Dvoje se nađu
pa se poslije ne nađu
jes’ to neki jak fol
opičenih mahalaša
a opet ća ga znamo
blesavo iskren
nekako djetinji
i zaboli do suza
ponekad do neba
Nađeš tu neku željenu
iskonom čekanu Malenu
il Grlicu
il krhku ružu
u svakom slučaju nježnu djevojčicu
nalik anđelu
il mirisnoj djevičanskoj ljubičici
pokloniš joj srce
sebe
Kažeš joj
volim te jube moja
više od snova
i sebe samog
a ona
se smješi
d'bro dobro
eh duga priča
al
ukratko
zaboli do presahlih suza
do neba bez Mjeseca i Zvijezda
neutješnih svjedoka
nerazuma
Ona tek tako odi
ne osvrćući se
jer
samo sklopi oči i usni
jer
dušmani im ne dadoše
jer
za drugog je udaše
jer
sirotica je
jer
jedinica je u majke
jer
on je poeta i slikar
jer
bekrija je
jer
ginuti u vojnu ići mora
jer
tisuću i jedno jer
je za ono
pa se poslije ne nađu
a samo dvoje
za ono
dvoje se nađu
sudba
i
ljubav neprebolna