Bosna zemlja Božija milosti – Pred ponoćna Galerija

 

 

 

pcelinji-raj ljetzni-zapis-i

Pčelinji raj                                                                                    Ljetni zapis I

 

vodopad-boja-ii   oblaci-u-tirkiznom-krajoliku

Vodopad boja II                                                                      Oblaci u tirkiznom krajoliku

 

topli-vjetar-s-juga  zavodljiva-iluzija

Topli vjetar s juga                                                                    Zavodljiva iluzija

 

neobican-san   jesenji-vodopad

Neobičan san                                                                       Jesenji vodopad

 

pretezno-narandasto-cvijece  rajski-san-mladenaca-ii

Pretežno naranđasto cvijeće                                                   Rajski san mladenaca

 

proljetni-mozaik-triptih   ljubavno-lelujanje

Proljetni mozaiuk I ( Triptih)                                             Ljubavno lelujanje

 

tisucu-velova-jedne-zene  raznjezeno-srce

Tisuću velova jedne žene                                              Raznkježeno srce

 

 

 

 

 

Vesna Parun – Tjelo i Proljeće

 

Prolistaj, moja jabuko, došlo je sunce na vrata.

Potajno raste potok i vjetar šumi iz daljine.

Toplo cvrkuće podne, dani su krcati zlata,

razmakni bolne zavjese da gledam u modrine.

 

Oživi šaptom ploda, tiha družice moja,

promijenit ću se s tobom za tvoje oči, zdenče!

Da mi je kamen uzglavlje, a srce pehar boja,

mekan ležaj cvijeća, gdje zvona ludo brenče.

 

Daj mi od tvoje vječne pjesme, svijete, stvori me šumom.

Daj da mi duša prolista, u snu da zazeleni.

Promijenit ću se s prvim koji noćas prođe ovim drumom.

Proljeće ide, slušaj: o majko, grudi mi razodjeni.

Oliver Dragojevic – Zašto / Song – Lyrics

 

 

 

 

 

Zasto sve sto je lijepo ima kraj

zasto je samo sunca vjecan sjaj

zasto sam odavno sam

ruke niko da mi da

zasto nemam sve sto zelim ja

 

Nekom sigurno srecna zvijezda sja

nekom, taj neko nikad nisam ja

rodjen sam i zivim sam

moj je zivot samo san

a tako puno, puno zelim da dam

zasto, o zasto

Sanjam da ginem

 

Danima sanjam tu 1915. godinu

a sanjam da ginem

danima sanjam da ginem

posttraumatski stres kažu hećimi

tek sam izašao iz bolnice

četeres dana tri četiri put urokan

sitnica

 

borac za slobodu se ulijeni

počne da sanja

sanjam da ginem a ne znam kako

tišina i sni

nebo su plavetni do blijedila

 

Vidim tebe poput

svejtlosti lebdiš

u polju djevičanskih ljubičica

smješiš mi se

polako tvoj lik blijedi

sve više nestaje plaveti

bijela svjetlost prekriva krajolik

 

mene boli odlazak tvoj

poletim za tobom

granata u tu ljepotu grune

poslijednje misli

odakle granata

ko je ona svjetlost

 

sebe ne vidim

ali osjećam da sam tu

prelijepi plavetni konj

dolazi do mene

oči su mu tužne

blistave nalik mojim

 

znam da sam sjeo na njegova leđa

mekana su i sedefasta

jurimo putem koji si ti odlepršala

u nama nada i želja

da te stignemo

 

konj i ja

Ja konj

vidimo svjetlost

prelijepu svjetlost

koja mi se smješi

tu se san završava

uopšte se ne sjećam

da li sam se probudio

 

A bilo nam je lijepo

 

 

 

 

 

Znate li kako je to kad vam ljubav umire na rukama? Ne , ne , sigurno neznate.Malo vi znate.

Malo ih je koji to znaju

.Znate li vi kako vas sve boli,a vi se igrate radosti.

Ne, malo vi znate.

I bolje vam je.Srećni ste.

 

Vi vidite da se život,ljepota polako topi.

U vama , svake sekunde neki katil u srce kamu zabada. Rana boli, toliko da se morate štipati,

sa rukama u džepovima i sa osmijehom na licu sjati.

Još morate pjesme ljubavne da pišete.I da joj čitate.Jer u njima je čitav njen život.

 

A bilo nam je lijepo.I tu veče , kao i svaku drugu.

Mjesečina je razlila srebro . Grad čednosti je slavio nevinost. Nebo se otvaralo da primi svog anđela.

 

Znate li kako je to kad joj pjevate,a bilo nam je lijepo,voljeću te do kraja života,jer ona tako hoće.

A život  joj migolji.

Ne , ne znate.Malo je sretnika koji to znaju.I znaju da voljeće se i poslije života.

 

Znate li kako je voditi ljubav sa jedinom ljubavlju,a znate da je to možda i poslijednji put.

Ne ne znate.

Nemojte ni pokušati.Boli, očajnički boli.Sve u vama plače,a vi ste delfin što uranja u plavet dubine ,

dok njena neugasiva ljubav izvlači iz vas vulkan koji hoće da vrišti od bola i raznese vam tijelo u

paramparčad.

 

Znate li kako je biti bespomoćan dok nju boli, a neće da jaukne,glas da pusti , jer ona je

ponosna grlica .

Ne , ne znate.Nemojte ni pokušati zamisliti.Osim onih koji znanje u srcu nose.Njima biva lakše.

 

Jedino vam preostaje da je zagrlite,nježno ko bebicu,i još nježnijejer sve je boli.I dodir,i život,

i ljubavi milovanjei snovi kojih više neće biti.

 

Znate li kako izgleda kad bol umine i ljubav jedina usnije.

Ne ne znate.Baš ste sretnici.

Jer niste se molili,četrdeset dana i noći,pored raspuštenih kosa plavih,sa rukom u ruci,

usnama na kosi,dušom u grlu . srcem na čerečenju , dok ona odmara do slijedeće boli,

što joj utobu čupa.

Ne, nikako se niste molili jer bi vam se život slomio,što molite Nebo da je uzme što prije,

samo da je manje boli.

 

Da li znate kako je to kad oboje shvatite da zadnji dan je došao.Uh, ne mogu vas u tu radost petljati.

Žao mi vas.

Bolero svira,njene prelijepe oči se u i snu smješe. Ljubav uvijek pobjeđuje.

 

Smrt strpljivo ,u uglu čeka.Ja je zamolim da malo prošeta u snježnu noć i osvježi se.  Niko neće

pobjeći.Obećavam.

Smrt se postidjela i izašla.

 

I onda se muzika još jednom okrenula.Tokata i fuga u D molu i Bolero su se izmješali i malo stišali.

Malena je je zaspala,Dvadeset četiri sata je spavala. Toliko je bila umorna;više se nije probudila.

 

Želio sam da je to san ozdravljenja.I čitao joj pjesme naše.I čitao i čitao,muzika je sama lelujala.

Ponekad bi se čulo i Alelujah.Nismo to mi izgovarali.

Ljubio joj ruke.Cjelovima kvasio usne ,želeći joj dati godina svojih.

 

Milovao kosu koja je sve manje iskrila.Glavu polagao na grudi koje su sve tiše sanjale.

Govorio da je volim.Da je ona moja malena , koju sam iznjedrio da mi ljubav bude.

Luce je postajala prozračnije.Skoro da to nisam mogao podnijeti.

 

Sklupčao sam se na pod držeći je za ruku.Ne znam kako,nisam smio podići pogled, da ne izgubim

milovanje.

 

Njena ruka na mojoj kosi,njena ruka na mome licu,njena ruka na mojim usnama, njena ruka u mome

srcu, njena ruka u mojoj duši.

 

Ne znate kako je to.Šteta.Uzdrhtao sam od miline,ukočio se,obradovao se, mislio da me vodi sa

sobom.

 

Mali Princ je u  meni  pogasio sva svjetla, otvorio prozor , okrenuo se ka malenoj.Ona je još bila tu.

Postajala je svetlost,kojoj on prilazi i ljubi je. Ja ih gledam, a suze koje ne žaluju, već  ljubav slave,

na usne joj spušta.

 

Ona zatrepće očima,u zakutcima njihovim Dobrii on se od nekud pojavio,sluti riječ:

Ljubavi moja.

Nije ih uspjela otvoriti.

 

Samo mi je ruku blago stisnula.Znala je da smo tu.sva trojica.U troje se sve lakše podnosi, i dobro i

loše.

 

Ni uzdah nije pustila.Tek jedna grlica plava nam slijeće na lijevo rame.jednom po jednom

Kljunom nam dotiče usne,vesela je ,razigrana ,ali mi znamo da mora ići. I puštamo je. Odlerpršala je.

 

Dobri ju je čeznutljivo gledao,Mali princ je mahao,ja sam ko godina plakao,ako znate kako je to.

Mislim da ne znate.Niste bili prisutni,dok se ona spajala sa tisućama pahulja bijelihi leprešala ka

nebeskim dverima i iščezla.

 

Ne znamo šta nam je.Nema sunca,a nama oči vlaže.Meni se u blistavu Modru rijeku pretvorili.

A zahvalan sam,molbe su uslišene.Umrla je mirno u snu,pred samu ponoć; tačno u vrijeme kadasmo

prvi put ljubav vodili i ovaj poslijednji.

 

A bilo nam je lijepo.I tu veče , kao i svaku drugu.

Mjesečina je razlila srebro . Grad čednosti je slavio nevinost. Nebo se otvaralo da primi svog anđela.

 

Smrt je kasnila jedan dan.To je bio njen poklon mojoj malenoj.

Rastali smo se u blagoslovljenoj noći.

 

Aleluja.

 

 

Dušan Kostić – Sačuvaj tajnu ljubavi moja / Song – Lyrics

Gaj  Razdvajanje  Molitva

 

Pozutelo lisce ljubavi nase
ta jesen rana odnese srecu
u srcima nasim nek ostanu tajne
cuvaj svoju, ja svoju ponecu

Ref. 2x
Sacuvaj tajnu, ljubavi moja
nikom ne reci u teskom trenu
zasto je covek bez reci poso
ostavio uplakanu zenu

Ako te sutra upita neko
sto nisam s tobom, sta je sa nama
precuti, mila, istinu pravu
ne reci nikom zasto si sama

Ref. 2x

Mozda me nekad oluja bola
donese opet na vrata tvoja
umoran tada pred tobom cu stati
na tvom pragu zauvek ostati

Bleki – Zimska idila

 

Veje snijeg

furuna je nasmijana i sita

zubato sunce je ušlo

treba mu topline

zimska idila

 

tako se čini

mladica se pokrila

ispod ćebeta plače

 

soldati joj otrgnuše muža

sa oltara

 

ono Da je rekao

poljubac nije dobila

žurba u kamenolom smrti

tamo se sloboda kleše

 

smrću

 

kamena kugla srca

udara i šapuće

isjeci vjenčanicu

treba saprati krvave velove

sa lica vjernosti

 

nevjerniku koji te sa smrću vara

kada na počinak hodiš

naberi žutog cvijeća

pozovi čergu

nek te pjesmom vode putevima

kojima se nestaje

 

Veronika Tušnova – Ptica

 

 

Boj prođe. Ko gust zastor, namah
Za dušmanima magle plove,
Ko čista platna, obalama
Rasprostrlo je svud snjegove.

I čuješ: ptica pticu kliče,
U studi jutra nemir prene,
I bezdoman je taj glas ptice
Usred pustinje pougljene.

O plavetnilo rječnog leda
On, žalostan i tanak, bije,
Kao materin zov put čeda
Izgubljenoga zanavijek.

Kruži kroz prostor okovani
S nezamislivo tužnim jekom
Kao da ljudska patnja vani
Osta da plače nad rijekom.

 

Allegro bend – Gdje si dušo gdje si rano / Song – Lyrics – Prevod

   Usamljena duša  Slomljena ljubav  Ljubav i rastanak

Preko praga, kad je posao

sam vodu bacila

al’ sam znala, da kada jednom ode

da se ne vraca

 

Srce mi sa sobom odneo

al’ ne kunem, srecan mi bio

 

Gde si duso, gde si rano

da l’ bi pogled s'krio, da l’ bi plakao

kad ti kazu, kako stalno

sklapam oci s tugom i budim se s njom

 

Gde si duso, gde si rano

da l’ bi pogled s'krio, da l’ bi plakao

kad ti kazu, kako stalno

sklapam oci s tugom i budim se s njom

 

Kuca nasa, u njoj se nocu

svetla nikad ne gase

blago tebi, ti znas da negde neko

tebi nada se

 

Gde si duso, gde si rano

da l’ bi pogled s'krio, da l’ bi plakao

kad ti kazu, kako stalno

sklapam oci s tugom i budim se s njom

 

Gde si duso, gde si rano

da l’ bi pogled s'krio, da l’ bi plakao

kad ti kazu, kako stalno

sklapam oci s tugom i budim se s njom

 

Gde si duso, gde si rano

da l’ bi pogled s'krio, da l’ bi plakao

kad ti kazu, kako stalno

sklapam oci s tugom i budim se s njom

 

Gde si duso, gde si rano

da l’ bi pogled s'krio, da l’ bi plakao

kad ti kazu, kako stalno

sklapam oci s tugom i budim se s njomoni ć