Kada dunjaluk cvijetni Maj tišinom zarobi , sve oživi . Masline zamirišu iskonom , zvono sa tornja crkve sv. Mihovila u kalama nadjača huk minulih nevera , trešnjin behar oplemeni mahale , a nestvarni eezan zanijemi sutone svitanja, jave se umilna sjećanja orošena nježnim riječima i urešena snenim bojama.
Daleko od mora prelipog , mora plavetnog , mora Jadranskog , negdje u Bosanskim brdima , u jednom malenom parkiću sa tri klupe i pet lipa , večeras jedna usnula Galerija sjaji u noći , poput barke koja u bonaci ka ulje , baca mreže da uhavti odbjegle snove.
Zidovima Galerije kao dragulji svjetlucaju slike prelijepe djeve Yossamin , koja večeras slavi dan , kada je Nebo poslalo da nas raduje ljepotom , umom , dobrotom i umjetnošću.
Pogled patinastim zidovima klizi , uranjajuži se u razigrane i nestavrne boje tisućua nježnih valera , nosi emocije ka vremenima kojih više nima.
Veče radosno i uzvišeno , mjestimice umiveno sjetom i žalom za nestalim vremenima , bremenitim ljepotom i plemenitom dobrotom nosi slike i riječi slavljenice.
Slike Yossamin
Beskrajna ljubav
Mjesečeva sonata
Oblaci i ljubičasto plavetni beskraj
Savršenstvo beskraja
Cvijeće za moju ljubav
Beskonačnost
Tuga
Duša od kristala
Riči Yossamin – Vrime ća ga nima
Slovo I
konje
san sanjala
konje
san sanjala
noćas,
doli ispod kuća,
kraj mora,
u kasu,
prkosu buri
šta ori,
mlati bore i
lomi grane tamarina
crna griva
na vitru,
in viori
ka stijeg na vrju bandera
pa,
leluja u divljen plesu
sa kapljicama slanin,
a
tuku more
u moći
snage vlastite
… ja
bila san više mora,
na hridi,
kad protutnjiše topotom
kraj mene
i…
povuče me,
poželin…
Trčat s konjima
Gazit more
Ludovat u bijesu
bure
i…
zatrčen se bosi nogu
pjenon mora,
zapinjuć u pijesku
a,
bura me gura, udara u lice
tira nazad,
triska me more,
diže se,
kvasi
ma,
konji su
nestvarno lipi
i ja želin,
samo
želin trčat s njima
dotaknit
jednog
sjajni crni očiju
šta zastajkuje…
… ka da me
… Čeka…
*
Slovo II
Iša je stari kar
cuja se na prašnjavoj cesti,
kola, pošjolana laton, klopotaju
u ritmu…
fenjer visi na štapu i bljeska
u predvečerje
Kočijaš, umorniji od konja,
šta strpljivo tegli
cili dan istu rutu,
za šaku zobi i toplu rič,
biži pogledon u daljinu
Ne vidi ni dicu šta trče za karon,
ni suton koji pada,
lete mu misli u – nekad –
u vrime milosti
– nje –
okupane morem u
ukradenim predvečerjima…
Suza nema, ne teku, ne tribaju
…život je suza…
od zore, do zore
Udre Večernja s kampanela
– Bože, daj joj mir –
kočijaš promrmlja i
nastavi se cujat
u ritmu kara
*
Slovo III
a plakat neću
danas mi se plače, vanka su oblaci i kiša će… jutros san našla svoje polje, iskaš čitav život blago, a čeka te u snovima tvojin, strpljivo, puno zrili plodova, uvik, makar godinan nezaliveno, svraća ti u sne dok ne svatiš… s jutron ću otić, ništa neću ostavit, ni spomen na kose plave, i nećemo se opraštat rastanka ionako nikad neće bit danas mi se plaće u počast danima bez tebe, nezapisanin pismama, neiživljenon dušon, negledanin lipotama mora uz cvrkut jutarnji tica… danas mi se plače neisplakanim kišama, neizigranin godinan, i oću bit kiša skupa s oblacima trčat i trčat i trčat… …uvatit sebe danas mi se plaće vanka su oblaci i kiša će…
(Iz Dnevnika Yossamin V.)
*
Sjećanja i snovi se ponekad zanesu i pogube u ljepoti riječi i slika , i zapletu se u krhkim mrežama iluzija i snova poete , koji još uvijek uči kako se slika ljubav i čarolije vrimena kojeg više ni , vremena nezasitog kradljivca krhkih srdaca i blagoslovljenih duša .
i zato Yossamin , velika mala grlice moja ,hvala ti za sve što si i nisi mi dala , gdje god da si sada .
.