Violina je gola. Ima mršave ručice. Neprestano
hoće njima da se zakloni. Plače od stida i hladnoće.
Zato. A ne kao što tvrde muzički recenzenti da bi
bilo lepše. To nije istina.
Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
daleko od savršenog siromaštva
bolan sam ti mila
moja Trešnja je umorna
ove godine neće me čekati
svoju je milost ispunila
mirno može da odi
bolan sam od davnina
nešto mi šapće
polako ljubavi
Trešnje sigurno nema
usnila
u raskoši dobroti
prelijepa i čedna
kao ti
glas koji me umirivao
ne znam a trešnje govore
osjećaju
do boli
znam
tako je uvijek bilo
smirenje i bol
htio sam doći do tebe
trebam ti
tada i sada
da znaeš mori mome ubava
neprebolan
a opet
Ocean
Tišina sni
ne znaeš bijela damo ubava
ne to želim zapisati
zapisati
zapisati
zaspati
a moram
Umoran sam
ti Princezo
a moram meani oditi
Auztor
Hajro Šabanadžović
Izvorište lotosa More sanja dugu Sreća
Čudesni oblaci Zagonetka Plavo i zeleno
Ustaljenost Nijanse crvenog Neizmjernost
Most na izvoru Modre rijeke Vrt u zlaćanim bojama Zlaćano Sarajevo Grad Čednosti
Volio bih da smo draga, bjele ptice iznad mora!
Nas zamara čak i bljesak ugašenog meteora;
U srcima našim zvijezda na obzorju sinje noći
budi draga bol i tugu, koji nikad neće proći.
Zamorni su ti snivači, ljiljani i ruže krasne,
ah, ne sanjaj, draga moja, meteor što brzo zgasne,
niti bljesak plave zijvezde u večernjij prvoj rosi:
Voleo bih da smo ptice koje morska pena nosi!
Snim ostrvlje, Danajansko, naš zavičaj valoviti
gde nas tuga i prolaznozst nikad neće pohoditi;
Ljiljan, ruža, i gnjev i bol nestali bi za čas tili
kada bi smo bjele ptice iznad morske pjene bili.
Večeras nikako nije večer
za valcer
ona je tužna
boli je život
a ne bi trebao
prelijepa je
dahom proljeća diše
ljetni plam joj venama teče
raskoš jeseni boji joj dušu
čednost zime je njeno ime
a sve se stopilo sa mirisnim ružama
njenog tijela u cvatu
dok večeras sanja dragog
koji je bacio ljubav njenu
za par napitaka ledenih
Godine k'o srne
nestaju u bijegu
uspomene sad su
poljupci u snijegu, poljupci u snijegu
Godine i snovi
rijeka koja tece
to je sve sto imam
od tebe i srece, od tebe i srece
Ref. 3x
Dao sam ti dusu
srce sam ti dao
nista vise nemam
al’ mi nije zao
Ederlezi
Sa me amala oro khelena
Oro khelena, dive kerena
Sa o Roma daje
Sa o Roma, babo, babo
Sa o Roma, o daje
Sa o Roma, babo, babo, ej
Ederlezi, Ederlezi
Sa o Roma, daje
Amaro dive
Amaro dive, Ederlezi
Sa me amala oro khelena
Oro khelena, dive kerena
Sa o Roma, daje
Sa o Roma, babo, babo
Sa o Roma, o daje
Sa o Roma, babo, babo, ej
Ederlezi, Ederlezi
Sa o Roma, daje
Sa me amala oro khelena
Oro khelena, dive kerena
Sa o Roma babo, e bakren chinen
Amaro dive
E devado babo
Ej, sa o Roma, babo, babo
Sa o Roma, o daje
Sa o Roma, babo, babo, ej
Ederlezi, Ederlezi
Sa o Roma, daje
Ej, sa o Roma, babo, babo
Sa o Roma, o daje
Sa o Roma, babo, babo, ej
Ederlezi, Ederlezi
Sa o Roma, daje
Đurđevdan
Svi prijatelji kolo igraju.
Kolo igraju, slavu slave
Svi Romi, mama.
Svi Roma, babo, babo.
Svi Romi, mamo.
Svi Roma, babo, babo.
Ej Durđevdan,Đurđevdan je
Svi Romi, mamo.
Svi prijatelji slave
Prijatelji slave Đurđevdan
Prijatelji slave kolo igraju
Slavu slave kolo igraju
Svi Romi, mamo.
Svi Roma, babo, babo.
Svi Romi, mamo.
Svi Roma, babo, babo.
Ej Durđevdan,Đurđevdan je
Svi Romi, mamo.
Naša je slava, Đurđevdan
Svi slave kolo igraju
Svi Romi,babo, janjce su zaklali.
A ja, sirota, tužna po strani sjedim
Svi Romi babo,babo
Svi Romi mamo
Daj i meni babo jedno janje.
Svi Romi babo,babo,svi
Ej Đurđevdan ,Đurđevdan je
Svi Romi mamo
Svi Roma, babo, babo.
Svi Romi, mamo.
Svi Roma, babo, babo.
Ej Durđevdan,Đurđevdan je
Svi Romi, mamo.
( Pjesmu Erdelez balkanskih – Roma muslimana – lopov Goran Bregović svojata i prepjevava na razne jezike. Tako to rade “stvaraoci”.)
Trešnju sam sanjao
bjelinom okovanu
kraj Modre rijeke
ljepotu sleđenu
a tugom sni
nema joj ljuljaške ljubavi
zlo je skršilo
maksumče
obećanje dade
jednom
u vremenu kojeg nema
za jednu
jedinu trešnju
njenu raskošnu noć
djetinju kapljicu
krvi
jubavi srca svoga
čitav život
darujem
Jos i danas zamirise tresnja
u proljece kao davno prije
jedna tresnja danima daleko
tamo gdje me vec odavno nije
Rekao sam kad poci sam mor'o
uzmite mi i kucu i njivu
samo tresnju ostavite staru
kad navratim da je vidim zivu
Ref.
Sta to ima u ljudima tuzno
da ulaze u tudje zivote
tko to zivi u proslosti mojoj
a jos nije umro od sramote
Rekao sam u vjetar sam pric'o
nikog nije bilo da me cuje
lijepu pjesmu ne voli bas svatko
neko baca kamen na slavuje
Ref.
Nije nebo ovo sto vam nude
nije sunce od zlata i moci
kad bi mogli prodali bi Boga
njima niko ne moze pomoci
Ref. 2x
(MOJOJ DRAGOJ MAMI
KIPCI
BELE ROŽE)
Zmisliš se, mama, tih jutrah tak plavih?
Rosa još s trave se svetila vani,
Stare su vure polahko odtukle,
Glas im je tenek i tih i pospani.
V odprti oblok je dišalo jutro,
A pod oblokom naš vrtek je mali
Budit se počel, i on si je dremal
V mirnoj toj noći, dok vsi smo mi spali.
Zmisliš se grma od rožicah belih?
Tak se razrasel, navek je pun cveta,
Vnoge su zime prek njega vre prešle,
Vnoga su žarka ga grejala leta.
Tesno je k staromu stiskal se zidu,
Da ga prijatel obrani od bure,
K nizkom, obloku se penjale grane,
Čule su, stare kaj šepćeju vure.
Kad si Ti znala čez oblok pogledet,
Kak da su rože oživele bele,
Kak da su dobre Ti dragale ruke,
Kak da su k Tebi privinut se štele.
Nî Ti sad rožah, poginul je vrtek,
Dom je razrušen, raznesli su vsega,
Zdalka se vidi ledina žalostna,
Dom gde se belel na slemenu brega.
Mrtvo je vse, kaj smo imali radi,
Nadu za nadom živlenje nam ruši,
Gineju želje, al samo popevke
Još mi živiju, kak negda, vu duši.
Vu njih navek još ta jutra su plava,
Vu njih još rožice cvetaju bele,
K Tebi dišeće privijaju cvete,
Dobre Ti ruke bi dragati štele.