“Kurbani 2023” nadležne institucije Islamske zajednice će izvršiti organizirani otkup i osigurati kurbane za humanitarne potrebe i potrebe obrazovnih institucija u našoj zemlji, po jedinstvenoj cijeni od 430,00 KM, odnosno 219, 88 cirka .ba., bez pogovora i prigovora. I bez PDv koji se normalno ne plaća i na taj način država zakida za enorman iznos.
Rijaset takozvane islamske zajdnice BiH je prošle 2022. god takođe utvrdio je cijenu uplate kurbana za 390 KM, ili 199, 40 EUR , bez pogovora i prigovora.
Pobećanja cca 10 % . Prava sitnica za nezakjažljive gulikože. Narodskim parama kupuju kurbane , pa im ih kao sadaku ponovo prodaju i poklanjaju .
Trak lova , trak poriznanica, i posao završen,meso ako koga zapadne, zapadne.
A prije će biti da neće , bar tako nas uče prethodne godine.
Glede prošlih godina, moramo upozoriti „donatore“ i eventualne konzumente kurbanskog mesa , nabavljenog preko rijaseta na slijedeće činjenice:
-rijaset / „iz“ meso dobija besplatno od Saudijske Arabije ili drugih humanitarnih organizacija
-meso koje rijaset prodaje/podvaljuje kao kurbansko nije halal , već suprotno : haram je, jer nije zaklano po kuranskom nijetu i uz pominjanje boga.
Zaklano je u klaonicama širom svijeta,prvenstveno Australije i Južne Amerike.
-To rijasetsko kurbansko meso je kontaminirano jer je zamrznuto godinama ležalo u hladnjačama proizvođača.
Već priliko odmrzavanja, krajnji potrošač je u prilici svjedočiti raspadu i truležu mesa.
Zato vjernike savjetujemo da se oslone na tradicju djedova koji su klanje kurbana obavljali na pravi, propisani i jedni mogući način:
Lični odbair živog kurbana, i posvećenje, polaganje kurbana na stranu i klanje , kao čin spremnosti žrtvovanja i života i imetka u slavu i ime Allaha Milostivog.
No , koga briga za konzumenta ili vjernika. Rijaset je postao korporacija sa osnovnom postavkom : biznis je biznis , a u centru njihovog biznisa je iscijediti/opljačkati vjernika do maksimuma. Normalno radi lične dobrobiti.
Zaboravljaju „učeni“ da svaki biznis ima svoj početak i kraj, a za konačni sud o „biznisu“se polažu računi ma jednom plaho uzavrelom mjestu.
135 dan otišlo pajkiti u blisku vječnost, napriliku do dogodine.
230 preostalih se ninaju. Neki se jako počeli ninati, a nekima se već manta. Logično . Što si bliže osi vrtnje , to lakše propadaš. A ono kamo i gdje , to je stvar izbora; činjenje i ne činjenje.
Čudno, nešto mislimo , zašto djecu ljuljaju , ako im se od toga nesvijesti. To je vrlo kompleksna , te jako čudna stvar. Roditelji svjesno bandače rođenu djecu. Da miruju i da im ne smetaju . I misle , svima potaman. Djeca pajke, a oni se tkare ili rade to što rade.
E . pa , nije potaman. djeca lako ostanu obandačena i munjena za čitav život. A možda i oni sami budu natakareni.
A možda je to dobro. Jer ako nisi bar malo munjen i zbunjen , život nema smisla , i vrlo je tegoban, da ne kažemo krvoločan. Tako da se nije jednostavno odlučiti:
Ili imati takaren život ili biti munjen i pomelo takariti. Normalno ne život. Ko je vidio da se prostači i takari život. Tada se obično zaglavinja.
Pitate : gdje se zaglavinja?
Najčešće je to vrlo bolno i vrelo mjesto. Gdje su insanski roštilji poredani jedni do drugoga, u beskonačnim redovima i po zasluzi. Ravnoteža u smislu igre bez granica i parova.
Ravnoteža u igri bez granica , podrazumjeva vječni ostanak na insanskoj roštiljadi.
Ravnoteža u parovima nije ništa skromnija. Kako si sijo na zemlji , upari se sa onim na nebu.
Što bi poete rekli:
-Ljuljali te ne ljuljali, riknjava se sprema.
U prevodu:
-Bolje riknuti nabeban i naljuljan , nego kao ubleha , pogan i fukara natakaren .
Bit ću vani, ne čekaj me, idi spavati, ondje ću sjediti i čučati i doći ću pijan.
Ja sad idem van i vratit ću se možda tek za tristo godina, pa zar je to neko vrijeme?
Past ću ti na prozor u spodobi jednog bezprizornog razrokog fotona.Posadit ću se u obliku prašine, spale nelome s cipela, na prag tvojih vrata.
A ti onda ne budi zla i pusti me k sebi.Ne pravi mi scene. Ljubavnike ćemo pokupiti u pokrivač i izbaciti kroz prozor.
I ostavit ćemo sebi svjetlo.Ma pusti me k sebi.
Ma pusti me već k sebi, pa pusti me već,zašto ti to toliko traje, to je nekoliko trenutaka, ma to je grozno dugo,pa ja ću tu usahnuti umrijeti umrijet od žalosti,ma molim te ipak otvori il’ ću ti ta vrata razvaliti, kožu ću ti izgrebsti, oči ću ti iskopati
