Bijela sam vam bila ja,
A kad žetva započela,
Na suncu sam pocrnjela.
Ja sam bijela bila, znam,
Prije, kada nisam žela,
Ali sunce nije dalo
Da i dalje bude bijela
Ova vatra moga tijela.
U svanuću mog života
Kao ljiljan bijah bijela,
Ali me sunce ogrijalo
I tako sam pocrnjela.
Umilni snovi
Pogled u raj
Da se razboliš od ljepote đardina
Cvijetna tananost
Djelić tvoga neba
Snovi tvoji
na krilima djetinje mašte
dozvaše slike čudesne
mnoštvo slika
u kojima čuvah ljubav
samo za tebe
o jedina
zato živote moj
samo mi dođi
i ostani
ne plaši se
pojubi me
nježno dugo
kao anđeo
to sam ja
na tvome ramenu
tvoj suđeni
Pjevam danju, pjevam nocu
Pjevam sele sto god hocu
I sto hocu to i mogu
Samo jedno jos ne mogu
Da zapjevam glasovito
Glasovito, silovito
Da te dignem sa zemljice
Da te metnem med’ zvjezdice
Kad si zvjezda sele moja
Da si medu zvijezdicama
Medu svojim sele moja
Medu svojim sestricama
817* Svaki kraj je dobar , osim onoga koji je loš .
818* Nije sve kako se čini, ali zlato uvijek sija na isti način.
819* Snijeg pade na behar , na voće. Joj ,levata majko mila. Ne obraše voće na vrijeme.
820* Svemu što stvori Gospod udahne dušu , kakvo – takvo pamćenje i nephodni minimum razuma.
821 * Ako se kamen nosi u džepu i jednog dana nestane , nedostajaće haman kao insan ili hajvan. Ili barem fikus. I to onoliko vremena koliko je bio nošem.
822* Svaki nacional šovinizam ode pod ledinu, a nacional šovinisti i prije
Ljubavi, od zrna do zrna, od planete do planete,
mreža vjetra sa svojim sjenovitim mjestima,
rat sa svojim cokulama krvavim,
ili dan i noć klasa.
Kuda prođosmo, otoci, mostovi ili zastave,
violine prolazne jeseni izbodene,
radost je ponavljala usne kaleža,
bol nas je zaustavljala svojom lekcijom plača.
U svim republikama razvijao je vjetar
svoju neporočnu zastavu, svoju ledenu kosu
i zatim se vratio cvijet svome cvjetanju.
Ali jesen u nama nikada nije ovapnjela.
U našoj domovini stalnoj nicala je i rasla
ljubav sa svim zakonima rose.
Dobro dosla u moj grad, kako si
ko i onih dana jos lijepa si
sta su ove godine bez mene ti donjele
Kazes zivot ti je bas potaman
imas klince, kola i velik’ stan
a zna li da te nasmije onako do suza
Kazes nije to moja stvar
i da sam tvoj najveci promasaj
Ref. 2x
Dobro da nije neko vece zlo
ovo je srce moje vec prezivjelo
dobro je da si dobro, bilo cija da si
dobro je, neka si
/neka si, neka/
Očeva grlica odlazi
životu suđenom
pomislih
Gospode hvala Ti
što podari mi radovanje
milo i prelijepo
a suze klize
ne mere ih se insan kutarisati
pa se pitam
Bože Mili
odakle mi toliko rose
Ako se ikada
budemo rastali
neka to ne bude
nek ne bude u prolece
Jer tesko je gledati
sve druge ljubavi
kako se radjaju
dok nasa umire
Ako se ikada
budemo rastali
neka to ne bude
sa suzama i tugom
Da se oprostimo
od nekih stvari
obicnim recima
i odlutajmo bez povratka
Oprosti sto govorim o rastanku
suvise sam srecna
da bih bila sasvim bezbrizna
Htela bih toliko toga
da ti kazem
al’ ne umem sada
kad se voli
Ref.
Ako se ikada
budemo rastali
neka to ne bude
sa suzama i tugom
Ako se ikada
budemo rastali
neka to ne bude
u prolece
Danas je nedelja 21.Maj/Svibanj 2023.
Na kanafi nam zabilježeno da je otperjalo 140 dana .
Po abakusu nam je ostalo još samo 225 dana do kraja ovog stađuna. Bar se nadamo.
Pesimisti bi rekli, kako kome. A merebit da su i pesimisti ponekad u pravu. U današnjem vaktu insan nema drugih mogućnosti nego biti pesimist i biti u pravu.
Nisi ni pomislio pesimistički a ono neđe bukne ili se obnovi rat . A kad dunjaluk, nije bitno čiji , potrefi rat pesimizam , ne da se rađa on bukne. I stid ga prognozirati mrtve , iskasapljene , silovane, raseljene , uništeno i porušeno. Ako lane koju smatra se saučesnikom ili barem sudrugom zla navještanje.
A jopet , mnogi se svjetlosti Milostivog nadaju . Jer svako zlo na ovom dunjaluku ima rok trajanja, sa perspektivom paklene beskonačnosti na onom svijetu.
Što bi poete rekle:
-Ni najgori pesimizam ne može biti tragičan kao ljudsko zlo proisteklo iz arijevskog , bjelačkog šovinizma.
U prevodu:
-Svaki nacional šovinizam ode pod ledinu, a nacional šovinisti i prije .
