Mojsijev otac iskolačio oči ko magarica , kad je arapski doro dora.
-Ne valja ti ta teglen spika mala.Mlada si ti za to, a i nije za žensko?
-Kakva te S pika spopala.Nisam ni Semka ni tvoja Simka ,a ni curica, da mi je anamo ona kao bulina za ramazana.Kod mene se grm već rascvjeto, malo me ko svrbi ali ništa strašno, vjerujem proći će.
Tamo u bašči , iza ograde od ćeremide javi se neki vrisak , ko da neko zapomaže.
-Idi bona vidi šta je onom čeljadetu.
-E u inad tebi neću,a i ne zovem se bona i ne traži onaj neko mene, već rahmetli materu. E pa kad je zove, neka joj ona pripomogne,mater joj je. A onoj , alajmanet Simki , partizani upucaše čovu, ona ni suze nije pustila, samo promrsila; pogančer.
Ovi katil što je bio zadužen da ga upuca došo Simki na žalost.Kažu u partizana ; upucaš čovjeka, pa mu zapucaš po ženi,ono ne za prave. No Simka nije mutava bila ,pa komunistu omađijala,pa je ovaj oženio.
-Znači Simka se ponovo udala i ja mogu pjevati borbene.
-Kako hoćeš,ali se i prije mjesec dana rastala,čula da ti dolaziš,
-Pa što to odmah ne reče jadna bila.
-Nemoj se rano radovati.Simka se prije neki dan i treći put udala. Kaže sad je pravo zasvrbjelo, ne mere te na suho dočekati.
-Znači sad sam načisto propo.
-Kako ti kažeš. Zato sam ti ja bolan rekla da nema Simke, da je umrla ne bi li se ti okreno i otišo, da se okupaš i uspristojiš. Možda na insana ličiš. Vako si ko duh koga su nagaravili brašnom. Ajd, zdravo.
Heknu lajavica kapiđik brašnjavu insanu pred samim nosem.
Poslije on sazno da je Simka umrla ,ha je kod cionista otišo. Neki kažu od sušice,neki od tifusa. A ima hin koji jopet misle , da je tu damar i dert presuđivo.
Sažalio se Mojsijev otac sam na sebe, ko siroče nad siročetom. Sada više nikog na ovom dunjaluku nema.
A možda ima.?
U glavi mu se namah rađo plan. Nije on bez veze trošio vrijema kod čifa. Skonto ,ono je goluždravo ptiče zbog njega belajli lajala i sebe sramotila,samo da ga pripremi na tugu i žalost i njemu bude lakše. A i izgleda da je bome svjetski svrbi .
Tako je dobro skonto plan da se nikad više nije raskonto od lajavice.
Vrno se sutradan , umiven , okupan , počešljan i u nove haljinke obučen. Čak i neke lakovane čiznice odnekud jamio i natandario . Kad je otvorila kapidžik za ruku je jamio , odveo u bašću odmah iza Šadrvana i bez jene jedine riječi je povalio . Ona nije stigla ili nije htjela da se pobuni . Bome je svojski češao i češao sve do zore. Osladilo im se češljanje , on joj prizno da je radio i kamenolomu i predano je nastavio češljugariti. Tri djeteta je izrodila.
Prvo curica, žemsko kakav je red, pa onda dva sina po redu. Prvo se rodi onaj stariji , pa onda po redu i onaj mlađi. E taj prvi , odnosno stariji sin od dvojice, što je došo poslije one žemske curice bio vam je Mojsije, naš bjelavski blento.
Nije bio lajav na majku, ni malen na oca. Bio je malen za Zlatu sa svojih metar i dva žileta, ali taj žilet razlike mu otišo pravu tamo gdje je Zlati naum palo.
E taj Mojsije, je bio najčuveniji Bjelavski harmonikaš, slikar, soboslikar , moler i na kraju slikar umjetnik i Zlatin ljubavnik. U mahali se to zvalo zagonđija , specijalista opšte prakse. Ali mahalu su proglasili zaostalom , retro što bi danaske rekli, pa se faćali tih modernih riječi ko budale plota.
Zlati i Mojsiju svejedno bilo kako su ih zvali. Njima je bitno bilo naći kotu gdje će se dobro počešati. I nisu nikom govorili da je Zlata udata, pred razvodom i ima sina koji bi Mojsiujem , rahat mogo kerapit hlopte. Da je Mojsije kojim slučajem znao kerapiti krpenjaču. Bilo je to zlatno doba Mojsijevog nekerapenja baluna. Valjda je sve u genetici. I sve je znao o tucanju, iako nikad nije m ko babo mu , primirisao kamenolomu.
Mojsije nije bio obična beba. Njemu je trebalo samo sedam mjeseci da se rodi. Mnogi sumnjaju da je sedmanče. Ima i onih koji vjeruju u teoriju zavjere i olajavanje i kažu da je neko plaho preveslan.
I eto to sedmanče , taj Mojsije uzeo godišnji, uzela i Zlata, mislili se malo osamiti. I šta ti mi znamo, jošten nešto svašta raditi. Ali samo ono što priliči kada golubica i golub ostanu sami, a nešto ih zasvrbi. Tada oni nisu krivi za svoja djela. Jok, nipošto. Krivi preci što su ih take rodili.
Dobar plan, ali imo jednu falinku¸. Zlata se u povjerenju povjerila Leli Jeli Jeleni. Ona Herci, Herco Omi, Oma Kosi, Kosa Frki, Frka Debi, Deba Baška baŠi , Baška baŠa Lenjem. Ovom bilo mrsko dalje novost širiti.
Al'mahala ko mahala. Po čaršije je očas otelalilo da se dobri akšamluci kod Mojsija nijete. Dođoše skoro svi. Njima pozivnice u principu nisu ništa značile. Za muziku se da srediti.
Dobri tada nešto sa nekom Vesnom iz Avde Jabučice na br.4 petljo. Ženska aman plava ciganka , čak i sefardske pjesme pojila ko Zlata. Gitaru dobro prebire i još štošta. Merak joj jojati i cvrkutati.
Prvi dan Dobri ne dođe. Nije bio sa Vesnom nego slučajno sreo Ljilju i sa njom zaglavinjo kod rođaka joj Ibre Piljka i njegove porodice. Cigani ko Cigani, samo im trebo razlog za slavlje. Nekada ni on. Samo zasjednu i iz čista mira nešto slave.Tako ih život naučio. Kod njih je vazda Đurđevdan ili barem rođenojdam. Nikad se ne zna koji belaj sutra može iz zasjede iskočiti.
Došo Ljiljin momak u švrakin čergeraj, švrajkinu jatagan ma'alu , pa hajd ti sada ne slavi i ne tandaraj. Tandaranje vako i onako se razvalilo na sedam dana. Zaključali Ljilju i Dobrog u jedan halvatić, kroz prozor im hranu doturaju. Boje se pobjeći će i natakariti im slavlje. Ibro i njegovi se vesele i provode. Opšti takeraj. A djeca u halvatiću? Jašta će nego se igrati Cigana. Sve , i da nisu mislili igrali se grlica. Ciganska posla.
Eh, da čitav svijet slijedi Cigane, ne bi bilo krvavih jebada.
Šestog dana blagdana slavlja, slavljenici malo posustali. Neka anđela, jedna mala cigančica ključ ukrala i Ljilji kroz penđer dodala. Ljilja u nedoumici. Za tijelo i liniju bolje se igrati grlica. Za dušu istina i sloboda melem. Misli takariš tijelo ,duša je preča, a tijelo je lako nadolmiti. Uglavnom. Ni njoj ni Dobrom nije vrijeme za bukagija, a mere im se okliznut. Sedmog dana takara, niko se živ ne čuva i ne boji ničega. Sve živo pošandrca.
Oni u prvi taksi, pa pravac Bjelave obići njegovu kuću. Prazna zvjera , nama mu staraca, i oni na morju. Putem ih taksista Šaćir Šok obavjestio o akšamluku kod Mojsija. Šok , to vam je onaj hrvač što je , blaže rečeno , jalija i izbacivač bio.
Ljilja i Dobri nemaju kud, usput im bilo svratit kod Mojsija na kontrolu.
Na Čekaluši naletješe na Malu Guzu. Samo jedno upadaj, pa na desno , zamal ne bubnuše u drugi taksi. Tada su sve ulice bile dvosmjerne . U tom taksiju Baška Baša sa nekom starkom. Ma , nije ona starka . U cvijetu je mladosti. Ima nekih dobrih , uzbibanih tri banke , koju kuku pride.
BaŠa postavio limit . Do dvadeset osme ima da fura sa deset , petnest, dvadeset godina starijim. Ne m're ga glava zaboljeti.
Kad uleti u treću deceniju, smanjivati razliku: devetnaest, osamnaest… Unatraške odbrojavanje i ispaljivanje.
Šaćir Šok mudro zaključuje:
-Svi putevi vode u Mojsijevu obećenu zemlju. Sad mi je jasno od koga su stari rimljani čopili svoju izreku : svi putevi vode u Rim.
Na vratima Mojsije stoji. Nikoga ne frštulji, jer se niko ne obazire na njega. Samo upadaju ko tatari, a poneko kao padobranac. Zapravo još niko nije padobranom ulećeo , ali nikad se ne zna , kukala mu majke..
Zaustavlja Dobrog , vodi ga ustranu pred kapidžik ispred Pavićičkine kuće.
-Ko ti je reko da je kod mene ko fol akšamluk?
-Šaćir Šok.
-Ko je njemu reko?
-Niko konkretno,kaže čaršija bruji.
-Ma nije važno, imamo problem.
-Koji?
-Deba zakuho sa Frkom.
-Ko mu kriv,sam pao pa se ubio.
-O čemu ti to?
-O Slovenki.
-Kakva te sad Slovenka spopala?
-Ona Ditka.
-Koja Ditka?
-Šalim se,odakle Debi šenkrat plaho Slovenka?
-Natakarim Slovenke.
-I Deba je.
-Ti se opet šališ.
-Jok,ti se šališ.
-Pusti šalu,vrag je odnio.
-Koga vrag odnio,šalu ili Slovenku?
-Frka i Deba se zakačili oko centifolije.
-Pa šta ima veze, nije im prvine. Mogu se oni kad im je ćeif zakaćiti i oko komarca .
-Kakav te sada komarac fištio?
-Nikakav, ja to onako ko primjer…
-E , jesi mi pametan, ko da si ilmija posto.
-Pametan, nepametan ima ta centofilija , oko nje se ne valja kačiti. Niko neće biti u pravu.
-Eto vidiš , tu je belaj. On kaže da je to ruža sa sto lista . Ona tvrdi da je to nemoguće , već da svaka ruža uvijek ima sto jedan ili devedeset devet lista ili koji manje. Nikad sto.
-Oboje su u pravu.
-Kako obje blentovije mogu biti u pravu?
-Za centifoliju je narod , nako ofrlje reko da ima sto lista, pa je Deba u pravu. Centifolija samo jednom u par tisuca cvjetova ima sto lista, pa je i Frka u pravu.
-Sad ga ti nagrdi, ja mislio da ćeš pomoći. Hajd sad upadaj i ni jedne o centofiliji.
-Jakako ni jedne,kako ti kažeš… Ono kad bi se zezali ,u sebi dodaje Dobri.Uleću usred Hercine filozofije:
-… nisam lud ništa poklanjati jer slijedi belenzuke na ruke ,bukagije na noge.
Baška baŠa se nadovezuje i šapće novoj na uho i vas glas:
-Poklanjam ti ružu za jedan dan, ljubav za uvijek kaže Prever.
Deba će Frki :
-Poklanjam ti ovaj ljiljan na jedan sahat,pa ći ti pokloniti drugi za drugi sahat i tako dvadeset četiri ljiljana obdan ili obnoć kako voliš. Nema tu život nikakve veze. Ako proživiš čitav život najebo si. Ili te herc bubne ili te Frka đugumom zvizne, na isto mu dođe. A, ako kojim slučajem , ne doživiš da te hercika ili Frka džugumom hekne , opet si najebo. Ili te šta satralo, ili si rikno,crko il krepo na pravdi pravde.
U prolazu se moro i Dobri upetljati.
-Cvijeće nije da se bere,a ljubav je da se daruje.
Oma je konkretan:
-Natakariš cvijeće, hoćel’ ta meza.
Lenji :
-Ah, cvijeće…aha.
Mojsije, još uvijek stojećki:
-Vas peterica bilmeza ni je'ne, a ti Dobri za neku dlaku prođe. Cvijeće ne gazi, ne beri i ne trgaj. To je prva i jedina zapovijed u ovom đardinu. Ostalo vam na volju. Cvjet je Božji stvor. Sa cvijećem treba polako, pažljivo i nježno i samo mirisati i udisati isto ko sa harmonikom il ženom. Lijek je to. Nema veze ako se ponekad ušćuje. Vrućina svaki cvjetak ušćuje.
Smjestiše se napokon. Mojsije kod Zlate, Dobri do Ljilje.
Ne da Mojsije , ni da se dira ni da se cvjetić bere. To ti je ko insana ili hajvana ubit. Cvijeće ti je bolan, Božije stvorenje; diše, raste, ljubav i mržnju osjeća, plače kad ga trgaš i kad se rađa, i umire.
– Kako bolan plače, kad si vidio da cvijet plače.
-A šta je rosa , bilmezu blesavi , nego cvijetne suze .
Deba je danas šenkrat plaho dumo. Cijelu prošlu veće eno kiselico i filter šezdeset in sto žmario njakom Slovenkom . Džabe mu ona govorila da je Slovenka. Bojo se ima pomenut, jer mu može, naopako bilo, pred Frkom izlećet i eto belaja. Ako kaže Slovenka mi rekla to i to, ili radila mi to i to , to mu dođe nešto neodređeno . Ditka mrzila alkohol, kaže skup i trošak, a kiselica podiže zdravlja.
Deba klima glavom i konte jebote zdravlja ako nema brizli ili bijelih bubrega i oka rakije. Ona imala sedaminpedeset ali ga Deba bacio. Bojao se; mogu Ditka i Frka nekako sa kutijama stupit u neku vezu i ode mu glava. Ženske su to , haman vještice. I Frka pušila isto, ko i Ditka. Sve se dobro završilo, više puta nego što je to Ditka očekivala. Kad je otišla obećala se javiti ha, stigne. Nije.
Uhapsili je slovenci ha se se vratila. Slovenkama bilo zabranjeno sa drugim narodima se mješat, zato su izmislili svoj govor da se podvajanje vrši. Ipak Ditka svako ljeto: sedam dana kod Deba, mjesec dva u Prevzgojni Dom Radeče.
Radeče ništa ne pomaže. Ona kod Debe naučila i brizle i bubrege praviti i sama ih biberiti in se radeče nabijati . Ne može Deba na dvije strane biberiti. Plašio se on đuguma, iako mu je Frka davno poslije ovih o bubrega, a prije onih dala nogu . Poslije ovih brizli , a i poslije onih brizli. Jasna računica. Hoće se reći šenkrat plaho brzo nasudjelovanje u razdvojbi, jerbo štreka po život navarno. Ili u najkraćem prevodu neko će skroz naskroz najebati.
Onda se slovenci dosjetili; smjestili Ditku u Javni zavod psihijatrijska bolnišica Vojnik, odil neizlečilnih i podvrgli je elektroterapeutkin tretmanov. Opit uspio, Ditka umrla. Javila Debi Mojca Grličić, koja je kasnije radila kod neke Hassine firme; jedini preživjeli član elektrošokerske grupe nazvane kodnim imenom Bosanac.
Debi se svidjela pa je Omi proturio. Njemu žao Ditke bilo, pa nije htio da joj drugaricu munta, pa uviđavan bio i mazno Mojcinu tovarišicu Alenku. Ove se nisu smjele kući vraćat i sada u Njemčiji žive.
-Evo sada da imam harmoniku zasviro bi bolere, grlice naše bi zaplesale , velove izmješale i cvijeće rasplakati garant. Ne iz ljubomore,cvijeće nikad nije ljubomorno na cvijeće.
Ne može se čovjek nauživat koliko to ljepote ima, kuka Mojsije.
/Kraj drugog dijela treće Epizode/