Samoće jecaj
boli
povratak kući
plaši
klekne i moli
bez straha
Bože mili
sačuvaj nadu
ljubav
duši njenoj
svjetlost podari
Kapi srice s nase svice
sad se ka i vosak lade
nemam vise svitla za te
nemam vise kapi snage
Dani dodju, dani prodju
srce pusta na sve strane
dignu pozdrav, bace psovku
neki bivsi dragi na me
Ref.
Umorna sam da se meni sudi
a moju ljubav uzeli
i potrosili krivi ljudi
I sta je zivot samo djir
malo ti malo svitla posudi
a moju ljubav uzeli
i potrosili krivi ljudi
Tko si da mi tvoje price
ovo malo duse cide
sve u ladni vitar ode
malo tvoje rici vride
Ref.
Umorna sam da se meni sudi
a moju ljubav uzeli
i potrosili krivi ljudi
Prevod: Hajro Bleki
*
Avec le temps
Avec le temps…
Avec le temps, va, tout s'en va
On oublie le visage et l'on oublie la voix
Le cœur quand ça bat plus
C'est pas la peine d'aller chercher plus loin
Faut laisser faire, c'est très bien
Avec le temps…
Avec le temps, va, tout s'en va
L'autre qu'on adorait, qu'on cherchait sous la pluie
L'autre qu'on devinait au détour d'un regard
Entre les mots, entre les lignes et sous le fard
D'un serment maquillé qui s'en va faire sa nuit
Avec le temps tout s'évanouit…
Avec le temps…
Avec le temps, va, tout s'en va
Même les plus chouettes souvenirs
Ça t'a une de ces gueules
À la galerie, je farfouille dans les rayons de la mort
Le samedi soir quand la tendresse s'en va toute seule
Avec le temps…
Avec le temps, va, tout s'en va
L'autre à qui l'on croyait, pour un rhume, pour un rien
L'autre à qui l'on donnait du vent et des bijoux
Pour qui l'on eût vendu son âme pour quelques sous
Devant quoi l'on se traînait comme traînent les chiens
Avec le temps va, tout va bien
Avec le temps…
Avec le temps va, tout s'en va
On oublie les passions et l'on oublie les voix
Qui vous disaient tout bas, les mots des pauvres gens
“Ne rentre pas trop tard, surtout ne prends pas froid”
Avec le temps…
Avec le temps, va, tout s'en va
Et l'on se sent blanchi comme un cheval fourbu
Et l'on se sent glacé dans un lit de hasard
Et l'on se sent tout seul peut-être mais peinard
Et l'on se sent floué par les années perdues
Alors vraiment, avec le temps on n'aime plus
Vremenom
Vremenom …
Vremenom, prolazi, sve prolazi
Zaboravljamo lice i zaboravljamo glas
Kad srca više ne drhte
Nema se više šta reći
Morate to pustiti, jer je lakše
Vremenom …
Vremenom, prolazi, sve prolazi
Onaj koga smo voljeli, tražili na kiši
Onaj kojem smo čitali u pogledu
Između riječi, između redaka u zjenicama očiju
Nježne zakletve koje noću šeću ulicama
S vremenom sve nestaje …
Vremenom …
Vremenom, prolazi, sve prolazi
Čak i najljepše uspomene
Sve izgleda čarobno
U galeriji, pretražujem staze smrti
Subotom uveče, kada nježnost odlazi sama po sebi
Vremenom …
Vremenom, prolazi, sve prolazi
Onaj kome ste vjerovali i u najsitnijim stvarima
Onaj koji je nudio vjetar i nakit
Za koga bi prodali dušu za nekoliko novčića
Ispred kojih smo se mazili kao psi
Vremenom prolazi , i to je u redu
Vremenom …
Vremenom se sve prolazi
Zaboravljamo strasti i zaboravljamo glasove
Koje šapuću riječi siromašnih ljudi
“Nemoj se vratiti kući prekasno, nemoj se smrznuti .
Vremenom …
Vremenom, prolazi, sve prolazi
I osjećamo se kao bijeli umorni konj
I osjećaamo se smrznuto u krevetu sudbine
I osjećamo se usamljeni , usmaljeni kao slikari
I osjećamo se prevareni sa tim izgubljenim godinama
Stvarno, vremenom ljubavi više nema
Krajolik majskog cvijeća
Tirkizni snovi
Ah , to proljeće
Ljubičice u polju šarenom
Molitva za ljubav
Maj ah taj Maj a moja si
Maj ah taj Maj i ti to znaš
dolazi prekrasni Maj
o tvoj dan a gdje si ti
čarolija behara okupana
šarenilom poljskog cvijeća
sutonom zasjala u mojim bojama
a još uvijek čeznem za tobom
razigranim grudima plove
mirisi djevičanskih ljubčica
pitam se kao pitac vrli
a bol tvoja još uvik misli na mene
Sve nevoje i lipote
i sva čuda ovog svita
sve je prošlo srce moje
dosta i za dva života
kroz oluje i nevere
ma još vrtin svoje svere
Opet budno sanjan tebe
i sve rici izrečene
po sto puta primotajen
ma na isto sve se svede
nije isti svit bez tebe
niti vridi mi bez tebe
Tija bi te opet vidit
sve sto nisan tebi dan
i prid Bogom i prid sviton
tija bi te svojon zvat
Tija bi ti lice jubit
i pod ruku stobon ić
svima reći da si moja
i najlipje da ceš bit
Opet budan tebe sanjan
tvome tilu još se nadan
tvojoj ruci pokraj moje
jedna kraj druge
Kad sve zbrojin
živin samo kad te volin
živin kad me jubiš ti
Tija bi te opet vidit
sve što nisan tebi dan
i prid Bogon i prid sviton
tija bi te svojon zvat
Tija bi ti lice jubit
i pod ruku stobon ić
svima reći da si moja
i navike da ćeš bit
Uče nas cvijeće je živo biće. Diše, hrani se , pije i treba mu vazduh , sunčeva svjetlost i ljubav . Isto kao i životinjama i ljudima.
Mnogi se pitaju da li životinje i biljke imaju dušu!? Nećemo ulaziti u polemiku staru koliko i međuovisnost ljudi i prirode , sa posebnim osvrtom na cvijeće , zbog života koji izvire iz slike . Čak se nećemo osvrtati na lično određenje umjetnice po tom pitanju.
A nismo ni prirodoslovci ; bar ne zaprisegnuti.
Sada će se eventualni čitaoci zabrinuti ; čemu ovaj uvod u kontekstu jedne slike koja neprikosnoveno ima sve konotacije apstraktnog slikarstva.
A da li je tako?
Nećemo se zamarati definisanjem slikastva , jer kao u životu, u nauci , umjetnosti ( pogotovu) …:
“Sve je relativno !”
I sve je podložno percepciji ljudskog uma i oka svakog pojedinca , i umjetnikovog i promatračevog.
Teško se odlučiti iz kog ugla treba početi promatrati sliku jer je umjetničin i lični i likovni senzibilitet jedan kompleksni univerzum koji se ne može (ukoliko se uopšte može ) obuhvatiti jednim , pa čak ni opetovanim gledanjem. U toj kompleksnosti se jasno definiše individualnost i samozatajnost bića koje zna šta želi da kaže.
Koliko god pokušavali odrediti pripadnost njenog slikarstva nekom umjetničkom pravcu , ne uspjeva nam to jasno definisati. Naime ona je ekspnent većine mogućih slikarskih tehhika i pravaca . Svaka njena slika je novi izazov i novi eksperiment , novo prelijepo putovanje u nepoznate svijetove boja , svjetlosti , prirode i svjetova iluzija i likovne čarolije.
Prije izvjesnog vremena je predstavila vrlo upečatljivu i snažnu sliku “Osunčani makovi ” koji odišu vrlo žarkim , skoro nadrealnim post impresionističkim tonovima.
Apstraktni ekspresionizam , a i aprstraktna umjentost u cjelini počivaju na poprilično naivnim , nedefinisanim i jednobraznim formama i potezima. U likovnoj umjetnost nema zvanično određenog apstraktnog impresionizma kao pravca u umjetnosti. Međutim nekoliko slikara preferiraju djelovanje u tom pravcu. Vjerujemo da je i naša umjetnica dijelom na tom putu..
Slikarska tehnika , senzibilitet ,emotivnost , inteligencija , maštovitost / kreativnost i široko , sveukupno , komparativno obrazovanje umjetnika određuje rafinman i oplemenjenost , odnosno kvalitet i ljepotu jednog umjetničkog djela.
“Ples crvenih i plavih ruža na sunčanoj livadi” koloritno je rađena u klasičnom impresionističkom maniru , ali sa apstraktnim pristupom narativnoj temi. Nije greška u pisanju. Slikarka ne slika , ona bojama priča o odnosu boje , sunčeve svjetlosti , vazduha , prirode i pokreta.
Prvi utisak nam donosi osjećaj laganog povjetarca koji izbija iz nježnog i neobičnog tretmana svjetla i boje , odnosno stvaranje dojma da u prelamanju sunčeve svjetlosti ( žuti tonovi) i vazduha ( bijeli tonovi ) sve treperi i pleše. Impresionističko poimanja kontrasta svjetla i sjene, blagi titraji sunčevih zraka koji se kroz kristale vazduha prelamaju na svaki fragment slike ne može nikog ostaviti ravnodušnim.
Lagano treperenje cvijeća u crveno roskastim tonovima i livade date u obrisima svjetlosti i vazduha umjetnica pojačava plavim nijansama čiju suštinu i ulogu tek treba da odgonetnemo.
Nismo previše nadobudni , ali imamo pravo na svoje viđenje. Ono nam sugerira da su nježni crvenkasti obrisi prekrasne , mirisne ruže grmoliko raspoređene u nekom kutku osunčane livade.
Tanani plavkasti obrisi nalik oblacima u vedrom danu nadvili se nad crvenim ružama . Plavetnilo mogu biti i fragmenti mjesečine zaostali od prethodne večeri , koji su se otkinuli od vedre noći da bi sakrili ruže od pogleda pohotnog mjeseca. Nama se čini da to ipak nisu ni oblaci ni mjesečina. Najednostavnijom komparativnom analizom detalja na slici veoma brzo se dolazi do zaključka da se radi o plavim ružama.
Svi će vam reći da plave ruže ne postoje u prirodi .Odakle to oni znaju? Svaki cvijet ima svoju plavu inačicu. Zašto to ne bi mogla imati i ruža?Legenda kaže da plava ruža donosi vječnu mladost ,ljubav i madu. Možda se zato pojavljuje u snu onih sretnika koji vole . Zaljubljenici u ljepotu i cvijeće tvrde da plava ruža postoji samo nije otkrivena.
Da li nam umjetnica sugeriše :
” Evo ovako izgleda plava ruža ljubavi i sna . Lijepa je i mirisna i ima tisuću valera i mirisa kao i crvena .”
Ali njene misteriozne ruže , crvene i plave kao da žive u simbiotskim odnosima , ne zna se gdje počinje jedna , a gdje druga. Uranjaju se jedna u drugu i prepliću ; kao da vode ljubav. Međutim takav odnos bi sliku učinio dosta statičnom i jednostavnom i umjetnica se odlučuje za oprobani recept apstraktnog shvatanja impresionizma i pointilizma , kratke poteze kista , prskanje, kapanje i blagi tačkasti dodiri kista. Pojavljuju se novi segmenti koji vode slikarkinu igru kraju. Nove komponente nose djelomičnu disoluciju svjetlosti i osnovnih boja stvarajući novi kolorit koji utiče na promjenu i talasanje atmosfere .
Odjednom su se ruže našle u zagrljaju živog skoro razigranog grma koji u prizemnim dijelovima odiše jasnom i oblom bremenitošću , nalik na žensko tijelo. Umjetnica , u istančanoj igri tački i kratkih poteza kista , koristi ljubičastu boju koja u sudaru sa osnovnim bojama stvara privid crne boje.
Škrto ubacujući zelenu boju daje naznake sitnog lišća iskonske maslinaste boje , ali ipak ostaje pri odluci da mistični ples ruža ima glavnu ulogu u ovoj čaroliji na platnu.
U kolopletu tačaka i poteza kistom grančice ružinog grma dobijaju bodlje , kukce , ptičice i naznake mnogih lica i tijela ; dječijih i ženskih, nježnih , razigranih i nasmiješenih. Izgleda da rogobatim muškarcima mista na slici ni.Nekako sasvim logično. Bio bi prekinut niz nježnog i tananog tkanja nestvarnog prizora!
Ono što je posebno zanimljivo je da se ovim promjenama u ritmu kompozicije i boja, rekomponuje i kompletna vizija u oku posmatrača ; gurajući ga u potragu za novim detaljima i simbolima.
Da , sasvim je izvjesno : antropomorfizacijom grm ruža crvenih i plavih živi, voli , pleše i ima dušu, i čini djelo izuzetnim i autentičnim svjedokom jednog novog pogleda na stvarnost i umjetnost.
Dolaze divlji dani u tisini
a, ti treperis negde u daljini
k'o sjajna zvezda, hladna i daleka
jos si mi preka potreba
Vec dugo slusam neke prazne price
i sve mi lazi bas na tebe lice
ruku na srce razloga je malo
da bi se s tobom ostalo
Ref.
Luda za tobom, sta se tu moze
kad jos te cuvam ispod koze
luda za tobom, a tebi smeta
sto bi zbog tebe i na kraj sveta
Luda za tobom, sta se tu moze
kad jos te cuvam ispod koze
luda za tobom, a tebe briga
tebi je ljubav samo igra
U ovoj sobi previse je mraka
hocu da bezim ali nisam jaka
jer tebe volim cak i kad se svetim
pa zelim da ti doletim
Ref.
Ref. 2x
Pogled na sliku muti razum.
Da li se to Yossamin igra sa posmatračem ili potencijalnim kupcem?
Uvriježena percepcija cvijeta u kamenu nije ono što umjetnica slika.
čak i mi koji se kao “razumijeno” u slikarstvo , shvatimo da moramo pozvati u pomoć sjećanja predaka, znanje,mnogo znanja, iskustva i emocije kako bi pronikli bar u osnovne dojmove koje slika emituje.
Naziv slike „Cvijet u kamenu“ je tek uvod u čaroliju zvanu boje ljubavi, cvijeća ,životinja,insekata,uzajamnosti,međuzavisnosti,snova i života.
Već prvi pogled na sliku izaziva nedoumicu:
Pobugu ,koja je ovo boja?
Uče nas:
„Boja je osjetilni doživljaj koji nastaje kada svjetlost karakterističnog spektra pobudi receptore u mrežnici oka.“
Uh,jesu nam puno rekli!
Objasnite vi to Yosseminom umu i ruci , pa da nam se ona predstavi u tom jednostavnom „naučnom“ pojmanju boja.
Ali ipak nedoumicu vrlo brzo nadvladava fascinirnaost filigranskom izbrušenošću / harmonijom detalja i boja.
Kako jedna boja može objediniti toliko drugih boja i nijansi i ostati samo svoja i uz to ostati potpuno nedefinisana u svojoj ljepoti?
Možda je to izvorna ljubičasta, koja objedinjuje mnoge svoje nijanse: ružičaste,purpurne,ciklama,grimizne…pa se stiče dojam da je osnov slike spektar ultraljubičastog zračenja različitih frekvencija,koje lelujevo titraju i igraju se sa umom posmatrača.
Zapravo suptilna Yosseminina umjentost odabira tehnike , kombinovanja i mješanja boja,čine da se one transformišu u jedan srodan ton,jednu nijansu tek u promatračevom oku.
Kombinacijom ljubičaste i ružičate boje slika dobiva dubinu i svjetlost koja mjestimično prelazi i slojevitu sjenovitost.
Ljubičasta u kombinaciji sa zelenom?
Što da ne !?
Od djelića ,iskrica realnog svijeta stvara se suptilniji i otmjeniji svijet ljepote, odnosno idealnog,estetskog,skoro filigranskog savršenstva.
No ,bitno je da je magija stvaranja počerla.
Ako je ljubičasta boja svrstana u hladne boje ,kako objasniti utisak da slika djeluje veoma toplo, blisko i u svojoj upečatljivosti vrlo iskreno.
Isto tako ljubičasta je od svih boja najmanje zastupljena u prirodi , i to pazite sad,uglavnom u raznovrsnon i širokom spektru cvijeća i u beskrajnim prostranstvima univerzuma.
Kao,evidentno, vrsni poznavalac boja , slijedeći njihovu simboliku :
ljubičasta – čarolija, pokora, strpljenje, umjetnost,sofisticiranosti , duhovnosti , dubina, snaga i poštovanje….
ružičasta – slatkoća, sramežljivost, nježnost, djevojaštvo,prozračnost…
grimizna – čast, kraljevstvo, kardinalska boja, dostojanstvo, bogatstvo, uzvišenost…
ciklama – iskrenost, sigurnost, sreća , anuliranje zla
zelena – mir (maslinova grana, lovorov vijenac), nada, besmrtnost (evergreen)…,
Yosamin nam sugeriše da su to osobine svijeta prirode i živih bića date savršentstvom Božije intervencije i ujedno stvara okvir za slijedeće detalje i simbole.
Isključivši čovjeka iz svojih idealističkih svijetova kao simbola onoga koji kvari i uništava sve čega se dotakne,ona slijedi Stvoriteljeve zamisli i cvijeću daje neodoljivu ljepotu i neodoljive mirise koji skoro da se na slici može osjetiti . Zavodljivost koja izbija iz cvijeća dodatno je pojačana orošenim kapljicama urađenih posebnom, u povijesti slikarstva nekorištenom tehnikom (bar koliko nam pamćenje doseže) ,koju ćemo za (za sada ) za potrebe ovog zapisa nazvati bojorez.
I onda se u tom bojorezu javi cvijet,mnoštvo cvjetova,vijenac /lanac cvijetova,drača,granja,šiblja,čak i korova – jedinstveni i harmonični koloplet života.
Porijeklo Yossemin nam sugerira da je cvit u kamenu onaj dalmatinski prelijepi nježni cvit , čija boja zavisi od percepcije posmatrača, koji se rađa u ničemu,iz ničega,u kršu,goleti,kamenim zidovima i podzidima,u praškicama zemlje i šušnja i opstaje uprkos oskudici ,suši, vjetru,tuči,kiši buri i neveri,sve do momenta dok ne dostigne vrhunac rasta i ljepote .
Tada vrlo brzo i skoro neprimjetno nestaje, da bi se vremenom , skoro na istom mjestu rodio.
Simbolika sjećanja predaka je duboko ukorijenjena u biće umjetnice.
Oni su morali prognati cvijet iz svoje škrte,škure zemlje radi opstanka obitelji,iako su te cvijetove voljeli,divili im se i pjevali o njima i bili dio tradicije i folkora.
I odjednom shvatimo da je ljubičasta boja i njena iznijansiranost ,samo okvir za ono što umjetnica hoće da kaže.
Te boje ,ti cvijetovi to je iskonska povezanost živih bića,boja,mirisa i oblika sa smislom života,rađanjem i produženjem života, čak i smrti.
No, umjetnica se na zadržava na tome.
Slikajući ona pjeva o životu kakav bi trebao da bude, da čovjek nije ono što je postao.
Kad pomislite da će se umoriti od igre boja,svjetlosti i tvorbe novih , ljepših svijetova Ona vas iznenadi novim detaljima koji kompoziciju uvijek i iznova postave u nove okvire.
U prvom cvijetu smještenom u krajnjem lijevom vrhu slike ,ugledasmo poznati magloviti obris:
„Leptir.Savršeni leptir zaronjen,skoro zarobljen u slast nektara koji mu čičak nudi.Potom dva cvijeta dalje izranja pčela,jedna pa druga ,tu je i cvrčak i još poneki leptir i kukac.U Yossaminom svijetu vrabac poput kolibra lebdi i ispija mednu rosu sa cvijeta.Valjda nam se Yossamin neće smijati ako kažemo da vidimo par miševa koji se odmaraju u hladu jednog cvijeta,ispijajući nektar kojiim je poput kapi rose,poput bisera posuta skoro cijela slika.
Slijedeći Yosseminin opus, primjetili smo da je redovni pratilac njenog umjetničkog diskursa život i beskonačnost,u svim svojim pojavnim i tekućim oblicima . Međutim nju posebno fascinira hipotetička reverzibilnost života,mogućnost ponovnog rađanja (uskresenja?).
Sve njene slike pa i ova su okupirane razmišljanju o ljudskom postojanja i smislu života .
Sučeljavajući živu i neživu prirodu, zaustavivši bilo univerzuma u jednom otrgnutom fragmentu beskonačnog vremena i prostora,ona slika mozaik međuzavisnih odnosa,kontrasta i poetskih misli.
Njena poboljšana vizija nesavršenog svijeta je satkana od jednostavnih simbola i sinonima,koji tvore izuzetno složene misaone impresije , koje su vrlo daleko od konkretnih slika i vizija koje izviru Iz vrlo realističnih apstrakcija bojenih ličnim impresijama.
Psihologija kaže 75 posto djece radije bira ljubičastu nego bilo koju drugu boju , a 50 posto ljudi u dnu srca kriju svoju djetinju dušu.
Sigurno je da se Yossemin na savršen i vrlo iskreno obraća svoj djeci i tim ljudima, jer i ona ima vrlo nježnu djetinju dušu.
Imamo osjećaj da boje osjećaju njenu iskrenost i nepatvorenost, i da su zaljubljene u nju.Bez pogovora slijede svaki titraj njenog kista.
Vjerujemo da se Xossemin negdje , u nekom svom zatišju i miru ,odmaknuta od buke i užurbanosti sadašnjice i dalje igra riječima , bojama i emocijama.
Mi vam ne želimo otkriti koje ljubičaste cvijetova slika.
Dok uživate u ljepoti “Cvijeta u kamenu” pokušajte odgonetnuti koji su cvjetovi pored naslovnog cvijeta naslikani.
Dajemo vam moguće naznake:
Zvončić , geranij , pansion (viola trobojnica), ljubičica i iris,perivinkl, hajacint ,lavanda,čičak,zumbul, orhideja,jorgovan, jedić,aster,šeboj,trojna trava i tisuće drugih poznatih , manje poznatih i nepoznatih cvijetova.
Zar sve ove godine
tebi nista ne znace
meni su bas preduge
cesto mi se zaplace
Ref.
Kako mi nedostajes
samo ruku da mi das
kako mi nedostajes
da li znas
Ti si meni jedina
u zivotu ostala
srce bi da sakrije
ali ne zna, ne smije
Volio bih da si tu
samo noc da ostanes
volio bih da si tu
i da vise ne ides
Ref. 2x
