Često se pitamo : a šta sa nama , ljudima.
Da li smo dovoljno uživali u poklonjenim danima , ljubavi , bližnjima?
Kako ćemo nadoknaditi propušteno?
Ima li nade za nas?
Ili će nas , jednom, neprimjetno , nedodirnute milinom Božijeg stvaranja neki od dana pokupiti i
odvesti
tamo gdje ćemo vječnost proboraviti.
Čovjek nije stvoren da bude biće od žurbe. Stvoren je da vječno živi i uživa u Božijim blagodatima.
Neizmjerno mnogo ljubavi , milosti i darova , svaki dan nas sustiže , a samo jedan ,
više molba nego uslov.
Volite se i molite Boga Jedinog.
A šta mi radimo?
Klanjamo se nekim lažnim idolima kao da su bogovi i činimo od sebe bića nedostojnim
Božije milosti.
Nećemo vam pametovati.
Molimo vas;zavirite u svoju dušu, nemojte srce , ono je varljivo .
U tananosti duše se nalaze svi odgovori koje trebate. Ona vas nikad neće prevariti.
Što bi poete rekle , prepisujući iz Svete knjige:
-Malo vam je znanja dato o duši.
Ili u prevodu:
Volite Boga Milostivog i njegova stvaranja.
