Počinje prva prava strahobalna žurkata na akrepite i
Zmiu'ga
bijedni svijete bez made samo nastavi igru bez časti i
papi'ga
krsta đavoljeg poborniče – bijedni potomče zlih ratova i
dede’ nam našega
pušite i samo se cerite.
Ne primjećujuć dugu
Ni dječiju tugu
Ni jastuke snova
Ni plavetnila ova
Ni sunčev sjaj
samo lovu lovu daj
dolar funtu uzimaj
broj brže otimaj
Pljačkaju,pljačkaju,pljačkaši i dalje
Pljačkaju.-
Strava,jama i zamka
Pred tobom su,
stanovniče zemlje.*
Ni briga vas
Za Izlaska Dan
Za šarene leptire
Svetog Grada Čednosti
Zemlje Božje Milosti
Snene
ubijane
Ponosne
Te
umorne
Konje
naivne
Pa
nježnu
Janjad
prelijepu
O
tamo neku
Djecu
čednu
predivnu.
što i znajuć da ih ubijaju
samo su o Bogu Jedinom
o mirisnim ljubičicama
ružama ljubavi sanjala.
O tuge naše tako je to bilo sve ono što je lijepo ubijate
O jadi naši nije nam se snilo zar ne o beščutni zli svijete
J’ er ni briga svijet tame
za sve
O ne kojima je ova zemlja
mjesto neizrecive Božije Ljepote i Ljubavi
za sve
O ne koji vi ne možete uništiti
Svakako znajte
predanoj ljepoti ljubavi
ničim pa ni slom
ne možete nauditi
J ‘er ‘nako
iskreno rečeno
to – Sarajevo
ta – Bosna
da prostiš
navjek – Bogu Jedinom Mili
bili
a zvijeri rekti
i
svetoj šćemlijici
ocvalojšestokrstoj kurvi
oku novčanice pentagrama
koljaču hugenota
dosad’
vjeke vjekova
kost u grlu bili.
VIII.Poglavlje
JA JESAM
Šta nam to učiniše
O –Sveti Grade Čednosti
Sarajevo – jedino
Ljubavi moja
U svemu naj naj
Šta nam to uradiše
O – Zemljo Božije Milosti
Bosno divna – mila
Zemljo moja
Iz koje sija vječni sjaj.
Krvava duga –
preduga je – noć,
Četrdeset dva mjeseca-
Ubijana je
Mnoga sjena u dnu bregova.
Mnoga sjena sa ulica Prkosa
Mnoga sjena ispod zvijezda
Da bi preostale
Mnoge sjene na domak anđela
Mnoge sjene zagledana u noć,
Mnoge sjene zagledana u nebo
Ponizno
u molitvi
predano
zagledano u
JA JESAM
Neizmjerno.
JA JESAM
Milostivo
Postade Svjetlost
Svejtlost-
iznova
i iznova obasjava
Ljubavlju
Sjene male
Na dnu bregova
Sjene male
Sa ulica prkosa
Sjene male
Na domak anđeala
U Gradu Čednosti
Zemlje JA JESAM MILOSTI.
Jer
O ‘naj ljiljan plavi
O’ni ljiljani bijeli
O ‘ne ruke nježne
J er one ruka zlatne
i
onaj kameni spavač
i
svi skamenjeni svjedoci
‘O sve ruke naše
‘O kraj Modre rijeke
‘O kraj muzeja
J ‘oš
Uz JA JESAM naredbu
i višekrilih anđela pomoć
„Kažu vam da stanete
zamislite se nad rukama vašim
i ne dadoše vam dalje….“
IX.Poglavlje
MI SMO HTJELI UVIJEK LJUDI
MA DA DAMO
Mi smo uvijek htjeli ljudima damo
što imasmo što nam Bogom dano
Pa čak i mnogo mnogo više
Zbog četrdesetodnevne kiše
Jer’
Vrijeme tuge naše
vrijeme je praštanja
Istine Božje radi..
A
ruže samo što su znale
O vratit se neće
Bez broja
Anđela
bajka zvjezdana
izgubljeni san
J ‘oš
i
Pjevač
samo
ovaj jedan
pa čak i Indexi
sa mirisom
žutih dunja
što širili su se
uvijek
njihovim i našim
SVETIM GRADOM ČEDNOSTI.
ZEMLJE BOŽIJE MILOSTI
Jutro će promijeniti sve
kobna tišina
oglašava
nemoguće
se ne dešava
Pjevač
samo sklapa
oči umorne
Jer
sve će proći
osim bajke
O
Indexima
Davorinu Popoviću
Čovjeku
Ljudini
I balada
O
Nama
Ljubavi
I poeme
zapisane u snu
ko’ fol pjesnika.
J ako tužnog,očajnog svjedoka
svih ovih naših godina .
Kažem tužnog
Ali i sretnog
Kad tako malo
samo malo
se htjelo
davno
tamo
negdje na kraju
u zatišju
Pjevaču
neponovljivim Indeksima
nepodnošljive ljepote…
lakoće sviranja
nama
našim srcima
Ljubavi
Gradu Čednosti Peace brother peace
Naše doba All we need is love
Naše pjesme Love Love Love
Naše ljubavi Love is all we need
Naši snovi Love somebody.
Hajdemo !
Naše doba za Svirače
All we need is love…
Dan sa jutrom se rađa
Pease sisters – Mir…
Ruke gore !
Naše doba za Pjevača
All we need is love…
Da sam ja netko
Peace brother – Selam…
I ponovo,
Naše doba za sve nas
All we need is love…
Život počinje nov
Mir – Bosnia – Selam.
I iznova
i opet
i ispočetka
Pjevač i Indexi
i sve Pjesme naše
i mi sa njima i za nas:
Nek ćute bol…
( o, nemojte mi sad tu jecati)
nek ćute bol…
Vrijeme tuge naše je vrijeme praštanja
Istine Božije radi
Nek ćuti bol
u pjesmi – ko fol pjesnika
koju – Pjevač gore
među anđelima pjeva
nama
i
njoj – samo njoj
Bosni predivnoj
u kojoj
život su premnogi
(bez suza molim)
oni – nestali.
Mi smo uvijek htjeli ljudima da damo
Ljubav mir i snove.
Dok teku ove riječi
-dobro znane
-dobro znano
Zaista je ovo
– u stranicama prijašnjim.*
X.Poglavlje
PRAŠTANJE
Lebde sjećanja
Muk muči
Tišina tišti
Ali ne!
iako
noć je ušla u nas
i svud mir je oko nas
sad kad nema Pjevača
sad kad nema Indexa
a kad ne bude ni nas
o’ kada dođu neki drugi dječaci
ko’ mi
uvijek
kliktaćemo – svijetu
za čitav svijet
kliktaćemomo moru
od bola
do pola
od tuge
do neba
do sunca
do zvijezda
i dalje
i sve dalje
i još više
i od srca
do putanja i maglica
do
Boga Jedinog
Do Gospoda.
Ustaću ja na njih
Veli Gospod nad vojskama,
vavivlonu zatrću ja ime i trag njegov
I sav narod i potomke njegove,
govori Gospod.*
Gospod
Svemogući-Dobročinitelj
Gospod
Mudri – Pravedni – Milostivi
Najveći Oprosnik
Koji nas uči
Moli
Koji nam reče
Ima da volite
Morate da praštate.
Oh, my Lord
Oh, my Lord
„Oče,
oprosti im“
( ruke i duše – krvave)
„jer ne znaju šta čine !?“
Pjesma – Pjevač – Indexi –Mi
I kad nas ne bude više
Amanet.
Kao i uvijek
Blaženi čista srca Ruke pružamo Ljubav je sve što želimo…
Ruke trebamo ruke praštamo ljubav ljubav ljubav …
Pjesma smo mi-ja i ti –malena baš zato sve što želimo je ljubav…
Veseli-ljubavi predani-predivni jer sanjamo voljeti nekog…
K'tomu u snu neko veče
dobri Serjoža nam reče:
„Tih godina smo mi sve voljeli
a tako malo su voljeli nas.“
il’ nešto slično
baš o nama lično
Oh- my Lord
Oh- my Lord
Nema Boga do Tebe
Ja Jesam Jedinog.
****
****
Riječ autora
Jedan Kameni spavač (*1) neke druge ratne epohe reče da je čovjeku potrebno najmanje petnaest do dvadeset godina da se ratna dešavanja prebole,raščiste,iskristaliziraju,pročiste. Tek onda, lišena subjektivnih trauma doživljenih grozota,ljudska svijest postaje vjerodostojni svjedok tih stravičnih događaja.
Kao živi i još uvijek prisutni svjedok – nalik Kamenom spavaču- ovaj autor se poslije dvadesetak godina budi oslobađajući zepretene misli .
Misli o boli,ljubavi i tuzi, istovjetne i sveprisutne na svakom hodištu i svakom zakutku ove Bosne – Bogu Mile Zemlje ,ali i planete zemlje jednog od čuda stvaranja Milostivog Gospodara.
Misli, riječi i molitvi zahvalnosti Svevišnjem Gospodaru na spasu Bosne, njene plemenite djece, Anđela Blaženog Srca,a i Plave planete.
Snova i nada u vaskrsenju Svetosti Grada Srebrenog , Grada Čednosti i Zemlje Božje Milosti na putevima ljudskosti,dobrote,samislosti i oprosta.
Oslobođene misli prenešene na hartiju u onom slijedu kako nastaju,bez korekcije i uljepšavanja postaju svjedočanstva o zlim vremenima i nekim zlim ljudima i opomena onima koji naslijeđuju ovu zemlju..
Neko će se upitati zašto se ovoj bajci kao glavni protagonisti pojavljuju Indexi i Pjevač ?
Na prste jedne ruke se mogu izbrojati ljudi koji su zadužili i slavom ovjenčali Sarajevo – Sveti Grad Čednosti ,a i ovu predivnu Bosnu – Zemlju Božje Milosti.
Index i Pjevači već više od šest decenija čašću , ljubavlju i poetikom slave Grad i Zemlju!I još uvijek ne posustaju!
Plemenita poetika uokvirena vanvremenskim aranžmanima,maestralno izbrušenih do najmanjih sekvenci ,do doba Indexa nepoznatih za rok muzike,učinili su ,da se Indexi sasvim objektivno svrstavaju u vodeće svjetske bendove.
Čaršijo,Ćaršijo,najstroža Ćaršijo.
Uz Selimovićevu i Makovu, skoro istovrsna liričnost pjesama Indexa je ono što odražava srž ove predivne Bosne i plahog Bosanskog bića:
-Usud ; nijemo osluškivanje, čekanje i podnošenje onoga što neizbježno mora doći.
-Teško,mukotrpno otkrivanje i oslobađanje suštine bosanske duše i podneblja.
-Duše zaljubljene u ljubav ,duše predane ljubavi kao najvećeg oslonca apsolutnoj istini,.
-Duše zaljubljene u podneblje: sveto i iskreno,prelijepo i vječno,miomirisno i modro zelenog kao i izvor i rijeka po kojoj ime dobi.
Od postanka Indexa 1962. do danas je prošlo preko šezdesez godine. Statistički gledano Indexi su svirali trideset devet godina (39) godina.
Sve ove godine su svirali nesmanjenim žarom.Životi miliona ljudi su prodefilovali kroz pjesme Indexa. Svi oni koji su damarom osjetili i prihvatali iskrenost nenadmašne muzičke poetike.
Indexi, to je Bosna ova da prostiš,sneni i prkosni od sna i muzike te.Indexi.to je ona plemenita pozdrav ruka sa stećaka koja moli da staneš i razmisliš o htjenjima tvojim.To je ona zlatna pjevača ruka što prijateljstvo pruža i širi.
Indexi su uvijek bili kao pet prstiju jedne ruke.Svaki prst svoju ulogu ima i dopada se svima.
Indexi su sinonim bosanske duše kojoj sevdah dozvoljava prenese patos ljubavi,čeznje i snova u dušu i nevino je ponudi svima,voljenim i zaljubljenim,i onim ostavljenim i tužnima. Indexi su bili utjeha mnogim divnim generacijama i iskrena nada.Uz njihovu muziku je svijet bio plemenitiji, ljepši i nježniji,i niko se nije stidio pustiti koju suzu,onako za svoju dušu i radi nje same.
“A tko će ti reći šta je duša?To samo Bog zna!”
I možda još Indexi i djece Grada čednosti Zemlje Božje milosti.
P.S.
Prošlo je aman 22 godine od smrti Velikog Čovjeka Davorina Popovića ( 2001.) Pjevača koja je označila kraj rada neprestižnih Indexa kao vokalno instrumentalne grupe.
Mestralni gitarista Slobodan Kovačević mu se pridružio tri godine kasnije (2004.) nikad ne prebolivši svoj odlazak iz Sarajeva tokom rata.
Čvrsti a nježni đez-rok-simfonijski virtuoz Đorđe Kisić je umro ćetiri godine poslije Davora (2005.) ;zgrožen i izgrižen spoznajom da su neki od pripadnika njegovog naroda ubijali njegov Grad i njegovu Zemlju.
Poslije umiru Nedo Hadžihasanović (2006. g.),Đorđe Novković (2007.g) i Enco Lesić (2013.g.).
Polako nas napuštaju jedan za drugim.
E”’ ,Bogami dobar dio nas u kolonama polako za njima,iako su mnoge još prije , od 1992-1996. g.nestali.
Mrtvi su a žive!
Slava i Hvala im!
(1*) Erih Marije Remark
Kazalo :
*Alek 1
*Hud 14
*Jovan 11. 1.i 2.
*Isaija 14.22
*Isaija 24.16.17.
** U bajci korišteni nazivi pjesama,riječi,katkad stihovi umjetnika i osoba navedenih u bajci ,
pa stoga smatram da ih ne trebe posebno označiti jer su lako prepoznatljive.
Imamo primjedbe nekih guglatora da su pojedini tekstovi nejasni iili manje jasni zbog upotrebe manje poznatih riječi,kolokvijalizama,provincijalizama,šatro i retro priče.Po nama ništa nije ostavljeno neobjašnjeno.Vremenski raspon tematskih jednica sežu do desetine tisuća u prošlost i do 3356 god. u budućnost.Dalje nismo mogli,jer je dalja budućnost zaključana. zakljućanja.
Riječnik manje poznatih riječi i pojmova za Bajku o Gradu Čednosti Zemlje Božje Milosti
Ubavo (mak.) – lijepo
I am (eng.) – ja sam
Tisuć’ – hiljada
Hrliti – žuriti
Cvetajeva –Marina Ivanovna Cvetajeva (1892-1941.) ruska pjesnikinja
Po – Edgar Allan Poe (1809-1849.) američki pjesnik
Jesenjin – Sergej Aleksandrovič Jesenjin(1895-1925.) ruski opjesnik.
Majakovski – Vladimir Vladimirovič Majakovski (1893-1930.) ruski pjesnik
Ahmatova – Ana Andrejevna Ahmatova (1889-1966.) ruska pjenikinja
Monteno – Kemal Monteno (1948-2o15) bosanski pjesnik,kantautor ,kompozitror
Mak – Mehmedalija Mak Dizdar (1917-1971.)svjetski i bosanski (i samo bosanski) pjesnik
Prever – Jacques Prevert (1900-1977) francuski opjesnik
Mali Princ – La petit Prince(1943…) – čedno čedo univerzuma
Broj 7 svojom orijentalnom simbolikom formulistično označava neodređeno mnoštvo,kojim se uključuju i svi ostali učesnici, polaznici i prolaznici muzičke akademije zvane Indexi.
Orleanka – Jeane de Arc (1412-1431.) blažena čista srca koju je inkvizicija spalila na lomači
Ledi Dee – Ledy Diane Spencer (1961-1997.)) princeza,koju ubiše zbog otkrivanja iskrene predanosti Bogu.
17.Isra 58.Nema nijednog mjesta a da ga mi nećemo uništiti prije Sudnjeg dana ili ga kazniti žestokom kaznom.To je zapisano u Knjizi.(#15.)
Par ekselans (p.Par excellence fr.) – naročito,izvanredno
Hablečina (tur.žar.) = blentovija (žar.) – budala,mediokritet,može i papak
Mamlaz – glupan,blesav
Homo paclenicus (lat.) –pračovjek,čovjek pakla
Et(lat.) – i
Est(lat.)- je
đek (jack) trbosjek – ozlogašeni koljač,mala maca u poređenju sa balkanskim koljačima
Paganin –nevjernik,bezbožnik
Kameni spavač – prkosni, sneni,svevremenski svjedok krstaških ratova i svih zala Vatikana i ostalih,Mak Dizdar
Tam-tam (urođ.) – od postanja način komuniciranja najprimitivnijih plemena
Zabobonjavati – brabonjci izlaze iz usta ( mah.)
Cikče,rokče,skiće = varijacije glasanja jedne domaće životinje
Mah.- mahalski
P.S.G. et p.et u.
Nije Paris Saint Germaine ili papci-seljaci-građani; već Post Scriptum , glibonje ( papci, koljači i grmalji ) = genocidne ubice dio teksta koji je delaturiran iz poetskog zapisa zbog nedoličnosti i neetičnosti, čiji je jedan dio dat u prethodnom tekstu. Ili kako se u mahali kaže : Dopisano .
Dio koji nedostaje ćemo malo umiti,zakovrnuti ,ublažiti i naknadno objaviti. Zaključni dio tog pisanija smo vać objavili pod nazivom glibonje. Čudite se što smo malo ublažili. Nismo vjerujete. Obavijestićemo vas kad dođe vakat pa se bude objavljivao glavni dio.
Mojsijev otac iskolačio oči ko magarica , kad je arapski doro dora.
-Ne valja ti ta teglen spika mala.Mlada si ti za to, a i nije za žensko?
-Kakva te S pika spopala.Nisam ni Semka ni tvoja Simka ,a ni curica, da mi je anamo ona kao bulina za ramazana.Kod mene se grm već rascvjeto, malo me ko svrbi ali ništa strašno, vjerujem proći će.
Tamo u bašči , iza ograde od ćeremide javi se neki vrisak , ko da neko zapomaže.
-Idi bona vidi šta je onom čeljadetu.
-E u inad tebi neću,a i ne zovem se bona i ne traži onaj neko mene, već rahmetli materu. E pa kad je zove, neka joj ona pripomogne,mater joj je. A onoj , alajmanet Simki , partizani upucaše čovu, ona ni suze nije pustila, samo promrsila; pogančer.
Ovi katil što je bio zadužen da ga upuca došo Simki na žalost.Kažu u partizana ; upucaš čovjeka, pa mu zapucaš po ženi,ono ne za prave. No Simka nije mutava bila ,pa komunistu omađijala,pa je ovaj oženio.
-Znači Simka se ponovo udala i ja mogu pjevati borbene.
-Kako hoćeš,ali se i prije mjesec dana rastala,čula da ti dolaziš,
-Pa što to odmah ne reče jadna bila.
-Nemoj se rano radovati.Simka se prije neki dan i treći put udala. Kaže sad je pravo zasvrbjelo, ne mere te na suho dočekati.
-Znači sad sam načisto propo.
-Kako ti kažeš. Zato sam ti ja bolan rekla da nema Simke, da je umrla ne bi li se ti okreno i otišo, da se okupaš i uspristojiš. Možda na insana ličiš. Vako si ko duh koga su nagaravili brašnom. Ajd, zdravo.
Heknu lajavica kapiđik brašnjavu insanu pred samim nosem.
Poslije on sazno da je Simka umrla ,ha je kod cionista otišo. Neki kažu od sušice,neki od tifusa. A ima hin koji jopet misle , da je tu damar i dert presuđivo.
Sažalio se Mojsijev otac sam na sebe, ko siroče nad siročetom. Sada više nikog na ovom dunjaluku nema.
A možda ima.?
U glavi mu se namah rađo plan. Nije on bez veze trošio vrijema kod čifa. Skonto ,ono je goluždravo ptiče zbog njega belajli lajala i sebe sramotila,samo da ga pripremi na tugu i žalost i njemu bude lakše. A i izgleda da je bome svjetski svrbi .
Tako je dobro skonto plan da se nikad više nije raskonto od lajavice.
Vrno se sutradan , umiven , okupan , počešljan i u nove haljinke obučen. Čak i neke lakovane čiznice odnekud jamio i natandario . Kad je otvorila kapidžik za ruku je jamio , odveo u bašću odmah iza Šadrvana i bez jene jedine riječi je povalio . Ona nije stigla ili nije htjela da se pobuni . Bome je svojski češao i češao sve do zore. Osladilo im se češljanje , on joj prizno da je radio i kamenolomu i predano je nastavio češljugariti. Tri djeteta je izrodila.
Prvo curica, žemsko kakav je red, pa onda dva sina po redu. Prvo se rodi onaj stariji , pa onda po redu i onaj mlađi. E taj prvi , odnosno stariji sin od dvojice, što je došo poslije one žemske curice bio vam je Mojsije, naš bjelavski blento.
Nije bio lajav na majku, ni malen na oca. Bio je malen za Zlatu sa svojih metar i dva žileta, ali taj žilet razlike mu otišo pravu tamo gdje je Zlati naum palo.
E taj Mojsije, je bio najčuveniji Bjelavski harmonikaš, slikar, soboslikar , moler i na kraju slikar umjetnik i Zlatin ljubavnik. U mahali se to zvalo zagonđija , specijalista opšte prakse. Ali mahalu su proglasili zaostalom , retro što bi danaske rekli, pa se faćali tih modernih riječi ko budale plota.
Zlati i Mojsiju svejedno bilo kako su ih zvali. Njima je bitno bilo naći kotu gdje će se dobro počešati. I nisu nikom govorili da je Zlata udata, pred razvodom i ima sina koji bi Mojsiujem , rahat mogo kerapit hlopte. Da je Mojsije kojim slučajem znao kerapiti krpenjaču. Bilo je to zlatno doba Mojsijevog nekerapenja baluna. Valjda je sve u genetici. I sve je znao o tucanju, iako nikad nije m ko babo mu , primirisao kamenolomu.
Mojsije nije bio obična beba. Njemu je trebalo samo sedam mjeseci da se rodi. Mnogi sumnjaju da je sedmanče. Ima i onih koji vjeruju u teoriju zavjere i olajavanje i kažu da je neko plaho preveslan.
I eto to sedmanče , taj Mojsije uzeo godišnji, uzela i Zlata, mislili se malo osamiti. I šta ti mi znamo, jošten nešto svašta raditi. Ali samo ono što priliči kada golubica i golub ostanu sami, a nešto ih zasvrbi. Tada oni nisu krivi za svoja djela. Jok, nipošto. Krivi preci što su ih take rodili.
Dobar plan, ali imo jednu falinku¸. Zlata se u povjerenju povjerila Leli Jeli Jeleni. Ona Herci, Herco Omi, Oma Kosi, Kosa Frki, Frka Debi, Deba Baška baŠi , Baška baŠa Lenjem. Ovom bilo mrsko dalje novost širiti.
Al'mahala ko mahala. Po čaršije je očas otelalilo da se dobri akšamluci kod Mojsija nijete. Dođoše skoro svi. Njima pozivnice u principu nisu ništa značile. Za muziku se da srediti.
Dobri tada nešto sa nekom Vesnom iz Avde Jabučice na br.4 petljo. Ženska aman plava ciganka , čak i sefardske pjesme pojila ko Zlata. Gitaru dobro prebire i još štošta. Merak joj jojati i cvrkutati.
Prvi dan Dobri ne dođe. Nije bio sa Vesnom nego slučajno sreo Ljilju i sa njom zaglavinjo kod rođaka joj Ibre Piljka i njegove porodice. Cigani ko Cigani, samo im trebo razlog za slavlje. Nekada ni on. Samo zasjednu i iz čista mira nešto slave.Tako ih život naučio. Kod njih je vazda Đurđevdan ili barem rođenojdam. Nikad se ne zna koji belaj sutra može iz zasjede iskočiti.
Došo Ljiljin momak u švrakin čergeraj, švrajkinu jatagan ma'alu , pa hajd ti sada ne slavi i ne tandaraj. Tandaranje vako i onako se razvalilo na sedam dana. Zaključali Ljilju i Dobrog u jedan halvatić, kroz prozor im hranu doturaju. Boje se pobjeći će i natakariti im slavlje. Ibro i njegovi se vesele i provode. Opšti takeraj. A djeca u halvatiću? Jašta će nego se igrati Cigana. Sve , i da nisu mislili igrali se grlica. Ciganska posla.
Eh, da čitav svijet slijedi Cigane, ne bi bilo krvavih jebada.
Šestog dana blagdana slavlja, slavljenici malo posustali. Neka anđela, jedna mala cigančica ključ ukrala i Ljilji kroz penđer dodala. Ljilja u nedoumici. Za tijelo i liniju bolje se igrati grlica. Za dušu istina i sloboda melem. Misli takariš tijelo ,duša je preča, a tijelo je lako nadolmiti. Uglavnom. Ni njoj ni Dobrom nije vrijeme za bukagija, a mere im se okliznut. Sedmog dana takara, niko se živ ne čuva i ne boji ničega. Sve živo pošandrca.
Oni u prvi taksi, pa pravac Bjelave obići njegovu kuću. Prazna zvjera , nama mu staraca, i oni na morju. Putem ih taksista Šaćir Šok obavjestio o akšamluku kod Mojsija. Šok , to vam je onaj hrvač što je , blaže rečeno , jalija i izbacivač bio.
Ljilja i Dobri nemaju kud, usput im bilo svratit kod Mojsija na kontrolu.
Na Čekaluši naletješe na Malu Guzu. Samo jedno upadaj, pa na desno , zamal ne bubnuše u drugi taksi. Tada su sve ulice bile dvosmjerne . U tom taksiju Baška Baša sa nekom starkom. Ma , nije ona starka . U cvijetu je mladosti. Ima nekih dobrih , uzbibanih tri banke , koju kuku pride.
BaŠa postavio limit . Do dvadeset osme ima da fura sa deset , petnest, dvadeset godina starijim. Ne m're ga glava zaboljeti.
Kad uleti u treću deceniju, smanjivati razliku: devetnaest, osamnaest… Unatraške odbrojavanje i ispaljivanje.
Šaćir Šok mudro zaključuje:
-Svi putevi vode u Mojsijevu obećenu zemlju. Sad mi je jasno od koga su stari rimljani čopili svoju izreku : svi putevi vode u Rim.
Na vratima Mojsije stoji. Nikoga ne frštulji, jer se niko ne obazire na njega. Samo upadaju ko tatari, a poneko kao padobranac. Zapravo još niko nije padobranom ulećeo , ali nikad se ne zna , kukala mu majke..
Zaustavlja Dobrog , vodi ga ustranu pred kapidžik ispred Pavićičkine kuće.
-Ko ti je reko da je kod mene ko fol akšamluk?
-Šaćir Šok.
-Ko je njemu reko?
-Niko konkretno,kaže čaršija bruji.
-Ma nije važno, imamo problem.
-Koji?
-Deba zakuho sa Frkom.
-Ko mu kriv,sam pao pa se ubio.
-O čemu ti to?
-O Slovenki.
-Kakva te sad Slovenka spopala?
-Ona Ditka.
-Koja Ditka?
-Šalim se,odakle Debi šenkrat plaho Slovenka?
-Natakarim Slovenke.
-I Deba je.
-Ti se opet šališ.
-Jok,ti se šališ.
-Pusti šalu,vrag je odnio.
-Koga vrag odnio,šalu ili Slovenku?
-Frka i Deba se zakačili oko centifolije.
-Pa šta ima veze, nije im prvine. Mogu se oni kad im je ćeif zakaćiti i oko komarca .
-Kakav te sada komarac fištio?
-Nikakav, ja to onako ko primjer…
-E , jesi mi pametan, ko da si ilmija posto.
-Pametan, nepametan ima ta centofilija , oko nje se ne valja kačiti. Niko neće biti u pravu.
-Eto vidiš , tu je belaj. On kaže da je to ruža sa sto lista . Ona tvrdi da je to nemoguće , već da svaka ruža uvijek ima sto jedan ili devedeset devet lista ili koji manje. Nikad sto.
-Oboje su u pravu.
-Kako obje blentovije mogu biti u pravu?
-Za centifoliju je narod , nako ofrlje reko da ima sto lista, pa je Deba u pravu. Centifolija samo jednom u par tisuca cvjetova ima sto lista, pa je i Frka u pravu.
-Sad ga ti nagrdi, ja mislio da ćeš pomoći. Hajd sad upadaj i ni jedne o centofiliji.
-Jakako ni jedne,kako ti kažeš… Ono kad bi se zezali ,u sebi dodaje Dobri.Uleću usred Hercine filozofije:
-… nisam lud ništa poklanjati jer slijedi belenzuke na ruke ,bukagije na noge.
Baška baŠa se nadovezuje i šapće novoj na uho i vas glas:
-Poklanjam ti ružu za jedan dan, ljubav za uvijek kaže Prever.
Deba će Frki :
-Poklanjam ti ovaj ljiljan na jedan sahat,pa ći ti pokloniti drugi za drugi sahat i tako dvadeset četiri ljiljana obdan ili obnoć kako voliš. Nema tu život nikakve veze. Ako proživiš čitav život najebo si. Ili te herc bubne ili te Frka đugumom zvizne, na isto mu dođe. A, ako kojim slučajem , ne doživiš da te hercika ili Frka džugumom hekne , opet si najebo. Ili te šta satralo, ili si rikno,crko il krepo na pravdi pravde.
U prolazu se moro i Dobri upetljati.
-Cvijeće nije da se bere,a ljubav je da se daruje.
Oma je konkretan:
-Natakariš cvijeće, hoćel’ ta meza.
Lenji :
-Ah, cvijeće…aha.
Mojsije, još uvijek stojećki:
-Vas peterica bilmeza ni je'ne, a ti Dobri za neku dlaku prođe. Cvijeće ne gazi, ne beri i ne trgaj. To je prva i jedina zapovijed u ovom đardinu. Ostalo vam na volju. Cvjet je Božji stvor. Sa cvijećem treba polako, pažljivo i nježno i samo mirisati i udisati isto ko sa harmonikom il ženom. Lijek je to. Nema veze ako se ponekad ušćuje. Vrućina svaki cvjetak ušćuje.
Smjestiše se napokon. Mojsije kod Zlate, Dobri do Ljilje.
Ne da Mojsije , ni da se dira ni da se cvjetić bere. To ti je ko insana ili hajvana ubit. Cvijeće ti je bolan, Božije stvorenje; diše, raste, ljubav i mržnju osjeća, plače kad ga trgaš i kad se rađa, i umire.
– Kako bolan plače, kad si vidio da cvijet plače.
-A šta je rosa , bilmezu blesavi , nego cvijetne suze .
Deba je danas šenkrat plaho dumo. Cijelu prošlu veće eno kiselico i filter šezdeset in sto žmario njakom Slovenkom . Džabe mu ona govorila da je Slovenka. Bojo se ima pomenut, jer mu može, naopako bilo, pred Frkom izlećet i eto belaja. Ako kaže Slovenka mi rekla to i to, ili radila mi to i to , to mu dođe nešto neodređeno . Ditka mrzila alkohol, kaže skup i trošak, a kiselica podiže zdravlja.
Deba klima glavom i konte jebote zdravlja ako nema brizli ili bijelih bubrega i oka rakije. Ona imala sedaminpedeset ali ga Deba bacio. Bojao se; mogu Ditka i Frka nekako sa kutijama stupit u neku vezu i ode mu glava. Ženske su to , haman vještice. I Frka pušila isto, ko i Ditka. Sve se dobro završilo, više puta nego što je to Ditka očekivala. Kad je otišla obećala se javiti ha, stigne. Nije.
Uhapsili je slovenci ha se se vratila. Slovenkama bilo zabranjeno sa drugim narodima se mješat, zato su izmislili svoj govor da se podvajanje vrši. Ipak Ditka svako ljeto: sedam dana kod Deba, mjesec dva u Prevzgojni Dom Radeče.
Radeče ništa ne pomaže. Ona kod Debe naučila i brizle i bubrege praviti i sama ih biberiti in se radeče nabijati . Ne može Deba na dvije strane biberiti. Plašio se on đuguma, iako mu je Frka davno poslije ovih o bubrega, a prije onih dala nogu . Poslije ovih brizli , a i poslije onih brizli. Jasna računica. Hoće se reći šenkrat plaho brzo nasudjelovanje u razdvojbi, jerbo štreka po život navarno. Ili u najkraćem prevodu neko će skroz naskroz najebati.
Onda se slovenci dosjetili; smjestili Ditku u Javni zavod psihijatrijska bolnišica Vojnik, odil neizlečilnih i podvrgli je elektroterapeutkin tretmanov. Opit uspio, Ditka umrla. Javila Debi Mojca Grličić, koja je kasnije radila kod neke Hassine firme; jedini preživjeli član elektrošokerske grupe nazvane kodnim imenom Bosanac.
Debi se svidjela pa je Omi proturio. Njemu žao Ditke bilo, pa nije htio da joj drugaricu munta, pa uviđavan bio i mazno Mojcinu tovarišicu Alenku. Ove se nisu smjele kući vraćat i sada u Njemčiji žive.
-Evo sada da imam harmoniku zasviro bi bolere, grlice naše bi zaplesale , velove izmješale i cvijeće rasplakati garant. Ne iz ljubomore,cvijeće nikad nije ljubomorno na cvijeće.
Ne može se čovjek nauživat koliko to ljepote ima, kuka Mojsije.
