Budim je zbog sunca koje objašnjava sebe biljkama Zbog neba razapetog izmeđju prstiju Budim je zbog riječi koje peku grlo Volim je ušima treba ići do kraja svijeta i naći rosu na travi Budim je zbog dalekih stvari koje liče na ove ovdje Zbog ljudi koji bez čela i imena prolaze ulicom Zbog anonimnih riječi trgova budim je Zbog manufakturnih pejzaža javnih parkova Budim je zbog ove naše planete koja će možda Biti mina u raskrvavljenom nebu Zbog osmjeha u kamenu drugova zaspalih izmeđju dvije bitke Kada nebo nije bilo više veliki kavez za ptice nego aerodrom Moja ljubav puna drugih je dio zore Budim je zbog zore zbog ljubavi zbog sebe zbog drugih Budim je mada je to uzaludnije negoli dozivati pticu zauvjek sletjelu Sigurno je rekla: neka me traži i vidi da me nema Ta žena sa rukama djeteta koju volim To dijete zaspalo ne obrisavši suze koje budim Uzalud uzalud uzalud uzalud Je budim Jer će se probuditi drukčija i nova Uzalud je budim Jer njena usta neće moći da joj kažu Uzalud je budim Ti znaš voda protiče ali ne kaže ništa Uzalud je budim Treba obećati izgubljenom imenu nečije lice u pijesku