Santa Maria della salute – Laza Kostić

Oprosti, majko sveta, oprosti,
što naših gora požalih bor,
na kom se, ustuk svakoj zlosti,
blaženoj tebi podiže dvor;
prezri, nebesnice, vrelo milosti,
što ti zemaljski sagreši stvor:
Kajan ti ljubim prečiste skute,
Santa Maria della Salute.

Zar nije lepse nosit’ lepotu,
svodova tvojih postati stub,
nego grejući svetsku lepotu
u pep'o spalit’ srce i lub;
tonut’ o brodu, trunut’ u plotu,
djavolu jelu a vragu dub?
Zar nije lepše vekovat’ u te,
Santa Maria della Salute?

Oprosti, majko, mnogo sam strad'o,
mnoge sam grehe pokaj'o ja;
sve što je srce snivalo mlado,
sve je to jave slomio ma’,
za čim sam čezn'o, čemu se nad'o,
sve je to davno pep'o i pra’,
na ugod živu pakosti žute,
Santa Maria della Salute.

Trovala me je podmuklo, gnjilo,
al’ ipak neću nikoga klet’;
štagod je muke na meni bilo,
da nikog za to ne krivi svet:
Jer, što je duši lomilo krilo,
te joj u jeku dusilo let,
sve je to s ove glave sa lude,
Santa Maria della Salute!

Tad moja vila preda me granu,
lepše je ovaj ne vide vid;
iz crnog mraka divna mi svanu,
k'o pesma slavlja u zorin svit,
svaku mi mahom zaleči ranu,
al’ težoj rani nastade brid:
Šta ću od milja, od muke ljute,
Santa Maria della Salute?

Ona me glednu. U dušu svesnu
nikad jos takav ne sinu gled;
tim bi, što iz tog pogleda kresnu,
svih vasiona stopila led,
sve mi to nudi za čim god čeznu’,
jade pa slade, čemer pa med,
svu svoju dušu, sve svoje žude,
-svu večnost za te, divni trenute!-
Santa Maria della Salute.

Zar meni jadnom sva ta divota?
Zar meni blago toliko sve?
Zar meni starom, na dnu života,
ta zlatna voćka sto sad tek zre?
Oh, slatka voćko, tantalskog roda,
što nisi meni sazrela pre?
Oprosti meni grešne zalute,
Santa Maria della Salute.

Dve u meni pobiše sile,
mozak i srce, pamet i slast.
Dugo su bojak strahovit bile,
k'o besni oluj i stari hrast:
Napokon sile sustaše mile,
vijugav mozak održa vlast,
razlog i zapon pameti hude,
Santa Maria della Salute.

Pamet me stegnu, ja srce stisnu’,
utekoh mudro od sreće, lud,
utekoh od nje – a ona svisnu.
Pomrča sunce, večita stud,
gasnuše zvezde, raj u plač briznu,
smak sveta nasta i strašni sud. –
O, svetski slome, o strašni sude,
Santa Maria della Salute!

U srcu slomljen, zbunjen u glavi,
spomen je njezim sveti mi hram.
Tad mi se ona od onud javi,
k'o da se Bog mi pojavi sam:
U duši bola led mi se kravi,
kroz nju sad vidim, od nje sve znam,
zašto se mudrački mozgovi mute,
Santa Maria della Salute.

Dodje mi u snu. Ne kad je zove
silnih mi želja navreli roj,
ona mi dodje kad njojzi gove,
tajne su sile sluškinje njoj.
Navek su sa njom pojave nove,
zemnih milina nebeski kroj.
Tako mi do nje prostire pute,
Santa Maria della Salute.

U nas je sve k'o u muža i žene,
samo što nije briga i rad,
sve su miline, al’ nezezene,
strast nam se blaži u rajski hlad;
starija ona sad je od mene,
tamo ću biti dosta joj mlad,
gde svih vremena razlike ćute,
Santa Maria della Salute.

A naša deca pesme su moje,
tih sastanaka večiti trag;
to se ne piše, to se ne poje,
samo što dušom probije zrak.
To razumemo samo nas dvoje,
to je i raju prinovak drag,
to tek u zanosu proroci slute,
Santa Maria della Salute.

A kad mi dodje da prsne glava
o mog života hridovit kraj,
najlepsi san mi postaće java,
moj ropac njeno: “Evo me, naj!”
Iz ništavila u slavu slava,
iz beznjenice u raj, u raj!
U raj, u raj, u njezin zagrljaj!
Sve će se želje tu da probude,
dusine žice sve da progude,
zadivićemo svetske kolute,
zvezdama ćemo pomerit’ pute,
suncima zasut’ seljanske stude,
da u sve kute zore zarude,
da od miline dusi polude,
Santa Maria della Salute.

Bleki – Djeca il’ mahalaši neki

 

Tamo neka djeca nestašna

svoje mahalske igre grade

djevojčice nježnim mame

one ne žele iole da slute

šta ti mahalaši žele da rade.

 

Joj tamo neki mahalaši djevojčice zezaju

mamo brižne što svoje djevojčicu traži

mamice u očaj nije ih ni briga što bacaju

đardini znaju da u mahali ih teško naći

osjećaju šta će djevojčice male snaći.

 

Nehaju nikako ni briga mahalaše

možda su i nježni i fini i mili

ali mladost ih tjera da ono rade

možda još i preko nekolikjo puta

mladost ne zna da ljubav je skupa.

 

Nehaju više ni djevojčice mile

što im to neki mahalaši rade

to nešto i preko nelokiko puta

i nije ih briga što ih majke traže

samo se mole da ih što kasnije nađu.

 

I niko nikad znati neće

koliko lipo nam je prelipo bilo

u đardinu Tišina i sni

more momo ubava

traži dom u srcu mom

Sumer time

 

“Neprimjetno”  prišunjalo nam se ljeto.

A ljeto k'o ljeto. I ‘vako i ‘nako?

 

 

Sumer time je skladao Geoge Geršvin uz pomoć Ire Geršvin i Du Bose Hejvorda.

Mnogi su se okušali na ovoj pjesmi, mnogi su pali na njoj.

Tri najbolje date interpretacije su dale Besi Smit, Bili Holidej i Dženis Džoplin.

 

Kao i obično slijedimo muziku.  

Ali  , danas ćemo vas pokušati da vas zabavimo našim dvostrukim   prevodom ove pjesme:

Oba se teksta pripisuju obradi Janis Joplin.A današnji dan smo posvetili pjevačicama čije izvedbe skrase i raduju   muzičke sehare mnogih ljubitelja vrhunske muzike , kroz generacije koje prolaze i dolaze.

I  Pou. I Cvjetajevoj. I  Jesenjeninu. I Preveru. I Maku . I Indexima . I modroj rijeci…

isvim onim djevojčicama koje smo voljeli svih ovih divnih ljetnih stađuna.

 

 

I varijnata

Summertime, time, time,

Child, the living's easy.
Fish are jumping out
And the cotton, Lord,
Cotton's high, Lord, so high.

Your daddy's rich
And your ma is so good-looking, baby.
She's looking good now,
Hush, baby, baby, baby, baby, baby,
No, no, no, no, don't you cry.
Don't you cry!

One of these mornings
You're gonna rise, rise up singing,
You're gonna spread your wings,
Child, and take, take to the sky,
Lord, the sky.

But until that morning
Honey, n-n-nothing's going to harm you now,
No, no, no, no, no, no, no, no, no, no, no, no, no, no, no, no
No, no, no, no, no, no, no, no, no, no, no, no, no, no, no, no
No, no, no, no, no, no, no, no, no,
Don't you cry,
Cry.

Prvi prevod

Lejtni vakat

 

Ljetni je vakat

Djete živi laganice

Ribe skaču i pamuk je zreo

A i pamuk je zreo Gospode

Pamuk je je zreo Gospode i tako visok

 

Tvoj otac je bogat

I ma  ti dobro izgleda

Izgleda mrak sada

Tiho djete djete djete djete djete

Ne ne ne ne plači

Ne plači

 

Jednog od ovih jutara

Ti  rasteš ti se uzdišeš i pjevaš

Šireći krila

Djete uzećeš, zgrabićeš nebo

Gospode,nebo

 

Ali do tog jutra

Dušo ništa te neće povrijediti

Ne ne ne ne ne ne ne ne ne ne ne ne ne ne ne ne

Ne ne ne ne ne  ne ne ne ne ne ne ne ne ne ne ne

Ne ne ne ne ne ne ne ne ne

Nemoj plakati

plači

 

 

 

II verzija

 

Summertime,

And the livin’ is easy

Fish are jumpin’

And the cotton is high

 

Oh, Your daddy's rich

And your mamma's good lookin’

So hush little baby

Don't you cry

 

One of these mornings

You're going to rise up singing

Then you'll spread your wings

And you'll take to the sky

 

But until that morning

There's a'nothing can harm you

With your daddy and mammy standing by

Summertime,

 

And the livin’ is easy

Fish are jumpin’

And the cotton is high

Your daddy's rich

And your mamma's good lookin’

So hush little baby

Don't you cry

 

Ljetni stađun

 

Ljetni je stađun

Djete živjeti je lipo

Ribe skaču i

pamuk je visok .

 

Tvoj otac je bogat

mam ti kulč izgleda

Zato umukni djetešce,

i ne plači.

 

Jednog jutra ti ćeš se narasti

i zapjevati

Šireći s krila

zgrabićeš nebo

 

Ali do tog jutra

ništa te neće povrijediti

Dok tata i mama bdiju

tog ljetnog stađuna.

And the livin’ is easy

 

Živjeti je lipo

ribe iskaču

pamuk je zro

otac ti je bogat

mama je kul

i zato stišaj se malo dijete

i nemoj plakati.

 

I mamo i “normalan”  prevod. No , on je za “normalnu”  publiku i  prikačen uz izvedbu JJ.

 

     images (10)

images (6)       

 

 

 

 

“Summertime”

Summertime, time, time,

Child, the living's easy.

Fish are jumping out

And the cotton, Lord,

Cotton's high, Lord, so high.

Your daddy's rich

And your ma is so good-looking, baby.

She's looking good now,

Hush, baby, baby, baby, baby, baby,

No, no, no, no, don't you cry.

Don't you cry!

One of these mornings

You're gonna rise, rise up singing,

You're gonna spread your wings,

Child, and take, take to the sky,

Lord, the sky.

But until that morning

Honey, n-n-nothing's going to harm you now,

No, no, no, no, no, no, no, no, no, no, no, no, no, no, no, no

No, no, no, no, no, no, no, no, no, no, no, no, no, no, no, no

No, no, no, no, no, no, no, no, no,

Don't you cry,

Cry

Lejtni vakat

Ljetni je vakat,stađun

Djete živi laganice

Ribe skaču i pamuk je zreo

A i pamuk je zreo Gospode

Pamuk je je zreo Gospode tako visok

Tvoj otac je bogat

I ma (m) ti dobro izgleda

Izgleda dobro sada

Tiho djete djete djete djete djete

Ne ne ne ne plači

Ne plači

Jednog od ovih jutara

Ti rasteš ti se uzdišeš i pjevaš

Šireći krila

Djete uzećeš, zgrabićeš nebo

Gospode,nebo

Ali do tog jutra

Dušo ništa te neće povrijediti

Ne ne ne ne ne ne ne ne ne ne ne ne ne ne ne ne

Ne ne ne ne ne ne ne ne ne ne ne ne ne ne ne ne

Ne ne ne ne ne ne ne ne ne

Nemoj plakati

plači

Sjećanja i ljubav nikad ne umiru II dio / Iz Arhiva

Frka Frkica i Hiljadu pahulja bijelih / II Dio

 

Ni harmonike nema, samo gitara u ušima, i muzika neka mi šapuće znane riječi :

 -Bacila je sve niz rijeku i pošla u drugi svijet, nek čuti bol u srcu mom. No , glasnija je guši i pobija.

 Nježno najnježnije usne dodirujem, cjelov joj, za života željenog darujem.

Darujem..

 Darujem…

 Kao da me neka strujica tresnu, usne žive cjelov upiše.To se njena duša tek tada od tijela rastala. Čekala na dodir mojih usana što život znače.

 Penđer se iznenada rastvori. Hladan vazduh pohrli u sobu. Odar uzdrhta. Niotkuda , grlica bijela sa rubin ogrlicom , na prozoru se stvori, pogledava ka nebu. Kiša je prestala i sve je svijetlo.

 Dugo , pogledom grlicu pratim i ona mene; dvoumi se. U duši mojoj , neizmjerna punoća i mir, u njima hiljadu pahulja bijelih večeras pada. Molim grlicu da još malo ostane, priče naše završio nisam; ni pismo pročitao, bar jednu pjesmu da joj pročitam. Želim da mi svjedoči tome.

 Ona kao da klimnu glavom, neku grančicu nađe i na pismo je spusti. Malo se odmakne od njega pa zastaje.

 Otvaram pismo i gledam. Rukopis sitan, blag, pravilan i okrugao, skoro pa ženski. Vidim skorilo se tisuće požutjelih suza.

 Grlica mi na lijevo rame doleprša.

 Čitamo.

 Dobri moj,

 Ne mogu ni oproštaj početi sa mili moj. Bilo mi suđeno da te volim i da bježim od tebe.

Davno nekada , dok sam “dijete”  bila,nekako si se polako uvlačio u moje snove, zbog nježnosti i tuge koji si krio. Uvijek je među nama titralo, ono neko , veliko nešto.

 Onu večer kad pričao si o anterijama i nevinosti vidjela sam bajku o kojoj ne želiš pričati. Ljepota neka, koja ti bol, mnogo boli nanosi. Sve riječi si nekoj stvarnoj djevojčici poklanjao i molio se za nju. Ali sebičan nisi bio, dio bajke si nama i ostalim ženama svijeta poklanjao. Ja sam to osjetila i u srce svoj dio zakopala. I zavoljela te , čisto i iskreno; kako to djetinje srce može činiti.

 Znam; tu istu veče sam te i zauvijek izgubila. Neko druga djevojčica je u tvoje srce ušla, ne i u dušu , to sam znala.

 Iz srca se lako gubi, iz duše nikad. Tako si me učio. Čitala sam i krala neke tvoje pjesme i misli, kad si drugim ”poslovima” zauzet bio.

 Te tvoje crne oči. Kako su iskrile .o koliko sam ih voljela.

 Želio si sanjati svoju bajku i ja sam tvoju želju poštovala.

 U tvoj život , poslije đardina skršenih srdaca, više nisam dolazila. jedno vrijeme nisam smjela, a poslije…

 Recimo bilo je kasno. Tada ti je ona prekrasna plavet ušla malo dublje od srca.

 Znam da si me volio najviše što si mogao, odmah iza svoga djeteta i plaveti.

 Meni to dovoljno nije moglo biti. Patila sam onoliko koliko bih patila , da sam koji slučajem sa tobom ostala. Možda i malo manje jer sam troje djece rodila. Moje radosti i ljubavi. Život je često bio podnošljiv.

 ”Srećom” nisam tugovala kao ti, koju godinu gore dolje, ali žešče. A onda je usud dodao bol do neba, zvijezda i maglica. Dijete nalik tebi, Princa Malog majčinog, su na moje oči nestali.

 Dogodilo se , to što se dogodilo.

 Za neke sam stvari kriva, za većinu nisam. Život i neki pogrešni odabiri su krivi.

 Ne tuguj Prinče ljubavi i dobrote; ovo nije došlo iznenada. Tako je moralo da bude.

 Samo mi žao koliko je u meni ljubavi bilo , a koliko malo su ljudi milodarja mojih uzeli.

 I tebi sam se darovala i od tebe krala. Dosta si toga uzeo, kad si htio sve , nisam mogle. A i suđeno nam nije bilo. Znam svileni srebreni šal, svjedoka one noći , još uvijek čuvaš. Ipak toliko toga je prelijepog i dosanjanog bilo. Dovoljno da kasniji život podnošljiviji bude.

 Od trešanja onih, me zvijer ščepala i polako mi utrobu trgala. Prije godinu su mi je svu izvadili. Borila sam se koliko sam mogla, ali više nisam mogla izdžati. Rekli mi neću dugo i da će me sve više boljeti.

 Bolove sam za živote sve pregrmila, nisam ih se bojala. Ne može me boljeti koliko ja mogu izdržati i podnijeti.

 Nisam htjela da me bolest izjede i nagrdi. I da na teret kćerki ili tebi budem.

 Htjela sam da se sjećaš one Frke, one malene tvoje djevojčice kako pleše i lebdi nad obroncima i baštama srećnih dana. Kako za svojim snovima, po poljima ljubičica leprša ka oblacima i iznad njih.

 Mili moj

 uvijek sam te voljela

 Ti

 oprosti mi.

 Znam da ću te boljeti više od ijedne druge.

 

Hvala ti za ono što si mi dao i za ono što sam ti krala.

 Zauvijek tvoja mala Frka

 P.S. Ponekad mi na grob dođi , kćer mi povedi. Čitaj o nama, nebeskim plesačicama i jahačima, ljubavi, muzici i tvome i mome Gradi čednosti. Novi je vakat ,dijete skoro ništa ne zna, a treba unučadima mojim o svojoj majci pričati.

 Ponekad je nazovi, provjeri da li je dobro. Jaka je kao ja i mnogo srećnija. Valjda joj usud vraća ono što je meni oteo.

 Ako želiš i bajku tvoju, onu skrivenu, mi pročitaj . Neće me više boljeti.”

 Tu se jasno pismo završavalo, pa i ono usnilo.

 Noć je bila trptaj sna i ljubavi.

 Dijete je samo to od života htjelo.

 Ljubav i ništa više.

 Sabah se stidljivo i tužno, nekako inatno, skoro veselo promalja i prepušta mjesto ezanu.

 Ezan hiljadu i jedne džamije klizi i slijeva se od čaršije i mahala ka Bjelavama.

 Sve slavi usnulu ljepotu. Ezan tiho jeca i bruji. To vjetrove ljubavi, milosti i oprosta sa neba mojoj malenoj Grlici šalje.

 

Dunjaluk osjeća da se nešto veliko događa.

 Kad je ezan stao duboku ; bolnu tišinu i prazninu je dao. Razmaknu se put do zvijezda i maglica. Sve se oboji safirom, rubin sunce zaiskri, suze na oči navlači.

 Poljubi me Grlica bijela. Shvatam to se Frkina duša oprašta sa mnom.

 Spremna je.

 Tiho odleti. Odleprša do neba, među zvijezde i maglice, svoje druge. Znam , tamo ćekaće me . Ako oprost dobijem. To će biti vrlo teško. Varalo je srce moje.Mnogo.

 Odleti i dio moje duše sa njom.

 Neko mi šapće , ne tuguj Prinče Mali. Veseli se, evo živa sam i čekam te .

 Uskoro eto i tebe meni. Ne brini, zaslužio si.

 I nek ti druga grlica otpjeva, onu istu pjesmu. I to si zaslužio.

Muzika utihnu.

 Bol kao santa leda zaleže u dušu , koju ona u tisuće kockica ledenih u srce prenese.

 Dvije kockice leda u očima. Jedna plava , iz oka na strani srca nikako da padne. I nikad neće.

 Druga crvena kockica iz onog nevjernog oka, koje nije na strani srca je kanula. Kako je to zaboljelo. Ali se odmah tu, ispod oka i zaustavila. I sada i peče i boli. Naročito kada se tango ili zvuk neba javi.

 A u međuvremenu? Tajac. Tišina.

 Tišina i tajac.

 Samo pitanja.

 Kako, šta i zašto?

 Odgovori ?

 To će poslije doći, kontam.

 Ili neće. Bolje da sniju.

 (Frku, moju Malenu ljepotu i Frkicu uvijek u duši prtim i bolim. I moje oči nisu lažne. Svjetlucave su i nježne. samo vole da lutaju, jer su oči estete. Toliko ljepote na dunjaluku ima , na svakom koraku. A insan ko hajvan u polju ljubičica, ne mere a da ne utone u nju , dok je svu ne upije…

 A lutanja krše srca. Sada to znam. Al’ džabe…)

Na sahrani bili kćerka i ja.Tako željela.Sin nije mogao doći , posla imao.Frka mu je oprostila.Majka je to,predobra.

Lijep dan bio.

Davno prije jednu sam  pjesmu  sročio. Njoj i svima ženama što bol i jecaj u srcu nose.

Malo je nevesla, šta se tu može. Znam Frku, sigurno bi je u damar strefila i malo nasmijala. Takva je bila djevojčica mila .Boli je , a ona se smije. Janje malo iz mog sna  na tren odlutalo.

Za sve mile djevojčice što mrenjem ljubavi kroče:

Vrišteća kraljica boli

 

Znate li onu plahu srnu

Frku proljećnu

Pa još Frku frkicu

Nesrećnu.

Lirik, pjesnikinja

Reći ćete – kanda

Frka nikad luđakinja

Donekle – valjda..

Ali – vapaja ljubavi

Krika ljubavi

Željna

I posne korice hljeba

I gladna ljubav  traži

Hoće da se da.

Njen očaj krik

Plaši

Muškarce

– biti kukavice

Bola krik

Plaši

ženskinje– zle vučice

Muškarce na kuje sviklih

Ne na Srne u ljubavi niklih.

Žene na grubosti obučene

Na prinčeve male naučene.

Ne  na ljubav frkičavu

Neštedimice što se daje

Ljubav majke preplašene

Bol-žene ostavljene.

Bol djeteta dobrote

Anterija od safira

Nježne mile krasote

Let malog  leptira.

Bol srne ljubavnice

Što u jadu vremena

Što u jadu jada

Što u jadu sjemena

Grlica let sanjaju

Ne želi potkovice.

Bol košute majke

Troje djecu što ljubi

Dvoje spašava od hajke

Sina od istih neljudi gubi

Put rubina želi da kroči

Srna Ljubavnica

Srna prijateljica

Srna poetesa

Srna umorna

A se zaspila.

Uvijek samo nježne žene

Bijelini anterije da iskoči.

U ljubavi uzlet vidi

A bila je samo – lane

Što hoće da se svidi

U proljeća snene – dane.

Golubica u sve dane ružne

Kraljica vrišteće boli

U sve njene snove  tužne

Nikada nikoga ne moli.

Starog a novog zadnji dan

Dragana milog spoznala

Ostvari se djevojčaki san

Al’ se njemu nije dala.

Dugo se molilo i snilo

Za hiljadu pahulja bijelih dan

Nekako se dockan zbilo

Iako bio je dugin dan.

 

/ In momoriam  jednoj anteriji i jednoj nevinosti…/

Arsen Dedić – Zbogom / Song – Lyris

 

Sve smo jedno drugom rekli što se moglo reći

Svud oko nas razasute potrošene riječi

Samo jedna prešućena ugasnuti neće

Ona kao prvi puta ponovo zapeče

 

Zbogom, zbogom

Ti ćeš vlakom, ja ću brodom, zbogom

Zbogom, zbogom

 

Sve smo jedno drugom rekli, već se jasno vidi

Kako ljubav troši riječi kao more hridi

Samo jedna prešućena koja nam ne laže

Kad sve druge nisu ništa tad se ona kaže

 

Zbogom, zbogom

Ti ćeš vlakom, ja ću brodom, zbogom

Zbogom, zbogom

 

Proljeće odlazi , što te nema

 

Ah, to proljeće

 

Ljeto

 

Plavetni san

 

Boje sa mirisom nevinosti

 

 

Proljeće zaljubljenih odlazi

svileno ljeto se smješi

vrijeme je lijepo

mirisi lipnja lepršaju

ptice cvrkuću

nebo je nestašno nježno

ti si prelijepa

krajolik je savršen

ja sanjam plavetni san

 

a opet…

 

tanana tuga lahorom bdi

bojama nedostaje eho

ja došla

u suzi zasjala

meštrice od staklenih dragulja

 

eh

što te nema

u nedostajanju grijeha ni

Spis protiv Dalide Burzić

Ured disciplinskog tužioca otvorio spis protiv sutkinje Dalide Burzić!

Aha, kako ne.

Čista lakrdija. Vrijeme će reći svoje.

 

Tako to VSTV radi.

Kao podiže slučaj da bi opro svoje člkanove i saradnike.

Papir ,  ni sapun , pa čak ni autopraonica nikad ne mogu oprati lica bez časti.

Bahati silnici i licemjerna bijeda bez časti  su zauvijek žigosana poganlukom i sjaje crnilom .

I na ovom i na onom dunjaluku.

 

I protiv dobro  potkovane rage Milana Tegletije , koji je pošteno , po vlastitim riječima ,

imao oko tri stotine  susreta potkivanja, je pokrenut proces i završio blamom za VSTV.

Jednodušnom podrškom potkivanju. Valjda se i svi članovi VSTV  dobro razumiju u potkivanje,

 

Ne brinite za Dalidu.

Voli francuske ležajeve i njihovu udobnost.

Iza nje i preko nje je nekažnjeno prošlo  pola SDA i familije  Bakira Izetija .

Ima Dalida dobru zaleđinu  i poleđinu ,  udoban ležaj, pardon položaj

i zaštitu udružene tronacionalističke bagre i fukare.

 

Da se uroti sva bh demokratija , nažalost tankovita i skoro nepostojeća , ne mogu joj pera odbiti

i mogu ograisati.

Lijepi strah.

 

Oprosti nam  Bože Milostivi ,

ali mormao primjetiti koliko li je kukavičluka ,

šutnje  i straha  u Bosni zemlji Tvoje milosti.

 

 

 

 

 

 

.

Nibiru se već sudario sa Zemljom

 

 

 

 

 

 

Pazi sad!

 

Gledate ekskluzivne snimke sudara Zemlje i zlogukog planeta X , odnosno Nibiru.

Radi lakšeg raspoznavanje, zemlja je mnogo manja od misteriozne planete.

Ova snimka  snimljena na ISS , se već jako dugo skriva od javnosti, da se ne bi uznemirili duhovi stanovništva.

 

Kada se dogodio ovaj sudar i zašto nije bio vidljiv?

Desio se za vrijeme jednog od  poslijednjeg pomračenja Mjeseca i Sunca, kada se ni prst pred nosom nije mogao vidjeti.

Inače ,pomračenje Mjeseca je  spektakularna astronomska pojava koja se često tumači kao loš znak , koji najavljuje nečiju  propast . Ovaj put je nastradao tajantveni Planet X

Njegov uticaj ćemo osjećati i mjesecima kasnije

Naučnici tvrde da je globalno zatopoljavanje  na Zemlji posljedica ovog trenja,

kao i ispiranje , oliti isparenje mozga pučanstva.

 

Ipak vjerodostojnosti radi ,za potrebe istine i astronomske zajednice, kao i maloumnih zlohudih

proroka , moramoo skrenuti pažnju  da je napravljena  simulacija / model sudara Zemlje i

nepostojeće planete Nibiru.

 

Da bi se sudar dogodio i poprimio dekumentarne karakteristike ,

upotrebljeni su svi relevantni podaci koje nauka posjeduje o Zemlji i Nibiru.

Zemlja kao zemlja , tvrda kao stijena i željezo.Nibiru mek i krhak kao paučina i magla.

U svim ponovljenim simulacijama datog eksperimenta , uvjek se dešava isto.

Zemlja je prolazila kroz Nibiru kao kroz hrpu  prašine oblikovane u sferu planeta.

 

Znači sudar neće izazvati nikakvz štetu po Zemlju.

Malo će se protresti , upiti energiju Nibiru i nastaviti svoju plovidbu Suncevim sistemom,

do okončanja / Sudnjeg dana Univerzuma.

 

Ali,  još je veća , naučno dokazana izvjesnost  ,  da će se Nibiru prije urušiti u mozgove maloumnika,

koji od 2012.  , i još ranije od 1914.godine  ,više puta godišnje  zagovaraju apokalipsu,

nego što  će se sresti sa Zemjom.