Autor
Hajro Šabanadžović
Nevinost Odsjaj Djeca u zagrljaju
Sanjive ruže Ukroćeni đardin Vali luduju
Vrtlog strasti Blaženost Riječi ljubavne
Muzika ljubavi Krug ljubavi Srce
Život u toku zastajanja nema,
A smrt nam krupnim koracima ide;
Muči me sve što ja do sada vide`,
Još više ono što budućnost sprema.
Ka meni kao sen jedine sreće,
prilaze dani prošlosti sećanja –
i da njih nema, i s njima čekanja –
Ja bih van ovih misli bio veće.
Vraćaju mi se prijatnosti znane
Što jadnom srcu sladile su dane;
u luci vidim brod – lik sreće svoje.
Zamorene su ruke kormilara,
slomljeni jarbol oluja obara,
A svetiljke su ugašene moje!
Ljetno je doba djetešce
čak i kada lišće žuti
što poput sjenke hodiš
ovim svijetom ostavljenih
tražeći jednu ruku za mir
jedno rame za svoj bol
jedno oči ljubavlju sjajne
dok kopniš jantaru nalik
u krletki od žada
Tišina i sni
kristali čisti
taj ocean dubok
kao kapljica tuge tvoje
Čini mi se da sam te morao voleti na bezbroj načina, bezbroj puta,
U životu nakon života, u dobu nakon doba, zauvek.
Moje opčinjeno srce je napravilo i iznova stvorilo ogrlicu pesama
Primi je kao dar i nosi oko vrata na svoje različite načine
U životu nakon života, u dobu nakon doba, zauvek.
Kada god čujem stare priče o ljubavi, to je vekovima star bol,
Ta stara priča o razdvojenosti ili zajedničkom životu,
Kao što uvek gledam iznova u prošlost, na kraju uvek ti iskrsneš
Prekrivač sjaja polarne zvezde koja isijava kroz tamu vremena:
Postaješ simbol onoga što se pamti zauvek.
Ti i ja plutamo na ovom mlazu koji dolazi iz izvora
Srca vremena ljubavi jednog prema drugom.
Igrali smo uz milion drugih ljubavnika, deleći istu
Stidljivu dragost zbog sastanka, iste potresne suze rastanka –
Stara ljubav, ali u obliku koji se rađa i rađa uvek iznova.
Danas je ta sila pred tvojim nogama, pronašavši svoj kraj u tebi,
Ljubav čoveka svih vremena, prošlosti i večnosti:
Univerzalna sreća, univerzalna tuga, univerzalni život.
Sećanja na sve ljubavi spajaju se sa ovom našom ljubavlju –
I pesme svih pesnika, prošlosti i večnosti.
Iz tvog ce oka dva bistra potoka
jedan za tebe drugi za mene
i rijeka ce postati s njom ces doploviti
nemir mi donijeti
U mojoj dusi tuga spava
tvoji tihi koraci je bude
ko lopov se krades kao da znades
da tvoj lik me opija
U mojoj dusi tuga spava
tvoji tihi koraci je bude
ko lopov se krades kao da znades
da tvoj lik me opija
Ref.
Otkud ti ko sudbina
kad si davno mene ubila
otkud ti kad sam te sakrio
da te ne bih voleo
Juče sam bio u parku sjećanja
tamo sam smjestio prlijepo drveće
na stablima nerazumno sam objesio
ramove za slike mojih ljubavi
jer blizu je
veoma blizu
podzemlje moga maloga mozga
koji rovari po velikom
tražeći
razmeđa trikolorija mojih
u moru neugaslog plamena
misterija je to prava
u meni jesen
kao čarobna sjena
obitava
slike sam izgubio
originale u srce zaključao
Kradem ti se u večeri,
u večeri pod pendžere,
da ti bacim struk zumbula,
da ti cvijetak prozbori,
koliko te silno ljubim,
mrijem, dušo, za tobom.
Ti ne haješ za bolove,
za bolove srca moga.
Cvijet vene, mlad se suši,
sevdah ode uzaman.
Alah nek ti drugog dad'e,
mrijem, dušo, za tobom.
” Prije ili kasnije gorčina će nestati,
neko koga je sudbina stavila na tvoj put
najzad će doći s naramkom sreće
i sve će biti kako treba.
Biće tako,
iako se ti u ovom trenutnku osjećaš očajno
i misliš da lažem. ”
House of rising sun
There is a house in New Orleans
They call the Rising Sun
And it’s been the ruin of many a poor boy
And God I know I’m one
My mother was a tailor
She sewed my new bluejeans
My father was a gamblin’ man
Down in New Orleans
Now the only thing a gambler needs
Is a suitcase and trunk
And the only time he’s satisfied
s when he’s on a drunk
Oh mother tell your children
Not to do what I have done
Spend your lives in sin and misery
In the House of the Rising Sun
Well, I got one foot on the platform
The other foot on the train
I’m goin’ back to New Orleans
To wear that ball and chain
Well, there is a house in New Orleans
They call the Rising Sun
And it’s been the ruin of many a poor boy
And God I know I’m one
Kuća izlazećeg sunca
Ima jedna kuća u Nju Orleansu
Zovu je Izlazeće sunce
A bila je pogubna mnogim sirotim dečacima
Ja sam, bože, jedan od njih
Majka mi je bila krojač
Sašila mi je nove farmerice
Otac mi je bio kockar
Dole, u Nju Orleansu
Sve što kockaru treba su
Jedan kofer i sanduk
I zadovoljan je samo
Kada je pijan
O, majko, reci svojoj deci
Da ne čine ono što sam ja učinio
Nemojte provesti život u grehu i bedi
U kući izlazećeg sunca
Jedna noga mi je na peronu
A druga mi je u vozu
Vraćam se u Nju Orleans
Da nosim bukagije oko nogu
Ima jedna kuća u Nju Orleansu
Zovu je Izlazak sunca
Bila je pogubna mnogim sirotim dečacima
Ja sam, bože, jedan od njih