Proljetno vece puno obecanja.
Gle jednom opet osjecam se mlad.
Pod silnim nebom, koje zvijezde sanja,
Rasirio se rasvijetljeni grad.
Nesto duboko, ko pjesma starine,
Pjevana altom u tisini mraka,
Tece u moje srce iz nizine,
Od nizova i hrpa svjetiljaka.
Ko da mi sapcu ta svjetla daleka:
Ne kloni! Nesto radosno te ceka!
U dublji zanos, ili ljubav novu –
Kuda me zovu?
Moja si bila ti od glave pa do pete
moja si bila grlila me kao dijete
sad od mene oci sakrivas
Tudja si, vise nemam ja na tebe pravo
tudja si, sve je propalo sto dao sam ti ja
bas kao kula karata
Ref.
Da l’ si sretnija sto ti drugi usne ljubi
il’ nesretnija sto on se na mom mjestu budi
nisam Bog zna sto, al’ kako sam te ludo volio
Da l’ si sretnija tamo daleko od mene
il’ nesretnija kad zabole te uspomene
nisam Bog zna sto, al’ jednom sam te ludo volio
Otkud ti, kojim dobrom tu na pragu mome
malena, milja presao sam milione
sad vise ti ne spavam sam
Ref.
Ljubio sam te k'o da nijednu nisam imao na svijetu
a spalila si me, pretvorila u dim
Ref.
Song –
Уральская рябинушка
Вечер тихой песнею над рекой плывет,
Дальними зарницами светится завод,
Где-то поезд катится точками огня,
Где-то под рябинушкой парни ждут меня.
Ой, рябина кудрявая, белые цветы,
Ой, рябина, рябинушка, что взгрустнула ты?
Лишь гудки певучие смолкнут над водой,
Я иду к рябинушке тропкою крутой.
Треплет под кудрявою ветер без конца
Справа кудри токаря, слева – кузнеца.
Ой, рябина кудрявая, белые цветы,
Ой, рябина, рябинушка, что взгрустнула ты?
Днём в цеху короткие встречи горячи,
А сойдемся вечером – сядем и молчим.
Смотрят звёзды летние молча на парней,
И не скажут ясные, кто из них милей.
Ой, рябина кудрявая, белые цветы,
Ой, рябина, рябинушка, что взгрустнула ты?
Кто из них желаннее, руку сжать кому?
Сердцем растревоженным так и не пойму…
Оба парня смелые, оба хороши,
Милая рябинушка, сердцу подскажи!
Ой, рябина, рябинушка, оба хороши
Ой, рябина, рябинушка, сердцу подскажи!
Uralska rjabinuška
Veče tihom pesmom nad rekom plovi.
Daleki bljesak obasijava fabriku,
Negde tamo voz kotrlja vatrenim točkovima,
Negde tamo pod rjabinuškom momci me čekaju.
Eh, rjabina kovrdžava, belih cvetova,
Eh, rjabina , rjabinuška, zašto si tužna ti?
Samo zvuci tihe melodije žubore nad vodom,
Ja idem do rjabinuške strmom stazom.
Na vetriću beskrajnom okreću uvojci lišća,
Desno okreće strugar u levo kovač.
Eh, rjabina kovrdžava, belih cvetova,
Eh, rjabina , rjabinuška, zašto si tužna ti?
Danju u fabrici , susreti kratki , vatreni,
A naveče zajedno – sedimo ćutećke.
Letnje zvezde gledaju ćutećke momci.
Kome sam draža , neće otvoreno da kažu.
Eh, rjabina kovrdžava, belih cvetova,
Eh, rjabina , rjabinuška, zašto si tužna ti?
Belo inje zemlju pokriva,
S pesmom ždralova jesen dolazi.
Al’ ostala je ona ista uska stazica u planini /kojom/
Mi još uvek, utroje idemo rjabinuški .
Eh, rjabina kovrdžava, belih cvetova,
Eh, rjabina , rjabinuška, zašto si tužna ti?
Ko od njih kome, čiju ruku više steže ?
Ludo srce ništa ne nemože da shvati…
Oba momka su hrabri, oba su dobri,
Mila rjabinuška, mome srcu ti presudi !
Eh, rjabina kovrdžava, belih cvetova,
Eh, rjabina , rjabinuška, zašto si tužna ti?
Danas je Četvrtak 22. Maj / Svibanj 20235
Ako kažu da su otpisali 141 dan , a preostalo za otpis 224 dana do kraja godine, ne vjerujte im, jer će se isti ti dani vratiti slijedeće godine.
A u međuvremenu će ti prelijepi dani neštedimice otpisivati insane.
Razlika u inteligenciji.
Dani skontali , njima dovoljno kedan dan godišnje, ali izračunato u vječnim omjerima to je skoro pa iskon.
Ljudi pomislili da su pametni i odredili sebi život dug koliko im dani dozvole. I kapak. Nema više.
Ono ima . ali ne na ovom dunjaluku. A tamo su svi dani isti. Ne mjenjaju se i vječno traju.
A insani?
Kako koji !
Svi se nadjau vječnosti , a večina ne čini ništa da se spasi gantovane gruntovnice upržunu.
Danas je Ponedeljak 22. Maj / Svibanj 2023.
Ako kažu da su otpisali 141 dan , a preostalo za otpis 224 dana do kraja godine, ne vjerujte im, jer će se isti ti dani vratiti slijedeće godine.
A u međuvremenu će ti prelijepi dani neštedimice otpisivati insane.
Razlika u inteligenciji.
Dani skontali , njima dovoljno jedan dan godišnje, ali izračunato u vječnim omjerima to je skoro pa iskon.
Ljudi pomislili da su pametni i odredili sebi život dug koliko im dani dozvole. I kapak. Nema više.
Ono ima . ali ne na ovom dunjaluku. A tamo su svi dani isti. Ne mjenjaju se i vječno traju. U jednom segmentu tamo daleko je mir i hladovina. U drugom segmentu pržunm vječno proklestvo i vrime mili kao puž na nauljenoj uzbrdici.
A insani?
Kako koji !
Što bi poete rekle :
-Svi se nadajuu vječnosti , a večina ne čini ništa da se spasi gantovane gruntovnice upržunu.
U prevodu :
– Pazi što činiš i još bolje pripazi šta ne činiš !
Evo recimo , na današnji dan:
337 – Umro je rimski car Konstantin I Veliki, prvi rimski car koji je prihvatio hrišćanstvo u Rimskom carstvu. Godine 325. sazvao je prvi hrišćanski sabor u Nikeji.
Nikejski sabor je uveo strahobalna , vrlo neinteligentna bogohuljenja. Samo nebesa što se ne sruše.Ali će zato pakao biti krcat.
Što bi poete dodale:
Dani su vam kao neke savršene knjigovođe .
Dodatak u prevodu:
Što je u danima zapisano ne treba muhur, ni nikejski sabor.
Ako hoćeš da o zori
Pjevam tebi pjesme moje,
Oj, ne bježi sa prozora,
Da ja gledam lice tvoje!
Ako hoćeš da ti pjevam
O sunčanom toplom sjaju,
Oj, pogledni okom na me,
Divotanče, mili raju!
Ako hoćeš da ti pjevam
Onu tihu nojcu milu,
Razvij tvoju gustu kosu –
Mirisavu meku svilu!
Ako hoćeš da ti pjevam
Miris divnog pramaljeća,
Oj, razgrni njedra bijela –
Da udišem miris cvijeća!
Il’ ako ćeš pjesmu moju
O izvoru slasti bujne,
Hodi, hodi na grudi mi,
Da ti ljubim usne rujne!…
Ako hoćeš da o zori
Pjevam tebi pjesme moje,
Oj, ne bježi sa prozora,
Da ja gledam lice tvoje!
Ako hoćeš da ti pjevam
O sunčanom toplom sjaju,
Oj, pogledni okom na me,
Divotanče, mili raju!
Ako hoćeš da ti pjevam
Onu tihu nojcu milu,
Razvij tvoju gustu kosu –
Mirisavu meku svilu!
Ako hoćeš da ti pjevam
Miris divnog pramaljeća,
Oj, razgrni njedra bijela –
Da udišem miris cvijeća!
Il’ ako ćeš pjesmu moju
O izvoru slasti bujne,
Hodi, hodi na grudi mi,
Da ti ljubim usne rujne!…
Осінь на двох
Опале листя тихо шелестіло,
Пожовкло все – і осінь у душі.
Ти знов прийшла,
Ми знову не зустрілись,
Скажи, чому не легко так мені?..
Я назбираю тих листків із клена,
Ти знов кружляєш в танці золотім.
Забуду все і хоч один без тебе,
У вирій з листям легко полетів.
Приспів:
Осінь кружляє, осінь для двох,
Осінь не знає, чому все пройшло.
Все догорає проходить любов,
Все помирає, ця осінь для двох.
Осінь кружляє, осінь для двох,
Осінь не знає, чому все пройшло.
Все догорає, проходить любов,
Все помирає, ця осінь для двох…
Лише у вітра знову запитаю,
Де ти тепер і з ким проводиш дні.
Лише на згадку листя назбираю,
Щоб нагадало осінь знов мені.
Я назбираю тих листків із клена,
Ти знов кружляєш в танці золотім.
Забуду все і хоч один без тебе,
У вирій з листям легко полетів.
Jesen za dvoje
Opalo lišće tiho šušti,
Žuti sve – i jesen u duši.
Vrati se,
da se ponovo sretnemo
Reci mi, zašto mi nije lsko
Skupio sam ti lišća javora,
Da opet plešeš u zlatnom vrtlogu
Da zaboraviš sve, i jedan tren bez tebe,
I u šumu lišća zalepršaš
Jesen se kovitla jesen za dvoje
Jesen ne zna zašto je sve prošlo.
Sve gori od ljubavi,
Sve umire, ove jeseni za dvoje.
Jesen se kovitla jesen za dvoje
Jesen ne zna zašto je sve prošlo.
Sve gori od ljubavi,
Sve umire, ove jeseni za dvoje.
Samo se vjetarom ponovo pitam,
Gde si sada i sa kime provodiš dana.
Samo je u sjećanju luišća zapisano ,
podsjećam se ponovo šta mi jesen znači
Skupio sam ti lišća javora,
Da opet plešeš u zlatnom vrtlogu
Da zaboraviš sve, i jedan tren bez tebe,
I da u šumu lišća zalepršaš
Just Give Me A Reason
Pink:
Right from the start
You were a thief you stole my heart
And I your willing victim
I let you see the parts of me
That weren’t all that pretty
And with every touch you fixed them
Now you’ve been talking in your sleep
Things you never say to me
Tell me that you’ve had enough
Of our love, our love
Just give me a reason
Just a little bit’s enough
Just a second we’re not broken just bent
And we can learn to love again
It’s in the stars
It’s been written in the scars on our hearts
We’re not broken just bent
And we can learn to love again
Nate Ruess:
I’m sorry I don’t understand where all of this is coming from
I thought that we were fine
Pink:
Oh we had everything
Nate Ruess:
Your head is running wild again
My dear we still have everything
And its all in your mind
Pink:
Yeah but this is happening
Nate Ruess:
You’ve been having real bad dreams
Oh oh
You used to lie so close to me
Oh oh
Both:
There’s nothing more than empty sheets
Between our love, our love, oh our love, our love
Just give me a reason
Just a little bit’s enough
Just a second we’re not broken just bent
And we can learn to love again
It’s in the stars
It’s been written in the scars on our hearts
We’re not broken just bent
And we can learn to love again
Nate Ruess:
I never stopped
You’re still written in the scars on my heart
Both:
Your not broken just bent and we can learn to love again
Pink:
Oh tear ducts and rust
Nate Ruess:
I’ll fix it for us
Pink:
We’re collecting dust but our love’s enough
Nate Ruess:
You’re holding it in
Pink:
You’re pouring a drink
Nate Ruess:
No nothing is as bad as it seems
Pink:
We’ll come clean
Both:
Just give me a reason
Just a little bit’s enough
Just a second we’re not broken just bent
And we can learn to love again
It’s in the stars
It’s been written in the scars on our hearts
We’re not broken just bent
And we can learn to love again
Just give me a reason
Just a little bit’s enough
Just a second we’re not broken just bent
And we can learn to love again
It’s in the stars
It’s been written in the scars on our hearts
We’re not broken just bent
And we can learn to love again
Pink:
Oh we can learn to love again
Oh we can learn to love again
Ohhh
That we’re not broken just bent
and we can learn to love again.
Daj mi razlog
Pink:
Zapravo od početka
Bio si lopov ukrao si mi srce
I sam tvoja voljna žrtva
Pustila sam te da vidiš djelove mene
Koje baš i nisu pohvalne
I sa svakim dodirom ti si ih popravljao
Sad pričaš u snu
Stvari koje meni nikad ne kažeš
Reci mi da ti je dosta
Naše ljubavi, naše ljubavi
Samo mi daj razlog
Samo malo će biti dovoljno
Samo malo nećemo se slomiti samo saviti
I možemo naučiti da ponovo volimo
To je u zvijezdama
To je napisano u ožiljke u našim srcima
Nećemo puknuti samo ćemo se saviti
I možemo naučiti da ponovo volimo
Nate Ruess:
Žao mi je što ne razumem odakle sve to dolazi
Mislio sam da je sa nama sve u redu
Pink:
Oh, imali smo sve
Nate Ruess:
Tvoja glava se ponovo podivljala
draga i dalje imamo sve
I to je sve u tvojoj glavi
Pink:
Da, ali to se događa
Nate Ruess:
Da ti stvarno imaš loše snove
Oh
Nekada si ležala tako blizu mene
Oh
oboje
Nema ništa više od praznih čaršafa
Između naše ljubavi, naša ljubav, oh naša ljubav, naša ljubav
Samo mi daj razlog
Samo malo će biti dovoljno
Samo malo nećemo se slomiti samo saviti
I možemo naučiti da ponovo volimo
To je u zvijezdama
To je napisano u ožiljke u našim srcima
Nećemo puknuti samo ćemo se saviti
I možemo naučiti da ponovo volimo
Nate Ruess:
Nikada nisam prestao
Ti si i dalje zapisana u ožiljcima u mom srcu
Oboje:
Nisi slomljen(a), samo povijen(a)
i možemo naučiti da ponovo volim
Pink:
Oh suzni kanali i rđa
Nate Ruess:
Ja ću to popraviti za nas
Pink:
Skupljamo prašinu, ali naša ljubav je dovoljna
Nate Ruess:
Držimo to u sebi
Pink:
Ti sipaj piće
Nate Ruess:
No ništa nije tako loše kao što se čini
Pink:
Očistićemo se
Samo mi daj razlog
Samo malo će biti sasvim dovoljno
Samo malo nećemo se slomiti samo saviti
I možemo naučiti da ponovo volimo
To je u zvijezdama
To je napisano u ožiljke u našim srcima
Nismo se slomili samo smo se savili
I možemo naučiti da ponovo volimo
Samo mi daj razlog
Samo malo će biti sasvim dovoljno
Samo malo nećemo se slomiti samo saviti
I možemo naučiti da ponovo volimo
To je u zvijezdama
To je napisano u ožiljke u našim srcima
Nismo se slomili samo smo se savili
I možemo naučiti da ponovo volimo
Pink:
Oh možemo naučiti da ponovo volimo
Oh možemo naučiti da ponovo volimo
Ohhh
Nismo se slomili samo smo se savili
I možemo naučiti da ponovo volimo