Čovjek je uzeo konop
to dijete u vremenu
koje ne prolazi
shvata
svaki kraj je dobar
osim onoga koji je loš
štrik obični isprepleteni
laneni ili konoplji
svejedno je
samo nek drži
mada kažu
mokar je elastičniji
objesio ga o trešnjino stablo
pokraj plavetne rijeke
potegao uže
zategao
dobro je
ne misli on
nije ga briga
šta će drugi reći
grana je čvrsta
konopac će držati
još samo da se popne na šćemlijicu
i objesi
ljuljačka bijela
za Sunčicu
možda jednom navrati
u Galeriju sa njenom slikom
usrcenu na bijelom zidu
uspomena
na počasnom mjestu
među bojarijama
srcem djetinjim tkanih
biće oni dobro
nada se usud