Bosna zemlja Božije milosti – Pred ponoćna Galerija

 

 

 

Raskoš jednog sna  Noćni horizont

Raskoš jednog sna                                                                        Noćni horizont

 

Zelena milina  Livada cvijetna

Zelena milina                                                                 Cvijetna livada

 

Kiša proljetna  Bremeniti kjrajolik

Proljetna  kiša                                                                  Bremeniti krajolik

 

Zelena krhkost   Jesenja raskoš

Zelena krhkost                                                               Jesenja raskoš

 

Nježnost poljskog cvijeća  Okovi nevinosti

Nježnost poljskog cvijeća                                                      Okovi nevinosti

 

Cvijetni tepih  Vode plave i duboke

Cvijetni tepih                                                                       Vode duboke i plave

 

Akvadukt  Rose potpuri

Akvadukt                                                          Rose potpuri

 

Stari jedrenjak  Izlet

Stari jedrenjak                                                               Izlet

 

 

Edgar Alan Po – Heleni

 

Heleno, lepota mi je tvoja
nalik na drevne nikejske lađe,
što nošahu, preko mirisnog mora,
lutača kroz strah i beznađe
da rodnu obalu nađe.

Svikoše na lutnju očajnim morima
klasični lik tvoj, divne vlasi,
beh vođen najadskim ti akordima
slavi što drevnu Grčku krasi
i velelepnosti starog Rima.

Gle! u svetlu dubokog prozora
od statue sad stojiš nemlje!
U ruci alem-lampa dremlje,
ah! Psiho, iz dalekih prostora
te svete zemlje!

The Moody Blues – Night in white satin / Song – Lytrics – Prevod na Bosanski

 

Naša nada  Purpurno nebo  Bjelina je nad ružam

 

 Nights In White Satin

Nights in white satin,

Never reaching the end,

Letters I've written,

Never meaning to send.

Beauty I'd always missed

With these eNo before,

Just what the truth is

I can't say anymore.

‘Cause I love you,

No, I love you,

Oh, how, I love you.

 

Gazing at people,

Some hand in hand,

Just what I'm going thru

They can understand.

Some try to tell me

Thoughts they cannot defend,

Just what you want to be

You will be in the end,

 

And I love you,

No, I love you,

Oh, how, I love you.

Oh, how, I love you.

 

Nights in white satin,

Never reaching the end,

Letters I've written,

Never meaning to send.

Beauty I'd always missed

With these eNo before,

Just what the truth is

I can't say anymore.

 

‘Cause I love you,

No, I love you,

Oh, how, I love you.

Oh, how, I love you.

‘Cause I love you,

No, I love you,

Oh, how, I love you.

Oh, how, I love you.

 

Noći u bijelom satenu

 

Noći u bijelom satenu

koje  nikad ne završavaju

pismna koja napišem

ne misleći da ih pošaljem

ljepota koju moje oči uvijek propuštaju

upravo je  istina

o kojoj ne mogu više ništa reći

Zato što te volim

da ja te volim

oh kako te volim

 

Gledam ljude što idu ruku  pod ruku

To kroz što ja prolazim

oni ne mogu da razumiju

neki hoće da mi kažu

misli mi ne mogu braniti

ono što želiš da budeš

postaćeš na kraju.

 

I ja te volim

da volim te

o kako te volim

oh kako te volim

 

Noći u bijelom satenu

koje  nikad ne završavaju

pismna koja napišem

ne misleći da ih pošaljem

ljepota koju moje oči uvijek propuštaju

upravo je  istina

o kojoj ne mogu više ništa reći

Zato što te volim

da ja te volim

oh kako te volim

 

Zato što te volim,

da ja te volim

o kako te volim

oh kako te volim

 

Udišem duboko

nailazi tama

gledam kako svjetla gasnu

u svakoj sobi

ljudi na ležajevima

osvrću se i žale

još jedan potrošeni dan

snaga je bačena.

 

Ljubavnici u strasti bore se ko jedno

usamljen čovjek vapi za ljubavlju

što je nimalo nema

novu mamu uzima

i doji svog sina

stariji građani

bi da se podmlade.

 

Nebesko telo hladnoga srca

noću caruje

sklanjajuć boje

iz našeg krajolika

crveno je sivo

žuta je bijela

mi odlučujemo

šta je stvarno

a šta iluzija.

 

Zato što te volim

da ja te volim

oh kako te volim

 

Zato što te volim,

da ja te volim

o kako te volim

oh kako te volim

 

Ezan i Mahalaši

Sastala se družba mala

odabrana

u đardinu ispod vidikovca

dvije vatre naložili

vatru manju za rešetku

onu veću za sjedeljku

oko vatre sofre posadili

 

na brzaka ljube mezu

piće čokanje pristavile

a poneka i šerbe za se

svi piju i mezete

tek pomalo i potiho poje

 

dvori ih pet ašik ljuba

haremskijeh milosnica

ili ih dvore ili ljube

ili na dno skuta liježu

glavu još ne gube

biće vakta

rešetka se pazit mora

 

čekaju Ezan onaj insanski

milozvučni

čekaju onaj Ezan ljudski i umilni

tonom umjereni

još ih je bilo

pjesmu prekinuše

 

jacija je

zrikavci i svitci igru prekinuše

grad je je zanijemo

miris lipa se prosuo čraršijom

mahalom

sve upija ezan

 

vjetrom nošen dodirne biće

koža nashrne

oči zasuze

u duši neka blagost i jecavost

samo se ljubav javlja

nesvjesno pogledavju ka Nebu

 

a Nebo to

Bosna-Saraj nebo

što ljepotom

beskrajnim zvijezdama plijeni

kao da se spušta i diže

treperi

upija molitve u slavu Bogu Jedinom

 

čini se da su ezani jacije i sabaha najumilniji

zbog Meleka

zasigurno

kad je ezan stao

tišinu je dao

tišinu što čudom se čudi

otkud ta ljepota u čoviječijem glasu

 

– Ja sam zaprepašćena . –

rekla bi pjesma.

– Aajj’ Grad čednosti je to. –

naglasio bi Pjevač.

– Aajj’ Zemlje Božje Milosti čedo.-

pomislio bi ko’ fol pjesnik.

Ti si nam u svemu naj, naj, naj.

 

Karolina Gočeva – Ako zgresam neka izgoram / Song -Lyrics -Prevod na Bosanski

 


Ти не плачи мајко што сум далеку и сам,
и не кревај магли, силни јадови,
својот пат, затрупан, сеуште го знам,
ако згрешам, нека изгорам.

Припев:
Еј ридови, сини мориња,
сам ќе морам да ве пробијам,
еј кораби, назад пловете,
ако згрешам, нека изгорам.

Ќе препливам води, назад ќе се вратам пак,
во градите едра, распнувам за пат,
огнови високи, сам ќе изодам,
ако згрешам, нека изгорам.

Припев:
Еј ридови, сини мориња,
сам ќе морам да ве пробијам,
еј кораби, назад пловете,
ако згрешам, нека изгорам.

 

 

Ako zgrešim neka izgorim

 

Ti ne plači majku što sam daleko i sama

i ne podiži koprenu , jako boli,

svoj put, suđeni , još  prepoznajem,

Ako zgrešim, neka izgorim

 

Ref.

Hej brežuljci, plave tegobe  ,

Moraću da vas prebrodim,

hej brodovi, nazad jedrite,

Ako zgrešim  neka izgorim

 

Kad preplivam  vode, vratit ću se nazad,

sa jedrima u grudima , lepršava  za drumove,

plameni visoki, sada odlazim,

Ako zgrešim, neka izgorim.

 

Ref.

Hej brežuljci, plave tegobe  ,

Moraću da vas prebrodim,

hej brodovi, nazad jedrite,

Ako zgrešim  neka izgorim

 

 

 

 

 

 

Zadivljujuća Milost

Vrelo istine

 

 

Juče
molitva i spokoj
bili smo tu
kakav divan dan
pomen imena Božjeg
prelijeva velove
milodarja
grlice pjevaju
maglice trepere
behari cvatu
Zadivljujuća Milost

Alelujah!

 

parabolinaslika3

Danas
spokoj i molitva
još smo tu
kakv preksrasan dan
pomen imena Božjeg
prelijeva valere
dobročinitejstva
djeca pjevaju
putanje titraju
potoci žubore
Amazing Grace

Alwlujah!

Vali

Sutra rekvijum i fatiha
nismo više tu
kakav uzvišen dan
osjećaj blizine Gospoda
uznosi ljubav
vječnu
anđeli pjevaju
vaseljana slavi
dženetske dane
Milostive Uzvišenosti.

Alelujah!

parabolinaslika2

O moj Gospode

Oh my Lord

Amazing Grace

Zadivljujuća Milost

Amin!

 

Lepa Brena – Okrećeš mi leđa ( Na francuskom) / Song – Lyrics/prevod

  Ona spije

 

 

Obnažena nevinost  Svijet milovanja Zaljubljenost  Ruža je procvjetala

Okreces mi ledja, i odlazis,
u meni cak ni druga sad ne vidis,
i nista mi ne vredi da pokusam,
jer hladis se lagano, predosecam

Ref:
A ja bih srce mogla,
poklanjati svima,
toliko u meni jos ljubavi ima,
ti zato ne hajes i
drugoj srce predajes

Sve do zadnjeg daha ja ljubih te,
a protiv svoje volje izgubih te,
i nista mi ne vredi da pokusam,
jer hladis se lagano, predosecam

Bleki – Ničim ponukan šaljem ti ovo pismenije

 

 

**

     

Božija milost      /                      Božije blagodati

  

Tirkizno talasamke        /       Veloviti dan

   

Tirkizni snovi                /  Ona je osvit

 

**

Princezo

Ti si dijete i pri tom ne mislim na godine.

Velika , malena mazna djevojčica.

 

Sada ću opet , po ko zna koji put ,nabaciti malo narcizma i reći da jako dugo slikam, i skoro isto toliko pišem.

Neki kaže da nisam rđav.Egoizam mi brani da razmišljam o onim neukim , koji drugačije misle.

 

Poenta ove konstatacije je u tome, da sam slikajući i pišući , odavno naučio razlikovati i odvajati lijepo i ružno.

Vremenom , ružno sam odstranjivao i zaboravljao , a ljepotu sam opažao u svim njenim valerima i prigrlio.

Kada te sudba, mojojm sretnom zvijezdom , dovela u okrilje moga djetinjeg srca ,

Pomislih,

evo još jedne prelijepe djevojčice.

 

Ali to meni ne bješe ništa novo.

Nekako normalno je ,

što sam tokom života upoznao mnogo prelijepih djevojčica.

Svaki novi dodir me uvijek radovao , ali i rastuživao.

Radovao zbog dodira, bliskosti i nježnosti,

ali nad radost bi se nadvila tužna sjena – neminovnost rastanka .

 

Malena ,

Ti si od onih posebnih djevojčica,

kojima je sudba podarila izgled i čednost anđela.

Svakim našim dodirom , svakom tvojom slikom ili rječju ,

otkrivam ljepotu i krhkost djevojčice ,

koja se morala naučiti izboriti sa sivilom i vulgarnošću okruženja.

 

Nekad kasnim eonima.

Nekad stignem na vrijeme .

Nekad samo sklopim oči i uživam.

 

I uvijek, bez izuzetka bivam nagrađen ,

time što se osjećam užvišeno dok gledam oči boje sna i osjećam dodir anđela.

 

Sretna mi bila , ljepoto Mila.

 

 

 

 

Indexi – I mi i nas dvoje / Song – Lyrics

 

Skršeno srce  Lelujava nježnost  Rapsodija u zelenom

 

 

Prkoseci tako godinama smjelim

Zivjeli smo srcem jednostavne dane

I bilo je nebo rascvjetanih zvijezda

I daleka jedna, izazovna cesta, I mi I nas dvoje.

 

I tom svijetu je to puno cudnih stvari

Mi smo mozda duso dali srce svoje

Jer toliko rijeci ljubavi smo znali

Pa kako to danas da smo tako sami,

I mi I nas dvoje?

 

Kako to da danas

Ja vise ne znam

Ni gdje si, ni s’ kim’ si,

Sto mislis sto sanjas?

I ne samo misli

I ne samo snove

Ja sad’ vise ne znam

Ni haljine tvoje.

 

I ko ima pravo da nam sudi sada,

Kad’ se rijeka, nasa, prelila u more

Gdje tolike ladje usamljene plove

I idu bez cilja, ne znajuc’ za snove

I mi I nas dvoje.

 

Kako to da danas

Ja vise ne znam

Ni gdje si, ni s’ kim’ si,

Sto mislis sto sanjas?

I ne samo misli

I ne samo snove

Ja sad’ vise ne znam

Ni haljine tvoje.

Bleki -Nisam ti pričao

 

 

 

Ne znaš

nisam ti pričao

bio sam ti ranjen mila moja

nosili me na rukama drugari

mahalaši

 

dođosmo do vilinog proplanka

rekoh im spustite me ovdje

vi krenite dalje vas život čeka

moja se ljube uželjela

mojih cjelova

 

eno nježne ruke mi pružaju

vidim prolaz u cvijetnu zemlju

u kojoj ćemo se svi voljeti

čuje se lavež zvijeri

za mnom na ljudskost jure

 

stanem ispred otvora

pustim svu krv iz rana

moje crvene hridine rastu i straše

horde zla

duše svoje

čkiju i bježe

 

žao mi mila

moram zastati ovdje

umorio sam se od traženja

nenalaženja tebe najvoljenije

 

znaj boli to

više od rana krvavih

ali šta je tu je

moramo još samo malo čekati

 

šta znaju djeca šta su hiljade godina

očas posla

stari hrast

još uvijek raste

tamo gdje smo se ljubili

 

poneki mu izblijedjeli platan sudrug

oni isti što su naše zagrljaje krili

pored njih suzne Modre rijeke teku

boli i slanost ljudskg tijela nose

 

Sjene male podno planina

Grada čednosti i Srebrene varoši

zauvjek sjećanja najmilijih žive

budi hrabra kao nevinosti te

 

nek te ne moli smrt moja

za tugu i boli

jer

Bosna je moja

snena i prelijepa poput tebe malena

 

i ktomu Zemlja Božije milosti

u kojoj snovi neprestano lebde

i ljubav

joj kakva je pusta

 

I znaš

valjda si skontala

nisam ti sutradan došao.