Najstarija Biblija pronađena u Palestini potvrđuje da je Isus bio Božiji sluga , a ne Božiji sin,jednoglasan je zaključak svih sretnika koji su imali čast da čitaju ovo pismenije i dokazuje  da Isusu nije razapet.

No,ta  biblija  nam ne govori ništa novo,ošim što u svoje tekstove uključuje braću Isusovu , kost u grlu hrišćanskih oligarha i  mešetara laži i prekrajanja istorije i religije..

Ova se priča  vješto skriva više od 2 000 godina , vraćajući se  na sam početak kršćanstva i njena autentičnost  će prodrmati u sve što kršćani vjeruju.

To je priča o ljudima koji su bili najbliži Isusu, ljudima koji su dijelili njegovu lozu, priča o Isusovoj braći.

Izvorna poruka je, međutim, previše  opasna za novu religiju. Službena crkva je   otela dokumente o ovom otkriću i pokušala izbrisati cijelu priču.

Kasnije se nije mogla vraćati na početak,jer su vremenom stvorene dogme koje su postale temelj hrićnastva

Pisma Isusove braće su  bila izuzetno opasna, i stotinama godina crkveni Oci su ih odbijali uključiti u Bibliju.

Braća su bila   tradicijski prihvaćena samo zato što je Isusova obitelj bila tako jaka.Ali se vijekovima, od Nikejskopg sabora širila laž, da eto u stvari Isusova braća u stvari  i nisu Isusova braća, već nešto drugo,ili teže;polubraća,pratioci,rođaci i mnogo toga što i same jevanđeljske biblije pobijaju.

Kada proučite  pisma Isusove braće,postajete ubijeđeni to nije ni nalik na ono evanđelje koje se zastupa u kasnijem kršćanstvu.

U totalnoj suprotnosti sa spoznajom kakvo ima današnje kršćanstvo, pisma opisuju Isusa kao vođu i gazdu, ali ne kao svetog i uzvišenog.

Braća su gledala Isusa kao na brata,na  ljudsko biće blagoslovljeno od Boga.

I u ovom jevanđelju originalna poruka Isusovog života,kretanja i govora se može također naći i na  više mjesta i u ovoj Bibliji,ali i u drugim  apokrifnim jevanđeljima koje je  zvanična hrišćanska pokušala da uništi u zaćeću.

I u grčkom djelu Jeruzalema postoji također jedna stara knjiga koja nije uključena u Bibliju. To je jedan od najstarijih dokumenata, čak stariji i od samih Gospela. Moglo bi se čak i reći, druga Biblija!

Ona je čak možda i ključ u razumijevanju Isusovih poruka,njegovog života i djela.

U toj knjizi se nalazi niz vjerskih pouka o etici i religiji iz originalnog učenja Isusa Krista.

Ono što je u ovim knjigamai začuđujuće i što bi moglo potresti Kršćanstvo samo po sebi ,je da u njoj nema riječi o Mariji djevici po rođenju Isusa.Ona je bila Josifova žena koja je rodila šestoro djece,četiri sina i dvije kćeri. Nema ni bulažnjenja  o uskrsnuću, čak ni spomena ISUSA KAO BOGA!

U ovom slučaju, dokaz da je Isus bio biše vođa i gospodar nego Bog gospodar, nameće pitanje o tome kako je on  bio čovjek a ne uzvišeni sin Božji.

Čitajući ovo i druge apokrifne Biblije,tumačeći ih  grčkim Jeruslimom  i poredeći ih sa zvaničnim Batikansko/Nikejskim tumačenjima,mnogi,iskreni hrišćani ne mogu a da se ne zapitaju:

-“Kako možemo biti sigurni da je prava verzija hrišćanstva pobedila, koji su sve ovozemaljski faktori,licemjerstva i interesi  igrali ulogu u pobedi “nikejske” struje?