Najhuđa buka, najslađa buka,
Najluđa buka što se diže –
Nju ptice prave u proljeće
Kad ljupki konac noći stiže.
Mart je odvojen od Aprila
Onom granicom čarolijskom
Za kojom ljeto oklijeva,
Gotovo odveć nebeski blisko.
To podsjeti nas na sve mrtve
Što skitali su tuda s nama,
Okrutno dražim učini ih
Rastanak svojim vradžbinama.
Podsjeti na sve što imasmo,
A za čime se sad uzdiše.
Skoro želimo – sirenska grla
Da odu i ne poje više.
Hitro, ko koplje, uvo može
Slomiti srce čovječije,
Pa zaželimo da uvo srcu
Tako pogubno blizu nije.