Autor
Hajro Šabanadžović
Tananost Bosna zemlja božije milosti
Snježna noć i otisci Prozračni cvijetnjak
Nejasne sjenke Plavet i bodlje
Dobrota MBS Punoća jubavnih dodira
Ljubičice u polju šarenom Djelići krhkog cvijetnjaka
Krici i bura Jesenji omaž
Mjesečevi velovi Snoviđenje
Sneno talasanje Nebesko talasanje
Gradinar 7.
O majko,
knežević će proći jutros pokraj naših vrata –
otkud mogu da pazim na posao svoj?
Kaži mi kako da opletem vitice svoje;
Kaži mi kakve haljine da obučem?
Zašto me gledaš tako čudno, mati?
Znam dobro da neće pogledati ni jednom u moje prozore;
Znam, u magnovanju će iščeznuti ispred mojih očiju;
Samo će poslednji zvuk svirale
uzdišući dopreti do moje svirale.
Ali će mladi knežević proći ispred naših vrata,
i ja hoću da obučem što najlepše imam za taj čas.
O majko, mladi je knežević prošao pored naših vrata,
i jutarnje sunce obasja njegova kola.
Ja odvratih veo sa svoga lica
otkinuh ogrlicu od rubina sa svog vrata
i bacih mu je na put.
Zašto me gledaš tako čudno, mati?
Znam dobro da ogrlicu moju nije podigao;
Znam da su je točkovi smrvili
i ostavili crveni trag u prašini,
da niko ne zna šta je bio dar i kome je namenjen.
Pričao sam sa vjetrom
vjetar mi donio
miris tvoje kose
skrivene u tami smilja
šum kristalno sjajnih vlati
bojenoh plamenim nadama
balgo valovite lepršaju
rezigrane na osmjehu mome
divio sam se oblaku
kišom mi poslao krajolik
tamom obavijeni lik
zagubljen u prošlom vremenu
plamte nestašne ženine oči
ispod uzdignutog gordog čela
a zabacuje bogatstvo vlati
do po uzbibanog djevojačkog daha
zahvaljivao se noćima
jube što mi nose
ne sluteći najavu
rastanka suznih kiša
svjetlosna je kosa tvoja
mirisom doječeta mami
eh blago onom ko ti sada kose mrsi
i koji se njenim mirisima budi
Svitanje
Svitanje nad visovima
Suton nad Gradom čednosti
Suton
San o ljubavi
Nestvarni krajolik
Krajolik čežnje
Savršena ljubav
U nedostatku pjesama i boja ,mi ih izmislimo.
Nasumice odabiramo riječ.Pritom i žmirimo i pride maramom zavežemo oči.Radi objektivnosti i brisanja svih nedoumica i nepotizma.
Skinemo povez i gle jada,to nasumično nam uvijek, na cedulji života, donese najbliskijeg i najvoljenijeg srodnika.Po srcu i duši,iako mnogi sumnjaju da je imamo, zapisano:
-Ljubav !
Da, uvijek isto.Ta nasumična, sveobuhvatna i nezaobilazna nametljivca nam se kači za pero. I uvijek hoće da nam ga otme.Mi ne damo.Muški ponos,šta li?
A onda ,slegnemo ramenima, jer nemamo izbora. One pakosnice Suđaje tako odredile. Mora da su se opet zaljubile.
Biramo krajolik,tako ona hoće.Ne može se svuda vucarat.Nikad nije zadovoljna i uvijek prigovor i zapret ima.
Jedan joj taman, drugi blijed.
Treći nema dovoljno plaveti.
Četvrti je slabašan i nije dovoljno čvst.
Negdje kiši ili sniježi,a nema zaklona i skrovitih mjesta koje ona voli.
Ponekad je cvijeće nasumično nabacano i odabrano.Razmaženica hoće harmoniju.Ona koja je drugo ime za haos.
Baš zato,kaže ona:
-Jedan nered u savršenoj slici je sasvim dovoljan.
Kad smo došli do tehnikalija ,bila nam je od velje pomoći.
U trenu je znala gdje smjestiti šedrvan, peškun, koju voćku ili šerbe.Ništa sa alkoholom.Nema ljubavi i alkohola.
-E onda ti piši pjesmu, kažemo joj ; a mi odsmo na koju kod Mare Gatare.
Ko fol se ljutnemo mi,ali to je trik .Zna to ona,ali ali i ona, ko fol, jedva nam odobri dvi tri ,i to samo kad ona milsi da je potrebno. Jes kako ne mnijemo mi,bitno je da smo na peškun stavili tu jednu flašu kurvoazijea. Poslije ćemo vidjeti šta nam je raditi. Sve se nadmao premuntati je na našu mahalsku sreću.
Ljubav nas čita ko bukvar ,smiješi se i u sebi smije:
-Joj ,blantovija,mamo mamice.Ovo izvoljevanje će iskijavati hejbet puta na dan,i minimum još toliko obnoć.
Joj šta je ta,u pejsaž natandarila,minderluka,jastučadi i šilteta, ko da je princeza koja se ispod devet madraca natakari na zrno graška.
Kada sa svim pejsažnim detaljima završimo , a ima ih točno tisoć i ena piklić, malo odahnemo i htjeli bi cigar,Gitanes oli neku našu Drinu da udahnemo, i da kurvuazije bar jednu zveknemo, mislimo čašu, ali korbač sijeva.
-Nismo završili.
-Znamo,ali ohani malo bona,đe si navrla,nije valjda opet rat.
-Nije rat,ali nije ni mir.Tako vam je to u ljubavi.Uvijek neka frka i neko proljeće,možda i ljeto sa blaženim licem,il jarka jesen ,pa zima što u redu čeka i najviše mrazi i boli.
-Nestrpljivice jedna,lako ćemo izabrati aktere.Ženska haman ti,a svakog insana nacrtamo ko bilo kog hajvana i nećemo pogriješiti.
-Blesani jedni,kad ste toliko pametni crtajte bez moje pomoći,ja vam odoh.
I nesta. Najednom, ko magle poslije kiše.
Šta će nam ta lutalica , ponositi smo mi. Uzmemo plajvaz ali riječi bez nje nema. Usta nam zavezana,misao utihnula,srce se zaledilo,duša se sakrila.
Joj ,jesmo stvarno blentavi.Šta ćemo sada bez ljubavi.Ne možemo ni ovu pismen završiti. Kako ćemo pjesme pisati.Ili boje mazati. A onda sjetimo onog jade,koji se takođe nehajno odnosio prema Ljubavi i natandarimo zapis o njemu:
Ponoć je odavno prošla
čovjek je sam
sjedi
plajvaz u ruci
arak prazni
švrlja
o ljubavi pjeva
na serdžadi obeznanjen žmirka
kandilo i tisuću dušeka njemu je drug
zato ne vidi
da ni slova više nema
sve je otišlo
sa jubilarnom princezom…
Šta dalje pitamo se mi!?
Žulja nas ono zrno graška. Ipak podsvijest zna ,vratiće se ona.
Ne mere bez nas praznovat i dušeke ravnat.
Sve do jednom.
A ipak…za svaki slučaj zapišem0:
Ljubav je život.
Život je samo jedan san;
živjeti nježnost,tišinu i mir.
A kako ljubavi neizmjerno imamo ,
onda prepustimo srcu biranje tonova i boja.
Godinama pokušavamo dohvatiti suton i svitanje ,
u onom čudesnom , nezaštićenom jednom jedinom trenu,
uplitanja noći u dan , i dana u noć , kada sve postaje snoviđenje.
Tada se anđeli spuštaju da podare ljubav i snove voljenim Božijim bićima,
i uzdižu se , počesto tužni , razočarani, slomljenih krila , zbog neobavljenog posla.
I čini se , sve su ređe sretnice koje obasjava njihova milost, jer se neuki boje prihvatiti
tu bezuslovnu ljubav i prenijeti je na nježni način kojim je darovana; nevino i kristalno čisto.
Sanjam
Sanjam da te opet slusam kako dises
kako dises dok savija se trava
da me dira tvoja kosa plava
tvoja kosa na mom licu draga
Sanjam da se opet volimo u klasju
u tom klasju sto lezi tu pod nama
i da luta tvoja ruka vrela
tvoja ruka preko moga tijela
Ref. 2x
Samo jedan zivot imam
i ludo ga bacam
jer zavoljeh jednu zenu
zenu koju sanjam
Samo jedan zivot imam
koji nisam htio
jer zavoljeh jednu zenu
koju nisam smio
Sanjam da ti kazem
vrati mi se draga
ako treba pobjegni od svega
jer je zivot samo ovaj jedan
nema nista, nista izvan njega
Ref. 2x
Samo jedan zivot imam
i ludo ga bacam
jer zavoleh jednu zenu
zenu koju sanjam
samo jedan zivot imam
koji nisam htio
Jer zavoljeh jednu zenu
zenu koju sanjam
(2x)
Ostala sam bremenita
tebe blentavog zagubila
san naš prkosom rodila
A gdje si ti
U noćima koje bole
dok prelijepo siroče
A bez roditelja živih plače
U crnim haljama zaleglo
po bjelini meitaša
svoje neispisane sleđenosti
Sve je ovo premalo za kraj,
tu na tvome dvoru nisam vise kralj.
Da se pozdravim s tobom to ne mogu sad,
sve je ovo premalo za kraj.
Sve je ovo premalo za kraj,
samo nikome o tome ne pricaj.
Jos ti svaki grijeh pretvorim u sjaj,
sve je ovo premalo za kraj.
Ref.
Necu vise da te volim, ne
probao sam al’ mi ne ide.
Zauvijek si moj, izgubljeni raj,
sve je ovo premalo za kraj.
Necu vise da te volim, ne
probao sam al’ mi ne ide.
Zauvijek si moj, izgubljeni sjaj,
sve je ovo premalo za kraj.
Sve je ovo premalo za kraj,
samo nikome o tome ne pricaj.
Jos ti svaki grijeh pretvorim u sjaj,
sve je ovo premalo za kraj.
Ref.
Necu vise da te volim, ne
probao sam al’ mi ne ide.
Zauvijek si moj, izgubljeni raj,
sve je ovo premalo za kraj.
Necu vise da te volim, ne
probao sam al’ mi ne ide.
Zauvijek si moj, izgubljeni sjaj,
sve je ovo premalo za kraj.
U kutiji od prepletene slame
Otac odvoji jednu kuglicu od papira
I ubaci je
U staklenu zdjelu sa vodom
Ispred radoznale dece
Razvi se u vodi namah
Raznobojni
Veliki japanski cvijet
Kratkotrajni lokvanj
I djeca zanijemiše
Zadivljena
U njihovoj uspomeni nikad više
Taj cvijet uvenuti neće
Taj nenadani cvijet
Stvoren samo za njih
Na tren
Pred njima.
Hb
Zavoljeh te ludo
cini mi se od rodjenja
ljubav kao tajna
zivi kao uspomena
Ref. 2x
Ostaricu, necu znati
da l’ ces za mnom zaplakati
k'o ja za tobom
Pjevale bi usne
ali nece moja dusa
cak ni ona vise
nece vise da me slusa
Ref. 2x
Nikad nismo razumjeli glupe neinteligentne ljude, jer oni uglavnom potiču iz populacije fašista,bagre,fukare , zločinaca i kriminalaca. Ne onih pošptenih kriminalaca koji svojeručno rukama zarade tuđi novac, već pljačkaša vlestitog naroda.
Te krimogenonacionalfašistička čudovišta nam prebacuje da smo probosanski nastrojeni.
Ja kakvi ćemo biti nego probosanki.
Bosna i Hercegovina je naša domovina.
Tu nam je od iskona stanište.Hrani nas i oblači . I naše pretke , a ako Bog Milostivi da i naše potomstvo. I Pred Bogom milostivim živimo predano , časno i pošteno.
Ne dičimo se četničkim,ustaškim i novokomponovanim tursko – “bošnjačkim” porijeklom.
Ako živiš u Bosni ti si Bosanac ili dobri Bošnjo, bez obzira koje vjeroisopovjesti bio: hrišćanske,jevrejske ili islamske.
Srbi žive u Srbiji, a Hrvati u Hrvatskoj,Turci u Turskoj, a Bosanci u Bosni.
Čista historijska činjenica i logika
I ko se ne osjeća Bosancem i ne sjeća se svojih očeva i njihove bosanštine , neka bira gdje će ići. Ne branimo im i želimo im sreću.
Molimo pogan ,neljude ,bagru ,fukaru i izrode svih fela da ostave Bosnu na miru, inače su nagrabusili,za vijeke vjekova , jer Bosna je zemlja Božije milosti i svako ko radi protiv nje ustaje protiv Boga Pravednog i Silnog..
