Od detinjstva ja ne bejah kao drugi – ja gledati nisam znao kao drugi – duša nije htela strasti iz skupnog primati vrela.
Iz istog vrutka nisam jad pio – u istom tonu mlad budio nisam srca plam – I sve što voleh – voleh sam.
Tad se – u detinjstvu – u zori, burnog života moga stvori u bezdanu dobra ili zla, tajna što još me mami sva; u bujici što se peni, u crvenoj gorskoj steni, u suncu što kupa svojom jesenjom me zlatnom bojom.
U munji što nebo prene, i proleti pokraj mene; u oluji, groma rici, u oblaku što po slici za me (nasred neba plavog) liči na demona pravog.
Jednom se nešto zakuhalo sa prelijepom njenom glavicom.
Boljela je mnogo.
Svaki dan je bombardujem:
Kada ideš na snimanje?
Da li je to sveopšti CT ili ima preporuka sa posebnim osvrtom na neki dio glave.
Ako želiš mogu taj dan ići sa tobom.
Imam iskustva sa CT .
Znaš kakve su mahalske glave, hem čoškaste,hem uvrnute,
a bome i poprilično nepristupačne i neistražena.
Eto ja sam barem deset puta bio na CT . Nikad nisu ništa našli u njoj.
Zapravo devet puta bilo duplo ništa, a deseti nađoše neke dvije tačkice što svjetlucaju ko zvijezdane iskrice .
Ja se obradovo , ko velim , ipak ima nešto u njoj,
Ali dok su se oni ibretili i kontali šta li to može biti,
jena se na moju žalost utulila , a oni mi rekoše da ne žalim.
Il će se vratiti , ili će se ova što se neda , povećati haman ko neki reflektor.
Ipak za svaki slučaj ja sačuvo onaj snimak sa oba svjetla,
da se falim kako su mi se lampice upalile u slavu četeresečetvrtog kalendara, a bome i da jemam potvrdu da ima nešto u mojoj mahalskoj blentari.
I znaš li šta je najinteresantnije Ljube moja?
Obje te tačkice se natandarile oko hipofize i brane je.
Od čega , niko živ pa ni hećimi to ne mogu odgonetnusti,
I sve klimaju glavom i krste noge i ruke i mrmljaju:
-E, svašta u ovim bjelavskim blentačama, ne mre im čovjek fele naći.
Bistričke su bistre,vratničke uvijek imaju neki izlaz , neka vrata, pa se nekako i prokuže .
A u ovim bjelavskim puno ničega , samo se nešto bjelasa , i to pođahkad .A jopet ća mu ga znano , možda i previše ljubavi, a mere bit da bidne i koja zera dobrote u toj praznini ulebdilo .
I sada ja ne znam jal je to dobro ili nije.
Moš'li mi ti šta rastumačiti.
U tvojim čitabima ima mnogo pameti, a možda je i moj pajdo Po koju lano o skeniranju mahalske blentače i hipofizi.
A što se tiče slika CT ne brini. To je znak odrastanja.
Joj , jesam bistar ko notorni akšamlije na sabahu.
Ne plasi se mojih rijeci kad ti kazem da te volim Vjeruj mi, ljubavi I ponovo da se rodim ja bi opet bila s tobom Kunem se, pred Bogom
Ti si covjek za mene, ja sam zena za tebe Moja si pjesma i rame za plakanje S tobom mogu zivjeti, s tobom mogu umrijeti Neka prolaze godine, ti budi uz mene
I ponovo da se rodim ja bi opet bila s tobom Kunem se, pred Bogom
Danas nećemo o kriminalu i vrećama/trezorima opljačkanog narodskog blaga.
Danas ćemo o laži i paralaži. Vrlo kratko!
Čitavu godinu nas Izeti uvjeravaju da se vehto , tehnički obrađeno lice Sebija Izetbegović neće kandidovati za Bošnjačkog člana predsjedništva.
Zavaravaju javnost, SDA najbliže saradnike. Svi odahnuli. Porodica sa maglovitim porijeklom će napokon sjašiti sa grbače jadnog,gladnog, opljačkanog , izmrvarenog … naroda.
Aha, kako da ne. Hudom zaludno radovanje.Pitajte jadnog Zvizdića.
Satrapi ne odstupaju sa vlasti dok:
-Ne iscrpe svaku kap nevine narodske krvi
-Ne zalegnu u bolnici i predaju dušu da im se mengelama čupaju
-Ili se na neki drugi način pogan ne obilježi i pošalje u paklenu vatru
I tako sami od sebe, ničim izazvani , on i ona nama nametnuše konstataciju:
Bračni duo Izetbegović su ortodoksni lažovi i licemjeri.
I sada dolazimo do naredne izreke:
-Stoka se drži za rogove, a čovjek za riječ.
A gdje ste ikada vidjeli čovjeka u lažovu i licemjeru.
