Krasna li je kad cvrkuće veselo
dok se u postelji rvemo ludi
stidimo se a ona me grli vrelo
usne mi ispija dok zora rudi
Rekoh joj: O, sudbino, o, dome moj,
u zagrljaju i poljupcu nema bludi.
Krasna li je kad cvrkuće veselo
dok se u postelji rvemo ludi
stidimo se a ona me grli vrelo
usne mi ispija dok zora rudi
Rekoh joj: O, sudbino, o, dome moj,
u zagrljaju i poljupcu nema bludi.
Ja sam vam tek jedan od neukih
koji je rođen da bude takav kakav jeste
Nije
mi ža
i ne kukam
meni nisu date mnoge osobine
koje ljude krase
neću ni reći da mi je drago
teško breme nosim
ali volim to
jer
jednostavno volim i snim
mene su rođenjem
osiromašili
dali mi samo par osobina
bagatelnih i neprimjernih
rekli su mi
ti samo možeš
o ljubavi pjevati
ljubav sniti
ljubav voditi
činim to
kao ubogo krhko dijete
kojeg svakog dana ubijaju
i opet i opet
ponekad shvatim da se svaki dan
bar jedna moj idodir se otme
neka grlica ga ukrade
lakše se diše kažu
negro ili bronhi
svejedno je
kažu neki
a nije
vrijedilo je
i još jednom
ponavljam
vrijedilo je
svakog uzdaha
svake riječi
dvakog dodira
i nije mi ža
Proljetno vece puno obecanja.
Gle jednom opet osjecam se mlad.
Pod silnim nebom, koje zvijezde sanja,
Rasirio se rasvijetljeni grad.
Nesto duboko, ko pjesma starine,
Pjevana altom u tisini mraka,
Tece u moje srce iz nizine,
Od nizova i hrpa svjetiljaka.
Ko da mi sapcu ta svjetla daleka:
Ne kloni! Nesto radosno te ceka!
U dublji zanos, ili ljubav novu –
Kuda me zovu?
Ona sanja
Savršena ljubav
Moje tuge
U očima tavnim svjetlucaju biseri
čedno dijete mojih mahala
u bašti leprša i sjedi sama
nerazum se ledeno boji
onoga što ne mnije
uzvišenu ljepotu
vrckavog uma
nevinost ta
hrabro kroči dalje
ljepoti švrakinih mahala
njeno nježno srce ne samuje
zna djetinjom dušom Božiji hakk
u grijehu mome mili anđeo djela nema
Moja si bila ti od glave pa do pete
moja si bila grlila me kao dijete
sad od mene oci sakrivas
Tudja si, vise nemam ja na tebe pravo
tudja si, sve je propalo sto dao sam ti ja
bas kao kula karata
Ref.
Da l’ si sretnija sto ti drugi usne ljubi
il’ nesretnija sto on se na mom mjestu budi
nisam Bog zna sto, al’ kako sam te ludo volio
Da l’ si sretnija tamo daleko od mene
il’ nesretnija kad zabole te uspomene
nisam Bog zna sto, al’ jednom sam te ludo volio
Otkud ti, kojim dobrom tu na pragu mome
malena, milja presao sam milione
sad vise ti ne spavam sam
Ref.
Ljubio sam te k'o da nijednu nisam imao na svijetu
a spalila si me, pretvorila u dim
Kada dunjaluk cvijetni Maj tišinom zarobi , sve oživi . Masline zamirišu iskonom , zvono sa tornja crkve sv. Mihovila u kalama nadjača huk minulih nevera , trešnjin behar oplemeni mahale , a nestvarni eezan zanijemi sutone svitanja, jave se umilna sjećanja orošena nježnim riječima i urešena snenim bojama.
Daleko od mora prelipog , mora plavetnog , mora Jadranskog , negdje u Bosanskim brdima , u jednom malenom parkiću sa tri klupe i pet lipa , večeras jedna usnula Galerija sjaji u noći , poput barke koja u bonaci ka ulje , baca mreže da uhavti odbjegle snove.
Zidovima Galerije kao dragulji svjetlucaju slike prelijepe djeve Yossamin , koja večeras slavi dan , kada je Nebo poslalo da nas raduje ljepotom , umom , dobrotom i umjetnošću.
Pogled patinastim zidovima klizi , uranjajuži se u razigrane i nestavrne boje tisućua nježnih valera , nosi emocije ka vremenima kojih više nima.
Veče radosno i uzvišeno , mjestimice umiveno sjetom i žalom za nestalim vremenima , bremenitim ljepotom i plemenitom dobrotom nosi slike i riječi slavljenice.
Slike Yossamin
Riči Yossamin – Vrime ća ga nima
Slovo I
konje
san sanjala
konje
san sanjala
noćas,
doli ispod kuća,
kraj mora,
u kasu,
prkosu buri
šta ori,
mlati bore i
lomi grane tamarina
crna griva
na vitru,
in viori
ka stijeg na vrju bandera
pa,
leluja u divljen plesu
sa kapljicama slanin,
a
tuku more
u moći
snage vlastite
… ja
bila san više mora,
na hridi,
kad protutnjiše topotom
kraj mene
i…
povuče me,
poželin…
Trčat s konjima
Gazit more
Ludovat u bijesu
bure
i…
zatrčen se bosi nogu
pjenon mora,
zapinjuć u pijesku
a,
bura me gura, udara u lice
tira nazad,
triska me more,
diže se,
kvasi
ma,
konji su
nestvarno lipi
i ja želin,
samo
želin trčat s njima
dotaknit
jednog
sjajni crni očiju
šta zastajkuje…
… ka da me
… Čeka…
*
Slovo II
Iša je stari kar
cuja se na prašnjavoj cesti,
kola, pošjolana laton, klopotaju
u ritmu…
fenjer visi na štapu i bljeska
u predvečerje
Kočijaš, umorniji od konja,
šta strpljivo tegli
cili dan istu rutu,
za šaku zobi i toplu rič,
biži pogledon u daljinu
Ne vidi ni dicu šta trče za karon,
ni suton koji pada,
lete mu misli u – nekad –
u vrime milosti
– nje –
okupane morem u
ukradenim predvečerjima…
Suza nema, ne teku, ne tribaju
…život je suza…
od zore, do zore
Udre Večernja s kampanela
– Bože, daj joj mir –
kočijaš promrmlja i
nastavi se cujat
u ritmu kara
*
Slovo III
a plakat neću
danas mi se plače, vanka su oblaci i kiša će… jutros san našla svoje polje, iskaš čitav život blago, a čeka te u snovima tvojin, strpljivo, puno zrili plodova, uvik, makar godinan nezaliveno, svraća ti u sne dok ne svatiš… s jutron ću otić, ništa neću ostavit, ni spomen na kose plave, i nećemo se opraštat rastanka ionako nikad neće bit danas mi se plaće u počast danima bez tebe, nezapisanin pismama, neiživljenon dušon, negledanin lipotama mora uz cvrkut jutarnji tica… danas mi se plače neisplakanim kišama, neizigranin godinan, i oću bit kiša skupa s oblacima trčat i trčat i trčat… …uvatit sebe danas mi se plaće vanka su oblaci i kiša će…
(Iz Dnevnika Yossamin V.)
*
Sjećanja i snovi se ponekad zanesu i pogube u ljepoti riječi i slika , i zapletu se u krhkim mrežama iluzija i snova poete , koji još uvijek uči kako se slika ljubav i čarolije vrimena kojeg više ni , vremena nezasitog kradljivca krhkih srdaca i blagoslovljenih duša .
i zato Yossamin , velika mala grlice moja ,hvala ti za sve što si i nisi mi dala , gdje god da si sada .
.
Razvodnilo se vino i sviće slabi plam u ovu uru gluvu
mada za istinstvo od nas je svako sam
Oladilo se jelo i prazno zvoni rič a znam da život teče
ma srce moje neće priko tvog grija prić
Jer ča bi meni tvoja laž ol istina
kad zanivik je moja duša na mukama
I muči ne stavljaj mi na jutu ranu sol
kolike pustie riči ma kajanje ne liči ni osamu ni bol
Razvodnilo se vino i sviće slabi plam u ovu uru gluvu
mada za istinstvo od nas je svako sam
Oladilo se jelo i prazno zvoni rič a znam da život teče
ma srce moje neće priko tvog grija prić
Jer ča bi meni tvoja laž ol istina
kad zanivik je moja duša na mukama
I muči ne stavljaj mi na jutu ranu sol kolike puste riči
ma kajanje ne liči ni osamu ni bol
Jer ča bi meni tvoja laž ol istina
kad zanivik je moja duša na mukama
I muči ne stavljaj mi na jutu ranu sol kolike puste riči
ma kajanje ne liči ni osamu ni bol
Čovjek je uzeo konop
to dijete u vremenu
koje ne prolazi
shvata
svaki kraj je dobar
osim onoga koji je loš
štrik obični isprepleteni
laneni ili konoplji
svejedno je
samo nek drži
mada kažu
mokar je elastičniji
objesio ga o trešnjino stablo
pokraj plavetne rijeke
potegao uže
zategao
dobro je
ne misli on
nije ga briga
šta će drugi reći
grana je čvrsta
konopac će držati
još samo da se popne na šćemlijicu
i objesi
ljuljačka bijela
za Sunčicu
možda jednom navrati
u Galeriju sa njenom slikom
usrcenu na bijelom zidu
uspomena
na počasnom mjestu
među bojarijama
srcem djetinjim tkanih
biće oni dobro
nada se usud