pun.

Ljuljačka se lagano i sama njiše,  kao da neku iluziju  iskona stvara. Veselo sunce razigrano krošnju trešnje obasjava. Iako su plodovi  odavno ubrani, svjetlost iskri  među lišćem što treperi,  kao da se male crvene bobice ponovo rađaju.

Na ljuljački jedna ledena bjelina i  druga ponoćna modrina tiho , sasvim tiho spiju. Spavaju i spavaju; sanjaju i sanjaju, miruju i miruju i možda mriju.

Ona , tamnoputa i svjetlucava , krhka i sićušna skupila se u njegovom krilu. Ruke mu oko struka umetnula, na grudi, na srce mu glavu lejpuškastu naslonila. Kose bujne , vrane  rasula i spije.

Na licu ispod desnog oka; jedna suza plava se zaledila nikako da klizne. Smješak bdije nad tom suzom i vjetriću je nalik. To dijete spije i sanja polja djevičanskih ljubičica. Misli da  je sada sigurna . da zlo više ne može dostići .

On , malo veći, blijed i tužan, u plišu svoga tijela, u skute , u zagrljaj  dijete obmotao i čvrto ga drži. To nije insan , to je anđeo u modrom,  što svoje maleno ptiće od zlog života i ljudi  pod skute sakriva i brani. Na njegovom licu suza nema, ali u  lijevom oku jedna suza krvava  iskri.

Gleda ih i šapuće:

Mili moji, pamtite, svi su krivi i niko nije kriv. Tako se moralo desiti. Plašim se da neke stvari razumijem,  pa nisam sigurna da želim da ih razumijem. Vi ćete sve pregmjeti, trebaće vam vremena. Ali preboljeti malo teže ili nikad.

 

Ona  kao da sve zna.

 

Na drugoj strani  organi djelotvoruju, jedan se nameračio na Mojsijevu krv i modrice.

-Drug , jel vas ko diro ili tuko.

-Jes, tuko me doksat.

-Koji doksat?

-Eno oni .- I pokazuje na vrata.

-A,tako, štok te tuko , kako te može okvir vrata tući? – ispravlja se plavac, da neko ne bi pomislio na alkohol, mada će on poslije decenije i kusur u Grad doći.

-Nije ni štok ni okvir, doksat me tuko,  eno ga vas je krvav; idi pa vidi.

Ode sumničavi , mora se sve provjeriti, po  PS , sve nešto mrmlja, doksat . štok, vrata. Gleda i viče:

-Trupe drotovske, ovaj doksat  sav u goloj krvi, ko da je neka pizda imala menstruaciju bez binde.

Desetorica na mah pristupiše, jedanaesti za pendrek i pištoj se hvata , njega u bulu uvalili, on sam da čuva sedam čeljadi.

 

Ono dvoje zaljuljanih čuva Luce . Čuva i ne diše; ponovo se zaljubljuje  u djecu. U ovog malenog treći ili četvrti put.

 

Murjaci  samo jedan drugom istu rečenicu ponavljaju. Ponavljaju, ibrete se i ponovo se vraćaju i zagledaju:

-Joj , koliko menstrualne krvi , ljudi moji; ko da je neko bika kamenom sjekirom uškopio.

Vidi Luca,  ovi potčinjeni ko muhe bez glave, nigdje  blentovije  neće stići bez njene kontrole .

 

-Ovo dvoje na ljuljašci  ostavi. Ostale  spengaj i Bjelavama vodi

– Ne možemo svi stati .

-Pojačanje zovi i meni jednu moto rolu i patrolna ostavi.

 Dođe pojačanje , drotovi spengaše sve i niz džadu. Mir zavlada ledinom ,ko da se na dunjaluku ništa ne dešava . Samo dva drota i Luca počasnu stražu drže dok se djeca ljuljaju.

Sati prolazili.Ljuljaška se ljuljala i ljuljala , a djeca spila.

Luca ne trpće. Njen Dodo je  plav bio, ali isti kao ovo smeđokos dijete. Prefinjen i lijep. Toliko je lijep da bi ga uzela u krilo i ko dijetešce milovala. Takva se ljepota ne rađa. Siđe s neba i među žene ljubav sije. I ode – tek tako. Naglo. Jedno puf i nema ga.

Ljepota i nevinost ovog djeteta je plaši, od prvog dana. Godinama to  ne sluti na  dobro. Zna ona to. Već je jednom debelo opekla takva ljepota. Nikad sebi nije došla.

Ona Malecka , možda dvije tri godine mlađa od Mališe, neku je veliku nevolju i tugu probrala.

Mislila je da je to iza nje. Ali, večeras   nema tragova belaja,vidi se. Po još nevidljivim crticama u uglovima suza ,  bol je još uvijek prisutna i kida utrobu.

Saznaće ona sve , makar više nikad ne bila Luce prva dama sarajevske milicije.


												

Merima Njegomir – Magle, magle / Lyrics

 

 

Magle magle kud ste nagle

u moj dom u moj dom

rasplela sam kose svoje

na hladno na hladno

 

Meni treba sunce jarko

da da  se pozlatim

da se dragi da se dragi

dragoj Vesni vrati

 

Noć se smeši ko nas njiše

vetar sija vetar sija

presvisnuću uvenuću

sama ja sama ja

 

Meni treba mjesec mladi

da obasja dvore

da navezem da navezem

naše razgovore

 

Suzom, vežem put i stazu

srca mog sreća zna

da mi dođe da me ljubi

mio drag mio drag

 

Suzom, vežem put i stazu

srca mog sreća zna

da mi dođe da me ljubi

mio drag mio drag

 

da mi dođe da me ljubi

mio drag mio drag

 














												

Bleki – Maleni cvijet

 

 

 

 

Plišana magla

 

Nježno tkanje ljubavi

 

Procvjetala plava ruža

 

 

maleni cvijet

orošen  mirisima  djeve

što poput plišane magle

lebdi međ poljubcima mojim

i  titra

 

tanani pupoljak

nježnošću zaljubljenih srca

ko muzika

ko snoviđenje

dodirima od iskona

budi se

 

procvjetala  ruža

raskošnim latima

tvoje ljepote

kao čednosti vijekova

boji se i tka

nagošću tvoga  tijela