1971.-Žene u Švajcarskoj referendumom su dobile pravo glasa.
Za ovo bi trebalo aplaudirati,ali prrije toga močugama izlemati sve švajcarske zakonodavce milenijumima unazad,
Tada treba zaredati i po Ocidentu i Accidentu uzduž i poprijeko.I još koji put ponoviti.Za svaki slučaj.
Dvadeseti vijek s ebliži kraju.
U Bijafri je završen rat i žene odavno imaju pravo glasa.
Ženke pingvina na Antartiku su prije mnogo eona ostvarile ravnopravnost.
Amebama je lako. Samo se podijele i eto ravnoprvanosti.
Ali u “demokratskoj” Europi , na koncu dugog milenijuma , neko je pomislio ,
vidi bolan smao kod nas žene nemaju pravo glasa.
Hajmo im učiniti navolju i organizovati referendum.
Normalno d anisu očekivali uspjeh referenduma.
Muškaraca,i žena koje se ne smatraju ženama je bilo mnogo više od žena kojima je trebalo pravo glasa.
Na iznenađenje zakonodavca referndum niej uspio u vlastodržačkom smislu. Doživio je potpuni neuspijeh.
Žene su dobile pravo glasa.
Vlast , muškaračka, stopostotna bjelačka većina je glasove prebrojavala više puta.
Dvojbe nije bilo. Žene imaju pravo glasa.
Ipak to ostaje mrtvo slovo na papiru.
I danas žene Švicarske su najnezastupljenije u vlasti i najvišim organima vlasti.
Još uvijek se smatraju domačicama i higijeničarkama.
Ali ima nešto demokratsko u toj Švicarskoj.
Oni se ne stide priznati diskriminacije žena, useljenika, obojenih , osunčanih, požutjelih , mjršanih i sličnih uljeza u njihove prostore.
To je vrlo demokratski i pohvalno.
U ostatku EU je stvar istovjetna, ali oni su demokrati , koji će eto prećutno podržati fašističko_nacističke težnje ustaških postrojbi HDZ-a o rasističkoj segregaciji stanovnika na osnovu religijsko , pravopisnog i medicinskog razlikovanja stanovništva.
Religijsku će te vjerovatno razumjeti.
Pravopisno je segregacija na osnovu različitosti u imenima.
Medicinska segregacija je na osnovu nedostatka djelića otfikarene kožice.
Vjerujemo , ukoliko zakon pođe , da će se unijeti klauzula da ćr svi muški morati na liejvoj strani prsiju nositi sliku falusa, kako bi se pokazala i dokazala pripadnost ili nepripadnost arijevskoj genocidnoj ustaškoj patriji HDZ.
Baš su ove žene nekake.
Ne m're čovik o njima progovorit’, a da ne zad're u srž ustavno prevnog ustrojstva jedne nacional-socijalističke partije i rasističkih smjernica njene politike, sa obadvije strane Une.
Telo žene, beli brežuljci, bedra bela, ti si spodobna svetu u svom činu nuđenja, Moje telo divljeg ratara u tebi kopa i izbacuje sina iz dubine zemlje.
Bejah osamljen kao tunel. Od mene bežahu ptice i noć je u mene nadirala svojom moćnom najezdom. Da bih se nadživio, kovao sam te kao oružje, Kao strelu u svom luku, kao kamen u praćki.
Ali dolazi trenutak osvete i ja te ljubim. Telo od kože, od mahovine, od mleka čvrsta i lakoma. Ah, pehari grudi! Ah oči odsutnosti! Ah, ruže prepona! Ah, glas tvoj spor i tužan
Telo žene moje, ostat će u tvojoj ljupkosti. Žeđi moja, pomamo moja beskrajna, moj pute neodlučni! Tamna korita u kojima žeđ večita traje, i umor traje, i patnja beskonačna.
