Cvijet u kršu
Pogled na sliku muti razum.
Da li se to Yossamin igra sa posmatračem ili potencijalnim kupcem?
Uvriježena percepcija cvijeta u kamenu nije ono što umjetnica slika.
čak i mi koji se kao “razumijeno” u slikarstvo , shvatimo da moramo pozvati u pomoć sjećanja predaka, znanje,mnogo znanja, iskustva i emocije kako bi pronikli bar u osnovne dojmove koje slika emituje.
Naziv slike „Cvijet u kamenu“ je tek uvod u čaroliju zvanu boje ljubavi, cvijeća ,životinja,insekata,uzajamnosti,međuzavisnosti,snova i života.
Već prvi pogled na sliku izaziva nedoumicu:
Pobugu ,koja je ovo boja?
Uče nas:
„Boja je osjetilni doživljaj koji nastaje kada svjetlost karakterističnog spektra pobudi receptore u mrežnici oka.“
Uh,jesu nam puno rekli!
Objasnite vi to Yosseminom umu i ruci , pa da nam se ona predstavi u tom jednostavnom „naučnom“ pojmanju boja.
Ali ipak nedoumicu vrlo brzo nadvladava fascinirnaost filigranskom izbrušenošću / harmonijom detalja i boja.
Kako jedna boja može objediniti toliko drugih boja i nijansi i ostati samo svoja i uz to ostati potpuno nedefinisana u svojoj ljepoti?
Možda je to izvorna ljubičasta, koja objedinjuje mnoge svoje nijanse: ružičaste,purpurne,ciklama,grimizne…pa se stiče dojam da je osnov slike spektar ultraljubičastog zračenja različitih frekvencija,koje lelujevo titraju i igraju se sa umom posmatrača.
Zapravo suptilna Yosseminina umjentost odabira tehnike , kombinovanja i mješanja boja,čine da se one transformišu u jedan srodan ton,jednu nijansu tek u promatračevom oku.
Kombinacijom ljubičaste i ružičate boje slika dobiva dubinu i svjetlost koja mjestimično prelazi i slojevitu sjenovitost.
Ljubičasta u kombinaciji sa zelenom?
Što da ne !?
Od djelića ,iskrica realnog svijeta stvara se suptilniji i otmjeniji svijet ljepote, odnosno idealnog,estetskog,skoro filigranskog savršenstva.
No ,bitno je da je magija stvaranja počerla.
Ako je ljubičasta boja svrstana u hladne boje ,kako objasniti utisak da slika djeluje veoma toplo, blisko i u svojoj upečatljivosti vrlo iskreno.
Isto tako ljubičasta je od svih boja najmanje zastupljena u prirodi , i to pazite sad,uglavnom u raznovrsnon i širokom spektru cvijeća i u beskrajnim prostranstvima univerzuma.
Kao,evidentno, vrsni poznavalac boja , slijedeći njihovu simboliku :
ljubičasta – čarolija, pokora, strpljenje, umjetnost,sofisticiranosti , duhovnosti , dubina, snaga i poštovanje….
ružičasta – slatkoća, sramežljivost, nježnost, djevojaštvo,prozračnost…
grimizna – čast, kraljevstvo, kardinalska boja, dostojanstvo, bogatstvo, uzvišenost…
ciklama – iskrenost, sigurnost, sreća , anuliranje zla
zelena – mir (maslinova grana, lovorov vijenac), nada, besmrtnost (evergreen)…,
Yosamin nam sugeriše da su to osobine svijeta prirode i živih bića date savršentstvom Božije intervencije i ujedno stvara okvir za slijedeće detalje i simbole.
Isključivši čovjeka iz svojih idealističkih svijetova kao simbola onoga koji kvari i uništava sve čega se dotakne,ona slijedi Stvoriteljeve zamisli i cvijeću daje neodoljivu ljepotu i neodoljive mirise koji skoro da se na slici može osjetiti . Zavodljivost koja izbija iz cvijeća dodatno je pojačana orošenim kapljicama urađenih posebnom, u povijesti slikarstva nekorištenom tehnikom (bar koliko nam pamćenje doseže) ,koju ćemo za (za sada ) za potrebe ovog zapisa nazvati bojorez.
I onda se u tom bojorezu javi cvijet,mnoštvo cvjetova,vijenac /lanac cvijetova,drača,granja,šiblja,čak i korova – jedinstveni i harmonični koloplet života.
Porijeklo Yossemin nam sugerira da je cvit u kamenu onaj dalmatinski prelijepi nježni cvit , čija boja zavisi od percepcije posmatrača, koji se rađa u ničemu,iz ničega,u kršu,goleti,kamenim zidovima i podzidima,u praškicama zemlje i šušnja i opstaje uprkos oskudici ,suši, vjetru,tuči,kiši buri i neveri,sve do momenta dok ne dostigne vrhunac rasta i ljepote .
Tada vrlo brzo i skoro neprimjetno nestaje, da bi se vremenom , skoro na istom mjestu rodio.
Simbolika sjećanja predaka je duboko ukorijenjena u biće umjetnice.
Oni su morali prognati cvijet iz svoje škrte,škure zemlje radi opstanka obitelji,iako su te cvijetove voljeli,divili im se i pjevali o njima i bili dio tradicije i folkora.
I odjednom shvatimo da je ljubičasta boja i njena iznijansiranost ,samo okvir za ono što umjetnica hoće da kaže.
Te boje ,ti cvijetovi to je iskonska povezanost živih bića,boja,mirisa i oblika sa smislom života,rađanjem i produženjem života, čak i smrti.
No, umjetnica se na zadržava na tome.
Slikajući ona pjeva o životu kakav bi trebao da bude, da čovjek nije ono što je postao.
Kad pomislite da će se umoriti od igre boja,svjetlosti i tvorbe novih , ljepših svijetova Ona vas iznenadi novim detaljima koji kompoziciju uvijek i iznova postave u nove okvire.
U prvom cvijetu smještenom u krajnjem lijevom vrhu slike ,ugledasmo poznati magloviti obris:
„Leptir.Savršeni leptir zaronjen,skoro zarobljen u slast nektara koji mu čičak nudi.Potom dva cvijeta dalje izranja pčela,jedna pa druga ,tu je i cvrčak i još poneki leptir i kukac.U Yossaminom svijetu vrabac poput kolibra lebdi i ispija mednu rosu sa cvijeta.Valjda nam se Yossamin neće smijati ako kažemo da vidimo par miševa koji se odmaraju u hladu jednog cvijeta,ispijajući nektar kojiim je poput kapi rose,poput bisera posuta skoro cijela slika.
Slijedeći Yosseminin opus, primjetili smo da je redovni pratilac njenog umjetničkog diskursa život i beskonačnost,u svim svojim pojavnim i tekućim oblicima . Međutim nju posebno fascinira hipotetička reverzibilnost života,mogućnost ponovnog rađanja (uskresenja?).
Sve njene slike pa i ova su okupirane razmišljanju o ljudskom postojanja i smislu života .
Sučeljavajući živu i neživu prirodu, zaustavivši bilo univerzuma u jednom otrgnutom fragmentu beskonačnog vremena i prostora,ona slika mozaik međuzavisnih odnosa,kontrasta i poetskih misli.
Njena poboljšana vizija nesavršenog svijeta je satkana od jednostavnih simbola i sinonima,koji tvore izuzetno složene misaone impresije , koje su vrlo daleko od konkretnih slika i vizija koje izviru Iz vrlo realističnih apstrakcija bojenih ličnim impresijama.
Psihologija kaže 75 posto djece radije bira ljubičastu nego bilo koju drugu boju , a 50 posto ljudi u dnu srca kriju svoju djetinju dušu.
Sigurno je da se Yossemin na savršen i vrlo iskreno obraća svoj djeci i tim ljudima, jer i ona ima vrlo nježnu djetinju dušu.
Imamo osjećaj da boje osjećaju njenu iskrenost i nepatvorenost, i da su zaljubljene u nju.Bez pogovora slijede svaki titraj njenog kista.
Vjerujemo da se Xossemin negdje , u nekom svom zatišju i miru ,odmaknuta od buke i užurbanosti sadašnjice i dalje igra riječima , bojama i emocijama.
Mi vam ne želimo otkriti koje ljubičaste cvijetova slika.
Dok uživate u ljepoti “Cvijeta u kamenu” pokušajte odgonetnuti koji su cvjetovi pored naslovnog cvijeta naslikani.
Dajemo vam moguće naznake:
Zvončić , geranij , pansion (viola trobojnica), ljubičica i iris,perivinkl, hajacint ,lavanda,čičak,zumbul, orhideja,jorgovan, jedić,aster,šeboj,trojna trava i tisuće drugih poznatih , manje poznatih i nepoznatih cvijetova.