Za mene, priča o ovim blesavim konjinama je počela upravo tako.
Našle se blentovije smucati sa tuđim konjima po Bjelavama. Odbor za moral u bjelavskoj mjesnoj zajednici podigao uzbunu.
Tako sam načula da mi neko, po Bjelavama, smutnje pravi.
Nije kriminal ili nešto opasno.Kažu mahalaši neki po bjelavama luduje. Počeli širiti zonu, prvo na Sedernik, pa još više ,pa još niže i evo ih skoro u sridu, skoro u čaršiju. Ako dođu do čaršije ima da mi slude grad.
Morala sam ići u stanicu na Bjelavama tu neku frku sa konjima rješavati. Smjenila starog komandira, novog postavljala.Veselim sa susretu sa onim sa jednom zvijezdom,Esom Mulhasanovićem.Njemu dala da privremeno vodi stanicu.
On brani mahalaše.Kaže na stranu se komandirove , jadne žene bacili. Bivši komadir često znao mlatnuti ženu.
Ona mu puno zanovjetala po pitanju seksa.Malo joj bilo dvaput mjesečno.Kad bi zaiskala treći put ,dobila bi štos u bubrege.Policijska praksa, nema corpus delicti.Ali se jedanput nije mogo suzdržat ,nego fljas pravu u lijevo oko.Ono pomodrilo ko modro oko , kad se bubne štosom.
Neki od mahalaša mutio sa jadnom ženom i kad joj vidio plavo oko podvučeno plavom modricom, samo je poljubio, onako ovlaš u oko, da je ne boli.Jednostavno i tiho joj rekao: -Sve će biti u redu malena moja, sve će se srediti.
I sredilo se komandir u vukoderinu, žena sama na dno Bjelava u oficirskim zgradama u Čekaluša pasažu.
Još je Eso mlad za komandira, no naučiće se svemu. Vidi se da je bistar. Naočit je, iz očiju mu svašta nešto, nestašno virio. Nisu ga bez veze zvali čovjek sa planine. Svašta ti gorštaci znaju raditi , a naročito ženama. On imo tri žene u kući. Suprugu i dvije kćeri. I da nije znao, morao je naučiti kako se treba ophoditi sa ženama. A narod kaže u ljubavnika se rađaju kćeri.
Išla da zagledam, kontam nikad nije zgoreg. Nije meni do kćeri , meni je do reda u gradu.Ne bih da mi se jedan šeret sa planine uvali na Bjelava među mahalše i utali se sa njima. Bjelave tada ne bi davale mira ostalim mahalama.
Sinoć, kad pomenuh prijateljici da idem na Bjelave ona mi se požali da je imala odvratan incident, baš malo više stanice milicije.
Pošla ona u studentski dom obići kćerku nege svoje rodice iz okolice Gornje Bljuzgavice . To je selo odmah više Donje Bljuzgavice; a one su odmah do Velikih Nateklina.
Što su ih zvali Bljuzgavice to niko ne zna.A ono Gornje i Donje je da ih ljudi razlikuju. Inače su Donje Bljuzgavice na većoj nadmorskoj visini barem nešto.
Vidim je ova će me tušit po dana.Takve su vam, te iz Bljuzgavica.Šta ću moram je slušati. Zadužila me žena ko niko.Ona mi neštelila poso kod Wolfa.Taki su vam Bljuzgovčani. Svugdje svoj rod imaju.Naspem nam po piće,njoj brlju,sebi kurvoazije. Ona ga neće, voli više šljivu nego stranjsku kolonjsku.Nije se dala smesti nastavila je.
Vi mislite naopak neki narod, hajvani, čim nešto što je dole zovu onim što je gore. Nisu oni hajvani, oni su pametni ljudi. Njih je život svemu poučio.
Svako selo ima svoju priključak na đadu na državnu cestu. One se nigdje ne dodiruje i nema oznaka za skretanje osim imena sela. I to pogrešno postavljenih. Oznaka Gornje Bljuzgavice vodi u Donju Bljuzgavicu. Oznaka Donje Bljuzgavice vodi u Gronju Bljuzgavicu.
Između sebe napravili mali autoput , malo vijugav i zaobilazan, dug triset tri kiolometra , a oni udaljeni sedam kilometara, pješe. Na svakih sedamdeset lakata postavili ležećeg policajca ili ježa.
Na autoputu pravilno oznake postavili;ono dobro došli sretan put. Šta su sebi mislili to ne možemo ka'sti.Na svakih tries-četeres lakata ležećeg milicajca , jal ježa postavili.U svakom postavili po dva tri eksera , tek dvadesetke radi uroka.
Ali iskopali tunel dug trista metara i žičaru u njemu da je niko nevidi.I još svašta nešta. Iz sigurnosnih razloga nisu ni struju u tunul puščali ili natandarili.Žičare vukli konji.
Neko bi reko gdje tu pameti ima. Ima, ima; itekako ima. Saznaće se.
Recimo krene vlast, jal poreznik, jal policija ili neki pjevač i uputi ko biva u Gornju Bljuzgavicu. Svi obavezno on zalutaju u Donju Bljuzgavicu. Ili ako se zapute u Donju zalutaju u Gornju. Čista računica.
Poreznik i policija traži tog i tog, utajio porez ili je nekog mlatno kocem na teferiću u Malim Bašćama.
-Nema ovdikari takog.
-Kako nema, piše da živi u Donjoj Bljuzgavci.
-E drug ovdi ti nijema Donje Bljuzgavice. Gdje si ba čuo da je u Gronjoj Bljuzgavuici Donja Bljuzhavica. To nikad nije bilo , niti će biti.
I upute ga na autoput. Kažu divan širok put, vrlo bezbjedan čovljek se mora nauživati krajolika, htio ne htio.
Šta će putnik namjernik mora obrnut na pravi put. No rijetko kad stigne.Ili se pješe vrne ili ga konji dovuku nazad. Kaže poderale mu se gume.Nije mu jasno kako put čist nigdje kamićka.
Mještani ga tješe,šta ćeš prika njaprije će biti zamor materijala ili neka viša sila.
Ako neko i dođe do one druge Bljuzgavice tamo ih sačekaju dvojica mutavaca koji ne vide i ne čuju. Na vratu im obješen konop, a u rukama plakat na kome piše;
Ahtung , ahtung tifus i kolera. Mi smo ilmije, molimo sadaku.
Što se tiče pjevača; njega bi pustili da im u domu kulture i alkohola otpjeva svoje. Kad bi tražio honorar rekli bi mu da ide u one druge Bljuzgavice, oni ga naručili pa nek mu oni plate. To što je pjevo, ko mu kriv, niko ga nije tjero.
Vlast se uvijek vraćala neopbavljena posla.
Pjevači i poreznici bez love.
I sad vi nama recite ima li tu pameti ili nema.
Čujemo jednog blentu kako pita a koljači, ustaše i četnici, njima svejedno koga će prvog. Samo nek nisu njihovi.
A šta mislite zašto je tunel služio. I Tito se mogo u njemu sakriti da ga nikad ne nađu.