Pred ponoćna Galerija Bosna zemlja Božije milosti

Autor

Hajro Šabanadžović

Predponoćna Galerija Bosna zemlja božije milosti je ponekad  tematska.

Večeras smo pjesmu Jesenja molitva  obojili valerima svih poznatih boja.

Ili smo boje oslikali riječima?

 

Tko da zna?

Pa da krenemo:

 

Jesenja molitva

 

Golubar bjeh mlađan i lijep

oko kipa grlice se svijale bukadar njih

trava i proljeće a ja slijep

i te feniks ptice  pramenova crvenih.

 

Na cvjetnom proplanku

svaka mi srce otrovala

ponoćnih velova uranku

na Bentbaši ljubav darovala.

 

Prkosna od milja i dara

Zemlja moja u snovima

cvijeća crvena i plava

sni večeri na bregovima.

 

Moje ruže su u molitvi umorne

one bi da spiju

zamolile su anđele ljubavi orne

da nad njima bdiju.

 

Jesen polako klečeći posustaje

vjetar je nježno ka nebu nosi

zima se budi  ohrabrena  ustaje

pada prvi snijeg po mojoj rosi.

 

Ljubavi moje sniju

u  noćima dugim moji snovi

i  grad nad nama bdiju

ko će ičega da se boji.

 

Plavet nježna milosna

Zlaćani stađuni jesenji naši ljetni

Procvala proljeća zimska

Ljubavi moje bili smo tako sretni

 

Portret golubara    Crveni pramenovi ptice Feniks

Portret golubara                        Modra rijeka moje mladosti      Crveni pramenovi feniks ptice

 

Trava i cvijeće  cvijetni proplanak  Otrovano srce

Trava i proljeće                            Cvijetni proplanak                                  Otrovano srce

 

Ponoćni velovi    Bentbaša    Bosna prkosna od sna

Ponoćni velovi                                  Bentbaša                                       Bosna prkosna od sna

 

    Plavo i crveno poljsko cvijeće   Veče na bregovima

Bosna je zemlja Božije milosti       Crveno i plavo cvijeće                   Veče na bregovima

 

Molitva za ljubav    Ruže sniju     Anđeo ljubavi

Molitva ruža                                     Ruže sniju                                      Anđeo ljubavi

 

Jesen posustaje   Zima se budi    Pada prvi snijeg

Jesen posustaje                                   Zima se budi                                   Pada prvi snijeg

 

Ljubavi mojeu noćima dugim    Snovi moji   Grad čednosti bdije

Ljubavi moje u noćima dugim                      Snovi moji                                     Grad čedmosti bdije

 

Plavet    Stađuni jesenji litni   Proljeća zimska

Plavet                                      Stađuni jesenji litni                          Proljeća zimska

 

 

Hajne – Lorelaj

 

Ja ne znam šta treba da znači

Ta tako tugujem,

O nekoj starinskoj priči

Jednako umujem.

 

Tu mirno protiče Rajna,

Hladno je, hvata se mrak!

Na vrhu brega igra

Posljednji sunčev zrak.

 

A na tom bregu se vidi

lepote devojke stas;

Ona sva u zlatu blista,

I zlatnu češlja vlas.

 

Sa zlatnim češlja je češljem,

I peva još uz to,

A glas od pesme zvuči

Silno i čudesno.

 

Lađara u malom čunu

Njen divlji zanosni ton;

Na stene ne gleda dole,

Već gore gleda on.

 

I sad lađaru i čamcu

Ja mislim da je kraj:

A sve to sa svojom pesmom

Učini Lorelaj.


												

Bleki -Nokturno

 

 

 

Moj život

 

Ah , ta magična žena

 

Ljubav

 

 

Čežnja

 

 

Listajući kalendare

nijemeći prepisujem

jednom obećani

ničim izazvani

životom obilježeni

nokturno

 

žene su žene

od blata i cvijeća

takve su kakve su

uvijek nove

kao djevojčice

uvijek mlade

kao život

prelijepe i nepredvidljive

kao planinski potočić bistri

razuzdane i mirisne

krhke ljubičice rošene

proljentim lahorcem

zaljubljive i rasplakane

blistavim  nježnim dodirom

vesele i jogunaste

janjeći svilene

raskošne sanjalice

bajkovitih dana

osvetoljubive i podatne

ljubomorne ljubavnice

očajne rasplakane majke

otkrivenih okrvavljenih grudi

u naletu strasti

zaboravom nudeći med

umjesto usahlog mlijeka

tužne  umorne  utopljenice

u sivilu pločnika

ali uvijek

i prije svega

tanana bića

veloviti anđeli naših duša

 

Dok tiha muzika

prebire valovite uspomene

jedna suza

izdajnička

slazi niz lice

milujući umorne usne

ljubljene uspomenama

a ja sretnik

neodlučan i beo

ne znam koju dozvati

da mi ruku noćas pruži

 

 


												

Mamas an Papas – California dreaming / Song – Lyrics – Prevod na Bosanski

 

 


Sanjajući Kaliforniju

 

Svo lišće je potamnjelo

Nebo je posivjelo

Šetajući

Nekog  zimskog dana

Bio bih na sigurnom i toplom

Da sam u Los Anđelesu.

 

Sanjam o Kaliforniji

Svakog  zimskog dana

 

Svratih  u crkvu

kraj koje sam prolazio

Spustih  se na koljena

Pretvarajući  da se molim

Znaš  propovednik voli tu hladnoću

Zna da ću ostati

 

Svo lišće je potamnjelo

Nebo je posivjelo

Šetajući

Nekog  zimskog dana

Da joj nisam rekao

Mogao bih danas otići

 

California dreaming

 

All the leaves are brown

And the sky is gray

I’ve been for a walk

On a winter’s day

I’d be safe and warm

If I was in L.A.

 

California dreaming

On such a winter’s day

 

Stopped into a church

I passed along the way

Well, I got down on my knees

And I pretend to pray

You know the preacher likes the cold

He knows I’m gonna stay

 

All the leaves are brown

And the sky is grey

I’ve been for a walk

On a winter’s day

If I didn’t tell her

I could leave today

Ne plaši se prijateljske ruke Mila

Dijete u oblacima

Svijet razaranja i smrti

Ocean

Jedan život

Ima dana kad osjećaš da te godina miluje  a stađuni mile,

i da stojiš na vjetrometini autoputa,u kojem ima samo jedna traka,

puna bola , užasa i zla , a ti malena čedna djeovjčica.

Traka vodi samo u jednom pravcu ,  i ne možeš se ni za tren zaustaviti.

Ako staneš , zlo te pokupi  i  nepovratno povede sa sobom.

I nema više.

Ne dozvoli to sebi Mila.

Prelijepa si i čista – čak se i Ocean ogleda u tebi.

Znaš li Malena , sretnici često naziru  sjenu prelijepe žene obučene u raskošni  crni ogrtač ,koja nježno skuplja duše onih koji odlaze.

Ako vidiš tu sjenu uz tvoje pute, nakloni joj se sa najponiznijim poštovanjem,

možda okrene glavu na drugu stranu, jer nije uvijek  sve tako crno kako izgleda.

A ako upita :

-Dijete šta radiš ovdje , ova cesta vodi u pakao, u doline bogatih , pođi sa mnom tamo ti mjesto ni’.

Nijemiš i shvatiš da to lice poznaješ kao svoj život , kao vlastiti odraz u ogledalu ,

jer dolazi od potisnutog svjetla iz tvoje nutrine.

I nemoj da bi se plašila!

Sjena je samo  došla da ti pomogne da pređeš na mjesto koje je mnogo ljepše i milostivije od ovoga,

u njemu rijeke vječno teku i svjetlost i nevinost sve je.

A možda te Milost prihvati za ruku i vrati  na  stazu ljubavi i snova.

Prepusti joj se  Malena , jer , kao što rekoh , nije sve crno kao što se čini,

sve dok  dobro i ljubav  u tebi obitava.

I poslušaj je , ni slučajno nemoj zalutati na izgubljeni autoput bogatih i nemarnih.

Nijedan put ne vodi ka nebu, tamo se samo uzneseš.

Svi putevi popločani novcem i zlom vode u pakao.

A dan kao i svaki , prelijep je mila djevojčice.

CRVENA JABUKA – Ako odes ti / Song – Lyrics


Pogled Djevojke sa francuskom kapom Duša lebdi  Purpurno sunce

 

Kad bi otišla

Sama bi se preko Bosne

Brzim vratila.

 

Meni i tebi srce isto udara

Sve tvoje želje čitam ti u očima,

Moja si i to znaju svi

Što su te potajno željeli

A ja već godinama čuvam te

Zato ne bojim se

S tobom mogu sve

 

Ako, ako odeš ti

Ja te neću tražiti

Od Vardara moja raja

Do Triglava nema kraja

Gdje bi se od oka,

Gdje bi se od srca sakrila.

 

Meni i tebi srce isto udara

Sve tvoje želje čitam ti u očima,

Moja si i to znaju svi

Što su te potajno željeli

A ja već godinama čuvam te

Zato ne bojim se

S tobom mogu sve

 

Sama bi se preko Bosne

Brzim vratila,

Sama bi se preko Bosne

Brzim vratila.

 


												

Bleki – Milina




Pitaju me kako sam?!

A , žene su direktne i sve znaju.

Slegnem ramenima.

Općenito tako i tako!

Vako i nako!

Nije da se falim.

Nogatransiran od šuplje priče.

 

Ma, bjaž’ ba. daleko mi kuća od pameti-nepameti,prepisivača,vulgarizama, drvenih filozofa , samozvanih popušlića …, zaždivna priča u drugi univerzum.

Joj , skoro da sam pametan. Tko da zna?

I šta će mi to.Nisam blećak.

Ljubavi, samo ljubavi i ženskog smijeha i cike midaj.

Šta ti bi,čudite se?!

Šta bi – bi, a šta će biti i ne pitajte.

Ništa dobro!

 

Mislimo jednog dana kada dođe vakat.

Treba mi predevarat i ovaj dan , pa noć.

I idući i tako redom.

Moram, život je prelijep.

A tim danima nanijetio hejbet ljubavi i takara.

 

Joj jeste vi, nekakvi. Svašta vam na um pada.

Govorim o sekiraciji, takav vakat, takarli nekakav došo.

Vi mislili ; ja ,nako ,po bosanski , koliko sati toliko … devera po glavi , nekog , konkretnog stanovnika.

Opet, mislim treba se ponekad malo i odmoriti.

Ma, ko frštulji odmor. To je za besposlene i zaposlene.

Nije za mene. Nisam navikao.

Odmoriću tamo gdje se insan nikad ne umara.

Ovdje se može na čas odmoriti , ups, samo da bi se opet …, zaleglo. Čuj molim te , odmor. Kaki je to način?

Đardini vabe i mirisom magijaju , a tamo neki bi se odmora faćali.

Idite , boni , pa se liječite.

 

Hoćete da se čuvarica đardina i srca naših milih ljepota, razboli od moga odmora.

A tijelo drhti, pusto se biba i doziva:

-Dođi Dragi uberi me.

Nije da se nema izbora.

Ali budaletini ne moš dokazat.

Meni je zaroniti u đardin , kao u Ocean Tišina i sni, i mahnitati,

k'o budali u bazenu baklavica ,

k'o hudom u ljepoti rajskih đardina.

 

I neuki meni , nemoj zgriješiti.

Hadumi.

Kada je ljubav bila grijeh?

Uranjajući u mirise i ljepote ,ne bojim se grijeha.

Ljubav je od Milostivog darovana.

Njegovom ljubavlju i milosšću smo stvoreni.

 

Što bi poetese rekle:

Uranjaj , mili ,samo uranjaj.

U uranjanju je milina i spas.

Normalno ako preživim prebibavanje.

 

Ponekad ne'mre srce, tu milinu izdurat.

U prevodu: Bibaj se , bibaj. Do sudnjeg dana se bibaj .

Milina je , ne da mi se iz sna buditi.

I onda ne vjeruju kada kažem:

Život je prelijep.

Osim onih koji znaju.





























Oliver Dragojević – Karoca / Song – Lyrics





Kroz šardine, kroz pjacete, priko boti o marete – karoca gre
Kroz ditinjstvo i obide, kroz letrate i beside – karoca gre
Niz skaline s puno dice ča se penju do fortice – karoca gre
Di gariful lipo cvate i kroz dane ča se zlate gre, karoca gre

Karoca gre, karoca gre,
Kroz vrime ča je prošlo, kroz sunce i kroz lad
Di cva san i frajava, a ‘ko zna di san sad?
Karoca gre, karoca gre,
Od snova i od zvizda ča uvik će mi sjat’
Dok glas će pusti dana u vitru mene zvat.
Karoca gre, gre, gre. Neka gre!

Kroz veseja i parade, di još zvone batištrade – karoca gre
Sva o zlata, sva o cukra, di san prvu ljubav ukra – karoca gre
Di san proša prve skule, di san izli prve žmule – karoca gre
Di san jubi, di san tanca bez rišpeta i bez glanca gre, karoca gre

Vozi, leti, tuta forca o ditinjstva ta karoca – karoca gre
I kroz mladost ča me smanta ka figura o krokanta – karoca gre
U bandire puše vitar, ona nosi moja lita, – karoca gre
I na sve se ona vrati, ona leti, neće stati, gre, karoca gre

Bleki – Pobjeda

 

 

Znanje mi nije dato o iluzijama

kad vidjeh malenu na odru

prisni mi se Viktorija iz bajke

Pjesnika sad ne znam kojega

znam samo da je proljeće bilo

ona na odru od plavih ljiljana ležaše

neko je prosuo trešnjine cvjetove

po bjeloj vjenčanici što se vija

na suncu sa hiljadu velova smrti

jedan ples je završen

to nije čarolija

pitanje je kad počinje drugi

samo za mene


												

Neruda – Igraš se svakog dana

Igraš se svakog dana svetlošću svemira.
Profinjena uzvanice, stižeš u cvetu i vodi.
Više si no ova bela glavica koju stežem
svakoga dana poput grozda.
Ne sličiš nikome otkako ja te volim.
Dopusti da te položim medju žute vence.
Ko ti zapisuje ime dimnim slovima medju južnim
zvezdama?
Ah, daj da se setim kakva si nekoć bila, kad još nisi
postojala.
Iznenada, vetar zavija i udara u moj prozor zatvoreni.
Nebo je mreža ispunjena mračnim ribama.
Ovamo svi vetrovi neba stižu, svi.
Kiša halju odbacuje.
Proleću ptice.
Vetar. Vetar.
Ja se mogu boriti protiv ljudske sile.
Oluja tamo lišće kovitla
i odvezuje sve barke što su ih sinoć vezali za nebo.
Ti si ovde. Ali ti ne bežiš.
Do posljednjeg krika ti ćeš mi odgovoriti.
Kao da te strah, sklupčaj se uz mene.
Pa ipak, ponekad ti je neka čudna sena očima prohujala.
Sada, takodjer sada, malena, cvetak mi kozje krvi pružaš,
i čak ti grudi njima odišu.
Dok žalobni vetar huji ubijajući leptire,
ja te ljubim, i radost moja grize ti šljivu usta.
Nije ti bilo lako priviknuti se na mene,
na dušu moju usamljenu i divlju, na ime moje koje svi
izbegavaju.
Toliko puta videsmo kako zornjača plamti dok smo se
ljubili u oči
i dok su se nad našim glavama sumraci rasplitali u
razigrane lepeze.
Moje su te reči zasipale, milovale.
Odavna sam voleo tvoje telo od blistavog sedefa.
Za mene ti si vladarka svemira.
Cveće ću radosno, naš copihue, s planine doneti,
lešnike zagasite i košare šumskih poljubaca.
Želeo bih učiniti s tobom
ono što proleće s trešnjama čini.