Sjetite se Blekija

Danas je dan za ljubav i radost. Kao i svi dani u životu.

Poklonite jedni drugima koju lepršavu riječ,koji mirisni cvijet.

Zagrlite one koji su pored vas. Recite im da ih volite.

Onima koji su malo dalje poručite da mislite na njih. Pošaljite im riječi milosti , ljubavi i nježnosti.

Ako sijete dobro i ljubav , oni će vam se vratiti.

Sjetite se Blekija:

Ako ljubav u srcu osjećaš ,

šta će ti više.

Sve ostalo će se posložiti.

Dobro , on je mahalaš i vi odmah pomislite kaao je njegovo posložiti višeslojna i višeznačna riječ.

Pa šta?

Šta ima toliko loše u toj višeslojnosti i slaganju? Ako ćemo iskreno , to slaganje samo ljubavlju, milovanju i milošću odiše:

Eh, da mi se posložiti sa ljepotom

a je u srcu nježnošću nosim.

No, to je stih za neku drugu bajku.

Što bi peote rekli:

Ljubav nije san ,

ljubav je svaki dan.

U prevodu:

E, vala , mogli bi i vi nešto prevesti , a ne samo se preslagati.

Ivana Mulić – Magle, magle / Song – Lyrics

https://www.facebook.com/reel/1253318418906979

Zeleni zamak  Mjesečina Tama

 

Magle magle kud ste nagle

u moj dom u moj dom

rasplela sam kose svoje

na hladno na hladno

 

Meni treba sunce jarko

da obasja dvore

da naveze da naveze

naše razgovore

 

da naveze da naveze

naše razgovore

 

Ko nas njiše  noć se mesi

vetar sija vetar sija

presvisnuću uvenuću

sama ja sama ja

 

Meni treba mjesec mladi

da da  se pozlatim

da se dragi da se dragi

dragoj Vesni vrati

 

Da se dragi da se dragi

dragoj Vesni vrati

 

Suzom, vežem put i stazu

srca mog sreća zna

da mi dođe da me ljubi

mio drag mio drag

 

Suzom, vežem put i stazu

srca moga  srca  trag

da mi dođe da me ljubi

mio drag mio drag

 

Da mi dođe da me ljubi

mio drag mio drag










												

Bleki – Bolero,more , Princeza i ja

 

 

Ovih mjeseci sanjam isti san. Noćima lebdim. Iskopao sam ga iz mladosti. Bio je zapreten godinama mojih traganja za tobom.

Bože mili , koliko ja to godina imam?

Sasvim dovoljno da počneš stariti.

Aha ,kako ne?

A ti tek dijete!

Ne znam , nekako mi se ne čini da je rapodjela poštena.

San sam nazvao Bolero , more ,Princeza i ja.

Pitam se : Što li sudbo?

Sunce treperavo , se uranja u more koje blista , otvara se i šalje blještavu stazu ka nama.

Staza sjaji i titra poput djevičanskog maslinovog ulja ,po kojem lebde platinom optočeni blistavi dijamanti. I svakim se lahorastim mreškanjem vjetra ,prelijevaju u svjetlucave iskre u tvojoj kosi. Ona se stapa sa rumenim nizovima iskričavih rubina i lelujavim nagovještajima djetinjih osmijeha.

Ne sjećam se da li sam te gledao u krajoliku ispred sebe ili sam krajolik slutio u tvojim očima. Talasi, kao da su u pozadini naših bila, neprimjetno, uporno, akord po akord uvodili zvuke Bolera. Mnogo bolera.

Sunce lagano klizi po pučini, tiho uranja u more. Tanka nit koja dijeli sumrak i noć, pretvara se u čežnju koja smiruje ludu djecu u nama.

Mi sada želimo samo da smo jedno.

Ti me upitno gledaš?

Žalim, iako želim, ne mogu zaustaviti Sunce, zaustaviti Bolero . Odvraćam pogledom , sliježem ramenima, kao da kažem ;nemoćan sam zaustaviti tu ljepotu da i dalje tone i potone. Skoro da osjetimo dah nemoći, tuge.

Spašava nas Mjesec.

Ti se veselo smiješ mojoj nemoći ili ne htijenju. Izazivaš me, jer novi akter , bajke ove noći , je nasmijani srebreni nestaško.

Onaj veliki krvavi Mjesec koji se katkad javi , kad pokušava da dostigne Sunce i kada ona poslijednja crta tone u more u bijegu Mjesecu i podvodnom traganju za novim danom.

Kao u nekom bijesu što ne može sustići Sunce, Mjesec preuzima vlast na večernjem nebu i moru. Obasjava pučinu, koja postaje nepregledno polje tamnih ljubičica, koje se neprestano biserno prelijevaju i klize.

Poput Sunca i Mjesec u središnjici srebrenkastog prelivanja , stvara onaj isti put sa biserjem, rubinima i dijamantnim iskricama tvoreći aleju ljubavi što se talasa ka nama.

Zvijezde žmirkaju i ljute se što su zapostavljene. Bolero ječi. Sve je usporeno osim muzike i srca.

Krešendo.

Bolero tuguje.

Tišina.

Oko muzike i nas sve zanijemilo.

Samo naša tijela ubrzano dišu i spajaju se.

Mjesec to osjeća i smiješi se.

Iako moćan , večeras stidljivo skreće pogled ka zvijezdama i utišava sjaj. Maglice se probijaju i poput ružićastih, zelenih, ljubičastih, plavih, bijelih, zlatnih i srebrenih velova pokreću se za muzikom.

Bolero to čuti i umiljava se. Zvijezdice više ne trepću i one plešu. Maglice ih grle i miluju.

Savršenstvo Jedinog Stvoritelja je prekrilo najbliži krajolik u čast nježne i čiste djetinje ljubavi.

Krešendo.

Stvoren je privid da se Mjesec ogleda u moru ili kao da on , sa odrazom zvijezdica i maglica ,izvodi ritualni ples plodnosti.

Note su gušće, instrumenti se umnožavaju,akordi se prelijevaju.

Da li to Mjesec ili Bolero lude?

Nismo ni svjesni da to mi gubimo razum.

Ruke se dodiruju.

Poljubac?

Ne,još!

Dvojba? Ne , nimalo. Čeka se onaj tren kada sve utihne i iznova istog trena sve počinje.

Kada se sve rasplinjuje i ponovo rađa.

Usne vlažne od mora ili suza, tko to zna?

Zar je to važno dok klize jedne ka drugima, tražeći se samo tren u kome se spajaju i ljubav vode.

A onda?

Bolero skoro da vrišti.

Klizi.Vivo,vivače!

Mjesec okreće glavu.Prijekorno gleda Zvijezde, one prigušuju sjaj. Samo maglice trepere.

To Mjesec,to zvijezde ,ne žele postiditi Djecu.

Djeca ne žele prekinuti poljubac. Poljubac ne želi zaustaviti ruke. Ruke milovanja, ruke nestašne, ruke su ljubavi to.

Suze ne bi trebale prestajati liti. Od sreće.Niti spajati se.Od ushita.

Da li su to Anđeli,maglice,Bolero il’ neko potonje vrijeme poslali svoj znak?

Zbog onih letećih svjetlucavih odsjaje , što prelaze horizontom vjerovali smo da jesu. Znali smo da se ljubav neumitno usađuje, ukopava, betonira u našim dušama.

Činilo nam se da vrijeme nije bitno.

Podcijenili smo ga. Sasvim izvjesno, jasno.

Ono je stalo, samo radi ove večeri, ovih maglica, zvjezdica ,Mjeseca , Bolera i nas.

Bolero posustaje.

Uinat njemu , usne su rascvjetali pupoljci.

Mjesec se polako skriva iza oblaka, koji se nenadano pojavljuju.

Pristižući vjetar polako šapuće imena.

Tvoje i moje.

Proljeće i dobrota. Dva sretna bića , što usred plavetnog ljetnog Oceana žele da uranjaju jedno u drugo.

Kiša počinje padati. Stapa se sa suzama , briše tragove rađanja. Bolero nestaje nošen vjetrom. Tijela uzbibana,more se talasa.

Više nikad ništa neće biti isto za nas dvoje.

Opčinjeni, mi to još ne znamo.

„Mila sada bi nam dobro došao kišobran“ – kažem ja.

„Ludice, sami smo na plaži sa hiljadu kišobrana“ – kažeš ti.

Kasniš ,tek sad svlačiš mokru haljinu , ležerno je spustaš na pjesak i letiš u zagrljaj mora koje počinje da pjeni.

Zastaneš, okreneš se ka meni, osmijehneš se.

Ja ne znam da li je ta iskričava bjelina u tami krajolika od pjene ili tvoga bjelokosnog tijela.

Ja nemam izbora , trčim ka tijelu ili moru što se pjene.

Čini se sve je na mjestu i kako treba da bude.

Ti si u mome zagrljaju. Srca lupaju , dah zastaje . Ne znamo ko se više uzbibao , naše ustreptale nježnosti ili bolerom zaluđeno more.

Na obzorju se svakom zlu izgubilo trag.

„ Vidi , vidi svu tu nestašnost i ludovanje “ – mislim ja.

„Vidi,vidi ti mi nešto puno naivan.“- odmisliš ti.

A znamo, to nas je ljubav svojim svilenim krilima ogrnula.

****

Hoćemo još sna , ali tu , u tom zagrljaju mi se gubi san.

Ne mogu reći da djevojčica ima tvoj lik.

Ali je prelijep i čedan.

Zbog toga mislim da bi mogla biti Ti.

A možda i griješim.

Moram.

Zbog čednosti.

I časnosti.

Laku noć Malena.
Bezbrižni sni.

 

Dopisano,

Učila si me,

ako se nešto i prećuti , nije laž.

Ipak oprosti mi.

 






												

Francesca Gagnon ~ Querer / Song – Lyrics – Prevod na Bosanski jezik

 

Noć želja

   

Čežnja

 

Querer

 

Querer

Dentro del corazón

Sin pudor, sin razón

Con el fuego de la pasión

 

Querer

Sin mirar hacia atrás

A través de los ojos

Siempre y todavía mas

 

Amar

Para poder luchar

Contra el viento y volar

Descubrir la belleza del mar

 

Querer

Y poder compartir

Nuestra sed de vivir

El regalo que nos da el amor

Es la vida

 

Querer

Entre cielo y mar

Sin fuerza de gravedad

Sentimiento de libertad

 

Querer

Sin jamás esperar

Dar solo para dar

Siempre y todavía mas

 

Amar

Para poder luchar

Contra el viento y volar

Descubrir la belleza del mar

 

Querer

Y poder compartir

Nuestra sed de vivir

El regalo que nos da el amor

Es la vida

 

Querer

Entre cielo y mar

Sin fuerza de gravedad

Sentimiento de libertad

 

Querer

Sin jamás esperar

Dar solo para dar

Siempre y todavía mas

 

Amar

Para poder luchar

Contra el viento y volar

Descubrir la belleza del mar

 

Querer

Y poder compartir

Nuestra sed de vivir

El regalo que nos da el amor

Es la vida

 

Querer

Dentro del corazón

Sin pudor, sin razón

Con el fuego de la pasión

Y volar

 

Želim

 

Želim

U srcu

Bez stida, bez razloga

Uz vatru strasti

 

Želim

Ne osvrćući se

očima

Uvijek i potpuno

 

Ljubav

da se bori

leteći protiv vjetra

da otkriva ljepotu mora

 

Želim

I da dijelimo

Našu žeđ za životom

Dar koji dobijamo od ljubavi:

život

 

Želim

Između neba i mora

bez gravitacije

osjećaj slobode

 

Želim

bez ikakvog razmišljanja

poklanjati i samo poklanjati

uvijek i potpuno

 

Ljubav

da se bori

leteći protiv vjetra

da otkriva ljepotu mora

 

Želim

I da dijelimo

Našu žeđ za životom

Dar koji dobijamo od ljubavi:

život

 

Želim

Između neba i mora

bez gravitacije

osjećaj slobode

 

Želim

bez ikakvog razmišljanja

poklanjati i samo poklanjati

uvijek i potpuno

 

Ljubav

da se bori

leteći protiv vjetra

da otkriva ljepotu mora

 

Želim

I da dijelimo

Našu žeđ za životom

Dar koji dobijamo od ljubavi:

život

 

Želim

U srcu

Bez stida, bez razloga

Uz vatru strasti

letjeti






































												

Kemal Monteno – Kad ljubav umre / Lyrics

 

Kad umre ljubav, muzika nek’ svira

nek’ placu polja, svaki cvijet

a ti i ja, k'o prijatelja dva

tad pruzit’ cemo ruke

i reci samo, hvala

ja, zbogom, moja mala

ti, zbogom, dragi moj

 

Kad umre ljubav, muzika nek’ svira

k'o one davne godine

tad smo se mi u ljubav zakleli

i kad smo rekli, da, da, duso ti i ja

i kad smo posli stazom

stazom ljubavi

 

Sad kad je sve daleko iza nas

i kad su kose bijele, ja cujem glas

ne placi sad, ne placi, dragi moj

jer bilo nam je lijepo, a sad je kraj

a sad je kraj, a sad je kraj

 

A ti i ja, k'o prijatelja dva

tad pruzit’ cemo ruke

i reci samo, hvala

ja, zbogom, moja mala

ti, zbogom, dragi moj














												

Tišina sni i Slika

 

Probudih se

Spavao bih još jako dugo

Ali počeo sam da Te sanjam

Ne znam koliko sam sanjao

ali sanjam te u bijelom

 

Imam jednu sliku

koju davno naslikah

Nazvah je Bijela dama

Prizor u snu se stalno ponavlja

Isti je kao i na slici

 

Ja te gledam

Znam da te gledam

Iako  na slici me nema

Neka je nemoć u meni

Hoću da te dotaknem a ne mogu

Hoću da ti priđem a ne mogu

 

Ti si u bijeloj haljini

ponizno klečiš

meni je u snu

neko poručivao

Slikaj

nikad nemoj  prstati da slikaš

Ona će ti doći

 

Nisi došla

Ostale si mi samo riječi

Tišina sni

i Ti

kao nada

kao Slika






















												

Zana – Oženićeš se ti / Song – Lyrics

   Jecaji  Mladost u klopci  Život je opsjena

Mi nismo bili par,

jer gledao si me,

uvek kao stvar.

Ti, tako pozeljan,

svaku ljubio, mene ubio.

 

Bol, sve je sada bol,

u osecaju moj,

i odgovoru tvom.

 

Ozenices se ti,

i udacu se ja,

al plakacemo znam,

kad god se sretnemo.

 

Jer imali smo svi,

osamnaest godina,

i nismo znali tad,

koliko mozemo.

Prever – Barbara

Svijet azura  Duša jecajpg  Ljubavno pismo

 

Barbara

 

Sjeti se Barbara

Bez prestanka je kišilo nad Brestom toga dana

A ti si hodala nasmijana

Prokisla radosna očarana

Pod kišom

Sjeti se Barbara

Bez prestanka je kišilo nad Brestom

A ja sam te sreo u ulici Sijama

Smješila si se

I ja sam se smješio

Sjeti se Barbara

Ti koju nisam poznavao

Ti koja me nisi poznavala

Sjeti se

Sjeti se toga dana

Ne zaboravi

Neki čovjek je stajao u trijemu i

Viknuo tvoje ime

Barbara

A ti si po kiši k njemu potrčala

Radosna prokisla očarana

U njegov zagrljaj pala

Sjeti se toga Barbara

I ne ljuti se što ti govorim Ti

Ja kažem ti svima koje volim

Čak i onima koje sam jednom vidio

Ja kažem ti onima koji se vole

Čak i onima koje nisam upoznao.

Sjeti se Barbara

Ne zaboravi

Tu kišu mudru i sretnu

Na svome licu sretnom

Nad ovim gradom sretnim

Tu kišu iznad mora

Iznad arsenala

Tu kišu što je pala na brod iz Uesana

O Barbara

Rat je svinjarija velika

Što je sa sobom sada

Pod kišom kanonada ognja

Krvi i čelika

A onaj koji te je grlio

Zaljubljeno

Je li umro nestao ili još uvjek živi

O Barbara

Bez prestanka kiši nad Brestom

Jednako kao i tada

Ali to nije isto i sve je srušeno

To su korotne kiše, strašne i neutješne

To nije oluja više od ognja,

krvi i čelika

To su naprosto oblaci

Što kao pseta crkavaju

Kao pseta što nestaju

U mlazu vode nad Brestom

Da trunu negdje daleko

daleko, daleko od Bresta

Od koga ništa ne osta.

 

 

Biljana Kristić – Jovano Jovanke / Song – Lyrics

 

Jovano, Jovanke, (Jovano, Jovanka)

Kraj Vardaro sediš mori (Kraj Vardara sjediš)

Belo platno beliš (Bijelo platno bijeliš)

Belo platno beliš dušo (Bijelo platno bijeliš dušo)

Se nagore gledash. / x2 (Gore gledaš)

 

Jovano, jovanke, (Jovano, Jovanka)

Jas te tebe cekam mori, (Ja tebe čekam)

Doma da mi dojdes, (Doma da mi dođeš)

A ti ne doadas duso, (A ti ne dolaziš dušo)

Srce moje jovano. / x2 (Srce moje Jovano)

 

Jovano, jovanke, (Jovano, Jovanke)

Tvojata majka mori, (Tvoja majka)

Tebe ne te pusta, (Tebe ne pušta)

So mene da dojdes duso, (Meni da dođeš)

Srce moje jovano. / x2 (Srce moje Jovano.)

 


												

Trilateralna komisija … Prekinuta basna

 

Trilateralna komisija,puh i ostale zvijeri

 

Puh je životinja iz porodice glodara kojoj pripadaju, ,miševi,mali miševi i štakori.Žive na područjima južno balkanskih zemalja.Poneko ubraja i vjeverice u ovaj rod;ja ne bih.Nije lijepo nestašnju životinjicu međšu zvijeri ubaciti.Iako pripadaju istom rodu puh je veći od miša,a manja od štakora.Naraste do 13-14 cm.

U sušnim sezonama zakržlja pa nije veći od 1o-12 cm što se odrazi na rast slijedeći generacija. Nekad zakržlja i bude manji Ovo se uglavnom dešava u zapadnim i istočnim djelovima južnog balkana.Pare samo u mjesecu julu,a okot,male zvjerčice rađaju u avgustu i septembru.

Neki od ovih puhova imajo crne kolutove oko očijeu pa su debelo razroki.Zbog toga ne vide svijet u pravom svijetlu i uvijek poput prljavih užeglih svinja valjaju u blatu uvlastitim govnima.A puh kao puh,odnosno svinje kao svinje ne bi bili ono što jesu da nebijeli svoja i tuđa govne,puh zbog svoje debele razrokosti i kukavičluka,a svinja zbog svoje pohlepe i  zakržljalog mozga.

U centralnim krajevima balkana puh narastu prosjećno do 19 cm. i koji centimmetar više i pari se svaki dan u godini.Ova vrsta puhova je mahomdobročudna hrane se uglavnom cvijećem i zabranjenim vožem.Na mjestu lagode se zadržavaju jako dugo i opetovano.Oko sebe žire zadovoljstvo,ciku ,vrisku i radost.

Rast puhova se može porediti sa balkanskim suhomesnatim proizvodima.što je predio centralniji kobasa je veća.Istočni i zapadni krajevi preferiraju viršlama i kobasama koj se prilikom pripreme smanje na nivo viršli.Centralnog puha što se odlikuje stamenošću sudžuke zbog njegove egzotičnostii osebujnosti,su ostali balkanski puhovi pokušali istrijebili.

Ti stali puhovi,mahom sivi ili crni hrane se svačim;znači svaštojed,i biljojed imesožder.Mala zvijerčica a veliko zvjerinje.Živi u dupljama ,udubljenima i pukotinamaobraslim paučinom.Puh voli cuclat,lickat i grickat tuđa jaja (ptičija,kokošija, i ljudska).Najviše vole živjeti u udruzi ili čoporu.

Mrak je pravo vrijeme za njegove aktivnosti.Puh je,reklo bi se, simpatična i neobična zvijerčica da nije ljut na čitav svijet oko sebe.Valjda zbog svoje ništavne malenkosti,vjekovnih kompleksa i očajnog seksualnog života.Svoj duševni život liječe u okrilju tame.Muči i ubija nevine stvorove.

Agresivnost navire u proljeće a najviši stepen dostižu u vrijeme parenja,jula mjeseca .Tada to više nije zvjerčica,čopor se pretvara u zvijer za koju je tasmaniijski đavo tek mali miš.Jedino se čopor svinja može porediti sa njima,a to je jedna ista fela pa svjesno ili nesvjesno (zbog nedostatka velikog mozga) udruženo djeluju.

I pošto su homoseksualne (uglavnom) prirode obavezno ga popuše.Pušenje može trajati i pet-šest vijekova tako da se stvara ovisnost,pa oni svako mako pobijesne i uvijek ga popuše.

Puh je u stvari jedna neprestana maloumna  frka i trka i koja kad je u čoporu ostavlja kosti mrtvih iza sebe. Kad je u osami sakrija se u tamne rupice.Po karakteru je vrlo  nalik nekim ljudima,naročito onim podmuklim,razrokim i uežeglim lešinarima što vonjaju na strvine i leševe.

Neki puhovi imaju posebano glasanje puh,puh, puh k'o da ga neko takari,što najćešće biva.Nećemo sad u Basnu ubacivati historiju,istoriju ili prošlost i govoriti o nekim prošlim vremenima i pominjati pet i po,šest vijekova ili pominjati ljude ostatke bijede poslijednjeg rata,basna je ovo.

Taman htjedoh završiti uvodni dio basne i naglasiti da je dosta  toga o puhovima ,posebno o sivim,u psihoanalitičkim i zindanskim krugovima nešto toga otkriveno,ali na žalost ima još mnogo toga neotkopanog i na teret zverinja staviti.Treba i preči na važniji dio Basne priču i pouku,a ono zvoni telefon.

Nazvo me prijatelj,nekad najbolji.Sad se radi Bosne,Sarajeva i nekih riđobradih ljudi i njihovih drvonoša pogledati u oči ne možemo.Stid nas!A četiri godine u rovovima,na ratištima širom Bosne desetine miliona granata i milijarde metaka kupili,a nepokupili.

Mnogi nisu bili te sreće.

Ize'm'ti sreću –i pride  natakarim,u sto i nešto varijanti što bi reko Deba.Ostaneš živ, poližeš rane;a krvave i duboke su ,odložiš pušku;misliš Sarajevo ,Bosna slobodni su.Umoran si i kilav,kontaš vrijeme je da se malo počine,harmonika bolero zasvira,neka sevdah balada otpjeva.Potom , baildisani u sobičke,na midere,na šilteta sa ljubama,kosti,udove da se odlože,opruže i slože,ako treba i dvadeset četiri puta na dan.

Umjesto da se odmoriš oni te tjeraju da ti preživljavaš njihove gadarije i  lopovluke,licemjerja, njihove sramove i stidove,njihov poganluk.

Sa druge strane žice Mojsije.Ne znam šta mu bi?Već me drugi put ove godine zove,a jako prekoračila polovinu.Nije na dobro,kontam ja.Obično se prekoredno javljamo samo  kada  neko od nas rikne.

-Upali TV! – on odlučan,škrt na riječima pomalo agresivan,jako bučan što mi paše.

On nije jedan od onih što su jahat znali,a poneki i dalje jahucka.Ovaj samo harmonike i puške na se prtio i  na ono lipo,đul mirisa  šillte bacao.Sada samo baca i jaše i ne jaše.Haj se ti uhafizaj.

-Znaš da ne gledam TV.-blago sa smješkom kao da me gleda i uzvraćam-I jošte sam gluv.Šta to važno na staklu može biti.

-Jest istina,ja zaboravio da si gluv kao top,nećeš ništa razumjet’.Znaš onaj mali puh,ona srpska pogan* ,ona pogan Dačić ili Vućič,ili Dodik,svjedno je?Meni sva govna ista,tako i oni,bacali paru ko će  na dženazu doći i  usranu čafirsku,genocidnu krvavu,ruku „pomirenja „ pružiti.

E taj što je došo u Srebrenicu; jal’ debelo svinjasti i razrooki  Dodik, ludog koljača Karadžića uvlakač,jal’  krvavog Balkanskog kasapina Miloševića nasljednik Dacić ili Vučić guzni jaran hadum krvoloka Šešelja i nasljednika mu uškopljenog Nikolića ,  izazvao sranje.Ma to je bilo za očekivati,bilo ko od krvoloka da je došao izazvao bi isto sranje.To je režirano iza kulisa kongresa trilateralaca,garant.Otkad to je od pogani bilo šta na dobro  izašlo.Nalet ih bilo!

-Ma nemoj tako časni Mojsije!“

– Kako nemoj?Pod jedan:

Jel'ona pizdunska fukara Dodik debeo ko svinja i razrook kao žaba krastača? Jest. Da mu kažem pogledaj se u ogledalo nema vajde.Ne može čovjek pravo čovjeka u oči pogledati, a komoli sebe.To ti je.Jel’ ga  Karadžić kao opoziciju radi svijeta pazio i mazio za nasljednika odgajao i u amanest mu genocidnu  tvorevinu ostavio? Jest.

-Nemoj ti meni nemoj!Pod dva

Je li pogančer Vučić bio lijeva ruka onom rakomornoj opajdari zeničkoj i beogradskom cvajtašu Šešeljui,jest?! Jel’ sa njima u talu bio onaj uškopljenik Nikolić što se zvijeri Čosića igra? Jest’. Jeli za njima po srpskim ratištima kasko kao nadrkani puh i u cvajtare im puho? Jest?

-Samo ti meni nemoj!Pod tri:

Jel’ onaj Dacić opet bio sobni jaran Miloševiću i „teta“ Miri? Jest. Jel’ sebe proglasio Garešaninovim nasljednikom i pobornikom,čitaj novim prekrajanjima granica i novih krvavih ratova? Jest.I nemoj mi reći nisu znali ili ništa nisu učinili!

-Nemoj radi govana se sekirat,ne govori tako,nije lijepo.“

-Nemoj ti meni nije lijepo.Ti ko'dobar biva.Zlo se neko muti i sprema!Sve sam krvav četnik i zvijer na vlasti srbaljima i oni meni ruku pomirenja.Neće moći dok zvijer-krvolok bitnost ne izmjeni.Ali neka,poslaćemo im mi baju pa će se oni o sebi zabaviti.

-A jesu li  pogančer Dodik ili Vućić ili Dacić,svejedno je, iz pozadine i javno i tajno mogli bezbožnički  navigavat:

-Za jednog srbina ubiti 100 muslimana! JESU.

-Jesu li  prenosili i prenose direktive Sanu zvijeri i krvoloka dvostrukog SS seljačkog  diviziona:

GENOCID,mržnja,silovanje,protjerivanje sa ognjišta, pljačkanje i paljenje ognjišta,

spaljivanje starih i mladih,bacanje djece i odraslih u ambis i pečnice,igranje sa

ljudskim glavama,potkivanje živih ljudi.Jesu.A sada negiraju sve to.

 

-Jeset istina je jedan na jedan,sto posto! Neće moći pičkice,reci da im poručio Mojsije..

 

-Da mogu sad bi se tučom bubo’ u blentaru,dok je ne razbijem,koliko boli. Ne može čo'ek toliko zla podnijeti,koliko ga srpski pogančeri mogu izmislit.

-A ti meni nemoj nije lijepo i nemoj mi ono tvoje figurativno,metaforično,basnovito. Ispričaj što ti rekoh pa kud puklo da puklo!I obavezno pomeni one naše pogančere.

Ajd’ zdravo!

Ja zapanjen,nikad mi niko slušalicu pustio nije.Ša ću,mislim sve ima svoj vakat.

I ne samo što mi heknu slušalicu već mi poremeti,sjeba basnu i koncept.Eto opsovah i ja.Dvaput u životu,sve u zadnjih dvadeset godina.Previše je to psovke,neuljudnosti.

Upalim televizor kad snimka se vrti i vrti i vrti. Pogančer Vućić ili Dodik ili Dačić, izvinjenje eventualnom čitaocu,znate da to nije moja riječ i one ostale malo živopisnije riječi,što mi k'o fol bježe.Baš ko puh ili zec,kad zaluta u tuđe dvorište.

U dvorište do zida,uza zid uz oluke,uz oluk na vrh oluka,uz pizđiš na zenički pred-radikal kurviš,na oluk,uz oluk na krivinu,iz krivine na pizđiš uz beogradski radikal kurviš cvajtaš, iz krivine  do auta,od auta do auta.

Ništa mu ne bi,mrtav pade obilić milošu,sa kosova živ kući dođe,na noge onoj zeničkom i beogradskom rakomornom guzna crijeva radikalu ili predsjedniku svome.Odjednom nešto  zasmrdi.

Kontam ,ni pera mu ti neki „junaci“ ne odbiše.Da su mu Mojsije ili  moji jarani hotjeli suditi ne bi ni priš'o Srebrenici,ni Drine krvave preš'o.Al'znate vi Mojsija,reko bi:

„Ne barkći govna , od njih samo kužni brloga i vukojebina zvijerinjih smrad!“

Ne prođe ni,čini mi se ni hefta a ono spektakl.

Da prostiš,ono troglavato predsjedništvo,a baš im nešto glave velike i izobličene i rumene od narodnog blagostanja,puh puh puh pod noge i u guzu puhu pušu.Napisaše sredstva informisanja da je u Srebrenici ipak bio najmanj puh od pomenutih.

Opet kontam ,nije ni to dobro.

I odjednom samo od sebe,iz čista mira,iz vedra neba pade heknu me usred čela,u budino oko;u pamet puče misao neka:

Trilateralna komisija i ona druga,Bilderberška grupa.I opet jako prošireno  naopačke:

-Bilderberška grupa

-Trilateralna komisija

-Svjetski ekonomski forum

-Savjet za vanjsek odnose

-EU

Različita imena a isti ljudi,dva imena glavna čifut David Rokfeler i papa,sve same,zvijeri od ubistva Hrista ljudskost ne spoznašeUbijaša na krstove,kolčeve,lomače nabijaše,pa im i to malo bilo glave fikarili i konjima ljude čerečili.Haos,ratovi,lova,pljačkanje i ubijanje.

Što bi Mojsije rek'o mani ti meni teorije zavjere.

Pa  mi pade na um,vidi ja stalno pamet,misao,kontam ko počeo se opet havizavati,k'o ono Kameni spavač se budi i opominje:

Kolinda Grobar Kitarević što joj poneko od milja zbori Kitićka.Ta je individua prije izvesnog vremena primljena u trilateralnu komisiju(e).Onaj mali puh,što po šefovskim stražnjicama vršlja,Vućić ili Dačić svejdno,je bio domaćin poslijednjeg kongresa Trilateralne komisije.

 U martu/ožujku nasmijani „mirotvorac“ Kitačka kako je neki njeni oštrije vabeje bila posjetitelj „prijateljskoj“ Bosni,jela ćevape,baildisala se i povraćala zbog hiljadu đamij.Potajice udjelila poslanice-instrukcije bosanskim katolicima,naročito onom neosuđenom sjedoglavatom kriminalcu-„fataj se ti Razrooke fukare „ i uzburkala negativne strasti.

Mi blećci kakvi jesmo,dvadeset četiri puta je češkali i tepali onaku po sredini;ni nježno Kitićka,ni grubo Kitačka,već po čaršijski od milja,čvrsto i istrajno:naša Kitaćkica.

A on cvjeta,cikće uh,uh i uh,i leprša.Nedajte mi lagat,gledali ste na televiziji.Neko mere bit da bidne i snimo.Pojaviće se  neki snimak sa  joooj too glasanjem i dozvolom.

Viđu jada,nešto kasnije i Vučić ili Dačić ili Dodik dolazi kao mirotvorci i ruke krvave  „pomirenja“  pružaju i biva to što biva.

Dan-dva poslije mu zahvalna poglavita troglavost na noge ide.Sasvim lahko mogurazumjet one, četvorokog  Sanu mirotvorca“ Mladena Ivanića i bajatog zatvorskog licemjera Dragana Čavića.(Možda je sijedi u zatvoru kao Vojioslav Šešelj prošo.(Joj Mojsije jarane dokle nam pamćenje seže.)

Karađorđevo se novo sprema,pitajte Milorada Dodika i njegovu prčiju od skupštine one genocidne tvorevine.

I onog riđobradog mogu razumjeti,ne i shvatiti,iako mu se domaćin posrao na svu svetost i zemlje i mezarja i majki i naroda.Posr'o rođo mu,nuto biva on da poliže.

Ni briga ga za mezarje i šehide,majke,djecu Srebreničku,za zemlju Bosansku,narod Bosanski.Uostalo šta njega briga,nije on ni Bosanac,na kraju krajeva.

Po povratku troglavatog predsjedništva iz bijele selendre policija genocidne tvorevine predala Bakirovoj policiji nadležnost za otkrivanje progonitelja puha.I otac mu se morao dogovarati sa genocidnim agresorom.Ko će bolje od te policije nešto otkriti ili zataškati.To nisu naše riječi to nama  i njemu Razroka fukara poručje.

Šta god vam se rekne osim ako to nije :Beograd nalogodavac,Dodik izvršitelj,lažu vas.

Doduše glupi i maloumni Dodik je posao traljavo obavio.Rahmetli Luca bi to bolje uradila.Ali mozak pijačara opterećen PTSP je kasko kokošiji kliker mozak.Percepcije toliko iskrivljene da je čovjeku mjesto ili u Hagu ili ludari na Sokocu.Ničim izazvan ovu ocjenu je potvrdio čuveni psihijatar,Dodikov mentor.

Nije mu trebao taj bez veze teret,ima Bakir svojih briga Nosi težak teret majčinih vreća sa zlatom i očevog amaneta proučenog iz islamske deklaracije.Teško je to breme,najteže. Nanosiće se on Boga nam našeg Jedinog i nikad ga  neće moći skinuti,čak ni u danu svođenja računa.Toliko je teško da mu ga se potomstvo teško riješiti.Plus njegovi aferimi.Historija i nebo će sve zapisati.

Da otklonimo bilo kakvu zabludu i izbjegnemo nesuglasice u ovoj prekinutoj basni,za neke riječi smo dužni dati iscrpnije tumačenje:

 

*pogan/pogančer   od lat.paganus paganin,neuk čovjek,bezbožnik,nevjernik,nečist, prostak, uprljan,nagrđen,neopran,gnusan, fig.ružan,izmet,opak,gadan, sramotan,nepristojan, bezobrazan,ljigav,prljav,usranko

 pogan srpska   fig./met. genocid,ljudske zvijeri bez srca i duše,mnržnja,silovanje,protjerivanje sa ognjišta, pljačkanje i paljenje ognijšta,spaljivanje starih i mladih,bacanje djece u ambis i pečnice,igranje sa ljudskim glavama,potkivanje nogu živih ljudi i sve ostalo što se u kontekst rečenog   može dovesti

PTSP   med. post traumatski poremećaj ,težak psihički poremećaj (duševni šok), ponovno preživljavanje stravičnih,brutalnih i nehumanih doživljaja,dugotrajni ponekad neizliječivih psihičkih poremećaja koji se prenose sa generacije  na generaciju ponekad i duže od 5-6 vijekova.U tom sličaju pacijenti po liječničkoj ocjeni prelaze u dijagnostičku kategoriju trajno promjenjene ličnosti.

 Pažjivo sa odabirom značenja ,mere se neko uvrijediti iako ne bi smio,može neko pomislit da se radi o njemu,a radi se.A neko bi mogo i zanijekat, moglo mu se ali više ne.

Riječi su pred vama.Na volju vi bilo značenja i tumačenja,vi ih birajte sami.Samo polako,netenane, judski i bez ljutnje.