A život teče dalje i plete svoje naizgled zamršene,a tako jednostavne i prelijepe niti.
Rješenje za Šapu ipak nisu našli.On ipak nije bio toliki akmak i rezolutno je odbio ponudu da mu pomognu.Kad oni nekom pomažu to ti je ko pustiti bijesne vukove među nevine kuje u tjeranju .Taj put se nije prevario,nekih drugih puta jeste.
I tu pred milicijskom stanicom,na vrhu Bjelavama naiđe ona. Prelijepa, prirodna garavuša,kosa do po leđa,visoko uzdignuta čela, sva treperi. Ponosno kao labudice ide ka Višnjiku, prema bolnici.Vidi se po munduri da je medicinska sestra.
Godinama prije Dobri sazno da je na plasticiradila. Nije ona zbog toga dobro izgledala, silikonska plastika tada nije ni postojala,već samo kao rekonstrukcija takarli rana . Ona je toliko dobra i prelijepa bila zato što se takva ženska samo od sebe zbog hira nekog anđela rodi.
Mahala je o njoj malo znala. Onako iz prve ruke . A kad mahala nešto ne zna , ona to sazna . ako ne sazna , ona istinu po svojim mjerilima kroji, i to u nekoliko varijanti . Za svaki vakat i svako raspoloženje po jedno .
Ta ljepota , latinka, sirotica bila.Od šeste godine sa sa bakom živjela.Majka u Njemačkoj,otac u Sloveniji. nikad se nisu razveli . Niko ne zna zašto . Iako je bila dijete oca i majku nikad više nije htjela ni čuti ni vidjeti. I nije
Po smrti bake devetnaest godina imala i nikog na svijetu osim Dobrog nije imala. Njega je od bake kao baštovana naslijedila. Začudo to niko u mahali , osim Frke Frkice nije znao .
A u mahali je jedan od osnovnih zakona : Ima ljudi i neljudi . Tako je uvijek bilo. I majki i nemajki. I očeva i neočeva.Takav je svijet.
U to vrijeme biti sestra je bilo časno i poštovanja vrijedno zanimanje . Prelijepe uniforme ,svijetlo ili tamno modre ,čohani pelerinski ogrtači, uštirkane ,izvezene kragne i kape .Nije sestra morala biti ni lijepa,ali je odjeća činila ljepšom,dostojanstvenojom i nekako nepristupačnijom. To je često bio privid.Tada se za dežura nisu mogle razlikovati časne i obične sestre. Voljele se i časne nagizdati ko medicinske. A bome i pinekom , hajd rečemo biva , za oko zapasti
I nema pantala,jok , ni slučajno . Sad sve vidiš, kakav, koliki, dobar, loš, čvrst ili guz što lahuri. A instant, brza hrana i isto takvo ”takarenje” nisu dobra preporuka za bilo šta dobro. Ćak ni za ten.
U tim igrama sve se samo od sebe tesalo gdje treba.Nisi ti mogao vidjeti zeru viška mesa tamo gdje ne terba. Poriroda se pobrine za sva.Dugotrajne ,slasne i strasne borbe anamo one i anamo onog učinile su jedno slasno i ogromno anamo ono druženje i doticanje , neizostavno su vodili do kraja svih vrhunaca i kliktaja : joj,mamo mamice . Ti igrama se brisalo sve suvišno na jednom mjestu i prenese ga na mjesto gdje bolje stoji i pripada.
Tada nijedna žena nije kupovala ili trebala imati masažere. Samo prstom takneš ili pritisneš nekog Mojsiju, Debu, Hercu, Omu , Baška baŠu Dobrog, čak i Lenjog i eto ti savršeni masažer. Hem nije na struju i po život opasan. Oni kupovni su pogibeljni i brzo dosade. Hem ne moraš ga kupovati,pare štediš.
U slučaju zorta može se i u kadi natandariti . Ne kvari se,blaži, nježniji i baršunastiji, krući, savitljiviji, ama nićim mu ne možeš naudti. Samo ponekad , kada se anamo ona odjednom baildiše i presvrati , i on klikne . Ali ko da su na strju, ha se malo ga po kosi pomilki , evo ga ko nov nopvcijat. Ko da je jako iz radnje stigo.
Konj se ukoči pred njom ,ni makac ko pravi kenjac . Gleda u nju kao da je proždire očima.Nije da mu se digo pritisak,al'samo što nije. Ona ustranu, konj ustranu. Ona u drugu stranu konj u tu stranu.
Konta Lenji što se to konj zajebava i skonta. Deba skonto da ništa skonto nije.Misli blesava ova ženska. Lako se to rješava.Hek,štos u glavu hanjvanu. Stari Mojsijev štos.
A opet sve nešto sluti ,jebo ga pas , ovdje Dobri prste ima iako ga nejma . Ko da je on na konji i sa njim se poigrava. I nešto konta :
-Ljepoto mila nikako Dobrog štosem u čelenku. Ni u snu . Taj se zna naopako svetiti. Danima, noćima samo buba i udara,uh sve tako.Bum bum,zvek,zvek. A kad bi se vi zalaufali po Bjelava ne bi moglo spavati, pa bi pola dunjalačuna neispavano i nervozno na posao sutradan ode.
Što ti je narod? Mjesto da i on počne udarati bubat on hudi. Joj što bi to fešta i vatromet bio. Recima narod na Bjelavama počeo bubati i udarati. Probudi se Mejtaš ( vidi ironije ;prvio se probude kameni mrtvaci), potom Višnjik, pa Podhrastovi, zatim Koševo i Koševsko brdo i redom se počnu bubati i udarati. I sve je gotovo. Opšti takeraj u Gradu .
Bubanje i udaranje budilo dio po dio grada i u njima se počene bubati i udarati , dok ne zavlada opšte bubanje i udaranje.To ko da netko u elektrani pritišće dugmeta a svetla se u gradu pale , dio po dio, i kao božićna jelka svijetle.Bio bi to zaćarani krug iz koga se grad nikad ne bi izvukao dok svi ne bi pocrkali.
Recimo jedan dio se prestane udarati i bubati,okolni jenjavaju i gase se.Međutim upaljenim avjetlima ne preti nikakva oopasnost.Poslije eto ti Mojsija pa on buba i lupa. Čuje to Deba,ni on ne voli da preskoči svoj dio,pa i on lupa i buba ; zatim Herco, Oma i nakraju Lenji konta:
-Jebo lenjost , kad je fešta nek i dušek gori.
I kako se ne bi čitav grad uvijek iznova i iznova,samozapaljivo. Meeđutim Gradu nikad nije prijetila opasnost da sagori u bubanju i udaranju iz tri razloga Prvo zbog one narodna,što narod ne vidi to narod ne imitira. Drugo što bi ljubomorni hadumi iz vlasti dekretom , zakonskim i podzakonskim aktima zabranili opšti takeraj . Da mogu zabranili bi i pojedinačni . Treće će mahala već skontati .
Drugi konj , onaj na konju zamišljeni , malo posramljeno ( ono ko fol ) tapše hajvana i kažemu:
„Ej,curik.“
Konj ne konta ili neće da konta.Ili je konj zaboravio da nije magarac ili Dobri manipuliše.
„Nema tu šta curik,pukneš ga,štos međ’ rogove i ima da sluša.“konkretran je Deba,skonto Mojsijev fol..
I tu pred milicijskom stanicom,na vrhu Bjelavama naiđe ona.Prelijepa,crnooka prirodna garavuša,kosa do po leđa,visoko uzdignuta čela,sva treperi.Ponosno kao labudice ide ka Višnjiku,prema bolnici.Vidi se po munduri da je sestra.
Kasnije je kako mahala kaže Dobri sazno da je na plastici,radila.Nije ona zbog toga dobro izgledala,plastika tada nije ni postojala,već samo kao rekonstrukcija.Ona je toliko dobra i prelijepa bila zato što se takva ženska samo od sebe zbog hira nekog anđela rodi.I ona,latinka, sirotica bila,od šeste godine sa sa bakom živjela.Majka u Njemačkoj,otac u Sloveniji.Po smrti bake devetnaest godina imala,oca i majku nikad više nije htjela ni čuti ni vidjeti.
Ima ljudi i neljudi,Tako je uvije bilo.I majki i nemajki,I očeva i neočeva.Takav je svijet.
U to vrijeme biti sestra je bilo časno zanimanje ,sa prelijepim uniformama ,svijetlo ili tamno modrim,čohanim pelerinskim ogrtačima,uštirkanim,izvezenim kragnama i kapama.Nije sestra morala biti ni lijepa,ali je odjeća činila ljepšom,dostojanstvenojom i nekako nepristupačnijom. To je često bio privid.Tada se za dežura nisu mogle razlikovati časne i obične sestre.Voljele se i časne nagizdati ko medicinske.
I nema pantala,jok.Sad sve vidiš,kakav, koliki,dobar,loš, čvrst ili guz što lahuri.A instant,brza hrana i isto takvo ”takarenje” nisu dobra preporuka za bilo šta dobro.
Prije je to bilo mistično i zamišljat i i otkrivat i uživat.Pa čitavu noć,dvije,tri i koliko treba sevdisati i sevdisati,akšanmlučiti i akšamlučiti, mirisati,milovati,maziti,voditi ljubav,odmarati se milujući,mazeći,ljubeći dok ti želja sve jačom biva.Ne bi insan nigdje izbivao.Samo bi se u đardinima igrao,jurio i sakrivao.Nostalgija,šta li.I pad je let.
U tim igrama sve se samo od sebe tesalo gdje treba.Nisi ti mogao vidjeti zeru viška mesa tamo gdje ne terba. Poriroda se pobrine za sva.Dugotrajne ,slasne i strasne borbe anamo one i anamo onog učinile su jedno slasno i ogromno anamo pno i klikta joj,mamo memice briše sve suvišno na nekom mjestu i prenese ga na mjesto gdje bolje stoji i pripada.Tada nijedna žena nije kupovala ili trebala imati masažere.
Samo prstom takneš ili pritisneš nekog Mojsiju,Debu,Hercu,Dobrog,čak i Lenjog i eto ti savršeni masažer.Hem nije na struju i po život opasan.Oni živi su samo pogibeljni.Hem ne moraš ga kupovati,pare štediš.Ne kvari se,blaži,nježniji i baršunastiji,krući,svitljiviji,ama nićim mu ne možeš anudti.Samo ponekad anamo onim kada se tome anamo onome.
Konj se ukoči pred njom ,ni makac.Gleda u nju kao da je proždire očima.Nije da mu se digo pritisak,al'samo što nije.Ona ustranu,konj ustranu.Ona u drugu stranu konj u tu stranu.Konta Lenji koji se konj zajebava i skonta.
Deba konto i ništa skonto nije.Misli blesava ova ženska.Lako se to rješava.Hek,štos u glavu hanjvanu.Ovom što je sada niži,a inače nije niži.Nikako onog nižeg što je sada viši.Taj se zna naopako svetiti.Danima,nićima samo buba i udara,uh sve tako.Bum bum,zvek,zvek.
Kad se to zalaufa po Bjelava ne može spavati,pa nervozno na posao sutradan ode.Što ti je narod?Mjesto da i on počne udarat1 i bubat1 on hudi.Joj što bi to fešta i vatromet bio.Recima narod na Bjelavama počeo buati i udarati.Probudi se ;Mejtaš ( vidi ironije ;prvio se probude mrtvaci),Višnjik,podhrastovi, Koševo i i Koševsko brdo i počnu se bubati i udarati.
I sve je gotovo.Bubanje i udaranje budio dio po dio grada i u njima se počene bubati i udarato dok ne zavlada opšte bubanje i udaranje.To ti ko da netko ptitiscima dugmeta a svetla se u gradu pale dio po dio,kao božićna jelka cvijetle.Bio bi to začarani krug iz koga se grad nikad ne bi izvukao dok svi ne bi pocrkali.
Recimo jedan dio se prestane udarati i bubati,okolni jenjavaju i gase se.Međutim upaljenim avjetlima ne preti nikakva oopasnost.Poslije eto ti Mojsija pa on buba i luzpa,čuje to Deba,ni on ne voli da preskoči svoj dio,pa i on lupa i buba,zatim Herco,Oma i nakraju Lenji konta,jebo lenjost kad je fešta nek i hala gori.
I kako se ne bi čitav grad uvijek iznova i iznova,samo zapaljivao.Gradu nikad nije prijetila opasnost da sagori u bubanju i udaranju iz dva razloga,Prvo zbog one narodna,što narod ne vidi to narod ne imitira.Drugi razlog ćemo već smisliti.
Drugi konj onaj na konju,malo posramljeno tapše hajvana i kažemu:
„Ej,curik.“
Konj ne konta ili neće da konta.Ili je konj zaboravio da nije magarac ili Dobri manipuliše.
„Nema tu šta curik,pukneš ga,štos međ’ rogove i ima da sluša.“konkretran je Deba, doktoriro Mojsijev fol..
Siđe Dobri, izvinjava se :
„Hajvan kao hajvan šta on zna šta je umilnost, ljepota,nježnost po se se zablenuo i ne da proći.“ -daje uzde Debi i nastavlja: “ Evo ruke milo moje, uhvati se i ja ću te zaštititi od hajvana i od svijeta i samoće i neću dati da ti se bilo šta loše dogodi. U mom srcu toliko ljubavi ima , da bi se mogla utopit u njoj.“
Niko ni ona ne zna u njeg ‘ srce više rasčerečeno.Niti će ikad saznati.I u nje srce djetinje slomljeno, lomili ga , i majka i otac .
-Budemo to jednom provjerili.- ozari joj se lice.
Otprati je Dobri petnaestak koraka .Konj za njima kaska , pustio ga Deba .
-Izvini , zakasniću na posao,vidimo se.
-Nema sporno , i ja se za konje moram pobrinuti, svakako se vidimo .
Ona ode, Dobri gleda za njom, i mahnu joj rukom , jer ona zna da će joj samo jednom mahnuti . To sanjala. Ona se ne okreće i zavija niz Višnjik.
I provjerili su isto veče. Više puta , kaže Deba, hoćete li mu vjetrovati odlučite sami, pa nastavlja:
Što ti je sudbina. Treba deset kubika zemlje da se iz kontrafora izbaci, pet pet tona ćumura i pet metara drva da se ubaci, po oke davida da se rokne pa da ženska zapjeva: Joj,mamo mamice,skoro osamnaest puta.Oko osamnaestog puta se nisu mogli dogovoriti, umor ih savladao. E jesu li pnovo brojali, to ne znam. I dan danas je to jedina sporna tačka između dobrog i plastičarke.
Deba zino i pita Lenjog:
“Jel onaj Dobri neki pjesnik , šaretiti načisto zna , il’ koji mu je vrag?
„Ništa ti ne znaš ćafiru jedan. Neke riječi je bolje ne govorit!“
Ovaj dijalog definitivno uvlači Najlenjeg u ovu priču.Najlenji je stvarno bio najlenji,
Ne bi taj napravio potez viška, osim…
Iz stanice izlaze četiri policajca sasvim ozbiljnog lica.Vidi se po zvjezdicama i širitima jedan je glavni.
On pita onako strogo,načelnički::
„Čiji su vam to konji momci?“
Herco pade s’ konja, Debe ublijedio, Baška baŠu boli ćošak ,Lenji gleda ka nebu k'o pita se ; heć'l biti kiše.
-Od onih žena što raznose mlijeko po Bjelavama. – mutavo će Deba .
-A jel’ one znaju da ste im uzeli konje?
-Ne znaju. I ja nisam s njima. Evo tri konja,njih trojica.Ja nemam ništa s’ konjima.- pere ruke Deba, plaši se zindana.
-Kako nisi s'njma , a znaš da one đugumarke ne znaju da su ovi tvoji zdipili konje?
Vodite ga pod ključ,prizno je.Vodite i ove konjine,odvojeno,hajvane za znak vežite.Ostalo od doručka panje pa im podajte.
Odvede jedan drot sa jednom zvjezdicom Debu pravo u bajbok.Druga dva nešto dumaju i ne mrdaju.Dvije zvjezdice grme.:
-Hajmo šta stali,mrdajte,nećemo akšam tu dočeati.
-Ko ga ćemo vezati konjine ili hajvane.
-Konje,konjine jedne.
Dva drota Lenjeg,Herci Dobrog lisice na ruke,ali za znak ne mogu,malene lisice, štangu ne obuhvataju.
-Šta radite mazge jedna-promjenile ploču zvijezdice.
-Vežemo konjine za znak,ali ne ide.
-Ne te konjine,magarci jedni,nego hajvane.
Nikako da spengaju hajvane za znak.
Vide Herco,Baška baŠa i Lenji sa kakvim mentalitetima posla imaju pa se nešto profinili,umutavili i predusretljivi postaju .Pomažu drotovima da se od lisica odpengaju, pa spnegaju,pa nije ovako,pa nije onako,pa šta ti znaš.Tako to obično počinje.
-Vidiš ljudi i dobri i pametni, ti sve naopako radiš i ometaš ih.
-Da ti pokažemo kako.
-Neću ne vrerujem vam ,nemojte mene. Pokažite na gospodi drugovima kako se to radi.
Zna se ko bježi od fizike.Herco i Dobri sležu ramenima pa petljaju sa lisicama i zagovaraju.
-Ovako bolan.
-Nije tako nego ovako.
-Blage veza nemaš, D rug pomakni se malo i pridrži lijevi dio bukagije . .
-Jok ti imaš. Drugi drug okreni se malo, i ti pridrži desni dio belenzuke .
Drugovi cvjetaju ,jedan drugom migaju i išarete, ko ovi veze nemaju.Komentarišu:
-Krivo to rade.
-Nemaju pojma.
-Ne znaju ni spengati jedan drugog.
-Baš smiješno, nas spengavaju ha,ha,ha.
-Ha,ha,ha, još nas za znak sa konjima vežu.
-Uh ovo ne valja.Hej momci skinite nam lisice.
-Ne možemo.
-Nemojte vi nam ne možete.Odmah,smjesta skidajte ili palica radi.
-Nemamo ključa.
-Evo u mom gornjem džepu .
– Koji džep , lijevi ili desni ?
-Ako je desni onda je desni.Ako je lijevi onda je lijevi,ništa jednostavnije.
-Znam je to,ali ja ne znam koji je koji džep sve mi se smutilo u glavi.
-Nije važno rovi džep bilo koji.
-Dobro lijevi ili desni.
-Daj desni.
-Koji je desni.
Nikako da se dogovore. Dosadilo i Herco kaže.
-Nije važno koji je lijevi, a koji je desni.Ne smijemo i gotovo.Još da nas za đeparenje optužite.
-Ne bi mi.
-A ako vam kažu da morate.
-Onda bi morali.
-Nismo mi krivi što ćete ostati spengani.
Uđoše Lenji,Baška baŠa i Herco u stanici.Komadir se uzhodao.Nervozan što se zadržalo.