Pred ponoćna Galerija Bosne zemlje Božije milosti

A , duša boli

 

 

Kosi, čedu Grada čednosti

 

Copy of ona spava crvena    Nebeska ruža

Ona spava                                                                     Nebeska ruža

 

Centofilija    Livada

Centifolija                                                                Livada

Ljetno proljeće    Proplanak

Ljetno proljeće                                                         Proplanak

 

Ljubav je blagost neba   Čežnja slama

Ljubav je blagost neba                                                           Čežnja slama

 

Naša noć  Velovi Modre rijeke

Naše noći                                                                            Velovi Modre rijeke

 

Molitva i anđeo   Dijete u oblacima

Molitva i anđeo                                                                         Dijete u oblacima

Nebeski velovi   Rađanje

Čednost   / Nebeski velovi                                              Rađanje

 

Neminovnost  Hala ti Gospode

Neminovnost                                                            Hvala gospodu

Isidora Sekulić – Čežnja

 

 

O, u Božjem je svetu sve tako prolazno i kratko. Prolaznost je pobeda svih pobeda, i sve je samo jedared ono što je. Sve se zaboravlja, jer se živci kukavički umaraju, i čim se stegnu usnice, udavi se groznica na njima.
Samo jedan poljubac je u životu čoveka, samo jedared je duša u očima, samo jedared je vera sujevera!
A sve ostalo je samo čežnja, silna ili slomljena, večna i bolna čežnja.
Čežnja mramora da bude stub ponosa i snage.
Čežnja bledih fresaka da ih ne sišu oči i sunce.
Čežnja zaleđene vodenice što stoji kao pusto tičje gnezdo, napunjeno snegom.
Čežnja košute, kad je mesec izmami u gusta žitna polja i gricka vrhove klasova i ne zna da to čini.
Čežnja raspučenog beskraja morskog, kad u sive časove večeri popadaju jedrila i vesla, i uplovi i poslednja lađa u plitke i mrtve vode luke.

Moody blues – Night in white satin / Song – Lyrics – Prevod na Bosanski

 

 

Noć uoči Blagdana Ledeni svijet   Zahvlanost

“The Night: Nights In White Satin”

 

Nights in white satin,

Never reaching the end,

Letters I've written,

Never meaning to send.

 

Beauty I'd always missed

With these eNo before,

Just what the truth is

I can't say anymore.

 

‘Cause I love you,

No, I love you,

Oh, how, I love you.

 

Gazing at people,

Some hand in hand,

Just what I'm going thru

They can understand.

 

Some try to tell me

Thoughts they cannot defend,

Just what you want to be

You will be in the end,

 

And I love you,

No, I love you,

Oh, how, I love you.

Oh, how, I love you.

 

Nights in white satin,

Never reaching the end,

Letters I've written,

Never meaning to send.

 

Beauty I'd always missed

With these eNo before,

Just what the truth is

I can't say anymore.

 

‘Cause I love you,

No, I love you,

Oh, how, I love you.

Oh, how, I love you.

 

‘Cause I love you,

No, I love you,

Oh, how, I love you.

Oh, how, I love you.

 

 

 

 

Noći u bijelom satenu

nikad se ne završe

pisma koja sam

pisao a nisam poslao

 

ljepote koje  moje

oči nisu prije vidjele

Ništa ne mogu

reći osim istine.

 

 

 

Zato što te volim, da ja te volim,

o kako te volim

 

 

 

Gledam ljude,neki idu ruku pod ruku

Ono što ja prolazim oni ne mogu da razumiju

Nešto pokušavaju da mi kažumali misli mi ne mogu braniti

šta poželiš bićeš na kraju

 

I ja te volim .da ja te volim

o kako te volim,

 

Noći u bijelom satenu nikad se ne završe

pisma koja sam pisao a nisam poslao

ljepote koje  moje oči nisu prije vidjele

Ništa ne mogu  reći ,osim istine.

 

Zato što te volim,da ja te volim

oh kako te volim,oh kako te volim

Zato što te volim,da ja te volim

oh kako te volim,oh kako te volim

 

 

Bleki – Znala si

 

za decenija i decenija

ni jedna svađa

tek jedno mimoilaženje

Bella moja

ono kad si umrla

nisam te mogao shvatiti

zašto mi bježiš

 

sada vidim

otišla si

da bi mene spasila

da ti nisi otišla

ja bih umro

znala si

od prevelike sreće se umire

Bleki – Nesanica

 

 

 

Ponoć je

već odavno prošla

jedan čovjek je sam

sa olovkom u ruci stoji

pisaća mašina se kvari

nešto bilježi

ali mu rječ bježi

čini mu se da o ljubavi pjeva

uljana sjetiljka njemu je drug

zato ne primjećuje

da ni slova više nema

da sve je otišlo sa njom.

 

 

Magazin – Oko moje sanjivo / Song – Lyrics

 

Ukroćeni đardin   Idila   Mjesečeva planina

Oko moje sanjivo
davno se razdanilo
podji, tajno ljubim te
da nam netko ne dodje

Nikom nemoj odati
svu noc smo se ljubili
nema tajne, tajnije
od mene i od tebe

Ref.
Odavno mjesec, mjesec je
pobjegao jutro je moramo i mi
nema vremena da me diras usnama netko dolazi

Mjesec, mjesec je
pobjegao jutro je moramo i mi
ne bi bilo pametno
da nas nadju zajedno

Nikom nemoj odati
svu noc smo se ljubili
nema tajne, tajnije
od mene i od tebe

Ref.

Mjesec, mjesec je
pobjegao jutro je moramo i mi
ne bi bilo pametno
da nas nadju zajedno
(3x)

Glupaci iz takozvane islamske zajednice – pojma oni nemaju

 

 

Danas je četvrtak. Kažu i praznični dani su .

Kako za koga.

Mnogima je  svaki dan isti ili gladniji od onog prethodnog.

Beskonačni niz gladnih dana.

Ne daju im hodže ,ilmije i druga sveštena lica   i njihove gazde da dišu, otimaju im i poslijednju koru

kruha iz ustiju.

 

Danas smo poetski raspoloženi.

Pričaćemo vam jednu kratku štoriju o fatalisti.

 

Zapravo uvijek smo bili u dilemi da li su fatalisti ikad  razmišljali o ekologiji.

A kada insan  razmišlja , kažu to je filozofija ili bitak.

Glupaci!

I još jednom pljačkaši i glupaci iz  starješinstva , a bome i nestraješinstva takozvane islamske zajednice .

Pojma oni nemaju. I ne znaju da su do grla u pržunu.

 

Čista je filozofija  kada čovjek razmišlja o ničemu.

Pun mu mozak ničega, jer mu je stomak nahranjen havom .

Pitajte nacionalističku bagru i fukaru, otimače narodskog blaga i njihove slugane ; sveštena lica.

 

Kad nemaš ništa u stomaku, normalno je da misliš na ništa.

Ako je hrana misaona imenica koja postoji samo u mašti , eventualno u kontejneru prosječnog

stanovnika, onda je razmišljanje o ničemu jednostavno stvar neizbiora.

 

Ma kakva filozofija?

Nirvana!

 

Da vidimo,

 

Fataljist  ili ekolog

 

Nekad , je'nom neki  čovjek ispod jednog drveta ,sjeo na travu naslonio se na drvo

da predahne.

 

Malo umoran bio i zalego.

Kako zalego  namah zaspao.

Kako zasp'o tako usnio.

 

Sanja listove , mnogo lišća kako pada , sve više  po njemu padaju ,na njemu se skupljaju ,

pa ga zasipaju.

 

I sve više  i još više.

Zatrpavaju ga i pretrpavaju.

Guše ga  nema vazduha

 

Prolaznici vide čovjeka kao se grči i batrga.

Jedan od dobrih ga prodrma:

Da li ste dobro?

 

Dobro sam,

Ja fataljist,

kak bi rekla filjozofi.

 

U redu je biti fatalist,

nisu filozofi što su nekad bili,

ne treba im vjerovati.

 

Ja fataljist,

kak bi rekla fillozofi,

ništa loše.

 

Dobro kad rečeš,

tješi Dobri,

nije to ni tako loše.

 

I nije ;plaćaju me za to.

Usta fatalist uzme šiljak polegnut u travi,

i nastavi raditi svoj ekološki posao

 

Što bi poete rekle:

-Bolje biti fataljist nego hanefija IZ

U prevodu:

Fataljist radi čistu ekologiju, a kuku hanefijama IZ  i  njihovim gazdama.Pocijepali se u vjeri i ljudskosti. Haman – taman dostatno za pržuna.

 

 

Lubenica ili Žena

 

Oni nama poturaju:

Lubenica je pravi spas za vaše tijelo jer je bogata antioksidansima, vitaminima i mineralima.

Iskoristite prirodnu snagu lubenice da biste potaknuli cijelo tijelo.

**

 

Dobra je ta lubenica.

Ali ništa nije osvježavajuće kao osmijeh , zagrljaj , ljubav žene.

Ni veći pokretač cijelog tijela.

 

Zamislite

vrućina je

godišnje doba nije bitno

gorite

u vama vrelina,

ništa ne pomaže.

ni lubenica

ni improvizirani hladnjak

ili dječiji  tuš

ni hladni voćni kup sa kockicama leda

ni čokolada sa razlivenim šlagom

obojen čežnjom.

 

A onda ,

niotkud

stvori se prelijepa Ona.

Žena

a Djevojčica

Krhka ruža

a Princeza

odjednom rajski mir i tišina.

ime  jasno miriše na cvijet

ne smiješ ga izgovoriti

nebo da ne naljutiš

 

Njen

Ocean dubok kao iskon

uzburka nježnost

Nadu

Imate osjećaj da vam ispod nogu teku rijeke.

vjerovatno modre

bosanske

i balkanske

pogled u nježne oči

srce obuzme milost

blagost ganuća do suza

sve žestine nestanu

ostaje samo jedna pomisao

uzvišena ljubav

Tišina  i sni

i talasanje.

**

 

Preporuka stručnog konzilija:

Pošto su vrućine ogromne,

ovaj prirodni lijek isporbavati svako malo.

 

Djelovanje je višestruko.

Podmlađuje,dobro je za tijelo,uklanja nepetost ,

kao rukom odnosi ženske glavobolje i nabacuje osmjeh ma licima,

što povoljno djeluje na ten i dušu.

 

Poslije svake primjene obavezno tuširanje,

zajedničko,osvježavajuće .

Nikad se ne zna kada će proraditi potreba za prirodnim izražajem i potrebom..

 

Kemal Monteno – Gitaro moja / Song – Lyrics

 

 

Iskrenost đardina Ljubičasto-ružičasta dolina

 

 

 

Kada me ljubavi

ostavis sama

i kad mi kazes

tuzne stvari

 

Kad je kraj svemu

medju nama

ja se vracam

svojoj gitari

 

Kad mi zivote

prebrzo teces

i kad me sjetis

da se stari

 

Da svakom danu

predstoji vece

ja se vracam

svojoj gitari

 

Ref.

Gitaro moja, gitaro moja

hajde zasviraj, nek’ cuju ljudi

kako se u nama, kako se u nama

opet nova pjesma budi

 

Kad mi drugovi

odlaze moji

i kad za me niko

ne mari

 

Kad vise nista

nista ne postoji

ja se vracam

svojoj gitari

Bleki – San

 

Veče sam proveo sa tvojom modrom rijekom,

na nekom malom splavu,

što se sa obale nadvio nad nju.

Mjesec je bio bojažljiv i šutljiv.

Zvjezdice su stidljivo žmirkale.

Ni on, ni one, nisu mogli slušati moju tugu.

Bila je tako teška, da je splav počeo tonuti u vodu,

ha sam legao na  drvenu postelju.

 

Ni zrikavci se nisu glasali.

Samo su se s vremena na vrijeme uzdisali ,

jedan po jedam.

Jedan.Duboka tišina.

Drugi .Duboka tišine.

Teći.Samo tišina.

Samo njih osam se oglasilo te noći.

Osam zrikavaca za svaku godinu mojih snova.

Jedino su se oglasili šum lišća i žumor modre zelene rijeke

pokušavali su da mi  mi nešto kažu.

 

Čini mi se da sam ih razumio.

Dolazila si na isti taj slap ,

vrlo često

znala si slikati  krajolike tvoje modre rijeke

Malog Princa dozivati.

O majci razmišljati,

od oca,maćehe bježati ,

bijele dvore sanjati.

Zelene modrina i  zeleno bijeli žumor su te tješili.

To me umirilo.

Znao sam da si imala moćne zaštitnike.

Aleju i modro zelenu rijeku.

Nekako,ne znam zašto,

tu sam smireno zaspao i usnio.

Nježan san.

 

U snu

ti na splavu sjediš i

krajolik bojiš.

Osunčana zracima sunca ,

što se vješto kroz platane probijaju,

rubin boje iskre i plešu u tvojoj kosi .

Vidim oči ti još uvijek iste.

Zaljubljene i čiste kao onaj moj Izvor.

Ja te posmatram i šutim,

ne želim da te preplašim.

Ti se praviš da me ne vidiš.

U očima onaj  nestašni smiješak,

tek iskrica tuge.

Ti se predala slici.

Ne želim odvojiti pogled od tebe

da te ne izgubim.

Ti mi tako često,prečesto bježiš.

I uvijek ostaješ čista,

Tvoja veselost,

zaljubljenost me tjera da skrenem pogled na platno.

Slika je podsjećala na neke sezanove radove

modro-zelenkastih tonova.

Na slici: šuma u zaleđu,most-splav  (ovaj isti)

nastavak kompozicije,

mladić  naslonjen na ogradu mosta,

gornji dio tijela okamenjeni Rodenov mislilac.

Ispred njega se prostrla zeleno-modra svetlucavost

što upija Sunce i snove jedinog ljudskog bića na slici.

Punoća iznijansiranih boja koja,

nadomješta nihilističku prazninu

govori o nekoj dilemi koja mori mlado biće.

Par patki pliva na svjetlucavoj modrini rijeke.

 

A onda pozornije pogledam

vidim da to nisu patke

to  su galebovi.

Odjednom čujem galebova let i krik.

I osjetim  ono jako sunce ,

osam godina mlađe,

kako nas miluje i grli.

Onaj mladić u krajoliku ima poznat lik.

To je Princ Mali i to sam ja,

zamišljeni smo i tužni,

to nam djevojčica nedostaje.

Slikarku kosne ta tuga

ona se uranja u krajolik.

Prilazi okamenjenoj tuzi i poljubac mu daje.

Okamenjena tuga se prelijeva u svjetlost radosti,

zahvalno gleda ka suncu i suze teku.

Hoće to,ponekad ne treba gledati u sunce.

 

Djevojčica me ljubi u suzne oči i šapuće:

„Ništa se ne brini,jedini moj,

sve će biti u redu.

Evo držim te mili moj,

nigdje pobjeći neću.“

Ja je nježno ljubim u  orošene oči i smiješim se:

Ne brinem se ,jedina moja,sigurno da hoće.

Nisi luda mila moja,izgubiti mene,sreću svoju.*

 

Tada me galebova krik probudi.

Gledam oko sebe.

Ničega i nikoga nema.

Ni galebova.

Samo mi oči vlažne

Mislim ,oni galebovi

ovo vrelo avgustovsko sunce

krivi su za sve.