Juče sam bio u parku sjećanja
tamo sam smjestio prlijepo drveće
na stablima nerazumno sam objesio
ramove za slike mojih ljubavi
jer blizu je
veoma blizu
podzemlje moga maloga mozga
koji rovari po velikom
tražeći
razmeđa trikolorija mojih
u moru neugaslog plamena
misterija je to prava
u meni jesen
kao čarobna sjena
obitava
slike sam izgubio
originale u srce zaključao