Ostajte ovdje!… Sunce tudjeg neba
Nece vas grijat ko sto ovo grije;
grki su tamo zalogaji hljeba
Gdje svoga nema i gdje brata nije.
Od svoje majke ko ce naci bolju?!
A majka vasa zemlja vam je ova;
Bacite pogled po krsu i polju,
Svuda su groblja vasih pradjedova.
Za ovu zemlju oni behu divi,
Uzori svijetli, sto je branit znase,
U ovoj zemlji ostanite i vi,
I za nju dajte vrelo krvi vase.
Ko pusta grana, kad jesenja krila
Trgnu joj lisje i pokose ledom,
Bez vas bi majka domovina bila;
A majka place za svojijem cedom.
Ne dajte suzi da joj s oka leti,
Vrat'te se njojzi u narucja sveta;
Zivite zato da mozete mrijeti
Na njemom polju gdje vas slava sreta!
Ovde vas svako poznaje i voli,
A tamo niko poznati vas nece;
Bolji su svoji krsevi i goli
No cvijetna polja kud se tudjin krece.
Ovdje vam svako bratski ruku steze –
U tudjem svijetu za vas pelen cvjeta;
Za ove krse sve vas, sve vas veze:
Ime i jezik, bratstvo, i krv sveta.
Ostajte ovdje!… Sunce tudjeg neba
Nece vas grijat ko sto ovo grije, –
Grki su tamo zalogaji hljeba
Gdje svoga nema i gdje brata nije…
**
Bosna zemlja moja
Plavetnilom okupana je Bosna
zemlja naša
to je boja čudoređa i sna
Bog Milostivi je tom ljepotom nju darivao
i sjaji Zemlja Božje milosti
da u njoj sniju dobri ljudi Bogu mili
Sarajevo Grad čednosti
Mnogo je nježnosti i ljepote
u Zemlji toj i Gradu imade
Modra rijeka znade
tu muzika i sevdah sve je
časnost ih želi djeliti
i pružati ruke svima.
Bosna je i zemlja boli i tuge
mnogo, previše nestajanja ima
žao sinovima njenim
njene darove mnogi ne žele da prime
život i smrt ljubav i ne ljubav
radost i tuga
nježnost i nerazumnost kao neumitnosti
preplitanjem vode na putanje zvijezda i maglica
od kojih Samilosni nove svijetove gradi
samo Bosna zemlja Božije milosti
ljubav i Sarajevo Grad čednosti uvijek bivaju
I to je sva priča
parovi i ljubav
milost i tuga
napose
Modra rijeko vječna
**
Hvala Ti Gospode Ljubavi, Dobrote i Milosti
na neiscrpnim blagodatima tvojim
na Bosni Zemlji Tvoje milosti
Modroj rijeci vječnoj
Sarajevu gradu čednosti
i Tvojoj miloj djeci!
i Blagodatima kojima me obasipaš
Halelujah
Amin Gospode
Poljubac sa okusom kolača tvoje bake
ciganska pjesma sa stare trake
Vilsonovo, Baščarija, prva ljubav ostala
Korpa sa bebom pred mojim vratima
miriše Mostar u sitnim satima
na Rondou ljubavi rođeni su ostali
Dimnjačar na krovu, tvoje oči u mraku
ćuprija na Drini, golub u zraku
iz inata rođena, behar grana procvala
Ref.
Ako pitaš gdje sam sada
ne idem iz ovog grada
sve je moje ovdje ostalo
Ako pitaš kako mi je
da ti roknu samo dvije
sve bi ti se samo kazalo
nikome se ne ponovilo
Dugo, toplo ljeto, Zenica, tombola
crno-bijeli TV, na njemu gondola
frtalj hljeba crnoga, boja teških godina
Dva-tri metra snijega i tutanj ligura
pusti Fiću kad ne pali
dok ga raja ne gura
na ormaru dunje dvije
ja još čuvam za tebe
Onamo il’ tamo, mlijeko, varenika
svima ravno do mora
a more Zelenika
od Makarske do Neuma
uspomena ostala
Ne ulazimo u polemiku!
Bezpredmetno je.
Svako ima pravo na svoje mišljenje .Isto tako i da se kreće i da bude kreten.
Notorna činjenica je jedna:
Sarajevo je odbranio Bog Milostivi , Tito i mahalaši.
Nemamo potrebu objašnjavati.
Istinu znamo!
Neuki nek se pitaju zašto to , kako to?
Kadifice
Zasjeli oni kod Mojsija. Otac na moru sa ljubeznicom, majka kod svojih sa suzama. Nisu zasjeli onako po redu kako to običaj i mahalska pravda nalaže. Zasjeli ko pravi mahalaši, na prepad, ali laganice tabijatli, jedan po jedan , ili dvoje po dvije.
Dul bašta i dvorište, velika kamena česma , odmah kraj kapidžika. Od česme gore veliki hajat duž zida do kuće vodi. Od česme dole kadaifice razbacale boje, sunca hvataju, odgovara im. Na drugoj strani, jugu leđima okrenutoj ruže i nježnije cvijeće hladovinu biraju, da bi bezbrižne i rosne mirise pustile.
Svjetlosti sunca bašta više ne hvata mnogo. Haustor se počeo širiti i mahalu grditi. Izdigla se trospretnica i svu ljepotu bašte u sjenu bacila. Nikla tu,tko zna otkad i otkud, i dva oblakoder jablana još za turskog zemana. Ne zna se koji je veći i ljepši, blizanci bili. Jedan srušili ,smeto im. Cijela se mahala na đenazu jablanu skupila.
Nudili im ogrev meita. Mahala okretala glavu i za leđa pljuvala: pih, pih , pih nalet vas bilo. Kako ćeš rod rođeni gorit.
Ono siroče što mu brata radi lomače streljaše i dan danaske živi. Tužan počesto, malo oćosio, ali se inati , kaže nadživih ja austrougare i kraljevinu , ustaše i četnike, komuniste , nadživiću ja i ovu nacionalističku bagru. A moram i dva života izdurat. Svoj i bratov; još kuveta imam bar za ovu pljačkašku vlast.
Niko Jablana više ne osluškuje , nema njegovih mahalaša. Pola ih pobiše, četvtinu međ kontejnere baciše, osmina presvisnu što od gladi, što od sramote, Ona šaka opičenih, dura upravo zato što su opičeni. Zbog njih mu ponekad žao, što nije noge imo da tutnja sa njima po milosnom gradu.
Joj, al’ su ovi mahnitovi znali…Zastaje. Vrlo je fin i obazriv avaj Jablan. Pušta da se pisanija sama piše. Al mora barem jednu saučesničku beknut.
Joj ,što su ti tovari dobrijeh zijana činili i vjerovatno ulaznicu za pržun zaradili. Vala i ja se ne bi pržuna plašio da sam na njihovom mjesti. Oprostiće im se. Gdje ćeš zijan ljubavi vatrom kažnjavat? Ne ide to tako. Time su hodže i svećenici pučanstvo uvijek strašili. Šta će drugo hadum ili peder raditi nego prirodnu i čistu ljubav zabranjivati.
Da sakrije od pogleda stranjskih i zlih, sebe i život svoj, Mojsijev otac podigao na sve tri strane oko kuće hajate i doksate. Malo grdi dvorište, na kaubojski ranč podsjeća. Bolje i to nego da ti grmalj u familiju i život zaviruje.
Ima tu i dobroga; za mlađariju. Hajati i doksati umreženi, lavirinte prave tvore, ni minotauri se ne bi snašli. Pokušavali stariji ufatiti djecu u zijanu. Nikad ih nisu mogl pronaći. Čuje se frka trka, nekad i cika, neko ko zapomaže: joj, mamo mamice; ali da uhvatiš nekoga to nikad. Odustali od traganja, na vrijeme. Zamalo ih mahala nije prozvala udbaškim njuškalima. A to jazuk, jal na poganu hajvansku njušku tuhne, jal na komunističke žbire miriše. Mogli se labirinti srušiti ali nisu. Bolje pustit djecu da se ćerinjaju, nego da ti petokraka dan obnoć , po bašči farovima kuži.
Prvi put Zlata uzletila u Mojsijevu kuću. Godišnji uzela; što će ti more kad ima bašća i cvijeće, čak ni troška nema. Uštedi se, dobro je to, kada se ponešto uštedi. Tako je mama naučila, otac mandrknuo dok je mala bila. U bašti puno buketa i kita cvijeća, neubranih i neusađenih. Pobraće se i usaditi šta treba.
I posaditi kako to priroda zapovjeda. Jašta nego usađivati i posađivati. Ima omlatina petnaest dana mira. Jašta će nego nasađivati. Nisu blesavi da im vrijeme prolijeće a da ne usađuju. Komšiluk neće imati mira, načisto ograisao. Zna biće zapomaganja i svašta još nešta. Skontali šta slijedi, bale pamuka sa Orijenta uvezli. Nek se nađe. Pride durbine nabavili. Neki bome nisu lijeni bili, ni penezi žalili. Kupili prave pravcate đozluke za nebo. One što se teleskopom vabe.
Kupio Mojsije novu harmoniku, na tavan je sakrio. U mušemu, pa u bošću zamoto. Pa , u tri četiri čvora smoto. Tavan sa dva katanca spengo .Ključ progutao, valjda će izlećet. Preventiva. Sve što ima veze sa muzikom, u sanduk limeni zakatančio, pa na tavan natandario. Neće njemu niko kvariti petnaest dana ćeifa sa sefardicom. On za se ne zna , od kojih je ješa bio.
Djedove i babe mu ustaša i četnik Njemcu prodo, ustaša za trideset kuna,četnik za trideset dinara. Svako svoju valutu išće. Obrazli bili. Neće ti oni tuđe. Dakako valute. Oca mu jedva spasili; u Crnu goru pa u Albaniju, pa u Palestinu kod nekog roda dalekog poslali.
Tamo ga zvali mulac. Ni je'ne izrailjske da promuhabeti. Kad se rat strahote završio on se pješ'e u Bosnu vrno. Neće on u stranoj zemlji jezik učit’, niti dana više dana ostati, pa sve da ga Mojsije pločama tuleha.
Nije bolan to razlog bio. Jok. Nego vam se momčić od trinaest ljeta zableno u lijepu Simku. Njegova i nijedna druga. Šest godina poslije on je šest mjeseci pješačio. Sa vukovima spavo, međede ganjo, ničega se nije bojao. A nema ga šta vidjeti; metar i žilet i jedan cenat. Sve se bojo da ga Simka nije prerasla. Ako jeste samo jedan cent on je gotov. Đe će žensko biti veće od čoeka, to ne vodi na dobro. Jal’ on jal’ ona komplkse neke fasuju, a komšičul im iza žeđa išareti.
Kad se vrno , onako pljesniv, pravo na Simkina vrata. Izleće joj sestrica, on pita gdje mu je Simka. Curica ga blijedo gleda. Misli on; zaboravilo djete sestrinog mlađahnog interesđiju.
Kaže joj on taj i taj.
Ona njemu: Ti i taj , sjedi tu i ne mrdaj ,dok babu ne zovnem; Simka se udala.
Razvali junačina plakat ko godina, ali ono muški , na suho , suza suzu goni u duši, a insan muči i u nebo bleji.
Sažali se sestrica pa mu reče:
– Ih jesi neki muškarac, samo što se nisi rasplako ko pizdun. A koju ti Semku trebaš?
-Ne trebam Semku nego Simku.
-Nema ti kod nas nikake Simke.
-Pa kako znaš da se udala ako je ne znaš.
-Morala se udati kad si je ti pošo tražiti.
-Dobro ako nema Simke, daj bar zovni Semku . Da nju pitam za Simku.
-Ovdje ti nema nikakve Semke.
-Pa ko ima?
-Nema niko doli ja?
-A gdje su ti mater i babo.
-Eno ih u bašči kod šadrvana, jastuče se.
-Pazi kako govoriš ,mlada si ti za taj zbor.
-Jašta radi, mlada ,a mogu grlice gledat šta rade i mamu, što po vazdan i svu noć cvili joj,mamo mamice, a nena mi odavno rhmetli. Hajd ja znam šta je takarenje, pričale mi druge dok smo vezli anterije. Ali ne mogu skontat zašto tolika cika i đefa. Malo se ljudi stisnu i žensko mamu doziva. Kaki im je to fol.
-Hajd mala ne baljezgaj i budi pristojna, ne valja ženskom jezičinu puščat, nećeš se udat.
-Ko je reko da ću se udavat?
-Jesi blesava, svaki se insan, jal muški jal ženski mora udat, oli oženiti.
-Ja za inat neću, nisam budala da iz čista mira vriščim joj mamo mamice, a ona ili nije tu ili je rahmetli.
-Šut šejtane nalet te bilo.
-A ti si mi ko neki melek, biva. Vidi te kakav si . Ko da si prašinu , šest mjeseci, po svjetskim sokacima na se tegario i skupljo.
-I jesam bona iz, Jerusalima ti klipšem već po'godine, sve letim Simki grlici mojoj.
-Tvoja se grlica udala. Ne rekoh li ti ja.
-Pa reče i da je ne znaš.
-Kako je neću znati bolan i jadan bio. To mi sestre Semke druga.
-Eto sad i Semka ima.
– Jašta , no ima. Od kako se rodila u ovoj je kući je ima, a ti bekan ništa ne znaš.
-A jel se Simka stvarno udala?
-Najstvarnije jeste, ali se i razvjenčala. Bio joj muž domobran pa ga partizani malo potkratili.
-Znači sada je slobodna.
-Kako će biti slobodna kad je udata? Joj , blesava insana , majko moja!
-Ti reče da su joj muža potkratili partizani.
-I jesu.
-Znači udovica je.
-Nije nego je udata.
-Kako će biti udovica kad je udata.
-Pa ubiše joj muža. Znači više nije udata nego je udovica, luda glavo.
-E nije vala nego je udata.Kako će žensko biti udovica, a muž joj živ.
-Ja tebe dijete nista ne razabiram. Sada reče da su ga patizani potkratili, a ti jopet muž joj živ. Nije se valjda povampirio.
-Tobe jarabi ,vidi šejtana. Kakvi te vampiri spopali. Ti ko da si neki firaunov rod ili u najmanju ruku jaran.
-Šuti male , nalet te bilo. Mani se tih teških riječi. Nije to za male djevojčice.
-E jesi mi ti velik. Jedva nabro metar i žilet. A ja mala djevojčice. Ma, ja ti za udaju prispjela. Tako mi kažu, jer me prisvrbjelo.
-To kod vas ima šuge?
-Joj blentovije majko moja. Kakva te šuga sada spopala?
-Ne veliš li ti da te svrbi?
-Svrbi.
-I šuga svrbi.
-Normalno da svrbi, jašta će nego svrbjeti.
-Znači šuga.
-Ne znači šuga, šugo jedan ;mene svrbi samo na jednom mjesti. Šuga kad te pričepi na sve strane , pa ne pomaže nikakav češljugar.
-Kakave veze ima ptica sa šugom.
-Joj, vi čife se razumijete u poetiku ko Mara u krive tarabe.
-Kakve veze sada ima Mara sa češanjem i češljugarom.
-Ima kako nema. Kad je nju prisvrbilo, ona ti njakog spotakla i o prve tarabe ga natakarila. Kaže joj onaj, nemoj Maro krive su tarabe, polomićemo se.
-Neka su , nemamo se šta slomiti, bitno je da je oni tvoj prav…
I slomiše se , i Mara i onaj i od onoga onaj, a ne počeša se Mara kako treba. Poslije Maru stalno prozivali kako se razumije u neku stvar,…, ko u krive tarabe.
-Valjda je obrnuto bilo rospijo jedna. I mani me se te nevaljaste priče. Ne merem ja sotobom o tim stvarima beglenisati. Ne priliči.
-Ne mereš pričati, a znao bi ćeifisati, zar ne , mili moj.
-Uh, nalet te bilo pogančerko.Jašta bih nego znao. Ne bi mi bilo prvine, ali djeca se ne smiju dirati.
-Ih , ja ti djete. Čim me zasvrbilo, kažu da više nisam dijete , nego sam za udaju.Evo kad bi me ti kojim slučajem kutariso svrabeža, ja bih se namah udala za tebe. A ako mi naum padne i udaću se, pa si tek onda ograjiso. Moraćeš me svako malo češati i to na sav mah. Toliko će me svrbiti. I više nego sad. Tako kažu. ja se ništa u to ne razumijem..
-Mala , prekini, ni jene ili ću, ili ću…
– Ma šta ćeš ti bolan, počešat me. E ta ti valja, da je hiljadu poslova.
-Baš si nerazumna. Ništa te ja ne anlajišem
-Kako ćeš me bolan razabirat kad si sav prašnjav. Ne moš vidjeti ni gdje me češe, a kamoli da me počešeš. Vidim ja slabe fajde od tebe.
-Kakve veze prašina ima sa anlaisanjem i češanjem.
-Ima i nema,ali više ima nego nema.Evo, napriliku to moje češanje nije se tek tako pristavilo. Ne znam kako , valjda namirisalo da'š mi ti doći i ne mogu lijeka naći. Pomagaj dobri moj Omerane.
-Oklen ti ovaj moj nadimak . Ja ti ga ne rekoh.
-Ih što mi je lako bilo teško skontat. Rekla mi Semka ; ako ti dođe jedan, jedva nabacio metar i zerdeliju i vas prašnjav, a tebe u tom momentu svrbi, znaj da je to moj Omeran. On će te najbolje počešati. Vraća se iz Jerusalima , a tamo svi pogorjelići. Još od prvog paljenja hrama.
Muči Mojsijev otac u klinku, vidi obro bostan. Ne može je ni za vrat ,ni za rep dohvatiti. A češe joj se, a njemu se svrbi.
-Haj’ ti meni sve fino objasni makar mogu čuti ako ne mogu razumjeti. A češanje ostavimo za kasnije.
-Može priča kasnije, a sada češljanje. Gori bolan, ne mrem disati.
-Ne budalesaj dijete.
-Ih kaki si. Sevape bi velike zaradio . A ne bi ni tebi loše bilo. Omastio bi se. da samo znaš kaka…
-Uduni odmah dijete, ni jene. Reći ću te babi.
-Ih kaki je ovi muški svijet danas. Umjesto da češljugari, ko svaki kuvetli insan, oni bi da tužakaju.
-Ako hoš pričaj, ako neš nemoj. Naći ću ko će mi sve ispričati.
-Vako je to na priliku i ne priliku bilo: Ti se prašine nakupio pa ti ušla u usta ,u nos i uši pa sve naopko razabiraš.A priča jednostavna. Simka se udala , rekla joj mama mamica da se ti nećeš vrnuti ,a ako se i vrneš bićeš manji od nje barem za po glave. Kad te vako gledam meni se čini da si za glavu manji.
Onako usput ja čula Simka mami rekla; kad je tako ,mene svrbi pa se moram pod hitno pošteno počešat. Ja pitam ; jel to uši ima pa je svrbi.Svi se smiju,ja budala zbog tvoje Simke ispadoh.I još ne skontah šta je to svrbi. Udade se Simka polovinom rata,a njenog jadu na sili mobilisali u domobrane.Simki nije žao bilo.Rekla Semki kakav je kiseo ne bi se ni mlaćenica od njega mogla napraviti.
Još je rekla,sve mi se čini da je grlice ili golubove pogrešno gledo, pa mi ga gura gdje se ženskoj ne tura.Svaki put mu šamarčinu zveknem. Ja mu vičem čing čang; on ništa.Kaže nije kinez pa me ne razumije.Kažem ja njemu nisam ni ja kineskinja ,ali znam šta znači rupa niže. Ja to ništa ne razabirem , ali ti prenosim šta sam čula i više ništa ne pitam,da se ne bi sramotila. I jedino sam skontala da me samo muško može dobro posvrbiti, ne bil bar malo prestalo. Kažu kada ženu svrabež uhvati, uprti je do smrti.
-Haj ti meni isponove objasni kako će žensko biti udata, a muž joj mrtav. Valjda je udovica.Ja tebe dijete. nista ne razabiram.
-Kako ćeš me bolan razabirati kad si sav prašnjav? Ništa ti ne vidiš . Eto, ti meni ja dijete. A da nisi prašnjav ,vidio bi ,sve kod mene nabubrilo i biba se ko tek zalivene ružice.
-Kakve veze prašina i ružice imaju sa anlaisanjem.
-Imaju i nemaju, ali više imaju nego nemaju.
Muči Mojsijev otac u jetimku. Vidi obro bostan. Ne može je ni za vrat ,ni za rep dohvatiti.
-Haj’ ti meni sve fino objasni makar mogu čuti , ako ne mogu razumjeti.
-Skrati malo bona, evo akšam će, a ti razvukla ko pretili hodža reis i njegove svinjolike ilmije teraviju.
-Ho'š najkraće , jel tako?
-Valjalo bi.
-E , jebi se , to bi ti ukratko , najkraće bilo!
1.
Amazing grace! How sweet the sound
That saved a wretch like me!
I once was lost, but now am found;
Was blind, but now I see.
2.
Twas grace that taught my heart to fear,
And grace my fears relieved;
How precious did that grace appear
The hour I first believed.
3.
Through many dangers, toils and snares,
I have already come;
’Tis grace hath brought me safe thus far,
And grace will lead me home.
4.
The Lord has promised good to me,
His Word my hope secures;
He will my Shield and Portion be,
As long as life endures.
5.
Yea, when this flesh and heart shall fail,
And mortal life shall cease,
I shall possess, within the veil,
A life of joy and peace,
6.
When we’ve been there ten thousand years,
Bright shining as the sun,
We’ve no less days to sing God’s praise
Than when we’d first begun.
Zadivljujuća milost
1.
Zadivljujuća milost kakva umirujuća tišina
spašava mene bjednicu
bila sam izgubljena sada sam spašena
obnevidjela koja je progledala
2.
Milost je dotakla moje bojažljivo srce
milost je ublažila moje strahove
kako se plemenita milost ukazala
taj čas povjerovah
3.
Kroz mnoge opasnosti teškoće i zamke
često sam prolazila
plemenita milost me sigurmo vodila
i milost će me voditi kući
4.
Bog mi je obećao milost zauvijek
Njegova riječ snaži moju nadu
On će biti moj zaštitnika i sudbina
Dokle god život potraje
5.
Da, kad putenost i srce malaksaju
I kad smrtni život odustane
Biću prekrivena velovima
Života sreće i mira
6.
Ako se zadržimo i deset tisuća ljeta
svjetlost će nas obasjavati
svakog dana ćemo slaviti Gospoda
od novoga početka.
Kristalna Modra rijeka
Ima jedna zemlja da prostiš , snena i prkosna od sna .
Zovu je Zemlja Božje Milosti.
U njoj jedna Modra rijeka imade po kojoj zemlja ime dobi.
Na izvoru te rijeke u srce te zemlje imade jedan dvor .Grad Čednosti on slovi.
U toj zemlji, kraj izvora te rijeke, u Svetoj palati privremeno , dok mi je vakra , zauvijek živim ja.To je moj usud.
Nikad , ama baš nikad mi nije palo da odem iz njega, da živim negdje drugdje. To se moglo pretpostaviti i one davne hiljadudevesrorinešezdeset i osme i svih godina poslije.
Da, mnogo sam putovao. Mladost , posao , ljubav , znatiželja … su me vodili putevima. Bijelim i Crnim. Crvenim i Žutim. Putevima raznih boja. A svaka jednako prelijepa i čedna, jer potiču od jedne Svjetlosti.
Da , u toj raznolikosti postoji savršenstvo koje mi sretnici objeručke prihvatamo.
Ponekad su me na lutanja vodila prijateljatva i ljubavi. Nekjad bol i tuga.
“-Sve je u parovima .” – rele Milostivi.
Zbog ljubavi prema Gradu čednosti mnoge sam ljubavi , nažalost , žrtvovao. Svjesno.
Znam , reklo bi se ; žalosno je to! Možda sebično i uskogrudno,ali nije tako. Ni jednu nisam napustio.Uvijek su ljubavi moje , sa mnom lutale po Dvorima i Svijetu.
Ali kao što Pjevač kaže: “Šta bi bilo sa Sarajevom da sam ja otšao.“
Prije toga se to isto pitao Meša, MaK , Kiko i svi zaljubljenici Dvora, čaršije i mahala, što ponosno ga štite..
Niko ne zna šta bi sa Sarajevom bilo bez nas.
Pitao sam Pjevača.
Ovaj je Pitao Kiku.
Kiko je pitao Maka i Mešu.
Mak je pitao svjedoke : okamenjene spavaće , stećke i djedovsku hižu.
Meša je pitao Šabu i Mudrace
Svima njima Modra rijeka je odgovor dala.
Bosna je zemlja Božije milosti , a u njoj njeno čedo:
Sarajevo!
Dvori.
Grad čednosti.
Uvijek će biti!
Uvijek živi i bijeli.
Svakim danom ivlji i bjeliji.
I sneniji od prkosa i ljubavi što u sebi nosi.
Ljubav želi dijeliti svima.
Hoće li neko prvi pružiti ruku i pokupiti darove razasute širom dunjaluka. To je samo jedan mic. Ostalo će uraditi naše i ako želite vaše Sarajevo, Grad čednosti. I Vaša ako želite, ali svakako naša Bosna, zemlja Božije milosti.
Mi odlazimo, jedan po jedan.
Grad malo tuguje i sjetuje pa nastavlja da živi.
Ljepši i sjajniji.
Valjda ga suze naših najmilijih umivaju.
Čaršija je stroga i ne podnosi da se neko hvalisa.
Ja ću rizikovati i reči ono što se možda ne smije.
Sarajevo Grad čednosti i Bosnu zemlju Božije milosti su uvijek umivale i činile blistave riječi, muzika i djela ljudi kojima je on bio u srcu.
Ta ogromna ljubav i milost su darovi od Boga Milostivog koji se ne prekidaju.
Kažem zboga testamenta djedova , mudraca i stećaka, nisam smio napustiti grad. Ostalo nas je jako malo bez kojih grad nije mogao opstati.
Ali znam , daće Milostivi , rodiće se novi branitelji vjekovne ostavštine : ljubavi i dobrote.
Nek živi , dok je vjeka i svijeta , Bosna ta , Sarajevo to , umiveni valovima ljepote o čednosti Modre rijeke i obasjani Milosti Boga Jedinog.
Amin!
Sad nek spavaju svi nasi i besmrtni.
Pod mostom, kraj “Druge Zenske” nabujala Miljacka tece.
Sutra je nedelja. Uzmite prvi tramvaj za Ilidzu.
Naravno pod predpostavkom da ne pada kisa.
Dosadna duga sarajevska kisa.
Kako li je bilo Cabrinovicu bez nje u tamnici!
Mi je preklinjemo, psujemo, a ipak dok pada
zakazujemo ljubavne sastanke kao da smo u najmajskijem maju.
Mi je proklinjemo, psujemo, svjesni da od nje nikad
Miljacka nece postati ni Gvadalkivir ni Sena.
Pa sta? Zbog toga zar manje ce te voljeti
i muciti manje kroz stradanja?
Zbog toga zar manja bice moja glad
za tobom i manje moje gorko pravo
da ne spavam kad svijetu prete kuga ili rat
i kad jedine rijeci postaju “ne zaboravi” i “zbogom”?
Uostalom, mozda ovo i nije grad u kome cu umrijeti,
ali u svakom slucaju on je zasluzio jednog neuporedivo vedrijeg
mene,
ovaj grad u kome mozda i nisam bio najsrecniji,
ali u kome je sve moje i u kome uvijek mogu
naci barem nekog od vas koje volim
i reci vam da sam tuzan do ocajanja.
U Moskvi to bih isto mogao, ali Jesenjin je mrtav
a Jevtusenko siguno negde u Gruziji.
U Parizu kako da zovem hitnu pomoc
kad se ona nije odazvala ni na pozive Vijona?
Ovde zovnem li i tople svoje sugradjanke,
i one cak znace sta je to sto me boli.
Jer ovo je grad u kome mozda i nisam bio najsrecniji,
ali u kome i kisa kad pada nije prosto kisa.
Bosna je zemlja Božije milosti
Sarajevo Grad čednosti
Modra rijeka sanja
Ulica prkosa
44 mjeseca , ili tačnije 1425 dana u logoru smrti se dešavale monstruozne , ljudskom umu nezamislive stvari.
Logorska statistika broji:
-14.o11 ljudskih bića ubijeno
-1601 dijete razneseno
-50 000 ljudi izmasakrirano
Vi mislite radi se o nacitičkim konc logorima najcrnjeg fašizma.
Varate se!
Ipak, možda pogađate?
To se dešavalo u Sarajevu , Gradu čednosti , najužasnijem svjetskom logoru smrti , a na očigled hriščana, Vatikana, SAD, EU i ostalog “demokratskog “svijeta
Svaki dan 10 ljudi je ginulo, jedno i 1/10 dijeteta razneseno, 35 ljudi ostavljeno bez udova i nade.
Sve se to dešavalo u New age vremenu na pragu trećeg milenijuma.
Zvijer projicirana iz velikog grada, smještenog na sedam brežuljaka, se okomila na Bosnu zemlju Božije milosti i Sarajevo Grad čednost.
Zlo skupljeno na još jednu krstašku bojnu protiv iskonskog Dobra .
Slabo im znanje, još tanja snaga.
Ne mo'š ti bolan Bosni i Sarajevu , ni Bogu milim ljudima opepeljiti.
Na današnji dan 5.Aprila/Travnja 1996., monstruozna kukavička neman je podvila repove i otperjala u guslarske vukoderine iz kojih je izmilila.
Milostivi svoja čeda štiti, a zlo vraća putima odakle dolazi, da tamo pokaže snagu.
Učinci su već uveliko vidljivi , iako se slijepci prave nijemi i gluhi.
Ali to još nije kraj.
Čekajte vi , a čekamo i mi!
Milostivi su puti Gospoda Silnoga.
Dopisano
Prelijepe, proročke stihove uvodne pjesme – Sarajevo će biti , sve drugo će proći ,napisao je i uputio opkoljenom Sarajevu, veliki čovjek Đorđe Balašević.
Sarajlije nisu imale izbora. Uglazbili su ih i otpjevali i uz Božiju pomoć opstali.
