Mislim na tebe kad se od sunca zapali pučina sva,
Mislim na tebe kad mesec ustreptali kladencem tka.
Vidim te kad na putu dalekom spazim uzvitlan prah,
sred noći, kad čoveka na uskoj stazi obuzme strah.
Čujem te kad se sve more uskoleba uz mukli huk.
Slušam u lugu kad ispod celog neba zavlada muk.
Ti si uz mene,bliskošću svojom rasplinu daljinu svu!
Zalazi sunce,skoro će zvezde da sinu. O, da si tu !
I kada sniš
čednošću bdiš
u noćima mojim
sjena sve je
i život i san
i behar prosut u srcu
ne dam da mi bježiš
gledajući te okupanu bjelinom
savršenog zimskog dana
kao pahuljica nježna
a lebdi dušom mojom
krhkošću ruže
Na badnje veče
Dok su zvona
Zvona zvonila.
Pred crkvom svetog
Blaža ti si
Dušo stajala.
I nekim starim šalom
Kosu si
Malo pokrila.
Da je ne bi
Neka pahulja
Valjda smočila.
Pričaju mi
Da se sramiš
Kada čujes za mene.
Al’ nisam ja
Ni pola tol'ko loš
Ko što kruže glasine.
Ja imam samo
Jednu nesreću
Uništim sve što dotaknem.
Al sam svoju
Ljubav čuvao
Samo za tebe.
Zbog mene ne plači
Suza nisam vrijedan
Kasno je da se sada mijenjam.
Milijun puta
Prošao sam
Ispod tvoga prozora.
Da si rekla samo riječ
Došao bi
Krilima divljih gusaka.
Jer nisam ja
Ni pola tol'ko loš
Ko što kruže glasine.
Ja imam samo
Jednu nesreću
Uništim sve što dotaknem.
Zbog mene ne plači
Suza nisam vrijedan
Kasno je da se sada mijenjam.
Jer ti
Ti si meni nešto poput
Korijena
Neka stara
Navika.
Zbog mene ne plači
Suza nisam vrijedan
Kasno je da se sada mijenjam.
Dolazi noc, gasi se dan
a nocu sve se cuje
i svaka pjesma truje
noc mi te duguje
nocni sam covjek
nocas i dovijek zbog tebe
A sad za sve, cigana dva
jedan da zivot psuje
drugi da povjeruje
noc mi te duguje
takav sam covjek
nocas i dovijek zbog tebe
Zbog tebe kucacu
lupacu ljudima na vrata
budicu ulicu, pjevacu svima iz inata
reci ce, opet je popio
vidi ga, kako se ubio
opet je vrata poljubio
Ref.
A ja pijan, a nisam popio
ni kapi, neka se cuje
ni kapi, ko da mi vjeruje
a jesam ja rusvaj pravio
pravio, evo ga, tu je
jesam jer noc mi te duguje
Pametna je Čaršija. Ništa manje mahala. Normalno rodile se i vijekovima žive jedna uz drugu.
Davno prije nego što je izraz eskurzija saživio u svom današnjem obliku, riječ je rabljena na čaršijskim kaldrmama i makadamu.
Nismo baš poznavaoci žargona(?), pa moramo nabadati da bi došli do pravog značenja .Znamo da je riječ stranjskog porijekla, a kad je tako, onda mora označavati nešto stranjske, nešto što ne priliči ovom dunjaluku.
Da bi sebi zacrtali osnovne smjernice, ( mi s'e ko ova post komunistčka ili nacionalistička pogan počeli šicati izrazima ) , moramo zaviriti u takulin i izvaditi potrabl riječnik. Prije se to zborilo džepni, ali se i mi malo modernizovali. Šta ćemo, ukorak sa vrimenom.
Potražinmo pod slovo e, nismo levati pa tražiti , recimo, pod šlj. Znamo da je tamo upisano šljiva i šljaka. Prvo nam se mere dopast, od drugog smo se čitav život noge fatali. Znate onu o krstu.
Nađemo zadati pojam:
-Ekskurzija (lat.)
Pod jedan garant nije , jer za to mahala i čaršija imaju hejbet svojih sočnih izraza za izlet:teferič, dernjek, tarapana,fešta,makljanje, takar u dvoje,đardisanje…A ovi rječnik sve to izostavio. Baš i nije neki pametan riječnik. Šta možemo, kad smo cicije. Kupili riječnik na buvljaku da uštedimo.
Pod dva nikad nije , jer u mahali ne m'reš skrenuti sa teme i kad je fuliš sto posto. Uvijek postoji neka caka da se zakačiš , i gdje mereš i gdje ne mereš.
Potražimo srodan izraz dvokurzija, ali ne pod slovom dc , jer tamo ništa nema osim dcidcati, i čitamo ono što nema ni u jednom riječniku:
-izlet u paru , žensko sa muško , ( zamalo nam izleti na umjesto sa ) sa posebnom namjenom, boravak para u prirodi sa nekom svrhom.
Malo nam sinu, ali ne previše. Nismo vam mi indiskretni. A i što'š ići zalećat se u u prirodu kad u toplini doma svoga imaš đardin oliti bukadar minderli šilteta i jastuka.
I tako ne skužismo prvi dan, ni drugi. Treći dan nas od sekiracije čir safato, pa morali malo na čaršiju napiti se ljekovite vode sa nekog šedrvana. Kažu ova voda je za sve lijek.
Lejtno je doba , vrijeme ugodno, sarajevsko, pun grad eskurzija. Djeca hodaju i za ruke se jamili , da se ne izgube u njima stranom gradu. Pogotovu djevojčice. Čule one da u Saraj'vu imaju njaki mahalaši, kojima jedini merak dohvatiti se ženskog čeljadeta i tjerati ga da mamica.
Privlačno je ta mahalska mistika, ali djevojčice kontaju lakše je sa jaranicom tom nekom mahalašu zalegnuti.
Pogled na mladost nam srce ispuni milinom. Eh, nekada…Joj, mamo mamice.
Prođemo malo dalje, ispred nas dvije strankinje, za ruke se drže. Znamo da su stranjkinje jer im govor ne anlaišemo. Malo nam stare za eskurziju, iako nemaju ni tri banke. A dobre su ko deset u po somuna. Ne treba ti jogurt. Znači u top su godinama, top ih mile zažago. Nije bitno čiji. Samo nek se beba. Plavuše su, napriliku sa sjevera ili barem sjeverozapada.
Ošacujemo ih , iako nas đuturumluk mazno posred glave, nije bitno koje, ne bi valjalo obadvije, i kažemo: eh, nekada…
One ni mukajet , i …
Mahalo moja, jel’ to moguće. Zveknuše jedna drugoj jezike, posred usta , aman do krajnika, ko da su sa otorine. Pih, nalet ih bilo.
E u tren nam se prosvijetli. Taki smo mi. Trebana nam tri dana, da nam u trenu nešto sine, u blentari pametnoj.
Sada sve znamo. Eskurzija je mahalski izraz za tribadije. Kako se domaći izraz nije udomaćio kod domaćih domaćica i ženskih ženskinja, i bio malo pogrdan, mahalaši se igrali iščašene , skoto pogane poetike.
Vala su mogli jednostavno reći lezibejke pogane. Jok , oni svoju neku filozofiju furaju. Ha se dvije jame za ruke, oni kažu:
-Vidi ekskurzije.
E, vala vidi se da su obrazli i poetični.
Mi bi ih jednostavno nazvali pogančerske istokurvoazije. Ali nećemo. Obećali sebi ; o ženama samo lijepo, muškarci su krivi za sve. I za ovu bolest.
Zato posrnule grlice molimo:
Mile pogledajte ljepote oko sebe.Pa nebo , i dnevno i noćno.
I šta vidite?
Veličanstveni sjaj Božije milosti i ljubav prema vama.
Ne dozvolite da On bude tužan radi vas.
Samo sagnite glave, zažmirite,skupite ruke i recite:
-Mili Bože…oprost molim !
I sve će biti u redu.
Nekako s’ proljeca
uvijek meni doluta
neka ceznja tamna
tiha mudrost davna
Spustam ja stare kofere
na perone sudbine
to je miris zrelih godina
moj kaput, bas je tezak, najdraza
Nekako s’ proljeca
ja se sjetim starih drugova
probude se u meni
svi derneci pijani
Tad nosim stare cipele
one znaju moje ulice
to je boja, crnoponocna
moji koraci, bas su teski, najdraza
Ref.
I opet taj osjecaj samoce
kad nece nikog mene krene i hoce
i opet mrakom svoje pjesme bojim
pijan od zelje za usnama tvojim
sav sam ti od ludila, nekako s’ proljeca
Nekako s’ proljeca
sjeti mene nepravda
na pobjede, poraze
i sve lazne obzire
Napravim, racun prastanja
popijem, pusta mastanja
to je ukus, lijepog kajanja
moji kapci, bas su teski, najdraza
Nekako s’ proljeca
noc mi oci otvara
nemam san da uhvatim
nema dana da ne izludim
A hocu da te vodim ja
tragom Sunca, jugom maslina
to je dodir tvojih bedara
moja duso, bas te volim, najdraza
Ref.
Uvik kad sam s tobon
ja san ka i dite,
zaboravin odma
svoje kose side
i godine ove
ca bi bile teze
da me lipa mladost
uza te ne veze
Razumi me dobro,
potribna si meni
jer srce je moje
ostalo u tebi
A dok zivot bizi
ono zesce tuce
da bi mir svoj naslo
sve me tebi vuce
A ca drugo mogu
prijateji niman
puno njih je bivsih
a i ja cu s njima
Ostaju mi samo
uspomene davne
virujuc da koja
jos ce zivit za me
Zato stalno mislin
na pobigle dane
i od tebe iscen
da ih najdes za me
Za umirit sebe
vratit bi se tija
da bar zadnju uru
buden ca san bija
A-a-a-a
Gle, ide lepa kao noć maja
Zvezdanog neba i vedrih klima,
Sve najlepše od mraka i sjaja
U liku svom i oku ima,
Umekšanom svetlošću Raja,
Što od neba ga dan ne prima.
Tek senka jača s manje zraka –
I slabi slast neiskazanu
U talasu njenih uvojaka,
I blaga svetlost u vedrom danu,
Gde ćuti misao slatka svaka
Svu draž u čistoti razabranu.
S tog obraza i čela vedrog –
Što tiha je, a reč ne gubi –
Smešci zbore u boji nežnog,
Da njenu prošlost blagost rubi,
Da njen duh ne zna greha zemnog,
A srce njeno čisto ljubi.
Dok palme njišu grane i cijela varoš spi,
Behari dok mirišu ljubiš me ljubiš ti.
Behari dok mirišu ljubiš me ljubiš ti.
Al’ sad je mjesec maj, behara više nema,
Ruže su procvjetale, poljubaca više nema.
Ruže su procvjetale, poljubaca više nema.
Kad jesen opet dođe i vjetar kad zacvili,
Čekat ću te na raskršću gdje smo nekad sretni bili.
Čekat ću te na raskršću gdje smo nekad sretni bili.
A ti mi doći nećeš, tišina bit će ledna,
Samo što će vjetar šumit bila jednom ljubav vjerna.
Samo što će vjetar šumit bila jednom ljubav vjerna.
„ 7.februara/veljače 1878. umro je papa Pije IX, čiji je pontifikat trajao 31 godinu i 236 dana, najduže u istoriji katoličke crkve. Za vreme njegovog pontifikata crkvena (papska) država izgubila je najveći deo svojih teritorija, a papa se povukao u Vatikan (1870). Proglasio je 1854. dogmu o bezgrešnom začeću Bogorodice, a 1870. o infabilitetu (nepogrešivosti) pape.“
Tako su nas obavijestili hroničari.
Nama je Pio IX bio odavno poznat i nije nam nimalo drag. Ponekad ga pomenemo,onako uzgred.Najčešće basnovito.
Uostalom to ništa ne znači.Nama ni jedan papa nije ni najmanje drag.Razloga ima hejbet i mi ih malo po malo iznosimo.
Tako Bosanac radi.Nauk porimio od djedova hiže iz Mila,žena i akšamluka.Polako i bez srkleta, čovjek će stići negdje, prije nego da se žureći osafunja.Ili neće stići.Tada nije do njega.Kažu viša sila.
„Pio IX. lat. Pius PP. IX. (Senigallia, Marche, 13. svibnja 1792. – Rim, 7. veljače 1878.), rođen kao Giovanni Maria Mastai Ferretti, 255. nasljednik apostola Petra, papa od 16. lipnja 1846. do smrti 1878.”
Dva imena i dva prezimena.Po jedno muško i jedno žensko ime i prezime.Znači bio je napolica.Malo tamo,malo onamo.
Da ga samo malo protabirimo,
Nama nije nam interesantan do 1910. jer ne pričamo o Sodomi i Gomori. Te godine bježi iz Rima zbog skandala.Ne pominju kakvog.Ono što mi znamo je ružno i nije za javnost.
1914. godine se htio ugurat u skute pape Gurgura XVI, sa željom da se prikloni njegovoj plemićkoj gardi.
Dakle pape imaju dvije garde: plemičku i švicarsku.Plemićku za plemićko druženje.Švicarsku za švicarsko druženje.Oko pape nema pučanstva. Pučanstvu je nanijećena glad i bijeda, inkvizicija i lomača.
Švicarski nož ima mnogo oštica i djelova.Može se za svašta upotrebiti ,čak i za bušenje pijanog pluta na vinskim bocunima.
Švicarska garda je papama za osobne potrebe i sobna okruženja. Danas se takvi zovu tjelohranitelji ili stranjski: bodygard. Mi smo Vukovci i bukvalisti. Tjelohranitelj nama znači čovjek koji hrani tijelo.Nije jasno određeno čije.
Vatikan ima tisuću soba.Ali u njima se ne mogu desiti priče iz hiljadu jedne noći. Jer iz tih odaja su protjerane žene. Tamo su se uvijek dešavale neke mračne i pogane priče.Kako i ne bi?
Pape i katolička sveštena lica sami sebi odredili da budu hadumi i tetkice.Blentovije koje višestruko hule.
Ženidba je svetost i blagodat od neba data. Adam i Eva su prvi poznati bračni par. I ako ste dobro zapazili suprotnih su spolova.Ako u svetim knjigama nađete nešto drugačije,nije dobro za vas.
Ili ste skrenuli sa uma ,ili vam se pričinjava ili ste anamo onaj.Njemci kažu cvajtaš.mahalaši manje više slabo govore nacistički jezik, ali uvaj izraz su uhavizali i prihelvetili papama.
Čujemo ni pape ni cvećenici nisu imuni da takarli priče.Onda opet hule,jer su nebu zavjet dali da se neće takariti.Ni sa jednim polom,ni sa srednjim rodom.
Poslije probe, Maria Mastai je dobio nogu iz garde.Nije zadovoljio , odbijen je zbog epilepsije.Kažu, tada je bolovao od epilepsije.
Naši hećimi tvrde : jednom epilepsije,epilepsija zauvijek.Dakle budući papa koji je na svetoj šćemlijici proveo najviše od svih je epileptičar.
No čovjek je pedantan i uporan.Sa četrdeset godina 1818. Godine završio je teologiju ,a porodica mu naštelila zaređenje za svećenika 1919.
Tek zaređeni ,malo bajati neženja , bez iskustva, u poslu,normalno, je insistirao je da mu prva služba bude u sirotištu Tata Giovanni u Rimu. Ne znamo da li je to zbog imena ili zbog sklonosti prema djeci.Odmah je ostavljen je za rektora.Mnoga su djeca zakukala i vrištala u tom sirotišti. I prije Đovanija i poslije.
Kroz život Giovasnni Farrettija redala su se petorica papa ,tri Pia VI-VIII,jedan Lav XII i Grgur XVI.Leo ga postavlja za biskupa,Gegur za nadbiskupa i kardinala ,a lobi porodice Ferratti za papu. Šef lobista, dekan kardinalskog zbora daje „ nesvtrstani“ prijedlog da se za papu izabere najmlađi biskup.Vi ste već skontali ko je to.Tako je nastoličen Pie IX.
Kažu imao je liberalne stavove.Mi znamo koje.One nazadnjačke,jer ga inače konzervativni kardinali ne bi izabrali za papu.U misi pristupnici „godpodar grada i svijeta“ je svašta obećao i sve urnisao.
Prisvojio je svejtovnu vlast,ali je odbio biti na strani Italijana u borbi za samostalnost.Narod se pobunio ubio mu premijera vlade i on bježi iz Rima,prerušen ,u šta drugo nego u ženu.Narod proglašava Rimsku republiku,ali papa Pie IX zove Francuzi koji u krvi guše mlađanu italijansku republiku.Tako se Pie IX pokazao kao pravi patriota.Vatikana i inkvizicije ,dakako.Svoje pučanstvo je klao.
Poslije se razletio na sve strane.Padavica čini svoje.Stalno je padao.Interesantno i neuobičajeno za epileptičare,nije se povrijeđivao tamo gdje nije htio i uvijek je zalijegao je na stomak.
„Bulom “Ineffabilis” od 8. prosinca 1854. papa Pio IX. definirao je dogmu o Bezgrešnom začeću Blažene Djevice Marije što je u nekim crkvenim krugovima povuklo pitanje papine nepogrešivosti, iako se Papa prije toga savjetovao s biskupima iz cijelog svijeta.“
Vidjeste li ovu pamet.
“Ciglih” 1857. godina vaskoliki svijet zna sve o bezgrešnom začeću i cijelim svojim bićem vjeruje u nevinost blažene Marije , majke Isusove.
Onda se izrešetani maloumnik,epilepsijom dakako, javi, da on svoj muhur da.
Može mu se, on je „gospodar grada i svijeta“.
Jes kako ne.Mere bit da bidne da je gosdpodar bludnica i službenik antihrista,kako mu poruči Jovan Evađelista.
Slaveći desetogodišnjicu svog akmakluka ,odnosno dogme o bezgrešnom zaćeću izdaje ecikliku Quanta cura. Pie IX se bori protiv svega naprednog ,sa biberom po pilavu, „ čuveni „ dodatak Syllabus . Njime je Giovani Marija želio svijet vrati petnaest vijekova unatrag,u vrijeme Konstantina I i Nikejskog sabora. u vrijeme.
Osuđivao je racionalizam, liberalizam, naturalizam, panteizam, socijalizam, komunizam, masonstvo, slobodnu misao ,ljubav i milost.
„ Francuska je zabranila njegovo objavljivanje, a pristaše ujedinjenja Italije iskoristile su Syllabus protiv Pape, kojeg će Giuseppe Garibaldi nazvati „vampirom Italije“.“
U međuvremenu ozvaničio je rad pedantnog salezijanskog reda,čije je “osnovno poslanje (karizma) kršćanski odgoj adolescenata i mladih, naročito najsiromašnijih i napuštenih.”
„ Kažu da je pomagao don Bosku da utemelji Salezijansku družbu ,tim je dobio zasluženi nadimak – don Boskov papa.“ Vrlo dosljedno i pedantno.
Papa Pie IX nije završio posao.Trebao se obezbjediti da postane blaženi.
„Papa Pio IX. 8. prosinca 1869. otvara Prvi vatikanski sabor (20. ekumenski). Već na prvim sjednicama koncila, koji je otvoren u nazočnosti brojnih visokih gostiju među kojima je bilo i okrunjenih glava, na površinu je izbilo vidljivo neslaganje između pristaša i protivnika papine nepogrešivosti. Posebno su bili zapaženi govori đakovačkog biskupa Josipa Jurja Strossmayera, koji je smatrao da „nepogrešivost pripada cijelom tijelu Crkve“, a ne osobi pape. Unatoč svojim stajalištima biskup Strossmayer je prihvatio odluku koncila o papinoj nepogrešivosti, koja je izglasana 13. srpnja 1870. s 471 glasom za, 88 ih je bilo protiv, a 62 suzdržana. Nepogrešivost pape kad govori ex cathedra (ex cathedra – lat., sa stolice (katedre) sv. Petra) o pitanjima vjere, tj. kad u svojstvu pastira i voditelja svih kršćana, kao vrhovni svećenik (pontifex maximus) svojom apostolskom vlašću predstavlja neko učenje koje se odnosi na vjeru ili moral koji univerzalna Crkva mora čuvati.“
Obezbjedio je blaženstvo,ali i gnjev cijele Italije i Evrope i oni su 1870. godine sveli Vatikan u njegove današnje granice.Trg sv.Petra i tri četiri kvadrata više.Pio IX je slobođen rada na svjetovnom planu
Smatrajući se zatočenikom Pio IX. više nikada nije napustio Vatikan.
Godine 1985. papa Ivan Pavao II.,jedan od najvećih mrzitelja Bosne, donio je službenu izjavu o njegovom „herojskom životu“, a 3. rujna 2000. isti Papa ga je proglasio blaženim.“Herojski život“ Pia IX je na vlas istovjetan onom koji je bio“ zaljubljen „ u njega. Mislimo ista fela.Dakako papa je papa i mora iste afinitete i misli nositi.
Sada obavezno slijede dva pitanja:
1.Kakva je to basna bez hajvana?
2.Koje je naravoučenije?
U ovoj basni ima toliko hajvanluka,da joj nisu potrebnu hajvani.Osim toga pape nisu muški insani.Oni su hadumice.To znači ni ljudi,ni hajvani,čitajte Quanta Cura & The Syllabus of Errors ,pa ćete skontati.
Pouka,ona glavna je; ne vjeruj infatilnim papama ni sveštenim licima,ma koje fele i sekte bio. Oni jedan drugom leđa štite .
Ostale pouke vi prokužite.