Bijela sam vam bila ja,
A kad žetva započela,
Na suncu sam pocrnjela.
Ja sam bijela bila, znam,
Prije, kada nisam žela,
Ali sunce nije dalo
Da i dalje bude bijela
Ova vatra moga tijela.
U svanuću mog života
Kao ljiljan bijah bijela,
Ali me sunce ogrijalo
I tako sam pocrnjela.
Umilni snovi
Pogled u raj
Da se razboliš od ljepote đardina
Cvijetna tananost
Djelić tvoga neba
Snovi tvoji
na krilima djetinje mašte
dozvaše slike čudesne
mnoštvo slika
u kojima čuvah ljubav
samo za tebe
o jedina
zato živote moj
samo mi dođi
i ostani
ne plaši se
pojubi me
nježno dugo
kao anđeo
to sam ja
na tvome ramenu
tvoj suđeni
Pjevam danju, pjevam nocu
Pjevam sele sto god hocu
I sto hocu to i mogu
Samo jedno jos ne mogu
Da zapjevam glasovito
Glasovito, silovito
Da te dignem sa zemljice
Da te metnem med’ zvjezdice
Kad si zvjezda sele moja
Da si medu zvijezdicama
Medu svojim sele moja
Medu svojim sestricama
Mladenci
Sanja Š. i Velid J.
Život mladenaca Srce puno radosti
Mamo mamice Sreća
Đardin ljubavi Zaljubljenost
Neuslovljena ljubav Život radosti pun
Ti si mi bila u svemu naj, naj, naj
i u dobru i u zlu, i u dobru i u zlu
vjerovali ili ne
ti si meni sve naj, naj
naj, naj (u svemu naj)
Ref.
Svi mi drugi svoju tamu nude
a iz tebe sija vjecni sjaj
zato si u svemu za me naj, naj, naj
naj, naj, naj, u svemu naj
Ti si mi bila u svemu naj, naj, naj
i u dobru i u zlu, i u dobru i u zlu
vjerovali ili ne
ti si meni sve naj, naj
naj, naj, u svemu naj
Milo moje dijete,
Bebice moja
i ti danas odlaziš.
Znaš da sam te ja rodio.
pričali su ti
mater te samo nosila.
nije bila od dvoje djece.
Život sam isplakao ,
moleći se Bogu Milostivom
dušu sam slomljenu
ponovo lomio
da mi podari tebe.
upamti milo dijete,
Bog je moj Dobar
reče mi
neka joj Sanja bude ime
sedam godina je sanjaš
Gospoda svoga moliš.
kad On reče budi
ono biva.
danas ruku tvoju dajem
moram radostan biti
a boli
mila moja
boli a ja ću sa zaljubljenim pogledom
sa tobom plesati tvoj oproštajni tango
i praviti se
život je igra
ti ćeš stajati u bijelom
putevima tvojim oditi
očeva Grlica svija svoj dom
a njemu se srce kida.
Mila moja
ako vidiš suze u oku mom
pomisli da sam u sunce predugo gledao
ili me grize dim cigarete koje nema
ili neku Grlicu
moju Tišinu snim
da mi bude lakši odlazak tvoj
ili rastanaka naš
to već svejedno je
Malena moja
sretno ti bilo
ne misli da se ja ovo opraštam od tebe
imam još malo nekog posla
ovdje
još riječi
nježnih i milosnih
ima u duši mojoj
onih što sam tebi pjevao
a ti se smijala
i nježila
riječi su čudne
samo klize
Miloj djevojčici
da ih čednošću svojom
oplemeni
Mila
Pjesme koje
ti poklanjam su slike života moga.
Ti odaberi najljepše
nosi ih životom svojim
Nina , Nana
Ništa ti ne znaš, bolje je tako
djetinje oči zastri ti snom
ne znaš ni što je teško i lako
bespuće što je a što je dom
ništa ti ne znaš, ništa o bolu
i da su ljudi hladni i zli
ništa o muci , praznome stolu
mali moj sine , spavaj mi ti
Spavaj mi ti ( 6X)
More kad otme nevine duše
ti ni ne slutiš kako je to
i kada se snovi ko karte ruše
kad se u srcu skameni zlo
Ništa ti ne znaš, zavjesa snova
krije tvoj obraz, misli i vid
dok ne raspoznaš slike i slova
nježno u zipci spavaj mi ti
Spavaj mi ti! (6X)
NINA – NANA
Bolje da ne znaš šta se sve radi
i kakvo vrijeme izbija sat
olovne kiše, nevolje, gladi
neće te taknut mirno ćeš spat
ništa ti ne znaš , maleno moje
igrama tvojim treperi mir
godine tvoje nježnosti br0je
dok ne odrasteš spavaj mi ti!
Spavaj mi ti! (6x)
NINA – NANA
Spavaj mi ti!
817* Svaki kraj je dobar , osim onoga koji je loš .
818* Nije sve kako se čini, ali zlato uvijek sija na isti način.
819* Snijeg pade na behar , na voće. Joj ,levata majko mila. Ne obraše voće na vrijeme.
820* Svemu što stvori Gospod udahne dušu , kakvo – takvo pamćenje i nephodni minimum razuma.
821 * Ako se kamen nosi u džepu i jednog dana nestane , nedostajaće haman kao insan ili hajvan. Ili barem fikus. I to onoliko vremena koliko je bio nošem.
822* Svaki nacional šovinizam ode pod ledinu, a nacional šovinisti i prije
Ljubavi, od zrna do zrna, od planete do planete,
mreža vjetra sa svojim sjenovitim mjestima,
rat sa svojim cokulama krvavim,
ili dan i noć klasa.
Kuda prođosmo, otoci, mostovi ili zastave,
violine prolazne jeseni izbodene,
radost je ponavljala usne kaleža,
bol nas je zaustavljala svojom lekcijom plača.
U svim republikama razvijao je vjetar
svoju neporočnu zastavu, svoju ledenu kosu
i zatim se vratio cvijet svome cvjetanju.
Ali jesen u nama nikada nije ovapnjela.
U našoj domovini stalnoj nicala je i rasla
ljubav sa svim zakonima rose.
