Ima jedna zemlja da prostiš , snena i prkosna od sna .
Zovu je Zemlja Božje Milosti.
U njoj jedna Modra rijeka imade po kojoj zemlja ime dobi.
Na izvoru te rijeke u srce te zemlje imade jedan dvor .Grad Čednosti on slovi.
U toj zemlji, kraj izvora te rijeke, u Svetoj palati privremeno , dok mi je vakra , zauvijek živim ja.To je moj usud.
Nikad , ama baš nikad mi nije palo da odem iz njega, da živim negdje drugdje. To se moglo pretpostaviti i one davne hiljadudevesrorinešezdeset i osme i svih godina poslije.
Da, mnogo sam putovao. Mladost , posao , ljubav , znatiželja … su me vodili putevima. Bijelim i Crnim. Crvenim i Žutim. Putevima raznih boja. A svaka jednako prelijepa i čedna, jer potiču od jedne Svjetlosti.
Da , u toj raznolikosti postoji savršenstvo koje mi sretnici objeručke prihvatamo.
Ponekad su me na lutanja vodila prijateljatva i ljubavi. Nekjad bol i tuga.
“-Sve je u parovima .” – rele Milostivi.
Zbog ljubavi prema Gradu čednosti mnoge sam ljubavi , nažalost , žrtvovao. Svjesno.
Znam , reklo bi se ; žalosno je to! Možda sebično i uskogrudno,ali nije tako. Ni jednu nisam napustio.Uvijek su ljubavi moje , sa mnom lutale po Dvorima i Svijetu.
Ali kao što Pjevač kaže: “Šta bi bilo sa Sarajevom da sam ja otšao.“
Prije toga se to isto pitao Meša, MaK , Kiko i svi zaljubljenici Dvora, čaršije i mahala, što ponosno ga štite..
Niko ne zna šta bi sa Sarajevom bilo bez nas.
Pitao sam Pjevača.
Ovaj je Pitao Kiku.
Kiko je pitao Maka i Mešu.
Mak je pitao svjedoke : okamenjene spavaće , stećke i djedovsku hižu.
Meša je pitao Šabu i Mudrace
Svima njima Modra rijeka je odgovor dala.
Bosna je zemlja Božije milosti , a u njoj njeno čedo:
Sarajevo!
Dvori.
Grad čednosti.
Uvijek će biti!
Uvijek živi i bijeli.
Svakim danom ivlji i bjeliji.
I sneniji od prkosa i ljubavi što u sebi nosi.
Ljubav želi dijeliti svima.
Hoće li neko prvi pružiti ruku i pokupiti darove razasute širom dunjaluka. To je samo jedan mic. Ostalo će uraditi naše i ako želite vaše Sarajevo, Grad čednosti. I Vaša ako želite, ali svakako naša Bosna, zemlja Božije milosti.
Mi odlazimo, jedan po jedan.
Grad malo tuguje i sjetuje pa nastavlja da živi.
Ljepši i sjajniji.
Valjda ga suze naših najmilijih umivaju.
Čaršija je stroga i ne podnosi da se neko hvalisa.
Ja ću rizikovati i reči ono što se možda ne smije.
Sarajevo Grad čednosti i Bosnu zemlju Božije milosti su uvijek umivale i činile blistave riječi, muzika i djela ljudi kojima je on bio u srcu.
Ta ogromna ljubav i milost su darovi od Boga Milostivog koji se ne prekidaju.
Kažem zboga testamenta djedova , mudraca i stećaka, nisam smio napustiti grad. Ostalo nas je jako malo bez kojih grad nije mogao opstati.
Ali znam , daće Milostivi , rodiće se novi branitelji vjekovne ostavštine : ljubavi i dobrote.
Nek živi , dok je vjeka i svijeta , Bosna ta , Sarajevo to , umiveni valovima ljepote o čednosti Modre rijeke i obasjani Milosti Boga Jedinog.
Sad nek spavaju svi nasi i besmrtni.
Pod mostom, kraj “Druge Zenske” nabujala Miljacka tece.
Sutra je nedelja. Uzmite prvi tramvaj za Ilidzu.
Naravno pod predpostavkom da ne pada kisa.
Dosadna duga sarajevska kisa.
Kako li je bilo Cabrinovicu bez nje u tamnici!
Mi je preklinjemo, psujemo, a ipak dok pada
zakazujemo ljubavne sastanke kao da smo u najmajskijem maju.
Mi je proklinjemo, psujemo, svjesni da od nje nikad
Miljacka nece postati ni Gvadalkivir ni Sena.
Pa sta? Zbog toga zar manje ce te voljeti
i muciti manje kroz stradanja?
Zbog toga zar manja bice moja glad
za tobom i manje moje gorko pravo
da ne spavam kad svijetu prete kuga ili rat
i kad jedine rijeci postaju “ne zaboravi” i “zbogom”?
Uostalom, mozda ovo i nije grad u kome cu umrijeti,
ali u svakom slucaju on je zasluzio jednog neuporedivo vedrijeg
mene,
ovaj grad u kome mozda i nisam bio najsrecniji,
ali u kome je sve moje i u kome uvijek mogu
naci barem nekog od vas koje volim
i reci vam da sam tuzan do ocajanja.
U Moskvi to bih isto mogao, ali Jesenjin je mrtav
a Jevtusenko siguno negde u Gruziji.
U Parizu kako da zovem hitnu pomoc
kad se ona nije odazvala ni na pozive Vijona?
Ovde zovnem li i tople svoje sugradjanke,
i one cak znace sta je to sto me boli.
Jer ovo je grad u kome mozda i nisam bio najsrecniji,
ali u kome i kisa kad pada nije prosto kisa.
44 mjeseca , ili tačnije 1425 dana u logoru smrti se dešavale monstruozne , ljudskom umu nezamislive stvari.
Logorska statistika broji:
-14.o11 ljudskih bića ubijeno
-1601 dijete razneseno
-50 000 ljudi izmasakrirano
Vi mislite radi se o nacitičkim konc logorima najcrnjeg fašizma.
Varate se!
Ipak, možda pogađate?
To se dešavalo u Sarajevu , Gradu čednosti , najužasnijem svjetskom logoru smrti , a na očigled hriščana, Vatikana, SAD, EU i ostalog “demokratskog “svijeta
Svaki dan 10 ljudi je ginulo, jedno i 1/10 dijeteta razneseno, 35 ljudi ostavljeno bez udova i nade.
Sve se to dešavalo u New age vremenu na pragu trećeg milenijuma.
Zvijer projicirana iz velikog grada, smještenog na sedam brežuljaka, se okomila na Bosnu zemlju Božije milosti i Sarajevo Grad čednost. Zlo skupljeno na još jednu krstašku bojnu protiv iskonskog Dobra .
Slabo im znanje, još tanja snaga.
Ne mo'š ti bolan Bosni i Sarajevu , ni Bogu milim ljudima opepeljiti.
Na današnji dan 5.Aprila/Travnja 1996., monstruozna kukavička neman je podvila repove i otperjala u guslarske vukoderine iz kojih je izmilila.
Milostivi svoja čeda štiti, a zlo vraća putima odakle dolazi, da tamo pokaže snagu.
Učinci su već uveliko vidljivi , iako se slijepci prave nijemi i gluhi.
Ali to još nije kraj.
Čekajte vi , a čekamo i mi!
Milostivi su puti Gospoda Silnoga.
Dopisano
Prelijepe, proročke stihove uvodne pjesme – Sarajevo će biti , sve drugo će proći ,napisao je i uputio opkoljenom Sarajevu, veliki čovjek Đorđe Balašević.
Sarajlije nisu imale izbora. Uglazbili su ih i otpjevali i uz Božiju pomoć opstali.