Pred ponoćna Galerija Bosna zemlja Božije milosti

 

*

  

Naši snovi                                                                                                              Plavetni đardin

 

  

Nebo ljubavnih damara                                                                          Sunce i more

 

 

Rajski valovi                                                                                           Tuga i ljubav

 

 

Noćni strahovi                                                                                    Nebo i nada

 

 

Ples zaljubljenih duša                                                                     Prozračne sjene

 

 

Plava magla i velovi MBS                                                                     Vrelo istine

 

 

Ruže i još ruža                                                                                         Njen ponos

 

  

Nada i tuga                                                                                               Žalovanje

 

 

Oprostajno pismo G.G.Markesa – Zaljubljen u ljubav

 

 

Oprostajno pismo G.G.Markesa

Zaljubljen u ljubav

 

Kad bih imao jedan komadic zivota,

dokazivao bih ljudima koliko grese

kad misle da prestaju da se zaljubljuju kad ostare

a ne znaju da su ostarili kad prestaju da se

zaljubljuju.

 

Kad bi Bog za trenutak zaboravio da sam ja

samo krpena marioneta,

i podario mi komadic zivota,

moguce je da ja ne bih kazivao sve sta mislim,

ali nesumnjivo bih mislio sve sto kazem.

 

Stvari bih cenio ne po onome sto vrede,

vec po onome sto znace,

spavao bih manje, sanjao vise,

shvatio sam da svaki minut koji provedemo

zatvrenih ociju,

gubimo sezdeset sekundi svetlosti.

 

Hodao bih kad drugi zastanu,

budio se dok ostali spavaju.

Slusao bih druge kad govore,

i kako bih uzivao u sladoledu od cokolade.

 

Kad bi mi Bog poklonio komadic zivota,

oblacio bih se jednostavno,

izlagao potrbuske suncu,

ostavljajuci otkrivenim ne samo telo,

vec i dusu.

 

Boze moj, kad bih imao srce,

ispisivao bih svoju mrznju na ledu

i cekao da izgreje sunce.

 

Slikao bih Van Gogovim snom na zvezdama

jednu Beneditijevu poemu,

a Seratovu pesmu bih poklanjao kao serenadu

u casu svitanja.

 

Zalivao bih ruze suzama,

da bih osetio bol od njihovih bodlji

i strastveni poljubac njihovih latica.

 

Boze moj, kad bih imao jedan komadic zivota…

Ne bih pustio da prode nijedan jedini dan

a da ne kazem ljudima koje volim da ih volim.

 

Uveravao bih svaku zenu i svakog muskarca

da su mi najblizi

i ziveo bih zaljubljen u ljubav.

 

Dokazivao bih ljudima koliko grese kad misle

da prestaju da se zaljubljuju kad ostare,

a ne znaju da su ostarili kad prestanu da se

zaljubljuju.

 

Deci bih darovao krila,

ali bih im prepustio da sama nauce da lete.

Stare bih poucavao da smrt ne dolazi sa

staroscu

vec sa zaboravom.

 

Toliko sam stvari naucio od vas, ljudi…

Naucio sam da citav svet zeli da zivi

na vrhu planine,

a da ne zna da je istinska sreca u nacinu

savladavanja litica.

 

Shvatio sam da kad tek rodeno dete

stegne svojom malom sakom,

po prvi put, prst svog oca,

da ga je uhvatilo zauvek.

 

Naucio sam da covek ima pravo

da gleda drugog odozgo

jedino kad treba da mu pomogne da se uspravi.

 

Toliko sam toga mogao da naucim od vas,

premda mi to nece biti od vece koristi,

jer kad me budu spakovali u onaj sanduk,

ja cu na zalost poceti da umirem.

hvalan!

 

ZELJKO JOKSIMOVIC – NISAM TE ZBOG LEPOTE VOLEO / Song – Lyrics

 

 

Plavo bijeli svijet     Zeleni zamak    Čarolija

 

Ja dajem nista ili sve

ili volim ili ne

i zato volim tebe

 

Ti nisi samo lepa kao san

ti si sve sto zelim ja

ti si sve sto trebam ja

 

Ref. 2x

Nisam te zbog lepote voleo

godine ti kazu

ja sam se u zivotu zakleo

i s tobom stario

jer jedina si bila ti

(jedina ces ostati)

 

Sve, prolazno je sve

samo prava ljubav ne

ona ostaje

 

Ti sve moje tuge lecis za tren

sa tobom zauvek

ja mlad ostajem

 

Ref. 3x

Sve češće

 

 

Sve češće se budim

u osamljenoj  zemlji

obasjan nježnim nebom

kojim nikada ne hode

ni zaboravljeno sunce

ni izbjegli mjesec

 

Sve češće se budim

u osamljenoj zemlji

na mekoj travi

koja bega javi

u kojoj orošenog lica

uzdignute glave odiš ti

 

Pismo

 

Danas je  ljetna  blagost zabljesnula  naše srce  dobrotom  . Ispunjeni smo nježnosšću i ljubavlju.

Nemamo teških riječi. Pjevaćemo vam u pismu koje  šaljemo djeci i ljudima kojima vrijeme ne prkosi. .

****

Pismo

 

 

Mili naši,

 

Kundera je zapisao „Nepodnošljiva lakoća živeljenja“.

Dorsi su izveli „ Nepodnošljivu lakoću sviranja“.

Indexi su pokonili „Nepodnošljivu plemenitost muzike“.

Mi smo živjeli „  Laganu plemenitost ljubavi“.

Zajedničk crta ; svi smo  djeca cvijeće.

Ne po godinama i fizičkoj pripadnosti, već po srcu.

 

Peas brother,peas.

Selam sister,selam.

Hvala vam na muzici i ljudskosti.

 

Blagdani će, a nema vas .

Nestali su vas.

Hvala vam i čestiti vam snovi.

 

Znamo da tamo negdje  slavite Stvoritelja i ljubav.

Meke love , no war.

Alelujah!

I Amin!

 

Znamo da ste u prelijapim poljima cvijeća,

obasjani ljubavlju i milošću.

Tamo vlada vječna blagost i mir.

I zaziva umilno proljeće.

 

Mili naši,

Vi,Kundera,Dorsi,Indexi i mi.

Istovjetni sni.

Svi smo imali zajedničku viziju – Svjetlost i Ljubav.

Svi smo voljeli  cvijeće.

 

Svi smo voljeli najljepši cvjetak – Ženu Lotos Milosti .

Neke se nestali zajedno sa vama.

Neki su odustali od snova.

Tako neuki kažu,ali nisu u pravu.

Ne može se pobjeći od milosti i ljubavi, sve da hoćeš.

 

Neki su pjevali do groba.

Nisu se oni umorili.

Ne može se čovjjek umoriti od muzike koja ,milost i ljubav priziva.

Nego grob , se ponekad,neprimjetno prišulja i šta će slabašni čovjek.Mora prileći.

Svi zajedno snivali o ljubavi i ženi i poslije groba.

Znali smo,  to nam niko  ne može oteti.

 

Imali smo samo Jednog , ali jako Moćnog zaštitnika.

Njegovo ime je   Svjetlost.

Sve ljepote su njegovo djelo.

 

Mi smo te ljepote upijali, a   muziku,cvijeće i najljepši cvijetak ponekad krali i sakrivali.

Milostiv je On,možda i previše,oprostiće.

Mudri zna,samo smo dijelili darove koje nam je usadio.

 

Dobri smo mi.Bar tako mislimo.

No, nikad se ne zna.

 

Mili naši.

Mi  još   hodimo   prelijepim stazama i putanjama koje ste vi proprtili.

Muzika naša ,koju smo dijelili nije ljepša.

Samo je jedan njen  dio je nijansu plemenitija i harmoničnije.

Za to su krivi vi i Indexi.Učitelji i savršeni učenici.

 

O ljubavima prošlim,sadašnjim i budućim još uvijek pjevamo i sanjamo.

Malo smo umorniji,klecaviji i svjetliji.

Čini nam se i prozračniji,jer bolje vidimo  nutrinu srca i duše.

Nekako nam je lakše odvojiti misli i sjećanja i podjeliti sa drugima.

 

Sve nas je manje.

Ne znamo da li ćemo uspijeti prenijeti sve snove i ljubavi koje nosimo.

Grehota je da dunjaluk ne primi naš testament u cjelosti.

Vi ovo sve i onako znate.

 

Znamo da ste bdili nad nama. I bdijete.

Čuvajte nam naše  mirisne grlice.

Krhke su one ,ali lepršave.

Mnoge smo umorili i rastužili.

Nismo htjeli ,ali desilo se.

Neka se mole za nas i nadu da se sretnemo.

 

Halelujah!

I Amin,mili naši.

Ranjeni orao – Jednom kad se vratiš / Song – lyrics

Nježni plamen ljubavi Noć sjenki Bijela svjetlost

 

Jednom kad se vratis

sve ce biti deo proslosti,

sve osim moje ljubavi.

Ja cekacu te do sitnog sata

i nosicu tvoj dah oko vrata,

ti samo sapni kao lani idu dani

idu dani.

 

Al je bilo boli

u tim lepim tamnim ocima,

sto jos ih sanjam nocima.

 

Ja cekacu te do sitnog sata

i nosicu tvoj dah oko vrata,

da opet vidim tvoje lice mala bela gospodjice

Mala bela gospodjice

Bleki – Djece je sve manje

 

 

Djece je sve manje

malena moja.

 

Ne znam zašto.

Možda se boje biti djeca?

 

Mnogo boli im odrasli nanose.

Možda prebrzo odrastaju,

zato što odrasli nemaju vremena za njih?

 

Možda jednostavno ovo nisu vremena za djecu.

Puno je boli i nestajanja

Puno je tuge i ubijanja.

 

A možda ih jednostavno previše siluju i ubijaju?

Sve to užasno boli i svijet postaje sve tamniji.

Niko se na to ne osvrće.

 

Kažu nemaju vremena,

zvijer kuluk treba.

 

Sve manje nade za dunjaluk ima.

Zato me čvrsto stisni i zagrli,

jedina ljubavi moja.

JADRANKA STOJAKOVIC-GOLUBE / Song – Lyrics

 


Moj golube ja jos dolazi

pod tvoj prozor garavi

da te probudim.

Plase me ovi hladni vjetrovi

nikad nece prestati

prode sve sve se preboli

i zaboravi tako kazu svi

a kraj mene sreca samo prolazi

zivot smislja pakosti

niko to nevidi.

 

ref 2x

Moj golube moja ljubavi

znam ja za druge al nisu kao ti.

 

Moj golube nocu budna satima

cujem te na vratima

da mi dolazis.

Plase me ovi hladni vjetrovi

nikad nece prestati

i zaboravi tako kazu svi

a kraj mene sreca samo prolazi

zivot smislja pakosti

niko to nevidi.

 

Vilijam Batler Jejts – Leda i labud

 

 

Odjednom udar,moćnih krila šum,

nad njom,zbunjenom,neko za njom žudi

kanđe o bedra,a o vratu kljun

prima stišće nemoćne joj grudi

 

Plašljivim prstom kako otjerati

S bedara slabih teret što se daje?

Kako kroz bijeli vihor da ne shvati

telo tuđeg srca otkucaja.

 

U tom drhtanju začet je rat,stenje

u padu,oganj,smrt Agamemnonova,

Dal otkri joj ta strast,ta žudnja,ta sila,

 

da je postala stjecište i vrenje

surovosti,nježnosti,i snova

veći za svaki novi zamah krila