Bosna zemlja Božije milosti – Pred ponoćna Galerija

Autor

Hajro Šabanadžović

Nebeska kupola  Grijeh i oprost

Nebeska kupola                                                                           Grijeh i oprost

Nebo puno proljeća Zviježđe i raskoš

Nebo puno proljeća                                                                 Zviježđe i raskoš

Gorje i predvečerje Rijeka vjernosti

Gorje i predvečerje                                                               Rijeka vjernosti

Snježna raskoš   Zvijezdana raskoš

Snježna raskoš                                                                               Zvjezdana raskoš

Snježana Č.    Čamac

Snježana Č.                                                                                  Čamac

Ah, ta plavet  brdo i plavet

Ah, ta plavet                                                                         Brdo i plavet

Moćna ljubav  Krajolik boje snova

Moćna ljubav                                                                    Krajolik snova

Prozori Postojanost

Prozori                                                                                  Postojanost

Plavetno vrelo Zegonetka

Plavetno vrelo                                                                                     Zagonetka

Mjesec i plavet  Plavi visovi

Mjesec i plavet                                                                         Plavi visovi

Gabrijele Demets – Tiha pjesma

Toliko mi je drag,

Na zemlji, pred kućom, taj trag

Njegovih koraka, nag. Ko ga je zvao

Pred moj prag? Ko ga je oterao?

Ja sam ga odavde vratila, ja,

I nisam patila.

Nisam patila. Ali nečim sam platila,

Nečim što je nestalo, što je prestalo,

Ili je zakopano u dušu moju.

Kao vojnici, svi na broju,

Misli mi stoje u stroju.

U noći,

Veje sneg.

Pritisnuo je zemlju, ko teg.

Peku me oči:

Valjda zato što mi se drema,

Ili je to zbog snega,

Zbog njega,

Zbog traga kog više nema.

Elvis Prisli – Ljubav moja – Song -Lyrics / Prevod na Bosanski jezik

My  Love / Unchained Melody”

Woah, my love, my darling
I've hungered for your touch
A long, lonely time
And time goes by so slowly
And time can do so much
Are you still mine?
I need your love
I need your love
God speed your love to me
 
Lonely rivers flow
To the sea, to the sea
To the open arms of the sea, yeah
Lonely rivers sigh
“Wait for me, wait for me”
I'll be coming home, wait for me
 
Woah, my love, my darling
I've hungered, hungered for your touch
A long, lonely time
And time goes by so slowly
And time can do so much
Are you still mine?
I need your love
I need your love
God speed your love to me
 

Ljubav moja
 
 
  
 O, ljubav moja , moja draga
 Lovio sam na tvoj dodir,
 dugo  vrijeme usamaljenosti
 I vrijeme prolazi, tako polako
 a vrijeme može učiniti mnogo toga
 Da li si još uvijek moja?
 Trebam tvoju ljubav,
 trebam tvoju ljubav
 Bože ubrzaj tvoju ljubav prema meni
  
  
  
 Usamljene rijeke teku
 prema moru, u more
 Do mora čekanih ruku
 Usamljene rijeke plaču,
 čekaj me, čekaj me
 Čekaj me raširenih ruku , dolazim doma
  
  
  
 Ljubav moja , moja draga ,
 gladan , gladan sam  sam tvojih poljubaca
 dugo, dugo vrijeme usamljenosti
 a vrijeme sporo prolazi
 a vrijeme može učiniti mnogo toga
 Da li si još uvijek moja?
 Trebam tvoju ljubav,
 trebam tvoju ljubav
 Bože, ubrzaj tvoju ljubav prema meni 
 





												

Bleki – Plavetni dan

Srce krhkog proljeća

 

 
 
 

Plavetni dan

svjetlucav

kao duša

tvoja

 

Ocean jadranski

Tišina i sni

nježnost behara

lepršava

kao tvoje tijelo

 

bijeli pupoljak ruže

čežnje

ljubavni sjaj

masline

plodne

kao  usne tvoje

 

jube jedina

zagubljena

ljuljačka nevinosti

za dvoje

moj san

nenaslikani

 

nerazuma

dan

urezah

u osjećanja

da Yossemin

sanjam

a

srce boli

a srce voli










												

Kemal Monteno – Sviraj mi o njoj / Song – Lyrics

 

Sviraj jos prijatelju moj

staru pjesmu tu

sviraj mi o njoj

 

Ovu noc plakacu za njom

utjehu da dam praznom srcu svom

 

Ref.

Nista vise vratit’ nece

nju u zivot moj

samo tvoja pjesma stara

prijatelju moj

 

Sviraj, sviraj, sviraj tise

bar jos ovu noc

znam da nikad, nikad vise

ona nece doc’

 

Ovu noc plakacu za njom

utjehu da dam praznom srcu svom

 

Ref.


												

Oni jašu Mojsije harmonike baca – Šesta epizoda ( Četvrti dio)

 

Bjelina na ružičastim gravurama boji se kao raspukla ruža. Ima tu puno krvi.

Dobri , skamenjena gromada , omamljen polako ka kući ide, približava se vratima hvata se za pozlaćenu šteku, hoće da je povuče i ugleda; oh usude , usude .

Tri  kapi krvi , prvo sićušna, zatim veća i na kraju krupna. To je ona ženska krv koja ima onu boju koja nije zdrava.

Šuti on veliki tajac, šuti tišina. Ništa ne govori, novu ogromnu bol ćuti. On tu više ništa ne može da učini. To su već ženska posla. Ispušta kvaku, vraća se do otomana , sjeda do na kraj sami do peškuna. Stisnut je, nešto ledenije izgleda, nešto nalik okamenjenoj gromadi sa izvora Modre rijeke.

Otvara kurvo-azije i sipa , po prst kažiprsta  položenog, rubin tekučine u čaše, prvo u onu od srca lijevu, pa onu izdajničku desnu. Spušta flašu otvara kutije sa cigaretama . Prvo sedaminpedeset, pa ž'tan na kojoj jemenka pleše.  Iz svake kutije vadi po jedan cigar i stavlja ih u usta i zlatnim upaljačem pali. Jednu bez filtera međ titrajuće usne ostavlja, drugu, onu sa filterom u ruci drži i gleda.

Okamenjena gromada pritišće ono dugme na kasetofonu.To će se pjesma desiti sedam godina kasnije, ali Dobri ima prelijepe snove i  i čistu dušu da može snove i pjesme  dozvati u bilo koji stađun.

Čiste klavijature zvuk vodi  nevoljnu i pretužnu pjevačicu da pusti glas. U misli mu pohrle dva nježna safira,  što se  sjetne oči zarobili i sa iskrama modrih ljubičica  plešu. Blagost i dobrota  se preliva i pliva u plavetnilu što ga samo Jadran, more plabetno i Split mora i može roditi. Tuga će se kasnije udomaćiti u te prelijepe oči. Nježne dječije ruke, dugih tananih prstiju prebiru crno bijele tipke.

 

Umilna tuga, čini se poznata, ali to nije Frke glas. Glasa se isto , treperi  i boli isto ,  ipak ona četiri stađuna više, što ih Meri Cetinić ima prave tu razliku.Pjesma je snimljena i ispjevana u istom mjesecu, stađun gore dole nikad ništa značio nije. Svima nama na sličan način u zagrljaj jure.

Mi smo stađune uvijek osjećali i nikad i nismo ih brojali. Kako ćeš izbrojati toliku ljepotu .  Samo smo uživali u njima i oni sa nama. Sa njima snove sanjali i u njihove sehare snove polagali.

Meri to jednom drugom proljeću pjeva. Muški akter isti, proljeća različita, četiri ih stađuna i još sedam godina ih dijele, ali  ih ljubav, bol i tuga spajaju. Meštrica  zvana usud  za sve se pobrine.

 

“Sa rukom za ruku sa četiri stađuna

moji se dani kroz vrime vuku

s teplin i ladnin život se miša

žari me sunce , pere me kiša

 

Sa rukom za ruku sa četiri stađuna

a daje gazim vrime mi biži

stađuni moji još od početka

korak po korak , kraju su bliži

 

Stađuni ,stađuni moji

di je sad ono proliće cvitno

stađuni, stađuni moji

i lipo li,to vedro i sritno

dok jesen stere lišće na stazi

ruke me stišću o zime mrazi

stađuni, stađuni moji

 

Sa rukom za ruku

ko će izdura do kraja gazit

jedni će nestat ko da ji nima

na me će pazit još samo zima.”

 

Zna Dobri ova pjesma priča o onom nekog drugom proljeću i zagubljenim stađunima , koji su m  eto ,  vrlo bliski ovom vaktu.

Cigare , ona u ruci i ona u ustima dogorjevaju. Gasi ih , zima nove,stavlja ih među usne i pali. Slobodnom rukom hoće da opet obrne pjesmu.

Jedna ručica mala, jedno milovanje veliko, pogladi ga po licu .Iz ustiju mu vadi svoju cigaru pored njega sjeda, podiže mu desnu ruku, na svoja uzdrhtala pleća je stavlja. Drugom tipku gasi, ta druga krasota, oni drugi predivni glas, ovdje nema šta da traži. A ni vrime joj ni. Stavlja cigar usta.

Kao po dogovru , oboje , istovremeno udišu duboke dimove, pa vade cigare iz ustiju, dugo otpuhuju, dižu čaše u oči se ne gledaju ,   se  čašama ne kucaju.

U očima praznoća , srećom zajednička, i nema suza, otpijaju po gutljaj. Bilo bi sasvim normalno da ona kraći, on puno jači cug ima. Međutim sada su ravnopravni, prinose čaše ustima , ne cokću i zabacujići glavu unazad ; polako do kraja ispijaju piće.

Mramorna se Afrodita  zgrcnu, brzo dođe do daha. On ništa, u kam kameni se pretvorio, u kamenu gromadu ubistio.

Ona ga gleda i šali se:

-Baš je ovaj život ponekad prava  kurva,mili moj.

On je ne gleda i ne šali se:

-Dobro došla , ponovo u naš svijet, mila moja.

Meri in gleda ali nauk ne privata. Njoj se to ni i ne m're desiti. Još uvik. Oči joj zasljepljine.

Šute i kraju  privode cigare. Lica im nježnija i bjelja od tisuću pahulja bijelih.

On opet sipa kurvoasier ,  kažiprst položeni, rubin tekučine . Prvo u onu lijevu od srca, izdajničku, pa zatim u onu desnu povratničku.

Kao po dogovoru, oboje stavljaju istovremeno cigar usta, udišu duboke dimove, pa vade cigare iz ustiju, dugo otpuhuju, dižu čaše u oči se gledaju, a se čašama kucaju.

U očima im  led ledeni malo se mućka i plovi. Srećom zajednički , nema suza, otpiju po srk, ona malo manji, on malo veći i cokću, i ne zbacuju glave unazad.

Ona se ne zgrcnu i nema borbe za dah, samo se malo strese i mramor se prosu u iskrice maglica. Gromada se malo opustila, više je žalosna vrba.

Gledaju u prelijepo , raskošno nebo zajednički , sinhronizovano.

Ona ga ne gleda i raznježeno kaže:

-Baš je ovo nebo uvijek prekrasno, dobri bekrijo moj.

On je gleda i zaljubljeno kaže.

– Ti si uvijek tako  prelijepa , krasotice moja.

Poslije su ležali poluskupljeno na bokovima ; jedno ka drugom okrenuti , samo su se u oči gledali ; u oči ljubili. Po licu rukama  milovali kao dva slijepca koja hoće da upamte, svaku crticu; svaku boru  i poru i sve, u duše , u mali mozak da ih unesu.

Sa prozora  ih s glede četiri sjene male i daleke , a uplakane .

Zatim su se njih dvoje nježno zagrlili i blago milovali. Ona je oko struka imala srebreni šal , onaj isti , kad je život proplakala.

On se nasmija i reče joj:

-Srebrom si označila garnicu.

Ona uzvrati:

-Bolje srebrom nego đuvezijom.

Prsnuše u smijeh.

 

Ona se meškolji i polako se uvlačii na njegove grudi. On je blago grli, miluje  i ljubi. Njoj se oči rose od ljubavi i tuge, jer zna nešto što će on sutra saznati.

On je stišće , nježno  šapuće:

-Sve je u redu mila moja, nema žurbe, život  opet počinje nov.

Ovaj put je bio u pravu.

 


												

KVAKA- JOS NE SVICE RUJNA ZORA – Song – Lyrics

 

okovani-vodopad   zavejani-snovi  ljubav-i-ceznja

 

 

 

 

Jos ne svice rujna zora

jos ne trepti list sa gora

ne cuje se glas slavuja

zoru da najavi

 

Ne cuje se dah zemfira

niti pjesma od pastira

tisina je, nema vlada

sve zivo pociva

 

Neka cvjeta rosno cvijece

nek’ se kiti s’ njim prolece

ja ga necu vise brati

jer nije za mene

 

Ja ga necu vise brati

jer ga nemam kome dati

kome sam ga do sad dao

zemlja je pokrila

 

Svaka travka u povoju

bar osjeca radost svoju

al’ od mene radost bjezi

daleko, daleko


												

Bleki – Osmjeh sa mirisom proljeća nabaci

 

Prava ljubav

 

Srce krhkog proljeća

 

Violetna ljubav

 

Ona

 

Nježnost leprša

 

Ah to proljeće

 

 

Zbog mene ne tuguj

nikada

osmjeh sa mirisom  proljeća nabaci

molim te

ti si krhko čedo

što u mome  srcu radosnom

prelijepe snove sni

 

zbog mene ne plači

nisam toliko rđav

a čini se

volim te

ti si  čudesna žena

što mojom dušom djetinjom

prelijepa slike priziva

 






												

KALIOPI – Presuda /Song – Lyrics

 


Daleko si sunce moje

Umorna sam nemam volje

Da se probudim

 

Pođem stanem pa se vraćam

Nekom gore kaznu plaćam

Da te ne vidim

Tebe izgubim

 

Sudio si nisi znao

Šta je presuda

Plakala sam more suza

Al sam ćutala

 

Varao si đavo merak

Grom te ubio

Sada znam da ti si samo

Mene ljubio … al izgubio

 

Eh da mi je eh da mogu

Ja bih sada gore bogu

Da se pomolim

 

Želja mi je samo jedna

Duša mi je tebe žedna

Da te zagrlim

Tebe poljubim sudio si …