Dogodilo se na današnji dan 15. Maj / Svibanj

Danas je Ponedeljaka 15.  Maj  / Svibanj 2023. godine.

Ovako   dani  jedan drugom upjevavaju u razdiok te ljubim:

134 dan   otišlo u termin popušlići.

Od 231 preostalih neki uveliko fumaju ,neki  tek počeli, a neki jako kupuju sfumare.Tako da sve liči na tvorničareve dimnjake.

Čudno,  razmišljamo mi ,   pušenje je vrlo kompleksna ,  i  jako čudna stvar.

Dok popušiš hejbet dana, ono prošo tren, a ljudi nastavljaju   sfumati iz sve snage. Valjda genetika , hoće se reći  , jednostavna  stvar  DNK navike. Nešto ko pavlovljev refeleks.

Danima je cilj povući  sa sobom povući što više klonova , da ga  i oni pofumaju do kraja.To im dođe ko domaća zadaća.Učiti ljude kako obajedne postaju sunčani lajavi popušlići.

A opet ima ljudi koji sebi umislili da su ukompleksirano nešto , recimo Sokrati  , oliti pametni insani . A ono jok , samo  rođeni popušlici.

Glupost im se skrivat iza neukosti i nepameti , čak i “naivni” dani uvijek  prokuže bolesnike i nenadano ih pokupe.

Što bi poete rekli:

-Sfumo ne fumo, svakako ćeš popušiti i ograisati.

U prevodu:

-Tačno u sridu ! Klonirano  pušenje je smrtno štetno po dobar glas i zdravlje.

A da  malo protabirimo ko je danas bio popušlić.

1536.- Engleski sud proglasio krivom za preljubu i incest Anu Bolen, drugu ženu kralja Henrija Osmog, i njenog brata lorda Rošfora. Dva dana potom nadbiskup Krenmer je “ustanovio” da je nevažeći taj brak sklopljen 1533, zbog kojeg je Henri Osmi raskinuo veze s rimokatoličanstvom i papom, jer se papa usprotivio braku, a “preljubnica” je ubrzo pogubljena, poslije čega se Henri Osmi još četiri puta ženio.

1571.-Tatarski osvajači zapalili Moskvu.

1767.- Đenova je prodala Korziku Francuskoj.

Nećemo reći glupaci, nego nerazumnici. Dvije godina kasnije rodio se Napoleon Bonaparta i gdje bi im kraj bio. ‘vako tavore kao lučki grad.

1773,.Rođen austrijski knez Klemens Vencel Nepomuk Lotar fon Meternih-Vineburg, koji je kao ministar inostranih poslova i kancelar četiri decenije krojio spoljnu i unutrašnju politiku Austrije, umnogome i sudbinu Evrope. U međunarodnoj politici bio je stub reakcionarnog saveza evropskih vladara “Svete alijanse”, stvorene radi gušenja revolucionarnih pokreta, a u unutrašnjoj je izgradio po zlu čuven “Meternihov sistem” – policijsko-apsolutistički režim koji je gušio svaki nacionalni i slobodarski pokret.

1796.-Trupe francuskog generala Napoleona Bonaparte, koji je u Italiji predvodio dvogodišnju uspješnu vojnu kampanju protiv Austrije, ušle su u Milano.

1848.-Pariski radnici, nezadovoljni politikom buržoaske vlade poslije proglašenja francuske republike, upali su u zgradu parlamenta, raspustili ustavotvornu skupštinu i izabrali revolucionarnu vladu. Uz pomoć vojske buržoazija je uspjela da uguši ustanak i uhapsi sve radničke vođe.

1859.- Rodio se Pierre Curie (1859.- 1906.) francuski kemičar i fizičar. Značajan doprinos dao je na polju istraživanja magnetizma, radioaktivnosti i kristalografije. Zajedno sa suprugom Marije Curie i A. Henriem Becquerelom dobio je 1903. godine Nobelovu nagradu na polju fizike.

1886.-Umrla je američka književnica Emili Dikinson (Emily Dickinson). Njene pjesme otkrivene su i izdate nakon njene smrti, a tek u 20. vijeku postala je jedna od najvećih američkih pjesnikinja.

1891.-Rođen je ruski pisac Mihail Afanasjevič Bulgakov, po profesiji ljekar, koji je – zbog nepristajanja da se dodvorava vlastima i služi propagandi kao “inženjer duša”, što se za sovjetske umjetnike podrazumijevalo poslije Oktobarske revolucije – decenijama bio u nemilosti. Žustro je napadan i poslije smrti (1940.), a njegovo djelo potiskivano i prećutkivano. Zbog romana s fabulom iz građanskog rata “Bijela garda”, kasnije dramatizovanog pod nazivom “Dani Turbina”, u kojem je razmatrao istrajnost etičko-estetičkog kodeksa ličnosti u sudbinskim trenucima istorije, bio je meta napada samog Staljina. Sličan gnjev izazvao je romanom “Majstor i Margarita”, štampan u Moskvi tek 1966. Borba za ličnost i stvaralačka prava čovjeka – oštro suprotstavljena “socijalističkoj” ideologiji kolektivizma – karakteristična je i za drame u kojima tu temu ispituje na materijalu građanskog rata, sumorne sovjetske svakodnevice, stvarnosti proteklih epoha i “svijetle” komunističke budućnosti. Njegov “fantastični realizam”, filozofija života i umjetnosti imali su izuzetno snažan efekat u svjetskim razmjerama i znatno su utjecali na sovjetsku literaturu u drugoj polovini 20. vijeka. Ostala djela: pripovijetke “Bilješke mladog ljekara”, “Đavolijada”, “Kobna jaja”, “Pseće srce”, romani “Život gospodina de Molijera”, “Pozorišni roman” (nedovršen), drame “Bjekstvo”, “Zojkin stan”, “Purpurno ostrvo”, “Adam i Eva”, “Blaženstvo”, “Ivan Vasiljevič”, “Bratstvo licemjera”, “Posljednji dani”, “Batum”, scenariji: “Revizor”, “Mrtve duše”, dramatizacija “Mrtvih duša”, “Rata i mira”.

1898.-Rođena je Arleti (Arlet-Leoni Batia), francuska filmska glumica (Kurbvua,15. 05. 1898. – Pariz, 24. 07. 1992.)

1909.-Rođen engleski filmski i pozorišni glumac Džejms Mejsn. Filmovi: “Bjegunac”, “Sedmi veo”, “Čovjek u sivom”, “Zvijezda je rođena”, “Julije Cezar”, “Lolita”, “Sjever – sjeverozapad”, “Lord Džim”, “Galeb”, “Ubistvo po narudžbini”.

1911.-Rođen je švajcarski pisac Maks Rudolf Friš, liberalni intelektualac, skeptik koji je analizirao duhovne tendencije i protivrječnosti savremenog svijeta. Tragao je za identitetom ličnosti, s pravom na “privatnu” sudbinu u svijetu savremene civilizacije koji pojedincu natura ulogu. Djela: romani “Štiler”, “Homo faber”, “Neka mi ime bude Gantenbajn”, pripovijetka “Montok”, drame “Kineski zid”, “Grof Ederland”, “Don Žuan ili Ljubav prema geometriji”, “Biderman i palikuće”, “Andora”, “Biografija”, knjige dnevnika: “Dnevnici 1946-1949”, “Dnevnici 1966-1971”, koje su spoj činjenica s refleksijama i komentarima.

1914.-Umro srpski književni kritičar i istoričar književnosti Jovan Skerlić, profesor Beogradskog univerziteta, član Srpske kraljevske akademije, najuticajniji kritičar svog vremena.   Djela: rasprave i studije “Pogled na današnju francusku književnost”, “Uništenje estetike i demokratizacija umetnosti”, “Francuski romantičari i srpska narodna poezija”, “Srpska književnost u osamnaestom veku”, “Omladina i njena književnost”, “Istorija nove srpske književnosti”, “Jakov Ignjatović”, kraće studije, kritike i prikazi sakupljeni u devet knjiga pod naslovom “Pisci i knjige”.

1914.-Rođen je Tenzing Norgej, nepalski planinar, sa Edmundom Hilarijem osvojio Mont Everest (Čehu, 15. 05. 1914. – Dardželing, 09. 05. 1986.)

1926.-Počelo je emitovanje programa Radio Zagreba.

1940.-U SAD su počele da se prodaju prve najlon čarape.

U okupiranim zemljama prikraju i okončanju II svjetskog rata cijena takara je bio jedan par najlonki.

1940.-Holandska vojska je kapitulirala u Drugom svjetskom ratu.

1943.- Počela je bitka na Sutjesci  – Peta neprijateljska ofanziva.

Nama uvijek bili čudbni ovi nazivi : Neprijateljski. Kad se dvije sile tandaraju neće se valjda zvati prijateljske.

1943.-Raspuštena je Komunistička internacionala (Kominterna).

1945.-Njemačke trupe napustile su Jugoslaviju . U četvorogodišnjem ratu poginulo je 1.706.000 ljudi, a zemlja je porušena i opustošena.

1948.- Novostvorenu državu Izrael napali egipatski avioni, a sa sjevera i istoka libanske i jordanske trupe.

Nažalost nisu postigli ništa. Izraelci imali svsrdnu podršku zapada.

1955.-U Beču je potpisan Austrijski državni ugovor kojim je okončana desetogodišnja saveznička okupacija, a Austrija postala nezavisna republika u granicama od 1. januara 1938.

1957.-Velika Britanija je izvršila prvu probu hidrogenske bombe u centralnom Pacifiku.

1978.- 1978.- Umro australijski državnik Robert Gordon Menzis, premijer Australije s najdužim stažom, šef vlade kao lider Ujedinjene australijske partije od 1939. do 1941, a potom kao vođa Liberalne partije od 1949. do 1966. Znatno je doprinio jačanju uticaja SAD u Australiji i uvukao je zemlju u Vijetnamski rat, na američkoj strani.

1987.- Umrla je američka filmska glumica Rita Hejvort (Hayworth) holivudski seks simbol četrdesetih godina 20. vijeka (“Samo anđeli imaju krila”, “Đilda”, “Dama pod sumnjom”).

1988.- Počelo  povlačenje sovjetskih trupa iz Afganistana.

1989.-Sovjetski predsednik Mihail Sergejevič Gorbačov u Pekingu objavio kraj kinesko-sovjetskih raskola.

1991.-Predsjednik Fransoa Miteran saopštio da je mandat za sastav vlade povjerio Edit Kreson, koja je sutradan kao prva žena u istoriji Francuske preuzela dužnost premijera.

1992.- “Tuzlanska kolona” bio je događaj vezan za sukobe do kojih dolazi prilikom povlačenja JNA iz Tuzle. Ilija Jurišić, koji je bio uhapšen u maju 2007. godine prilikom službenog boravka u Beogradu, optužen je da je kao starješina operativne grupe pri Centru javne bezbijednosti Tuzla izdao naredbu za napad na JNA kolonu. Iako to nije dokazano, on je bio osuđen na 12 godina zatvora u Beogradu 2009. Apelacioni sud je poništio tu presudu i naložio reviziju cijelog slučaja. Jurišić se nakon toga vratio u Tuzlu i nastavio je svoju odbranu tako što se odazvao na svaki poziv suda u Beogradu.

1992.-Hiljade pristalica opozicije u Azerbejdžanu zauzelo je u Bakuu zgradu parlamenta i predsjedničku palatu. Narednog dana s vlasti je zbačen predsjednik Ajaz Mutalibov koji je potom izbjegao u Moskvu.

1996.- Desničarski lider Atal Bihari Vadžpaji (Vajpayee) je postao premijer Indije, pošto je njegova Baratija Džanata partija na parlamentarnim izborima osvojila relativnu većinu. To je bilo prvi put da hindu nacionalista dobije mjesto premijera.

2001.-Vlada RS prihvatila ostavke ministra unutrašnjih poslova Perice Bundala i direktora Obavještajno-bezbjednosne službe RS Dobroslava Planojevića, te razriješila dužnosti zamjenika ministra unutrašnjih poslova RS Branu Pećanca zbog incidenata u Banjaluci 7. maja, koji su izbili kada je nekoliko hiljada srpskih demonstranata silom spriječilo polaganje kamena temeljca za obnovu džamije Ferhadije.

2001.-Ministarstvo odbrane FBiH podnijelo krivične prijave protiv bivšeg člana Predsjedništva BiH Ante Jelavića, bivšeg ministra odbrane FBiH Miroslava Prce i bivšeg zamjenika komandanta Zajedničke komande Vojske FBiH Dragana Ćurčića zbog sumnje da su “podrivali vojnu i odbrambenu moć”.

2001.-Šef UNMIK-a Hans Hakerup potpisao privremeni ustavni okvir za Kosovo i Metohiju i zakazao opšte izbore na Kosovu i Metohiji za 17. novembar.

2001.-Kineski predsjednik se prvi put za posljednjih 46 godina u Pekingu kratko sastao sa zvaničnim predstavnikom Tajvana.

2003.-Haški tribunal za ratne zločine počinjene u Ruandi osudio je na doživotnu robiju bivšeg ministra informacija Eliezera Nijitegeka (Eliezer Niyitegeka), a bivšeg gradonačelnika Lorenta Semanzu na 25 godina zatvora, zbog učešća u genocidu 1994. godine.

2003.-Skupština Kosova i Metohije je, bez prisustva srpskih poslanika, koji su revoltirani napustili zasjedanje, usvojila Rezoluciju o priznavanju oslobodilačkog rata naroda Kosova za slobodu i nezavisnost.

2003.-Visoki predstavnik za BiH Pedi Ešdaun nametnuo je Zakon o građevinskom zemljištu, kojim će sva bespravna izgradnja na sporno dodijeljenom zemljištu proći reviziju.

Mrtvo slovo na papiru.

2006.-Državno tužilaštvo Hrvatske pokrenulo krivični postupak protiv Branimira Glavaša, osumnjičenog da je 1991. godine u Osijeku počinio ratni zločin protiv civilnog stanovništva.

2007.- Skupština Srbije izabrala novu Vladu, na čijem čelu je ostao Vojislav Koštunica.

2008.-Najmanje 100 ljudi poginulo, a veliki broj je povrijeđen od eksplozije cjevovoda za gorivo tokom radova na putu u nigerijskom selu nedaleko od grada Lagosa.

Bosna zemlja Božije milosti Galerija u 08 29

Autor

Hajro Šabanadžović

Noć Molitve Noć Snova Blaga Noć

Noć molitve                                                Noć snova                                     Blaga noć

Poniranje Bljesak nedefinisanost

Poniranje                                                           Bljesak                                               Nedefinisanost

Gužva Nebo puno proljeća Gorje i predvečerje

Gužva                                                        Lude boje                                       Gorje i predvečerje

Greška brdo i plavet Dodir ljetnog predvečerja

Greška                                           Brdo i plavet                                    Dodir ljetnog predvečerja

Jutro sa Blekijem – Da bi se voljelo





Da bi se voljelo

da bi se snivalo

treba nježno ljubiti

manje će boljeti





Da bi se voljelo

da bi manje boljelo

treba letjeti

leptiri šareni biti





Da bi se voljelo

tijelo u cvijeću mirisati

treba grliti smjelo





Poljubce žarke poklanjati

da bi manje boljelo

sebe cijelog uranjati

Rainer Maria RIilke: Samoća





Samoća je poput kise,
U večeri iz mora se diže,
Iz ravnica pustih i dalekih stiže,
Ide u nebo, gdje je uvijek ima.
I tek sa neba pada po gradovima.

Pada prije neg svijetlost je izašla,
kad ulice se okreću spram zore,
I kad se tijela sto nisu ništa nažla,
Razočarano dijele puna mora,
I kada ljudi sto od mržnje gore,
U postelji jednoj moraju da noće.





Tad dolaze valovi samoće…

Osip Mandejptam – Vidjeti manje

Zbog tog što ti ruke ne uspjeh zadržati same,
Zbog tog što sam slane ja izdao usne i nježne,
U tamnoj akropoli moram jos čekat da svane.
O, kako ih mrzim, te mirisne brvnare dnevne.

Opremaju ahejski muževi konje sred tame,
I zubata pila po stijenkama oštro zagrebe,
I nikako suha u venama vreva da stane,
I nema ni imena, odljevka, zvuka za tebe.

Pa kako sam mogao mislit na povratak prije,
I kako sam smio? I zašto se odmah othrvah?
Još mrak se ne rasu, ni pijetao pjevao nije,
A sjekira vrela ni zasjekla nije jos drva.

Ko prozračna suza na zidu je izbila smola,
I osjeća grad u svim drvenim rebrima škripu,
Al šiknu ka stubama krv, i na juriš je pošla,
I lik onaj zamamni prisni se mužima triput.

Gdje mila je Troja? Gdje carski, gdje dom djevičanski?
Kućerak ce Prijamov visok bit uskoro smrvljen.
I drveni suhi dažd pada od strelica lakih,
I šikljaju strelice druge iz zemlje ko grmlje.

I ubod se posljednje zvijezde već gasi bez bola,
I osvit u prozor će pokucat meni po lasti.
I spori dan, poput u slami tek prenutog vola,
Niz ulice, hrapave od sna dugačka, se klati.


												

Nada – Ma Che Freddo Fa / Song – Lyrics – Prevod

Suzdržanost  Čežnja slama  Sanjajući milost

Ma Che Freddo Fa

D'inverno il sole stanco

a letto presto se ne va

non ce la fa più

non ce la fa più

la notte adesso scende

con le sue mani fredde su di me

ma che freddo fa

ma che freddo fa

basterebbe una carezza

per un cuore di ragazza

forse allora sì – che t'amerei.

Cos'è la vita

senza l'amore

è solo un albero

che foglie non ha più

e s'alza il vento

un vento freddo

come le foglie

le speranze butta giù

ma questa vita cos'è

se manchi tu.

Mi sento una farfalla

che sui fiori non vola più

che non vola più

che non vola più

mi son bruciata al fuoco

del tuo grande amore

che s'è spento già

ma che freddo fa

ma che freddo fa

tu ragazzo m'hai delusa

hai rubato dal mio viso

quel sorriso che non tornerà.

Cos'è la vita

senza l'amore

è solo un albero

che foglie non ha più

e s'alza il vento

un vento freddo

come le foglie

le speranze butta giù

ma questa vita cos'è

se manchi tu.

Non mi ami più

che freddo fa

cos'è la vita

se manchi tu

non mi ami più

che freddo fa

Hladno je

Zimi, umorne sunce

ide rano u krevet

to ne pomaže

to ne pomaže

noć sada pada

sa svojim hladnim rukama na mene

ali  tako je  hladno

ali  tako je  hladno

Milovanje je dovoljno

Za  djevojačko srce

možda , tada ,da – ja ću te voljeti

Što je život

bez ljubavi

to je samo drvo

bez lišća

koje  vjetar diže

hladan vjetar

kao lišće

nada udarce

ali ovaj život je to

Ako te izgubim

Osećaću se kao leptir

Bez  cvijeća

Koji  ne leti više

Koji ne leti više

Spalili smo u požaru

Našu veliku ljubav

koji je već izbledela

ali tako je hladno

ali tako je hladno

Dječače ti  me razočaravaš

Ukrao si  osmjeh sa mog lica

osmeh koji se neće vratiti.

Što je život

bez ljubavi

to je samo drvo

bez lišća

i vetar  se diže

hladan vjetar

kao lišće

nosi moju nadu dolje

ali šta će mi  život

Ako te izgubim

Ako me ne voliš više

To je tako hladno

Što je život

Ako te  izgubim

Ako me ne voliš više

Taso je   hladno






												

Karl Sandberg – Paula





Nicega drugog nema u ovoj pjesmi – sem tvog lica.
Nicega drugog nema ovdje – sem tvojih zednih, kao
noc sivih ociju.

Kej se u jezero pruzio pravo kao puscana cijev
Stojim na keju i pjevam o tebi kakvu te znam
ujutru.
Ne mislim na tvoje oci, tvoje lice.
Niti na tvoje razigrane noge, noge trkackih konja.
Zbog neceg drugog mislim na tebe ujutru na keju.

Tvoje su ruke sladje no hljeb orahove boje kad me
se taknes.
Tvoje se rame ocesalo omoju ruku – jugozapadni
vjetar krstari kejom.
Zaboravljam tvoje ruke i tvoje rame i opet kazem:

Nicega drugog nema u ovoj pjesmi – sem tvoga lica.
Nicega drugog nema ovdje – sem tvojih zednih,
kao noc sivih ociju.

Pred ponoćna Galerija Bosna zemlja Božije milosti

Autor

Hajro Šabanadžović

Svijet dvije Duše čiste  Lebdeće stanje uma

Svijet dvije Duše čiste                                                                Lebdeće stanje uma

Iskrenost Ni na zemlji ni na nebu

Iskrenost                                                                                 Ni na nebu ni na zemlji

Padaju zvijezde 1  Krajolik u nijansama plavog

Padaju zvijezde                                                               Krajolik u nijansama plavog

Dugin dan Plavetni dan

Dugin dan                                                                                    Plavetni dan

Izvorišta istine Tišina i sni Cvijetni dan

Izvorište istine  Tišina i sni                                             Cvijetni dan

   Igra Tišina i sni

Radost i ples                                                                        Igra Tišina i sni

Ocean Kapljica Tišina i sni Noć darivane nevinosti 1

Ocean Kapljica Tišina i sni                                     Noć darivane nevinosti

Ljubav plamti 1  

Ljubav plamti                                                                       Crveni svijet ljubavi

Skender Kulenović – Na pravi sam ti put, majko, izišo









Mati moja:

Stabljika krhka u saksiji.

Pod strehom pitoma kumrija.

Vijek u četiri duvara.

Čelo na zemlji pred svojim Allahom velikim i milosnim.

Derviš s tespihom u tekiji.





U mejtefu,

u žutoj sufari i bijeloj bradi hodžinoj,

ovaj i onaj svijet ugleda:

Po kosi osjeti rosu meleća,

na uhu crni šapat šejtana,

u srcu prelest saraja džennetskih

i stravu vatara džehennemskih,

pred očima čengel strašnog Azraila

što dušu vadi iz žila roba božijeg.





Djevojkom,

s ledenog Šumeća pod kućom vodu je grabila đugumom

i preko sokaka, zavrnutih dimija,

rumenim je listovima trepetala,

kaldrmom grbavom pod kućom

mokrim je nanulama klepetala,

od muških je očiju bježala:

čista da dođe onome koji joj je zapisan,

kadifa bijela i kap rose sabahske,

na njegov dlan.





Na dan

petput je od svog Allaha iskala

taj da joj bude

mlad i pitom

ko softa,

i ko kadija,

pametan.





Uz sokak ga je kroz mušebak snivala.

Srmom i jagom u čevrme slivala.

Svilom iz grla, podnoć ga zazivala:

»Kolika je duga zima bila…«





Na pjesmu: mjesečinu,

na dlanove: čaške rumene Allahu otvorene,

Allah joj njezin,

na dahu svoje milosti,

spusti sa njezine zvijezde sudbine

duvak paučinast, ucvao zlatima,

bogatu udaju:

Te ićindije,

Đugum i mladost iz ruke joj ispade i Šumeće ih odnese:

fijaker stade pred avlijskim vratima,

siđoše jenđije.

Grlo i koljena britka strepnja presiječe.

Srce glomnu.

Glava prekrvi.

»Tako ti velikog straha i milosti,

on da mi bude dobar i ugasan,

i ne odmiče me u daleku tuđinu,

i ne prepusti me zlojedoj svekrvi!«

Premrlo krto joj tijelo

u feredžu,

u kabur tijesan, slijep, zagušljiv

staviše.

Ko ranjeniku,

glavu joj bijelom tulbentom

zaviše.





Ko s ovim svijetom,

s rodnom se kućom i plahim Šumećem

u Šumeću suza, majci na prsima,

rastajala.

Ko mejita,

obeznanjenu je u fijaker unenoše,

i dva je ata,

ko na onaj svijet,

zanesenu ponesoše

i ko kadifu bijelu i kap rose sabahsje

mom je ocu

donesoše.





Usnom i čelom,

tri nove ruke poljubi:

svekru, svekrvi, njemu.





I kako tada sakri ped njim oči,

Nikad mu više u njih ne pogleda:





Nit joj bje softa, nit kadija!





Pred svitanja,

prigušiv dah i lampu,

uz mrtvi sokak

batrgav mu je korak osluškivala.

Pjanom,

kundure mu obljuvane odvezivala.

Stranca,

Pitomošću srne zalud ga je prodobrivala.

Voskom podova i mirisom mivene puti,

svjetlinom odaja i grla

kajmakom na kahvi,

cimetom jela i tijela,

zalud ga je, zalud dočekivala:

Sljepočice nikad joj ne dirnu

dlanovima dragosti,

već je istrga kliještima požude.

Poslije svakog poroda,

šamijom se mrkom podnimljivala.

Zelene nokte

u tjeme joj je svekrva zarivala:

Bez njenog pitanja

ne dahnu.

U četiri tupa duvara klonulo je othukivala.

»Golemo nešto, golemo sam ti skrivila.« Allaha je

zazivala – svakoga klanjanja.





Na tespih žut: suze ćehlibara,

na žute usne: zapis koji šapće,

na dlanove: žuta, Allahu otvorena sureta,

Allah joj njezin,

prstom svoje milošte,

otrese s njene zvijezde sudbine

rosu vedre rumeni,

nur u pomrčinama:





Te noći,

ja joj se rodih: sin ko san!

Izažeh joj se iz krvi:

Bjeh joj razgaljenje u grčinama.

Odlomih joj se od srca:

Bjeh joj krna bakarna preranim sjedinama.

Bjeh joj sunce u četiri duvara.

Hašiš tupim moždanima.





Ko pjenom smijeha,

sapunicom je omivala butiće mi rumene,

ko u dušu,

u pamučne me uvijala pelene.

Dojkom ko hurmom

na usta mi je u bešici slazila.

Ko u svoj uvir,

na dojku je uvirala u mene.

Nad dahom mi je strepila ko jasika.

Da joj ostasam – Allaha svog je molila –

ko jablan uz vodu,

i da joj ubijelim, urumenim

ko djevojka pod šamijom,

i da joj upitomim

ko softa pod ahmedijom,

da joj ne budem kockar ni pjanica,

nego sve škole da joj izučim,

i da joj budem

učevan

i ljudevan

i kućevan,

i da se pročujem u sedam gradova,

pa da me onda na glasu kućom oženi,

pticom iz kafeza,

koja ne zna na čem žito,

na čem vino raste,

o kojoj se prvi momci izlaguju

petu da su joj i pletenicu vidjeli,

o kojoj krmeljive ebejke šapuću

ko o sehari mirisnoj zaključanoj.

Kućom i dušom

mir i bogatstva da joj rasprostrem,

kuću i dušu

bajramskih slastima da joj zalijem,

pa kad joj se vratim iz čaršije,

podvoljak da mi udobrovolji

sofrom raspjevanom,

nevjestom svjetovanom,

a kad joj od sreće i godina

ohlade kapci očinji,

ja, vid joj očinji,

na svojim da je rukama,

sretnu i mrtvu,

u kabur meki položim

ko u dušek džennetski,

zemlji i Allahu njezinom

da je predadnem pravednu…





A trut begovski i rakija,

u ocu muška pomama

– kućni hajduci vukodlaci –

kuću i dušu joj ko vode rastakahu,

dok jedne noći dođe poplava,

odnese zemlje i kmetove,

a zadnji dukat, što joj ostade,

zadnje zrno bisera,

zadnji ćilim

pojede

rz begovski bezruki i glad bezoka:

Rodnu kuću prodasmo

i gola čerga postasmo,

plašljiva, kirajdžijska…

Od tespiha su joj jagode drvenile.

Od aminanja joj usnice mavenile.

Ko trulež slezenu

memla joj je progrizala zelena

dva žuta obraza u četiri siva duvara.

Pijavica gladi

tjemena nam je nesvjesticom sisala.

A ona,

ko zemlja pregladnjela,

u žile sinu-jablanu svoj zadnji sok je brizgala:

Od starog zara haljine mi skrojila

da joj u školi ne krijem golih laktova,

a kad joj se vraćah s knjigama,

s glađu u mozgu,

sa zimom pod noktima,

dva mi je promrzla krompira gulila

i nekakvu mi pticu bajala

koja je pjevala kad joj je bilo najgore:

Samo da jednom kuću i srce joj napunim

i na put pravi da joj iziđem…





I treći, put,

baš kad je sreću tu ko porod očekivala,

Allah joj njezin,

mrakom svojih strahova,

ko mrkom čohom oblaka,

potrpa njenu zvijezdu sudbine:

Ne bjeh joj gojeni kućenik,

već čudnovat kockar i pjanica,

za srce ja je ujedoh:

Svoj život bacih na kocku

i pjanstvu slobode

svaki svoj živac,

ko žednu usnu,

predadoh…

Za mojim krivim petama i progledalim hlačama,

prašinom svjetskih drumova.

tužno,

ko ovca za izgubljenim janjetom,

išle su njene usne i oči posivjele:

»O sine, sine, sine nesretni,

bunom mi se otrova

i na put krivi zabasa:

Gdje ćeš ti svojim nemoćnim rukama

Srušiti nepravdu-planinu?!«





O majko, majko, majko presretna,

na pravi put sam ti, majko, izišo:

Sjećaš se čvoravog bijelog kmeta Mihajla?

On nam je pokornu miloštu donosio,

u torbi sirac žut i suhu plećku ovčiju.

Sjećaš se klapčičća uz njegovo koljeno.

vižleta preplašenog, rumenog Jovana?

U djetinjstvu,

u zelenim maglama,

dok je stari Mihajlo, na plastu sijena plamen osvetnik,

sjekirom plast rasijecao, hak begovski sjekao

i ispod kivne oštrice zvjerao na mog oca u hladovini –

ja i Jovan

goli u dušama,

goli na konjima,

žilave grive smo uz zelene obale stiskali, –

dva vučeta,

u divljoj smo se rumenoj prohi krkali, –

živicama gloginja, šipka i trnjina

– dva zmijića užagrena –

nas smo se dvojica prikradali

jastrebu u polju na staroj kruški divljaki:

S tim ti se, majko, Jovanom sretoh u šumi,

na pravom putu!





Djedovi su nam se kurjački

očima priječali u grla,

a nas se dvojica dječački

zgledasmo u srca,

poljubismo se u grla,

junački.





Kad prvi šiknu mlaz iz vrata naših drugova,

kad prva streha zapraska

i kose naših dragana u dimu zamirisaše,

majko:





griva vihorna među prstima,

mirisna proha u nozdrvi,

uzvijeren jastreb u oku,

sloboda, u žili mlijeko majčino,

ko krv udari

u glavu moju, u glavu druga Jovana,

i mi stupismo tvrdim petama ratnika

na ovaj škriljeviti, jaružni šumski put,

na pravi, majko, put!

Iz usta tuč ispalismo:

tuč-zakletvu

da ćemo ih stući ko škorpije!

Iz cijevi riječ izustismo:

riječ-kuršum,

i ratovasmo skokom hrtova,

i ratovasmo vilicom ratnika,

i ratovasmo zenicom pobjednika,

i sada oni, došljaci-kurjaci,

iz loga tegle krvave repine,

sugluho viju u našem požaru…

I čuj me, čuj me,

s tespihom sijeda ropkinjo:





Ruke su naše svemoćne,

mi ćemo uskoro

nad tvojim gradom tespihom ognjenim zvecnuti,

i kad ti kuršum ubasa u četiri duvara

i kljunom propjeva kraj uha,

to ti ja, majko, s pravim putem dolazim,

s vojskom i rumenim zvijezdama

i vodim nevjestu, mladu mjesečinu,

izažetu iz krvi,

odrunjenu od srca,

razgaljene u grčinama,

od njenog grla i očiju

i sehara mirisnih, otključanih,

kuće se kuće prelešću,

i majke smiju sjedinama,

zemlja-rana

mládi novim djetinjstvom.

La Mamma – Charles Aznavour / Song – Lyrics – Prevod na Bosanski jezik

 

 

La mamma

 

Ils sont venus,

Ils sont tous là

Dès qu'ils ont entendu ce cri,

Elle va mourir, la mamma…

 

Ils sont venus,

Ils sont tous là,

Même ceux du sud de l'Italie,

Y'a même Giorgio, le fils maudit

Avec des présents plein les bras.

 

Tous les enfants jouent en silence

Autour du lit ou sur le carreau,

Mais leurs jeux n'ont pas d'importance,

C'est un peu leurs derniers cadeaux

À la mamma, la mamma…

 

On la réchauffe de baisers,

On lui remonte ses oreillers,

Elle va mourir, la mamma…

Sainte Marie pleine de grâces

Dont la statue est sur la place,

Bien sûr vous lui tendez les bras

En lui chantant Ave Maria,

Ave Maria…

 

Y'a tant d'amour, de souvenirs

Autour de toi, toi la mamma,

Y'a tant de larmes et de sourires

À travers toi, toi la mamma.

 

Et tous les hommes ont eu si chaud

Sur les chemins de grand soleil,

Elle va mourir, la mamma…

Qu'ils boivent frais le vin nouveau,

Le bon vin de la bonne treille

Tandis que s'entrassent pêle-mêle

Sur les bancs, foulards et chapeaux.

 

C'est drôle, on ne se sent pas triste

Près du grand lit et de l'affection,

Y'a même un oncle guitariste

Qui joue, qui joue en faisant attention

À la mamma, la mamma…

 

Et les femmes se souvenant

Des chansons tristes des veillées,

Elle va mourir, la mamma…

Tout doucement, les yeux fermés

Chantent comme on berce un enfant

Après une bonne journée

Pour qu'il sourie en s'endormant,

Ave Maria…

 

Y'a tant d'amour, tant de souvenirs

Tout autour de toi, toi la mamma,

Y'a tant de larmes et de sourires

À travers toi, toi la mamma

Que jamais, jamais, jamais

Tu nous quitteras…

 

Mama

 

Došli su,

Svi su došli ovamo,

Čim su čuli taj vapaj,

Umreće, mama …

 

Došli su,

Svi su tamo,

A sa juga  Italije

Došao je čak i Baška Baša ,odmetnuti sin

Sa  rukama punih darova

 

Sva se  djeca  šutke igraju

Oko kreveta ili na podu,

Ali njihove igre nikome ne smetaju ,

To je njihov poslednji poklon

Majci,majci…

 

Milujemo je poljupcima,

Popravljamo  joj jastuke,

Umrijjeće, mama …

Sveta Marija milosti puna,

Koja kao kip postojiš u sobi

Milosno je primi u naručje

Pjevajući Ave Maria,

Ave Maria …

 

Toliko je ljubavi, uspomena

Oko tebe, mama,

Toliko je suza i osmijeha

Preko puta tebe ,kroz tebe, majko.

 

I svi ljudi su bili tako topli

Na stazama punim sunca,

Umrijeće, mama …

Neka svi piju sveže vino,

Dobro vino dobrog grožđa

Dok se na klupama mješaju

šalovi i šeširi.

 

Smiješno je, ne osjećamo tugu

kraj velikoga kreveta  ljubavi,

tamo je čak i ujak gitarista

koji svira, koji svira pažljivo

majci, majci…

 

I žene se sećaju

Žalosne pjesme večeri,

Umreće, mama …

Polako, oči zatvorene

Pevaj kao djete

Nakon dobrog dana

Da se ona osmehne dok spava,

Ave Maria …

 

A žene se sjećaju

tužnih večernjih pjesama.

Umrijeće mama.

Polako, zatvorenih očiju,

ljuljajući dijete u kolijevci,

nakon dobroga dana,

da se osmjehuju dok tonu u san

Ave Maria…

 

Toliko je ljubavi, toliko uspomena

Svuda oko tebe, mama,

Toliko je suza i osmijeha

Preko puta tebe, kroz tebe, mama

Koja  nas nikada, nikad, nikad

Napustiti nećeš