Cvit u kamenu

Može biti umjetnički rad cvijet

Pogled na sliku muti razum.

Da li se to Yossamin igra sa posmatračem ili potencijalnim kupcem?

Uvriježena percepcija cvijeta u kamenu nije ono što umjetnica slika.

čak i mi koji se kao “razumijeno” u slikarstvo , shvatimo da moramo pozvati u pomoć  sjećanja predaka, znanje,mnogo znanja, iskustva i emocije kako bi pronikli bar u osnovne dojmove koje slika emituje.  

 Naziv slike  „Cvijet u kamenu“ je tek uvod u čaroliju zvanu boje ljubavi, cvijeća ,životinja,insekata,uzajamnosti,međuzavisnosti,snova  i života.

Već prvi pogled na sliku izaziva nedoumicu:

Pobugu ,koja je ovo boja?

Uče nas:

„Boja je osjetilni doživljaj koji nastaje kada svjetlost karakterističnog spektra pobudi receptore u mrežnici oka.“

Uh,jesu nam puno rekli!

Objasnite vi to Yosseminom umu i ruci , pa da nam se ona predstavi u tom jednostavnom „naučnom“ pojmanju boja.

Ali ipak nedoumicu vrlo brzo nadvladava fascinirnaost filigranskom izbrušenošću / harmonijom detalja i boja.

Kako jedna boja može objediniti toliko drugih boja i nijansi  i ostati samo svoja i uz to ostati potpuno nedefinisana u svojoj ljepoti?

Možda je to izvorna ljubičasta, koja objedinjuje mnoge svoje nijanse:  ružičaste,purpurne,ciklama,grimizne…pa se stiče dojam da je osnov slike spektar ultraljubičastog zračenja različitih frekvencija,koje lelujevo titraju i igraju se sa umom posmatrača.

Zapravo suptilna Yosseminina umjentost odabira tehnike , kombinovanja i mješanja boja,čine da se one  transformišu  u jedan srodan ton,jednu nijansu tek u promatračevom oku.

Kombinacijom ljubičaste i ružičate boje slika dobiva dubinu i svjetlost koja mjestimično prelazi  i slojevitu sjenovitost.

Ljubičasta u kombinaciji sa zelenom?

Što da ne !?

Od djelića ,iskrica realnog svijeta stvara se suptilniji i otmjeniji   svijet ljepote, odnosno idealnog,estetskog,skoro filigranskog  savršenstva.

No ,bitno je da je magija stvaranja počerla.

Ako je ljubičasta boja svrstana u hladne boje ,kako objasniti utisak da slika djeluje veoma toplo, blisko i u svojoj upečatljivosti vrlo iskreno.

Isto tako ljubičasta   je od svih boja najmanje zastupljena u prirodi , i to pazite sad,uglavnom u raznovrsnon i širokom spektru cvijeća i u beskrajnim prostranstvima univerzuma.

Kao,evidentno, vrsni poznavalac boja , slijedeći njihovu  simboliku   :

ljubičasta – čarolija, pokora, strpljenje, umjetnost,sofisticiranosti , duhovnosti ,  dubina, snaga i poštovanje….

ružičasta – slatkoća, sramežljivost, nježnost, djevojaštvo,prozračnost…

grimizna – čast, kraljevstvo, kardinalska boja, dostojanstvo, bogatstvo, uzvišenost…

ciklama –  iskrenost, sigurnost, sreća , anuliranje zla

zelena – mir (maslinova grana, lovorov vijenac), nada, besmrtnost (evergreen)…,

Yosamin nam sugeriše da su to osobine svijeta prirode i živih bića date savršentstvom Božije intervencije i ujedno stvara okvir za slijedeće detalje i simbole.

Isključivši čovjeka iz svojih idealističkih  svijetova kao simbola onoga koji kvari i uništava sve čega se dotakne,ona slijedi Stvoriteljeve zamisli i cvijeću daje neodoljivu ljepotu i neodoljive mirise koji skoro da se na slici  može osjetiti . Zavodljivost koja izbija iz cvijeća dodatno je pojačana orošenim kapljicama urađenih posebnom, u povijesti slikarstva nekorištenom  tehnikom (bar koliko nam pamćenje doseže) ,koju ćemo za (za sada ) za  potrebe ovog zapisa nazvati bojorez.

I onda se u tom bojorezu  javi cvijet,mnoštvo cvjetova,vijenac /lanac cvijetova,drača,granja,šiblja,čak i korova – jedinstveni i harmonični koloplet života.

Porijeklo Yossemin nam sugerira da je cvit u kamenu onaj dalmatinski prelijepi nježni  cvit , čija boja zavisi od percepcije posmatrača, koji se rađa u ničemu,iz ničega,u kršu,goleti,kamenim zidovima i podzidima,u praškicama zemlje i šušnja i opstaje uprkos oskudici ,suši, vjetru,tuči,kiši buri i neveri,sve do momenta dok ne dostigne  vrhunac rasta i ljepote .

 Tada vrlo brzo i skoro neprimjetno nestaje, da bi se vremenom , skoro na istom mjestu rodio.

Simbolika   sjećanja  predaka  je duboko ukorijenjena u  biće umjetnice.

Oni su morali prognati cvijet iz svoje škrte,škure zemlje radi opstanka obitelji,iako su te cvijetove voljeli,divili im se i pjevali o njima i bili dio tradicije i folkora.

I odjednom shvatimo da je ljubičasta boja i njena iznijansiranost ,samo okvir za ono što umjetnica hoće da kaže.

Te boje ,ti cvijetovi  to je iskonska povezanost živih bića,boja,mirisa i oblika sa smislom života,rađanjem i  produženjem života, čak i smrti.

No, umjetnica se na zadržava na tome.

Slikajući ona pjeva o životu  kakav bi trebao da bude, da čovjek nije ono što  je postao.

Kad pomislite da će se umoriti od igre boja,svjetlosti i tvorbe novih , ljepših svijetova Ona vas iznenadi novim detaljima koji kompoziciju uvijek i iznova postave u nove okvire.

U  prvom cvijetu  smještenom u krajnjem lijevom vrhu slike ,ugledasmo poznati  magloviti obris:

„Leptir.Savršeni leptir zaronjen,skoro zarobljen u slast nektara koji mu čičak nudi.Potom dva cvijeta dalje izranja pčela,jedna pa druga ,tu je i cvrčak i još poneki leptir i kukac.U Yossaminom svijetu vrabac poput kolibra lebdi i ispija mednu rosu sa cvijeta.Valjda nam se Yossamin neće smijati ako kažemo da vidimo par miševa koji se odmaraju u hladu jednog cvijeta,ispijajući nektar kojiim je poput kapi rose,poput bisera posuta skoro cijela slika.

Slijedeći Yosseminin opus, primjetili smo da je redovni pratilac njenog umjetničkog diskursa život i beskonačnost,u svim svojim pojavnim i tekućim  oblicima . Međutim nju posebno fascinira hipotetička reverzibilnost života,mogućnost ponovnog rađanja (uskresenja?).

Sve njene  slike pa i ova su okupirane  razmišljanju o  ljudskom postojanja i smislu života .

Sučeljavajući živu i neživu prirodu, zaustavivši bilo univerzuma u jednom otrgnutom  fragmentu beskonačnog vremena i prostora,ona slika mozaik međuzavisnih odnosa,kontrasta i poetskih misli.

Njena poboljšana vizija nesavršenog svijeta je satkana od jednostavnih simbola i sinonima,koji tvore izuzetno složene misaone impresije , koje su vrlo daleko od konkretnih slika i vizija koje izviru Iz vrlo realističnih apstrakcija bojenih ličnim impresijama.

Psihologija kaže 75 posto djece radije bira ljubičastu nego bilo koju drugu boju , a 50 posto ljudi u dnu srca kriju svoju djetinju  dušu.

Sigurno je da se Yossemin na savršen i vrlo iskreno  obraća svoj djeci i tim ljudima, jer i ona ima vrlo nježnu djetinju dušu.

Imamo osjećaj da boje osjećaju njenu iskrenost i nepatvorenost, i da su zaljubljene u nju.Bez pogovora slijede svaki titraj njenog kista.

Vjerujemo da se Xossemin negdje , u nekom svom zatišju i miru ,odmaknuta od buke i užurbanosti sadašnjice i dalje igra riječima , bojama i emocijama.

Mi vam ne želimo otkriti koje ljubičaste cvijetova slika.

Dok uživate u ljepoti “Cvijeta u kamenu” pokušajte odgonetnuti koji su cvjetovi pored naslovnog cvijeta naslikani.

Dajemo vam moguće naznake:

Zvončić , geranij , pansion (viola trobojnica), ljubičica i iris,perivinkl, hajacint ,lavanda,čičak,zumbul, orhideja,jorgovan, jedić,aster,šeboj,trojna trava i tisuće drugih poznatih , manje poznatih i nepoznatih cvijetova.

Bookmark the permalink.

Komentariši