Kristalna Modra rijeka
Sarajevo moje Gead Čednosti
Ima jedna zemlja da prostiš , snena i prkosna od sna .
Zovu je Zemlja Božje Milosti.
U njoj jedna Modra rijeka imade po kojoj zemlja ime dobi.
Na izvoru te rijeke u srce te zemlje imade jedan dvor .Grad Čednosti on slovi.
U toj zemlji, kraj izvora te rijeke, u Svetoj palati privremeno , dok mi je vakra , zauvijek živim ja.To je moj usud.
Nikad , ama baš nikad mi nije palo da odem iz njega, da živim negdje drugdje. To se moglo pretpostaviti i one davne hiljadudevesrorinešezdeset i osme i svih godina poslije.
Da, mnogo sam putovao. Mladost , posao , ljubav , znatiželja … su me vodili putevima. Bijelim i Crnim. Crvenim i Žutim. Putevima raznih boja. A svaka jednako prelijepa i čedna, jer potiču od jedne Svjetlosti.
Da , u toj raznolikosti postoji savršenstvo koje mi sretnici objeručke prihvatamo.
Ponekad su me na lutanja vodila prijateljatva i ljubavi. Nekjad bol i tuga.
“-Sve je u parovima .” – rele Milostivi.
Zbog ljubavi prema Gradu čednosti mnoge sam ljubavi , nažalost , žrtvovao. Svjesno.
Znam , reklo bi se ; žalosno je to! Možda sebično i uskogrudno,ali nije tako. Ni jednu nisam napustio.Uvijek su ljubavi moje , sa mnom lutale po Dvorima i Svijetu.
Ali kao što Pjevač kaže: “Šta bi bilo sa Sarajevom da sam ja otšao.“
Prije toga se to isto pitao Meša, MaK , Kiko i svi zaljubljenici Dvora, čaršije i mahala, što ponosno ga štite..
Niko ne zna šta bi sa Sarajevom bilo bez nas.
Pitao sam Pjevača.
Ovaj je Pitao Kiku.
Kiko je pitao Maka i Mešu.
Mak je pitao svjedoke : okamenjene spavaće , stećke i djedovsku hižu.
Meša je pitao Šabu i Mudrace
Svima njima Modra rijeka je odgovor dala.
Bosna je zemlja Božije milosti , a u njoj njeno čedo:
Sarajevo!
Dvori.
Grad čednosti.
Uvijek će biti!
Uvijek živi i bijeli.
Svakim danom ivlji i bjeliji.
I sneniji od prkosa i ljubavi što u sebi nosi.
Ljubav želi dijeliti svima.
Hoće li neko prvi pružiti ruku i pokupiti darove razasute širom dunjaluka. To je samo jedan mic. Ostalo će uraditi naše i ako želite vaše Sarajevo, Grad čednosti. I Vaša ako želite, ali svakako naša Bosna, zemlja Božije milosti.
Mi odlazimo, jedan po jedan.
Grad malo tuguje i sjetuje pa nastavlja da živi.
Ljepši i sjajniji.
Valjda ga suze naših najmilijih umivaju.
Čaršija je stroga i ne podnosi da se neko hvalisa.
Ja ću rizikovati i reči ono što se možda ne smije.
Sarajevo Grad čednosti i Bosnu zemlju Božije milosti su uvijek umivale i činile blistave riječi, muzika i djela ljudi kojima je on bio u srcu.
Ta ogromna ljubav i milost su darovi od Boga Milostivog koji se ne prekidaju.
Kažem zboga testamenta djedova , mudraca i stećaka, nisam smio napustiti grad. Ostalo nas je jako malo bez kojih grad nije mogao opstati.
Ali znam , daće Milostivi , rodiće se novi branitelji vjekovne ostavštine : ljubavi i dobrote.
Nek živi , dok je vjeka i svijeta , Bosna ta , Sarajevo to , umiveni valovima ljepote o čednosti Modre rijeke i obasjani Milosti Boga Jedinog.
Amin!