Klapa Vela Luka – Bonaca je ka uje /Song – Lyrics

 


Sunce more  miluje

Bonaca

 

Bonaca noću

 

 

 

More se stišalo

vitra već ni,

galebi lete nad njim

išću i traže u leutu spas

kad čuju ribara glas.

 

Pa je već mrak,

tebe doma još ni

čeka te barka uz kraj,

dođi i pokupi ča je na žal

sve mriže i parangal.

 

Bonaca je e ka uje

grihota je doma stat,

zato poj na ribe Duje

da mogu zakantat.

 

Bonaca je e ka uje

grihota je doma stat,

zato poj na ribe Duje

da mogu zakantat.

 

Svi brodi, vezani ča su uz mul,

te cime dižu na brod

sritni i plove

uz pismu i žmul

da s jutron dođu na škoj.

 

Pa je već mrak

tebe doma još ni,

čeka te barka uz kraj

dođi i pokupi ča je na žal

sve mriže i parangal.

 

Bonaca je e ka uje

grihota je doma stat

zato poj na ribe Duje

da mogu zakantat.

 

Bonaca je e ka uje

grihota je doma stat,

zato poj na ribe Duje

da mogu zakantat.

 

Zato poj na ribe Duje

da mogu zakantat…


												

Loreena McKennitt – Sun, Moon And Stars / Song – Lyrics – Prevod na bosanski

 

 

Muzika sa slike  Lebdjeti

 

Krvavi mjesec Zvjezdana prostranstva

 

Marrakesh Night Market”

 

They're gathered in circles

The lamps light their faces

The crescent moon rocks in the sky

The poets of drumming

Keep heartbeats suspended

The smoke swirls up and then it dies

 

Would you like my mask?

Would you like my mirror?

Cries the man in the shadowing hood

You can look at yourself

You can look at each other

Or you can look at the face of your god

 

The stories are woven

And fortunes are told

The truth is measured by the weight of your gold

The magic lies scattered

On rugs on the ground

Faith is conjured in the night market's sound

 

Would you like my mask?

Would you like my mirror?

Cries the man in the shadowing hood

You can look at yourself

You can look at each other

Or you can look at the face of your god

 

The lessons are written

On parchments of paper

They're carried by horse from the river Nile

Says the shadowy voice

In the firelight, the cobra

Is casting the flame a winsome smile

 

Would you like my mask?

Would you like my mirror?

Cries the man in the shadowing hood

You can look at yourself

You can look at each other

Or you can look at the face of your god

 

Marakeške pijačne noći

 

Oni se okupili u krugovima

Lampe osvjetljavaju  njihova lica

Polumjesec kao  kamenje na nebu

Pesnik bubnjanje

Drži otkucaje srca umirenim

Dim kovitla i onda umre

 

Želiš li  moju masku?

Želiš li moje ogledalo?

Plače čovjek u sjenovitom pokriovu

Možeš pogledati sam sebe

Možeš pogledati u nekog drugog

Ali možeš  lipogledati u lice svog Boga

 

Priče su utkane

I bogatstva su rečena

Istina je mjerena težinom  tvoga zlata

Magija laži rasuti

Na tepihe na tlu

Faitha    priziva zvukom  noć  pojace

 

Želiš li  moju masku?

Želiš li moje ogledalo?

Plače čovjek u sjenovitom pokriovu

Možeš pogledati sam sebe

Možeš pogledati u nekog drugog

Ali možeš  lipogledati u lice svog Boga

 

Priče su utkane

Na pegament papiru

Istina konjima  rijeke  Nil

Govori senci  glas

U vetrebnoj svjetlosti, kobra

Baca plamen u dobijeni osmijehu

 

Želiš li  moju masku?

Želiš li moje ogledalo?

Plače čovjek u sjenovitom pokriovu

Možeš pogledati sam sebe

Možeš pogledati u nekog drugog

Ali možeš  lipogledati u lice svog Boga

 


												

Vislava Šimborska – Pod istom zvezdom

 

 

Oprosti, slučaju, što te nazivam sudbinom.

Oprosti, sudbino, ako se možda varam.

Nek’ se ne ljuti sreća što je za sebe prisvajam.

Nek’ mi ne zamere mrtvi što jedva svetlucaju u mom sećanju.

Oprosti, vreme, za sijaset nezapaženog sveta u trenutku.

Oprosti, stara ljubavi, što novu smatram prvom.

Oprostite mi, daleki ratovi, što cveće nosim kući.

Oprostite, otvorene rane, što se bodem po prstu.

Oprostite, očajnici, za ploču sa manuetom.

Oprosti, narode na stanici, za moj san do pet ujutru.

 

Praštaj mi uvredu, nado, što se ponekad nasmejem.

Praštajte, pustinje, što s kašičicom vode ne potrčah,

I ti jastrebe, već godinama isti, u istom kavezu,

Nepomičan, zagledan uvek u istu tačku,

Praštaj, pa čak i da si punjena ptica.

Oprosti, posečeno drvo, za četiri noge od stola.

Oprosti, veliko pitanje, za male odgovore.

Istino, ne obraćaj na mene preveliku pažnju.

Veličino, ukaži mi velikodušnost.

Otrpi, tajno postojanja, što čupam niti iz tvog lamenta.

 

Ne osuđuj me, dušo, što te retko imam.

Izvinjavam se svemu što ne mogu biti svuda.

Izvinjavam se svima što ne mogu biti svaki i svaka.

Znam da me ništa opravdati neće dokle god živim

Jer samoj sebi stojim na putu.

Ne uzmi mi za zlo, besedo, što pozajmljujem patetične reči

A onda ulažem napor da ih učinim, tobože, lakim.

 










												

Mahatma Gandi – Iskren duh

Pomozi mi da jacem kazem istinu u brk,
i da ne slazem nejaceg da bi zasluzio aplauz.

Poduci me da volim ljude kao sto volim sebe,
i da mjerim sebe kao sto mjerim druge.

Ne dozvoli da postanem gord ako uspijem,
niti razocaran ako ne uspijem,
nego me uvijek podsjeti da je neuspjeh iskustvo koje prethodi uspjehu.

Poduci me da je tolerancija najaci stepen snage,
i da je osvetnicka zelja prava manifestacija slabosti.

Ako ljudima nazao ucinim daj mi snage da se izvinim.
a kada ljudi meni nazao ucine, podari mi snage oprosta.

Ako mi memorija oslabi, ucini da zaboravim ljudska zla meni nanesena,
i da ne zaboravim njihova dobra meni ucinjena.

Ako te zaboravim Boze, ne zaboravi ti mene.


Đorđe Balašević – Kad odem / Song – lyrics

 


 

 

 

Kad odem,

kad me djavo isprati glavnim sokakom,

i kad mesecina zaveje moj trag,

nemoj tugovati,

jer jednom svakom mali nemi slavuj

doleti na prag.

 

Kad odem,

kad zamumla vetar zimske ocenase,

i kad mrtvo lisce

potera u kas

za kaznu prognace i tamburase

zbog pogresne pesme u pogresan cas.

 

Ref.

Hej, budi jaka ti,

najlakse je plakati!

To nam samo Gospod

svira jesenju sonatu.

Snio sam vrata

u tom suvom zlatu…

Strah me da prodjem,

al’ proci cu.

 

Znam, laf si stari ti,

nemoj sve pokvariti,

kresni samo jednu svecu

na Svetog Jovana,

i ne cuvaj dugo

pepeo tih dana..

Kad jednom odem, a poci cu…

 

Kad odem,

kad u prozor stavis prvu hrizantemu,

i kad popucaju divlji kesteni,

ne pali uzalud fenjer na tremu

kad me otmu magle jedne jeseni

 

 

 

 


												

Meri Cetinić – Samo simpatija / Song – Lyrics

 

Davno je, davno, bilo to

u ljubav vjerovali mi smo

i dodje dobro, dodje zlo

a ljubav nikad nasli nismo

 

I kratko traje svaki dan

kad slusam sto mi kazu vali

i za tren prodje onaj san

u kom smo nekom ruku dali

 

Ref.

Samo simpatija u nama uvijek zivi

to znamo ti i ja, i ovaj kamen sivi

samo simpatija dugo se, dugo, pamti

ne prodje nikad, ne blijedi nikad

 

samo simpatija

Davno je, davno, bilo to

skupa smo isli dio puta

al’ srecu nadje malo tko

i covjek opet dalje luta


















												

Anica Dobra – Svecane Bele Kosulje / Song – Lyrics

 

 

Nepogoda Plava noć Krvavi ples

 

Dugo hodam vec

kroz moj rodni grad

izgleda mi da

vec je pao mrak

 

Moj grad je lep

kada je dan

al’ umoran je

i treba mu san

 

Ref.

Svecane bele kosulje

zovu me sad na proslave

al’ ja ih vise ne cujem

odlazim sama, nestajem

 

Penjem se na breg

da oteram mrak

na bregu je kip

u ruci mu mac

 

I cuje se smeh

i cuje se plac

i vidi se Bec

i vidi se Drac

 

Ref.


												

Prljavo kazalište – Tu noć kada si se udavala / Song – Lyrics

 

 

Noć nad đardinom  Magla i iskrice  Rasuto srce

 

Tu noć kad si se udavala

nitko ne zna zašto si plakala

da li radi tamjana

ili starih uspomena

 

Tu noć kad si se udavala

nitko ne zna zašto si plakala

il’ ti je

kroz glavu prošlo sve

 

Tu noć kad si se udavala

mene pijanog su odnijeli

moji prijatelji vjerni psi

do jutra me tješili

da ima milijun takvih kao što si ti

i da ću te preboljeti

 

Tu noć kad si se udavala

meni kroz glavu prošlo je

 

Ref.

Postoje neki drugi svjetovi

za nas bi bili rajski cvjetovi

o, samo da si htjela pobjeći

ovako stisni zube, ne plači

 

Tu noć kad si se udavala

meni kroz glavu prošlo je

tvoje smiješne za maturu haljine

sandale boje mjesečine

 

Ref.

Sebija Izeti opet hoće da čupa grkljane

Poslije dugo vremena , hajd recimo za sada jedna jadna žena se javila.

Iznajmila advokatski tim da je brane od dunjaluka , pa se ušutila .

Poželjela da nekom čupa grkljane.

Normalno može joj se .

Pogađate o kome se radi?

Ne !?

Kviz ide dalje.

Iza njene muškosti je njen muž Bakir Izeti jahići  i cjelokupna sluganska mafija SDA ( za neupućene skraćenica za Stranka demokratske akcije ) . Oni koji su bili protiv , istjerani su .

Dugo vam je trebalo da skonatate.

Baš ste neuki.

Sasvim je izvjesno da se radi   o Sebiji Jahići

Od svih žena , samo je ona “možna” udariti na jadne muškinje.

Sada je opalila po Konakoviću i Škrijelju . Ovi prvi nemama validne diplome ko ni ona , ali njega ne  inkriminišu.

Drugi joj se nameračio na zvanja i Aljinim amanetom zajamčenu akadmsku karijeru .

Da li će oni , kao pređašnji ostati išupanih grkljana odlučiće sudstvo.

Opravdano ili neopravdano , izgleda da će to rješavati sudsko , tužilačke instance  pod jurisdikcijom časnih i zaprisegnutih branilaca tronacionalističke bagre i fukare  .

Da li će  biti dovoljno poštenja i hrabrosti da se kaže :

-Gospođo draga  , podastri dokaze da si zavšila škole na regularan način ili razguli .

No ,  to je njihov problem i njihov teren . Borba za vlast. nekome će se obiti o glavu.

Fokus našeg interesovanja je riječnik žene koja preferira da zauvijek ostane prva , hajd recimo žena , jednog kupljenog i podaničkog  dijela bosanskog pučanstva.

Napravićemo dvije digresije.

Obadvije su iz obrazovanja i nadovezuju se na riječi pomenute individue  izgovorene u intervjuu za portal Radio Sarajevo

Svojevremeno je u sarajevskoj II gimnaziji kao spremačica/higijeničarka/ spremačica radila časna hanuma Šuhreta . Đaci i osoblje su je zvali Šuhra. Bila je poznata da nema dlake na jeziku i da nema pardona ni prema kome.

Međutim odgoj je   sprečavao da pusti jezik na pašu i lupeta riječi nedostojne jedne dame/gospođe/hanume , ili što bi truli englezi rekli lejdi.

Dakle , bila je vrlo oštra , konkretna, prava jezikara ,ali u svoj svojoj nepismenosti  ( mala matura) i neobrazovanosti ,  strogo je pazila na kućni odgoj i riječnik .

Obrazovanje je relativna stvar, kao i način njegovog sticanja i forsiranja.

Sebija je rođena 1960. godine. Od 1989. do 1990. godine radila je kao lekar pripravnik na Klinici za plastičnu i rekostruktivnu hirurgiju pri Univerzitetsko-kliničkom centru u Sarajevu. Znači sa dolaskom Izetija na  vlast  , ona se  u 39 godini zaposlila kao pripravnik.

I tada se geometrijskom  progresijom ubrzava njena karijera, to se može lako upratiti.

Početkom rata u Bosni i Hercegovini specijalizaciju je ( preme njenim riječima ) nastavila u Kliničkom centru „Sveti duh“ na Sveučilištu u Zagrebu. Secijalizacija pod mentorstvom dr.Asima Kurjaka je trajala kretko vrijeme , toko 1992.   Kurjak i Sveučilište u zagrebu su to demantovali.

Dakle , dotična je početni dio rata provela u Zagrebu , u prestolnici  gdje je fungirao združeni zločinački poduhvat protiv Bosne i Hercegovine, dok je ” njen ” narod  ubijan od ustaških zločinaca.

Njen muž je barem rat proveo u Sarajevu sakrivajući se u bunkerima i trezorima.

“Borci” za slobodu se sada ,  na mitinzima  ogrću zastavama domovine jedne i jedine. Malo kasno !

No ni Kurjak joj nije mogao pomoći da u daljem obrazovanju. Morala se otperjati u Tursku daleko od Sarajeva i rata .

Magistrirala je i doktorirala na Medicinskom fakultetu u Sarajevu , valjda dopisnim tečajem, jer  je čudom , i proviđenjem  odmah po povratku iz inozemstva   ,  godine 1996. ekspresno postala asistent na Medicinskom fakultetu.

Mi nismo istraživači , ali eto Konakoviću materijala za argumentovano obrazlaganje njenog obrazovanje , budućih zaposlenja, načina , sile i prisile itd. itd.

Mi pamtimo povorku od 15.ooo / 25.000 ljudi koji su izašli na ulice i demonstrirali protiv njenog nasilnog / sileđijskog izbora za direktoricu Opće bolnice umjesto časnog čovjeka Nakaša.

Dvadesetak godina  posmatramo njeno čistilište časnih i stručnih ljudi.

Naravoučenije:

I osjećamo , a riejtko se varamo  , još  od prvog čupanja grkljanja ,    teško da  od nje može postatii dama. Zato se valjd aljutila na novinarku koja je oslovila sa gospođo.

Наталія Май – “Мамина сорочка” / Song – Lyrics – Prevod na bosanski jezik

 

 

 

 

 

 

Мені сорочку мама вишивала

Неначе долю хрестиком вела

Щоб я лихих стежинок не шукала

І до людей привітною була

Виконуй доню – мама говорила

Закони Божі, істини прості

Не зраджуй землю, що тебе зростила

Не залишай нікого у біді

 

Приспів (2):

А сорочка мамина біла-біла

А сорочка мамина серцю мила

А сорочка мамина зігріває

Я її до серденька пригортаю

 

Літа неначе птахи пролітають

Вже донечки як квітки на весні

Я їм сорочку білу вишиваю

Як вишивала матінка мені

Виконуй доню – мама говорила

Закони Божі, істини прості

Не зраджуй землю, що тебе зростила

Не залишай нікого у біді

 

Приспів. (2)

 

На тобі сорочечку білу-білу

На тобі сорочечку серцю милу

Будеш її зраночку зодягати

Буде тобі серденько зігрівати

Приспів.

 

Košulja mamina

Moja mama vezla košulju za mene
Kao da je ona vezenje sudbine
Radila je to da izbjegnem zla staze
I da budem prijateljska prema ljudima
Obratite pažnju, to je moja kći – moja majka je rekla
Zakoni Božiji su jednostavne istine
Ne izdaj zemlju, koji te othranila
Nikoga ne ostavljaj u nevolji

Ref. (2):
košulja Majčina bijela je vrlo bijela
košulja Majčina je slatko srce
košulja Majčina je topla
Grlim ga svim srcem

Ljeta kao ptice lete
Već je kćer sa cvijećem u proljeće
Imam bijelu košulju vezenu
Baš kao i i moja majka nekada
Obratite pažnju, to je moja kći – moja majka je rekla
Zakoni Božiji su jednostavne istine
Ne izdaj zemlju, koji te othranila
Nikoga ne ostavljaj u nevolji

Refrem. (2)

Uzmi bijelu košulju i bijelu
Uzmi mi srce košulja ;ili
Hoćeš li moju haljinu prozračnu
Hoćeš li me zagrijati Mili
Refren