Predponoćna Galerija Bosna zemlja Božije milosti

 

Žena je

 

Djeca    Dječije radovanje

Djeca                                                                                      Dječije radovanje

 

idilični horizont  Dobrota

Idilični horizont                                                                       Dobrota

 

Bludne misli  Cvijetna scenografija

Bludne misli                                                                                Cvijetna    scenografija

Dekor   Igračke

Dekor                                                                                  Igračke

 

Duga    Dijalektika

Duga                                                                                             Dijalektika

 

Savršeni plan  Četiri godišnja doba

Savršeni plan                                                                     Četiri godišnja doba

 

Slavlje   Srce u vrtlogu

Slavlje                                                                                   Srce u vrtlogu

 

Tanani krajolik  Spirala

Tanani krajolik                                                                            Spirala

 

Zavodljivi oblak  Mila to moje srce gori

Zavodljivi oblak                                                                         Mila to moje srce gori

 

Kutak sna   Mjesečev vrt

Kutak sna                                                                                         Mjesečev vrt

Nježno  Nježno i purpurno

Nježno                                                                                      Nježno i purpurno

 

Još nježnije  

Još nježnije                                                                                        Nježno

 

Prozračno proljeće   Čestitka

Prozračno proljeće                                                                       Čestitka

 

Irving Layton – Pogodba

za četrnaest godina
bračnog blaženstva
niti jednom nisam bio nevjeran
ženi;
a ti si još uvijek djevica,
kako mi zbore.

Ako si raspoložena
mjenjati svoje djevičanstvo
za moju nečuvenu vjernost,
pozovi me sutra između tri i pet
i pretvorit ćemo to u djelo.

 

pB

Bleki – Ti si…


monica bellucci - one beautiful specimen. Golly gee wizzzzzzzzz! However, I'm not feeling the whole "one eye" symbol by covering up one eye. I get it. Not alllllll of us are ignorant Monica!  Monica Bellucci.  monica bellucci

Monica Bellucci 

 

Ti si …

Ti si čarobna sjena
nježna kao  vala pjena
Ti si  i nestašni  ocean
kao dani mojih nada

Ti si Krhka ruža
što ka meni ruke pruža

Ti si plavetni  suton
u kome  tijelo odmaram
Ti si pobješnjelo more
koje srce moje smara

Ti si mjesečeva bajka
koja mojom dušom sni

 

Europa kolijevka civilizacije / Nebuloza

Svako malo sa Zapada  nas stišće nebuloza:

Europa kolijevka civilizacije.

Kako ne ,malo pošljen.Oni nama uvijek nešto lažu.Nekada to traje vijekovima. Pa milenij,pa drugi.

Hoće , valjda,  sebe, pa onda i vaskoliki dunjaluk da ubjede u nešto što im ne pripada.

A oni su prvestveno kolijeka sifilisa i side.o drugim stvarima ćemo po redu.

Ma haj'te molim vas lijepo!

Je’  da smo u neku ruku Evropljani, svaka nam čast.U  smislu zbogom Bosno odoh u Sarajevu ili zbogom mračna Evropo odoh u Bosnu.

Ipak   ne bismo se, ni u snu složili sa nebulozom da je  Evropa  kolijevka civilizacije.

Niti  bilo ko normalan.

 

Novinar je jednom upitao Nehrua:

-Šta mislite o zapadnoj civilizaciji?

Nehru je lakonski odgovorio:

– Zapadna civilizacija je dobra ideja.

 

Afrika je bešika i pupak civilacije u smislu postanka života.

Bliski istok je kolijevka civilizacije u religijskom smislu. Azija , Sjever Afrike i Južna Amerika su kolijevke civilizacije u filozofsko, arhitektonskom i civilizacijaskom smislu.

Dakle, istok je kolijevka civilizacija u filozofsko – religijskom smislu. To je neprikosnoveni zaključak objektivne historijske znanosti.

Nećemo upoređivati Evropu i Istok u pogledu historije civilizacije. To je gubljenje vremena. Srednje, sjevero zapadne i otočne dijelove evrope je krasilo žrtvovanje ljudi i kanibalizam.

Evropa je iz mraka inkvizicije splivala tek u devetnaestom vijeku. Donekle.Ili uglavnom nije.Nikad se nije ostavila žrtvovanja ljudi i kanibalizma drugih  civilizacija.

Prije dva milenija ona skoro da nije ni postojala, neandertalci su još uvijek lutali kaljugama i močvarama.

I sad pazite: ” humanista, čovjekoljubac” i komunista Karl Marx u XIII brimeru Luja Boneparte za ” siroti istok ” kaže:

“Oni sebe ne mogu zastupati, njih mora neko zastupati. ”

Molimo vas nemojte vi nikoga zastupati.

Kada vi nekoga zastupate to znači istrebljenje zastupanih.

Vatikan, zapad sa dodatkom tandarača krava ,  nikad nisu prestali da se “brinu” za ostatak svijeta.

Čovijek bi reko da su “komunisti, humanisti i čovjekoljubci”.

Historija pokazuje ,da ljubomorni su na sve što je ljudsko i na prošlost i civilizaciju ” urođenika”. To je tako očito, da je postalo preočito.

-Mi vas molimo nemojte nas zastupati, jer ako nas vi budete zastupali proći ćemo kao Indijanci i svi ” urođenici “. U naboljem slučaju kao BiH ratu 1992. – 1996.g.

Vic kada je Mujo branio Sulju: Mujo molim te nemoj mme više braniti ,ne ide u ovaj zapis.

Zadnja dva milenijuma Evropa je bila kolijevka: mračnjaštva, barbarizma, kanibalizma, lomača, progona,genocida. Tokom poslijednjih nekoliko vijekova im se pridružio njihov abortus SAD. I sada prednjači u zlu.

Time je kompletirano genocidno udruženje zvjerinje horde ” novog svjetskog poretka “, koje djeluje na Vatikansko nkvizicijsko – Hitlerovskim demokratskim smjernicama. Ideologija i upute su praćeni ” demokratskom propagandom ” inkvizicijsko-gebelsovog kova.

I pazite sad!

Taj ” novi svjetski poredak “, ta “kolijevka civilizacije” taj zapad, SAD i Vatikan propagiraju i “zabranjuje širenje netolerancije, netrepeljivosti, mržnje i nedemokratije “. Svim silama pokušavaju uništiti ” to zlo ” koje se drznulo da remeti njihove nazore i ciljeve.

Nezavisni i nepristrasni sudovi (ono ko fol)  “mudraca” nas upozoravaju :

” Novi svjetski poredak ” je samo nastavak kolonijalnih i osvajačkih ratova zapada ” kolijevke civilizacije ” .

Njihov konačni cilj porobljavanje ostatka svijeta.

Dakako:

Kolijevke civilizacije su manje ili više južnije ili jugoistočnije od Evrope; njoj ostaje samo kolijevka mračnjaštva, zla,kanibalizma,silovanja,pederluka i smrti.

O duhovnim, arhitektonskim,umjetničkih i svim ostalim civilizacijskim pomacima i dometima i razlikama Evrope i ostalog “urođeničkog svijeta ” je bespredmetno raspravljati.

Komparacije radi idemo sagledati neke osnove onoga što između ostalog karakteriše civilizacijski pomak:

Početkom sedamnaestog vijeku u Sarajevu je bilo sto osnovnih škola.

U cujeloj Francuskoj ili Engleskoj ih nije bilo toliko.

U Sarajevo je bilo sedam hastahana, po potrebi više. Svaki bosanski grad je imao te bolnice za zdravlje namijenjene siromašnim. Svaka kuća je imala svoga doktora. U čitavoj zapadnojevropi nije bilo bolnica za siromašne koliko ih je bilo u Bosni.

Sva evropska elita i aristokracija),počev od kraljeva je srala i pišala po prostorijama velepnih dvorova. Nisu imali toalete do unazad vijek dva.

O hamamima, javnim kupatilima i banjama u kućama da ne govorimo.

Nekoliko vijekova prije nego što se na zapadu to nešto, njima ibretli i strano, počelo graditi; u Sarajevu je svaka imalo pristojnija kuća imala toalet i kupatilo. U svakoj kući obaveznost klozeta je bio higijenski minimum.

Za to vrijeme se evropom širio smrad fekalija i kuge, koju su njihovi krstaši, nažalost, Bosni od srca darovali.

Mora se odati priznanje evropskoj aristrokatiji. Bili odjeveni u prekrasne toalete i optočeni blistavim nakitom, draguljima i miomirisima. Nebitno je što kolonjskim vodama i prafemima ,nikako nisu mogli ublažiti smrad vlastitih izlučevina.

Mi njima: Dok se Sarajevom i Bosnom širio miomiris đardina, bagrema, jorgovana, lipa, ljubičica, ruža, žutih dunja i ezana, evropom su harale kuge inkvizicije.

Sarajevo i Bosna se kupali u vodi. Bezbrojne javne česme, šadrvana, džamija, abdesthana, gasulhana, hastahane su rajskom vodom prelivali sveto tlo Zemlje Božje mislosti – Bosne jedine.

Historičari bilježe da se Vatikanom, Londonom, Parizom širio kužni bazd ljudskog mesa, prženog na lomačama. Smrad reš pečenog, pa ugljenisanog ljudskog mesa i fekalija, koji se nikad ničim ne može isprati, asepsolizirati i aerolizirati.

I oni imaju obraza govoriti o kolijvki civilizacije.

Izvinite na lapsusu.

Smetnuli smo s uma da je obraz na Zapadu mislena imenica.Zato se nemojte čuditi kad zapadnjaka zasvrbi obraz a on se češe po sjedalici.Stvar navike.

Ovaj zapis je samo blijeda slika  jada i smrada zapadne civilizacije. Načetu temu ćemo pokušati da elaboriramo, segment po segment.

Zorana Pavić -Ostaces zauvek / Song -Lyrics

 

 

 

 

   

 

Pogledaj malo bolje, pogledaj oci moje

upamti svaki delic lica mog

ove dve nove bore tebi nocas jasno zbore

jednu stvori ti, a drugu bol

 

Ref. 2x

Ostaces zauvek srcu drag

zauvek si ostavio trag

volim te, al’ uzalud je sve

jer vise ja ne mogu da ti verujem

 

Voleh te kao Boga, zenicu oka svoga

sve dok me nisi ranio

ako bih oprostila, ne bih zaboravila

 

Ref. 2x

 

Hvala prelijepom životu

 

Ima jedna čudna kvaka kod svih ljudi.

Ma nije šteka, šta ste odmah na bigajli hak zapeli.

Nego paragraf. A svaki paragraf je dio karaktera,

na priliku neka zakonomjernost.

 

Sebe vanserijsku kreaturu prihvataju u superlativu ,

a druge pežorativno minijaturišu.

 

Tako su nama, i znani i neuki život dolmili sa gutom nadimaka.

Ha im se ćefne priheftaju ti ga.

Bolio nas čošak.Bitno je da su nam superlativi šaptali:

-Za dobrim konjem sa prašina diže.

Ne možemo ih se ni sjetiti,koliko nam ih je natakareno.

Ali dva ,najhafiznija nikad nisam anlaisao.

 

Ali da znate,ne valja sebi nadimke davat.

Barem po nama,jer o nadimcima ne valja raspravlati.

Obiju vam se o glavu.A može se insan i obarabatit’.Pođeđe i uglavnom.

 

Zvali su me Degen.

Ja mislio da me zovu tako, zato što sam pametan,

ili barem filozof.

Onda mi se upalila svijeća.

Fali tu jedno io.

Pao mi mrak na oči.

 

No ubrzo me prozvaše De'kart.

Tada sam dobro šut'o karte,

i mislio da je to zbog toga.

Znate onu : Volim dakle postojim, ili barem handiram.

Jal karte jal…

 

A opet,kakve veze karte i ljubav imaju?

Joj ,glupih gostiju.

Svaki je gluplji i bezobrazniji od onoga drugog, a  slijedećeg.

Osim onih koje pozovemo da se izuju, a oni poslušaju i ponizno se oslobode obuće.

 

Kao prvo ,lovom se može kupiti sve osim obraza.

I ljubavi.

 

Vako vam to na priliku trebamo tabirit.

 

Jel’ valja kupit cvijeće.

Valja.

Pristojnost,vaspitanje ,kultura,obraz…

A skup je to sport.

 

Šta vi mislite koliko je u ono doba koštala velika kita cvijeća?

Ma kakav buket , to je bio žbun.

Na moš’ ti na kont Princezi, sa kiticom ciklama,

Ili visibaba.Jok,jazuk.

ili bilo kakvom drugom kiticom. Cvjeća dakako.

Nisi ni goljo ni baraba,ni gost.

 

Danas je lako.Teški na cvijeću.I ne miriše.

Kažu ekologija, kao nema to veze sa škrtošću i nekulturom.

 

Potom slijedi večera.

Nije bitno,Kineski restoran,Plavi podrum ili kućna kuhinja.

Nije bilo brzine,ni brze hrane.

Sve pohiti polako, sredinom,da te štone ne satare.

 

A satiralo se bome.

I vako i nako.

Ljepota od života.

 

Za sve treba lova.

I na kraju svijeća.

Viđu vraga , ovo opet miriše na onog Degena.

 

Nismo rđavi,pa nećemo reći da nam sviječe neuki i prepisivači,

oliti levati uvijek drže.Čisto iz navike.

Oni što vrlo često nose plašteve na kojima piše gost.

A ne vide da su plaštevi haman Carevo novo ruho.

 

Ipak fini smo mi.Finoći nas učile Finkinje.

 

Sa svijećom je ljepša atmosfera kad se zavučete.

Joj glupaka.

Ne u bure k'o Diogen,već međ’ dušekluke i jastuke.

 

I nemojte da bi nas slučajno pitali šta se tada radi.

 

Ma, jastuči se boni.

Uzmete jastuke i tandarate se.

Gdje god stignete i kako god stignete?

Kom’ štiklice, kom’ lakovane cipele.

 

Ma prava fešta od jastučenja.A najčešće takar  žurkata i previ pravcati teferić.

Poslije fumamo onu slatku cigaru.

Ma nije mirišljavu, nego onu obično, naizmjeničnu,iz desne ruke u lijevu, a slatku.

A nekad se znalo sfumati po pola kutije,

bome o ujudurmama i dupke puna rikne.

 

Mi ne.

Zapisano nam na stečcima.

Repeticio est mater studiorum.

 

Tako , bila jednom jedna Princeza i poslije hejbet sfumanih cigara , rekla:

-Bolje ti je pristajao onaj Degenski nadimak, iako nikad nisi bio Gost.

 

Zabrinu me Hankija pravo.

 

I tako pe'set kuka.

Hankija bilo i nije bilo.

Ponekad je bilo : snjeg je opet Snježana, zar ne vidiš Malena, hladno je.

Hajmo se Mila ugrijati.

Normalno da ne'š odbiti topli dušek i jastuk ,kad je napolju mrazište.

 

Hvala životu.

 

Jastučilo se , što jes’, jes’.

Kak’ neš’.

Nisi frajer.

 

Jastuci lijepi, topli,ugodni, a atmosfera nabijena i usijana.

Ma ,znate kako je to.

Pa valjda ste se i vi ber jedared jastučili.

 

I sve se smijale mojoj neukosti.

Čuj , molim te, k'o ne znaš zašto si Degen.

I ja se smijem ko degen i nastavimo se jastučiti.

 

Puno je perja letjelo.

A bome se znalo i koje jaje snijeti.

Izleglo se i pilića.

Sada ti pilići imaju svoje piliće.

Znači i oni se jastučili.

 

Neću vas falom ibretiti,ali imali su od koga naukovati.

 

Ni dan danas ne znam zašto sam čitav život bio degen?

Nije krečana , hostiju mi.

Nemojte pitati ništa više, da ne ispadnem “2x uobraženi idiot i tačka”!

Nema pouke,nema zaključka,cake,poente ili rezimea, ničeg pametnog.

Sve je pisano ‘neko bez veze,”žali bože potrošenog vremena na pisanju, ništa niščim” .

Ipak, vjerujem , možda će ovo pismenije neka shvatiti kao kratki osvrt na ljepote, mirisnih

djevičanskih ljubičica i minulih dana.

Tim ljepotama hvala.

 

I jopet :

Hvala prelijepom životu.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

ARSEN DEDIĆ – AMIGO / Song – Lyrics

 


 

Nocne setnje zimskim gradom

nepomicno vrijeme

ostaju nedovrsene

nase vjecne teme

 

Mutno svjetlo na raskrscu

pornografski kino

sa strahom smo okusili

i vodu i vino

 

Ref. 2x

Amigo, aha, amigo

 

Svi bi htjeli da si s njima

daleko od mene

medju nama od pocetka

politika, zene

 

Ja sam na to navikao

biti protiv sviju

ja necu s ovog mjesta

dok nas glasi biju

 

Ref. 2x

 

Nekad smo se rastajali

putovali dugo

voljeli smo mnoge

ali, to je nesto drugo

 

Trosili smo zivot skupa

i skromno i sjajno

ti si skoro sve sto imam

jedino trajno

 

Ref. 4x

Bolero – Dajana / Song – Lyrics


<

 

Padaju zvijezde  Nemirni snovi Neminovnost

 

Ponoc prosla je

i sitni sati dolaze

vrijeme kad se tuguje,

vrijeme kada neko pije

malo tugu da sakrije

Ooooooo

 

A ti sada sanjas

neku stvarnost svjetliju

jer ja sam samo dio puta

koji davno, davno ostade

tek onako iza tebe

Oooooooo…

 

Dajana, oooo…

Dajana, oooo…

Dajana, oooo…

 

Ne i ti ne mozes

tako mirna ostati

tamo iza ponoci

kad razmisljas o ljubavi,

a to su tako cudni sati

 

Dajana, oooo…

Dajana, oooo…

Dajana, oooo…

 

Cujem opet si

pitala gdje se skitam,

da li jos uvijek

za tebe pitam,

a tako si hladna bila ti

kada smo se rastali

 

Vjeruj da su to

samo divni sitni sati

vrijeme sa puno ljubavi

i trenuci slabosti,

a to je iza ponoci

Dajana

Mak Dizdar – Maslina je dala utočište jednom starom čovjeku

 

 

Sklupčani starac Mato iz Plužina imao je 1936.

jednu poderanu šarenu košulju na staračkom tijelu

i ravnih stotinu godina tamo negdje u ljeto.

 

U avliji njegove kuće rasla je svilena maslina

i imala kad se starac rodio nešto oko dvije godine.

Jednog dana (bio je ponedjeljak) od razdrte košulje konopac

napravio je da ugasi svoj dugi život taj Mato starac,

koji je tako kao u njihalci jednoj umro, umro, umro,

a stare maslinove grane malo se zanjihale,

kao da su gledale

je li proljeće izniklo vlati trave iz majske crvenice.