Bleki – Prilog za moju biografiju

 

Ja sam vam tek jedan od neukih

koji je rođen da bude takav kakav jeste

Nije

mi ža

i ne kukam

 

meni nisu date mnoge osobine

koje ljude krase

neću ni reći da mi je drago

teško breme nosim

ali volim to

jer

jednostavno volim i snim

 

mene su rođenjem

osiromašili

dali mi samo par osobina

bagatelnih i neprimjernih

 

rekli su mi

ti samo možeš

o ljubavi pjevati

ljubav sniti

ljubav voditi

 

činim to

kao ubogo krhko dijete

kojeg svakog dana ubijaju

i opet i opet

 

ponekad shvatim da se svaki dan

bar jedna moj idodir se otme

neka grlica ga ukrade

lakše se diše kažu

negro ili bronhi

svejedno je

kažu neki

a nije

 

vrijedilo je

i još jednom

ponavljam 

vrijedilo je

svakog uzdaha

svake riječi

dvakog dodira

i nije mi ža






												

Pred ponoćna Galerija Bosna zemlja Božije milosti

Autro

Hajro Šabanadžović

Nijanse žutog

žuto i zeleno   žuto cvijeće

Žuto i zeleno                                                                        Žuto cvijeće

Požar lokalizovan      Svjetlost 1

Požar lokalizovan                                                                                    Svjetlost

Plodnost    Žute sjene

Plodnost                                                                                              Žute sjene

Žuti pramenovi   Breze

Žuti pramenovi                                                                 Breze

Svjetlost i tama  Plodno tlo

Svjetlosz i tama                                                           Plodno tlo

Lešinari  Jagorčevina

Lešinari                                                                             Jagorčevina

Sunce  Idila

Sunce                                                                                         Idila

Svjetlost blagdana   Prekrasno jutrp

Svjetlost blagdana                                                                Prekrasno jutro

Zaravan     Poslednja molitva

Zaravan                                                                     Poslijednja molitva

Milosti  Ljubav povjerenja

Milosti                                                                                  Ljubav povjerenja

D.Cesarić – Vecernji vidik









Proljetno vece puno obecanja.
Gle jednom opet osjecam se mlad.
Pod silnim nebom, koje zvijezde sanja,
Rasirio se rasvijetljeni grad.

Nesto duboko, ko pjesma starine,
Pjevana altom u tisini mraka,
Tece u moje srce iz nizine,
Od nizova i hrpa svjetiljaka.

Ko da mi sapcu ta svjetla daleka:
Ne kloni! Nesto radosno te ceka!
U dublji zanos, ili ljubav novu –
Kuda me zovu?

Čedno dijete mojih mahala

 

Ona sanja

 

Savršena ljubav

 

Moje tuge

 

U očima tavnim svjetlucaju biseri

čedno  dijete  mojih mahala

u bašti leprša i sjedi sama

nerazum se ledeno boji

onoga što ne mnije

uzvišenu ljepotu

vrckavog uma

 

nevinost ta

hrabro kroči dalje

ljepoti švrakinih mahala

njeno nježno srce ne samuje

zna djetinjom dušom Božiji hakk

u grijehu mome mili anđeo djela nema

 










												

Toše Proeski – Dal’ si sretnija / Song – Lyrics

Traganje za voljenom  Izgubljenost Njegovi snovi

Moja si bila ti od glave pa do pete

moja si bila grlila me kao dijete

sad od mene oci sakrivas

Tudja si, vise nemam ja na tebe pravo

tudja si, sve je propalo sto dao sam ti ja

bas kao kula karata

Ref.

Da l’ si sretnija sto ti drugi usne ljubi

il’ nesretnija sto on se na mom mjestu budi

nisam Bog zna sto, al’ kako sam te ludo volio

Da l’ si sretnija tamo daleko od mene

il’ nesretnija kad zabole te uspomene

nisam Bog zna sto, al’ jednom sam te ludo volio

Otkud ti, kojim dobrom tu na pragu mome

malena, milja presao sam milione

sad vise ti ne spavam sam

Ref.

Ljubio sam te k'o da nijednu nisam imao na svijetu

a spalila si me, pretvorila u dim

Ref.Zarobljena


												

Bajka o Yossamin

Kada dunjaluk cvijetni Maj tišinom zarobi , sve oživi . Masline zamirišu iskonom , zvono sa tornja crkve sv. Mihovila u kalama nadjača huk minulih nevera , trešnjin behar oplemeni mahale , a nestvarni eezan zanijemi sutone svitanja, jave se umilna sjećanja orošena nježnim riječima i urešena snenim bojama.

Daleko od mora prelipog , mora plavetnog , mora Jadranskog , negdje u Bosanskim brdima , u jednom malenom parkiću sa tri klupe i pet lipa , večeras jedna usnula Galerija sjaji u noći , poput barke koja u bonaci ka ulje , baca mreže da uhavti odbjegle snove.

Zidovima Galerije kao dragulji svjetlucaju slike prelijepe djeve Yossamin , koja večeras slavi dan , kada je Nebo poslalo da nas raduje ljepotom , umom , dobrotom i umjetnošću.

Pogled patinastim zidovima klizi , uranjajuži se u razigrane i nestavrne boje tisućua nježnih valera , nosi emocije ka vremenima kojih više nima.

Veče radosno i uzvišeno , mjestimice umiveno sjetom i žalom za nestalim vremenima , bremenitim ljepotom i plemenitom dobrotom nosi slike i riječi slavljenice.

Slike Yossamin

Riči Yossamin – Vrime ća ga nima

Slovo I

konje
san sanjala









konje
san sanjala
noćas,
doli ispod kuća,
kraj mora,
u kasu,
prkosu buri
šta ori,


mlati bore i
lomi grane tamarina

crna griva
na vitru,
in viori
ka stijeg na vrju bandera
pa,
leluja u divljen plesu
sa kapljicama slanin,
a
tuku more
u moći
snage vlastite

… ja
bila san više mora,
na hridi,
kad protutnjiše topotom
kraj mene

i…
povuče me,
poželin…
Trčat s konjima

Gazit more

Ludovat u bijesu
bure

i…
zatrčen se bosi nogu
pjenon mora,
zapinjuć u pijesku
a,
bura me gura, udara u lice
tira nazad,
triska me more,
diže se,
kvasi

ma,
konji su
nestvarno lipi
i ja želin,
samo
želin trčat s njima
dotaknit
jednog
sjajni crni očiju
šta zastajkuje…

… ka da me
… Čeka…

*

Slovo II

Iša je stari kar





cuja se na prašnjavoj cesti,

kola, pošjolana laton, klopotaju

u ritmu…

fenjer visi na štapu i bljeska

u predvečerje





Kočijaš, umorniji od konja,

šta strpljivo tegli

cili dan istu rutu,

za šaku zobi i toplu rič,

biži pogledon u daljinu





Ne vidi ni dicu šta trče za karon,

ni suton koji pada,

lete mu misli u – nekad –

u vrime milosti

– nje –

okupane morem u

ukradenim predvečerjima…





Suza nema, ne teku, ne tribaju

…život je suza…

od zore, do zore





Udre Večernja s kampanela

– Bože, daj joj mir –

kočijaš promrmlja i

nastavi se cujat

u ritmu kara

*

Slovo III

a plakat neću





danas mi se plače,
vanka su oblaci
i kiša će…

jutros san našla svoje polje,
iskaš čitav život blago,


a
čeka te u snovima tvojin,
strpljivo,
puno zrili plodova, uvik,
makar godinan nezaliveno,
svraća ti u sne dok ne
svatiš…

s jutron
ću otić,
ništa neću ostavit,
ni spomen na kose
plave,
i
nećemo se opraštat
rastanka ionako
nikad neće bit

danas mi se plaće
u počast
danima bez tebe,
nezapisanin pismama,
neiživljenon dušon,
negledanin lipotama mora
uz cvrkut jutarnji tica…

danas mi se plače
neisplakanim kišama,
neizigranin godinan,
i oću bit kiša
skupa s oblacima
trčat i trčat i trčat…
…uvatit sebe

danas mi se plaće
vanka su oblaci
i kiša će…

(Iz Dnevnika Yossamin V.)

*

Sjećanja i snovi se ponekad zanesu i pogube u ljepoti riječi i slika , i zapletu se u krhkim mrežama iluzija i snova poete , koji još uvijek uči kako se slika ljubav i čarolije vrimena kojeg više ni , vremena nezasitog kradljivca krhkih srdaca i blagoslovljenih duša .

i zato Yossamin , velika mala grlice moja ,hvala ti za sve što si i nisi mi dala , gdje god da si sada .

.

Zrinka Crvrlje – Ma srce moje neće / Song – Lyrics

 


 

 

Razvodnilo se vino i sviće slabi plam u ovu uru gluvu
mada za istinstvo od nas je svako sam

Oladilo se jelo i prazno zvoni rič a znam da život teče
ma srce moje neće priko tvog grija prić

Jer ča bi meni tvoja laž ol istina
kad zanivik je moja duša na mukama

I muči ne stavljaj mi na jutu ranu sol
kolike pustie riči ma kajanje ne liči ni osamu ni bol

Razvodnilo se vino i sviće slabi plam u ovu uru gluvu
mada za istinstvo od nas je svako sam

Oladilo se jelo i prazno zvoni rič a znam da život teče
ma srce moje neće priko tvog grija prić

Jer ča bi meni tvoja laž ol istina
kad zanivik je moja duša na mukama

I muči ne stavljaj mi na jutu ranu sol kolike puste riči
ma kajanje ne liči ni osamu ni bol

Jer ča bi meni tvoja laž ol istina
kad zanivik je moja duša na mukama

I muči ne stavljaj mi na jutu ranu sol kolike puste riči
ma kajanje ne liči ni osamu ni bol


												

Bleki – Biće oni dobro

 

Čovjek je uzeo  konop

to dijete u vremenu

koje ne prolazi

shvata

svaki kraj je dobar

osim onoga koji je loš

 

štrik obični isprepleteni

laneni ili konoplji

svejedno je

samo nek drži

mada kažu

mokar je elastičniji

 

objesio ga o trešnjino stablo

pokraj plavetne rijeke

potegao uže

zategao

 

dobro je

ne misli on

nije ga briga

šta će drugi reći

grana je čvrsta

konopac će držati

još samo da se popne na šćemlijicu

 

i  objesi

ljuljačka bijela

za Sunčicu

možda jednom navrati

u Galeriju sa njenom slikom

usrcenu na bijelom zidu

 

uspomena

na počasnom mjestu

među bojarijama

srcem djetinjim  tkanih

 

biće oni dobro

nada se  usud