Pričao sam sa vjetrom
vjetar mi donio
miris tvoje kose
skrivene u tami smilja
šum kristalno sjajnih vlati
bojenoh plamenim nadama
balgo valovite lepršaju
rezigrane na osmjehu mome
divio sam se oblaku
kišom mi poslao krajolik
tamom obavijeni lik
zagubljen u prošlom vremenu
plamte nestašne ženine oči
ispod uzdignutog gordog čela
a zabacuje bogatstvo vlati
do po uzbibanog djevojačkog daha
zahvaljivao se noćima
jube što mi nose
ne sluteći najavu
rastanka suznih kiša
svjetlosna je kosa tvoja
mirisom doječeta mami
eh blago onom ko ti sada kose mrsi
i koji se njenim mirisima budi