Autor
Hajro Šabanadžović
Raskoš jednog sna Noćni horizont
Zelena milina Cvijetna livada
Proljetna kiša Bremeniti krajolik
Zelena krhkost Jesenja raskoš
Nježnost poljskog cvijeća Okovi nevinosti
Cvijetni tepih Vode duboke i plave
Akvadukt Rose potpuri
Stari jedrenjak Izlet
Neandertalci,
inače nemam
ništ’ protiv njih,
pola svog ljudstva
pobacali
u tavu,
ispekli ih,
proždrli,
i napravili
Državu.
Kako im je pošlo to
“za trbuhom”, zna se.
To jest: ne zna se.
I nikom ništa.
Sad proračunske
popunjavaju rupe
kruhom.
Vuk sit,
i cijelo je dupe.
Susjedi vele:
ta Država je luda!
A Država im citira
Augustina
i Moniku.
“De civitate Dei”,
dakako.
Ali u toj
nezbiljskoj
Božjoj civitadi
nije li – od straha
da ne umre
od gladi –
premijer
nekom Cigi
ukro harmoniku?
I punih hambara
dao gordo se
u trk,
vičući:
htjeli ste
vi mandrili
muškarca,
koji nema
ni muda,
ni brk.
Pa sad ga
nemate.
Eto vam
Kosorčice!
Nema muda,
doduše,
al ima zato
cice
u koje bozi
dvaju vjetrova
pušu.
Pa prakamenu svoju
spašavaj dušu.
I sritno van bilo
pod štitom svetog Duje.
A meni se
od vas
povijesno podriguje.
vesele cvrkutave ptičice lebde
svuda u moj glavi
kako i ne bi
blentovija opet srce poklonila
one pređašnje ga ruže
nikad pameti nećeš doći
koliko smo ti srce slamali puta
o blesa ko blesa
lukavo se smješka
nemoćno ramenima sliježe
zna znanje u nepameti svojoj
bez ljubavi i od badema slatke torte
rikno bi ko siroče
ko najveća hablečina
slast zavisi u kakvu si formu met'o
,
Prvi put vidjeno, u vasem su gradu
pakleni vozaci celicnih zivaca
pripremite karte, zauzmite mjesta
tu na galeriji plavog zida smrti
Ref. 2x
Ovo je vrijeme paklenih vozaca
Dva brata rodjena na zidu smrti
da ne vjerujes rodjenim ocima
kuda oni jure, da l’ ih slava vuce
ili mozda novac, titula neka
Ref. 2x
Ovo je vrijeme paklenih vozaca
Čudno, zabrinuti smo, možda bez razloga.
Ali tko da zna?
Dani k'o neke bivše babe , samo riknjavaju, a godina ni habera. Kao da nemaju osjećaj za zlatno lišće koje ugođaj pletu bojama jeseni.
Valjda misle tu ni zlatne kašike i zlatne vreće sa nakitom ne pomažu. Ne znamo da li je godina upoznata sa činjenicom su zlatne kašike i vreće sa zlatom garant viza za pržun. To je vrlo smrtonosna i vrlo vrela činjenična kombinacija.
Nekima nikad dosta zlata , a opomene ne pomažu. Javlja se bliža i dalja familija sa preporukama:
-Ni blizu zlata, djelite ga narodu, siročadima i potrebitima , inače zaglavinjaste u ovoj užasnoj vrelini kao mi.
Što bi poete rekli:
-Zlatili se vi ili ne zlatili, pržun vas čeka.
U prevodu:
Đematila, porodica i otac i majke i djeca se pržunat trebaju.
Dalje nećemo nabrajati radi uroka.
Na današnji dan prije tačno tri decenije počelo je sistemsko čišćenje Prijedora od nesrpskog stanovništva. U drugim krajevima genocidne srpske tvorevine klanja i ubijenja neslućenih genocidnih i monstruoznih razmjera su se već uveliko odvijala.
31. maja 1992. genocidne fašističko četničke vlasti u Prijedoru izdale su naredbu putem lokalnog radija
“Građani srpske nacionalnosti, pridružite se svojoj vojsci i policiji u potjeri za ekstremistima. Ostali građani, muslimanske i hrvatske nacionalnosti, moraju na svoje kuće i stanove izvjesiti bijele zastave i na ruke staviti bijele trake. U protivnom, snosit će teške posljedice.”
To je bio javni poziv na genocid , mučenje , silovanje i ubijanje muškaraca, žena i djece po rasnom , nacionalnom i vjerskom osnovu.
Sve što nije srpsko i pravoslavno trebalo je ubiti i eliminisati.
3.176 ubijenih i nestalih Prijedorčana , muslimana , katolika , Bošnjaka , Hrvata , Roma tokom agresije , odnosno združenog zločinačko-genocidnog pokolja u Bosni i Hercegovini.
Među ubijenim su imena 102 djeteta.
Iz Prijedora je od 1992. do 1995. godine protjerano oko 50.000 osoba, a kroz logore Keraterm, Omarska i Trnopolje, te još 54 mjesta zatočenja prošlo je oko 30.000 muškaraca, žena i djece nesrpske nacionalnosti i nepravoslavne vjeroispovjesti.
I oni nama tzv. republika srpska nije genocidna tvorevina. Izuzetan smisao za najcrnji necivilizacijski koljački humor.
Ti si tu, svud je mir oko nas
grobna tisina nas dijeli
ali ne, cekaj strpljivo dan
jutro ce promijeniti sve
Cemu to, noc je usla u nas
i nasa srca su prazna
ali ne, sve je ruzan san
jutro ce promijeniti sve
Ref.
Bdijem, duga je noc
a znam, bdijes i ti
al’ to dvoje bez nade
ne, ne to nismo mi
Ti i ja mozda zelimo kraj
i mracne misli nas dijele
ali znam noc je kriva za to
jutro ce promijeniti sve
Cemu to, noc je usla u nas
i nasa srca su prazna
ali ne, sve je ruzan san
jutro ce promijeniti sve
Ref.
Ti i ja mozda zelimo kraj
i mracne misli nas dijele
ali znam noc je kriva za to
jutro ce promijeniti sve
Jutro
jutro ce promijeniti sve
jutro ce promijeniti sve
A onda i odjednom
niotkud
iz sabaha kao ezan
kao iskon i postanje
krik djeteta kome razdiru utrobicu
trgaju nezreli pupoljčić
koga deru
koga siluju
koga ubijaju
kome srce kidaju
kome dušu čupaju
čiju nevinost na konfete sjeckaju
i u ledene gromade bucaju
Grči se dijete vrišti i doziva
boli Bože Mili
kako to samo boli
Bože Jedini pomozi mi
pomozite molim vas
skinite čudovište sa mene
joj mamo mamice mila
dođi pomozi majko mila
boli me majko moja
šta mi to radi
a sam samo dijete
hoće li iko da mi pomogne
samo mi je deset Dijaninih godina
boli me mili
koliko me samo boli dragi moji
pomozite
hoće li neko da mi pomogne
Mali Princ se nježno spusti pored nje
čvrsto je zagrli
vi vidite
dvoje djece u fetalnom polažaju
ranjivi blizanci
tuga vas obuzima
on je nijem
ni suze nema
ona ih ima za dvoje
za petoro
za devetero
za svu nevinu djecu kojoj utrobu kidaju
kojima monstrumi motornim pilama
mesarskim palama i macolama
drvosječkim sjekirama i šakama
nevinost na parčiće režu
Bolna djevojčica
suze krvave lije
grči se ko da padavicu ima
nastavlja da vrišti
a pomoći nema
Frkine suze anđela traže
grlice više nema
prepuštena je očaju
krhkoj ruci dječaka
njih dvoje tonu
mračni bezdan bola je sve bliži
mrak nemoći je sve bliže
zavodljiv i smirujući
znaju zlo se sprema
on je samo čvršće stisnu
tiho zbori
plači djetešce
ja sam tu
plači mila
sve će biti u redu
samo mi dođi
i daj isplači se djevojčice mala
možda izađe na dobro
ovaj put ništa
ne kazuju anđeli
a sudba
sa suzama u očima
okreće glavu
Dobro jutro ljubavi
Opet nismo spavali
Zadnje zrno kafe kuham da nas probudi
Netko nam je kriv za sve, oo
Kazes krevet tjesan je, oo
Sada je svejedno
Zbogom mali andjele
refren:
Ja uvijek nosim kofer ljubavi
Zato ti ne brini
U njemu njanjaju sad svi
Koji su me voljeli
Ja nosim kofer ljubavi
Zato me ne trazi
Tako si mi drazi
Nama je vec godina
Citam ti sa usana
Ljubav nam se topi kao prva pahulja
Gumicom obrisi me, oo
??? Moje ime brojeve???? oo
Meni je svejedno
Zbogom mali andjele
refren
Kofer ljubavi
Veliki, crveni
U njemu njanjaju sad svi
Koji su me voljeli
Jaaa nosim kofer ljubavi
Zato ti ne brini
U njemu njanjaju sad svi
Koji su me voljeli
Jaaa nosim kofer ljubavi
Veliki crveni
Noćas bih mogao napisati najtužnije stihove.
Napisati, na primer:
„Noć je posuta zvezdama,
Trepere modre zvezde u daljini.
Noćni vetar kruži nebom i peva.
Noćas bih mogao napisati najtužnije stihove.
Voleo sam je,
a ponekad je ona i mene volela.
U noćima kao ova bila je u mom naručju.
Ljubih je, koliko puta,
ispod beskrajnog neba.
Volela me, a ponekad i ja sam je voleo.
Kako da ne volim njene
Velike nepomične oči.
Noćas bih mogao napisati najtužnije stihove.
Misliti da je nemam,
osećati da sam je izgubio.
Slušati noć beskrajnu,
još mnogo dužu bez nje.
I stih pada na dušu kao rosa na pašnjak.
Nije važno što je moja ljubav ne sačuva.
Noć je posuta zvezdama i ona nije uza me.
To je sve. U daljini neko peva. U daljini.
Duša je moja nesrećna što ju je izgubila
Kao da je želi približiti moj pogled je traži.
Srce je moje traži, a ona nije uza me
Ista noć u belo odeva ista stabla.
Ni mi, od nekada, nismo više isti.
Više je ne volim, sigurno,
ali koliko sam voleo!
Moj glas je tražio vetar da takne njeno uvo.
Drugome. Pripašće drugome.
Ko pre mojih poljubaca.
Njen glas i jasno telo. Njene beskrajne oči.
Više je ne volim, zaista,
no možda je ipak volim?
Ljubav je tako kratka, a zaborav tako dug!
I jer sam je u noćima poput ove
držao u naručju,
duša je moja nesrećna što ju je izgubila.
Iako je to poslednja bol koju mi zadaje
i poslednji stihovi koje za nju pišem.