Daj da ti pročitam iz knjige kreposti
Glavu o praštanju i plemenitosti:
Ko te bez milosti u srce udari,
Kao štedar rudnik zlatom ga obdari!
Nemoj biti tvrđi od stabla s’ zasenom
Pospi plodom onog ko gađa kamenom!
Od školjke nauči plemenitost pravu:
Sipa biser onom ko jpj seče glavu!
Ой зелене жито
Ой зелене жито, зелене,
Хорошії гості у мене.
Зеленеє жито женці жнуть,
Хорошії гості мене ждуть.
Ой зелене жито, зелене,
Хорошії гості у мене.
Зеленеє жито при межі,
Хорошії гості від душі.
Ой зелене жито, зелене,
Хорошії гості у мене.
Зеленеє жито ще й овес, –
Тут зібрався рід наш увесь.
Zeleni se žito
Oh zeleni se žito, zeleni,
Dragi gosti su kod mene
Kombajni beru kukurz zeleni
Dragi gosti gostі mene čekanja.
Oh zeleni se žito, zeleni,
Dragi gosti su kod mene
Zeleni se žito na granici
Dragi gostі su u duši .
Oh zeleni se žito, zeleni,
Dragi gosti su kod mene
Zeleni sє kukuruz raž i zob
Okupili sve naše porodice
Na pole tanki grohotali (На поле танки грохотали)
На поле танки грохотали,
Солдаты шли в последний бой,
А молодого командира
Несли с пробитой головой.
По танку вдарила болванка,
Прощай родимый экипаж.
Четыре трупа возле танка
Дополнят утренний пейзаж.
Машина пламенем объята,
Вот-вот рванёт боекомплект
А жить так хочется ребята,
И вылезать уж мочи нет.
Нас извлекут из-под обломков,
Поднимут на руки каркас,
И залпы башенных орудий
В последний путь проводят нас.
И полетят тут телеграммы
Родных и близких известить,
Что сын Ваш больше не вернётся
И не приедет погостить.
В углу заплачет мать старушка,
Смахнет слезу старик отец.
И молодая не узнает,
Какой у парня был конец.
И будет карточка пылиться
На полке пожелтевших книг.
В военной форме, при погонах,
И ей он больше не жених.
Nad poljem tenkovi grme
Na polju tenkovi zagrmješe
Vojnici idu u poslijednji boj
A mladi komandir
Sa povijenom glavom
Po tenku udarila granata
Zbogom draga posado
Četiri leša u blizini rezervoara
Dopunjuju jutarnji pejzaž.
Mašina vatrom gori
To je srž eksplozije municije
A ja želim da živim kao djete,
I izlazim nema više straha.
Izvlače nas iz olupine,
Podignite ruke na okvir,
uz salvu uzdignutih pištolja
Posljednji put nas provode
I šalju tamo telegram
Porodici i krvnom srodstvu javljaju,
Koji bješe vaš sin više se vratit neće
I neće doći u posjetu
U uglu plače starica majka
Otresa suzu stari otac
Za mlađanog i ne znaju
Kakav je bio stvarni kraj
I skupljaće se prašina
Na polici sa požutjelom slikom
U uniformi sa epoletama prije pogibije
I on se neće nikada ženiti
Ulica se razrovila,ko nos sifilističara
Rijeka – sladostrašće , rasplinuto u slini
Odbacivši rublje do poslijednjeg lista
parkovi se sramno steru u junskoj vrućini.
Izađoh na trg,
krajolik osvjetljen gustinama
pade mi na tjeme,ko riđa perika.
I plaše se ljudi – nadomak mojih ustima
koprcaju noge nesvarenopg krika.
Ali osuditi me neće i neće dići graju,
ko proroku pred noge staviće do cvijet cvijeta.
Svi ti, razvaljenih noseva,znaju:
ja – njihov sam poeta.
Kao krčma plaši me vaš strašni sud!
Mene će jedinog kroz goruće zdanje
prostituke ponijeti ko svetinju svud
i bogu pokazati kao opravdanje.
I bog će nad knjigom mojom da pusti suze!
To nisu riječi,već krici- gomila zbita;
i nebom letjeće, pod mišku ih uzev,
znancima svojim, milošću, da ih čita.
pB
Oggi io non ho proprio voglia di vedere gente intorno chiudi tutte le porte oggi dico no a chi mi imbroglia chi manovra ogni giorno verità capovolte... Me ne sto qui da solo con te e il pericolo che c'è lo terremo a distanza me ne sto qui da solo con te voglio farlo prima che il cielo crolli sulla stanza... Fammi respirare solo un attimo di pace questo sorso d'aria pura fin che c'è voglio dedicarmi solo agli affetti a me più cari specialmente se si tratta di te Fammi assaporare questo attimo di pace per sentirlo fino in fondo dentro me oggi che anche i sogni atterrano e chiudono le ali perché tempo di volare... non è Vista la città dalla collina sembra un gigantesco flipper con tutte quelle luci... anche se questo un gioco non è... le palline siamo noi schizzate in una folle danza... Fammi respirare solo un attimo di pace questo sorso d'aria pura fin che c'è voglio dedicarmi solo agli affetti a me più cari specialmente se si tratta di te Fammi assaporare questo attimo di pace via da ogni guerra che anche tu non vuoi dalle raffiche di immagini e spargimenti vari d'inchiostro velenoso intorno a noi... Un momento così chissà quando poi ritornerà un momento così io vorrei davvero fosse la normalità Fammi respirare solo un attimo di pace questo sorso d'aria pura fin che c'è voglio dedicarmi solo agli affetti a me più cari specialmente se si tratta di te Fammi assaporare questo attimo di pace per sentirlo fino in fondo dentro me oggi che anche i sogni atterrano e chiudono le ali perché tempo di volare... non è
Trenutak mira Danas mi se zaista ne da da vidim ljude okolo zatvoram sva vrata danas kažem ne onima koji varaju koji okreću svaki dan istinu tumbe … Ovdje sam samo sa tobom i opasnost koja postoji otjeraćemo daleko Ovde sam samo sa tobom želim sve učiniti prije nebo se sruši na sobu… Samo me pusti da dišem bar trenutak mira ovaj gutljaj čistog vazduha što postoji želim da posvetim sebi i meni najdražim osećanjima a to si ti Pusti me da uživam u ovom u ovom trenu mira da ga osjetim u nutrini svojoj kao zemlju iz snova i zatvorim krila jer vreme za let… nije Pogled na grad sa brda izgleda kao ogromni fliper sa svim tim svetlima… cak i ako ovo nije igra… mi smo kuglice natjerane u ludi ples… Samo me pusti da dišem u ovom trenuu mira ovaj gutljaj čistog vazduha što postoji želim da posvetim sebi i meni najdražim osećanjima a to si ti Pusti me da uživam u ovom trenutku mira daleko od svakog rata kojeg ni ti ne želiš od navale slika i silnih neistina otrovne tinte mastila nas… Ovakava trenutak ko zna da li će se vratiti Ovaj trenutak Zaista bih volio da postane stvarnost Samo me pusti da dišem u ovom trenuu mira ovaj gutljaj čistog vazduha što postoji želim da posvetim sebi i meni najdražim osećanjima a to si ti Pusti me da uživam u ovom u ovom trenu mira da ga osjetim u nutrini svojoj kao zemlju iz snova i zatvorim krila jer vreme za let… nije
Oh, živeo sam ružno,
oh, živeo sam ružno,
al’ lep ću mrtvac biti,
al’ lep ću mrtvac biti.
Lice će se prolepšati,
lice će se prolepšati:
osmehnuću se blago,
osmehnuću se blago.
U staklenim očima će,
u staklenim očima će
lik nečiji da zablista,
lik nečiji da zablista.
Hladne usne sa osmehom,
hladne usne sa osmehom
zahvaljuju tvoj poljubac,
zahvaljuju tvoj poljubac.
Možda misliš mila kada kažem
imam jednu želju da te lažem
nikad ne lažem i ne varam
samo ljubim snove sanjam
rječju i osmjehom ja te pratim
želim nadu snove da nam vratim
jedna ljutnja dovoljna je luda
moje posmatranje vrijedi truda
moja želja bješe tango samo jedan
ne trebaš mi ti jedne želje bijedan
zabvoravljaš mila a lijeva se pruža
međ grudima tvojim cvjeta ruža
i još raste sa tijelom ti pupa pupa
meni ljepotom tvojom srce lupa
a je moram brati tijelom milovati
kad pokloniš shvatiš avaj odmah
nema nećeš ljubav moraš poklanjati
jednom željom prevari te siromah
Autor
Hajro Šabanadžović
Predponoćna Galerija Bosna zemlja božije milosti je ponekad tematska.
Večeras smo pjesmu Jesenja molitva obojili valerima svih poznatih boja.
Ili smo boje oslikali riječima?
Tko da zna?
Pa da krenemo:
Jesenja molitva
Golubar bjeh mlađan i lijep
oko kipa grlice se svijale bukadar njih
trava i proljeće a ja slijep
i te feniks ptice pramenova crvenih.
Na cvjetnom proplanku
svaka mi srce otrovala
ponoćnih velova uranku
na Bentbaši ljubav darovala.
Prkosna od milja i dara
Zemlja moja u snovima
cvijeća crvena i plava
sni večeri na bregovima.
Moje ruže su u molitvi umorne
one bi da spiju
zamolile su anđele ljubavi orne
da nad njima bdiju.
Jesen polako klečeći posustaje
vjetar je nježno ka nebu nosi
zima se budi ohrabrena ustaje
pada prvi snijeg po mojoj rosi.
Ljubavi moje sniju
u noćima dugim moji snovi
i grad nad nama bdiju
ko će ičega da se boji.
Plavet nježna milosna
Zlaćani stađuni jesenji naši ljetni
Procvala proljeća zimska
Ljubavi moje bili smo tako sretni
Portret golubara Modra rijeka moje mladosti Crveni pramenovi feniks ptice
Trava i proljeće Cvijetni proplanak Otrovano srce
Ponoćni velovi Bentbaša Bosna prkosna od sna
Bosna je zemlja Božije milosti Crveno i plavo cvijeće Veče na bregovima
Molitva ruža Ruže sniju Anđeo ljubavi
Jesen posustaje Zima se budi Pada prvi snijeg
Ljubavi moje u noćima dugim Snovi moji Grad čedmosti bdije
Plavet Stađuni jesenji litni Proljeća zimska
Ja ne znam šta treba da znači
Ta tako tugujem,
O nekoj starinskoj priči
Jednako umujem.
Tu mirno protiče Rajna,
Hladno je, hvata se mrak!
Na vrhu brega igra
Posljednji sunčev zrak.
A na tom bregu se vidi
lepote devojke stas;
Ona sva u zlatu blista,
I zlatnu češlja vlas.
Sa zlatnim češlja je češljem,
I peva još uz to,
A glas od pesme zvuči
Silno i čudesno.
Lađara u malom čunu
Njen divlji zanosni ton;
Na stene ne gleda dole,
Već gore gleda on.
I sad lađaru i čamcu
Ja mislim da je kraj:
A sve to sa svojom pesmom
Učini Lorelaj.
Sanjajući Kaliforniju
Svo lišće je potamnjelo
Nebo je posivjelo
Šetajući
Nekog zimskog dana
Bio bih na sigurnom i toplom
Da sam u Los Anđelesu.
Sanjam o Kaliforniji
Svakog zimskog dana
Svratih u crkvu
kraj koje sam prolazio
Spustih se na koljena
Pretvarajući da se molim
Znaš propovednik voli tu hladnoću
Zna da ću ostati
Svo lišće je potamnjelo
Nebo je posivjelo
Šetajući
Nekog zimskog dana
Da joj nisam rekao
Mogao bih danas otići
California dreaming
All the leaves are brown
And the sky is gray
I’ve been for a walk
On a winter’s day
I’d be safe and warm
If I was in L.A.
California dreaming
On such a winter’s day
Stopped into a church
I passed along the way
Well, I got down on my knees
And I pretend to pray
You know the preacher likes the cold
He knows I’m gonna stay
All the leaves are brown
And the sky is grey
I’ve been for a walk
On a winter’s day
If I didn’t tell her
I could leave today