Pred ponoćna Gelerija Bosna zemlja Božije milosti

 Kapija Neba

Blagdan

Jesenje jutro   Nar cvate

Jesenje jutro                                                                   Nar cvate

Predvečerje     Nebo, rijeka i terakota

Predvečerje nad Modrom rijekom                                   Nebo rijeka i terakota

Cvijetna polja  Peručica

Cvjetna polja                                                                         Peručica

 

Neretva   Grad čednosti Čežnjia

Neretva                                                                         Grad čednosti čežnja

 

Krvava Drina    Šeher Banja Luka

Krvava  Drina                                                                         Šeher Banja Luka

 

Ruže i poljsko cvijeće   Naše nebo

Ruže i poljsko cvijeće                                                                  Naše nebo

 

Naša čežnja      Naša nada

Naša čežnja                                                                                           Naša nada

 

 

Moji đardini sretni   Moje radosti

Moji Đardini sretni                                                                         Moje  radosti

Kur'an 30.Poglavlje Er-Rum / Iz Arhiva

 

 

Kur'an 30.Poglavlje Er-Rum (Rimljani)

 

 

12.12.627. desila se bitka kod Ninive u kojoj bizantski car Heraklije odnosi pobjedu nad Perzijancima, kojom je odlučen ishod najvećeg i posljednjeg od svih bizantsko-perzijskih ratova.

Ima jedno  poglavlje u Ku'ranu koje prorokuje pobjedu Rimljana (Bizantinaca ). Poglavlje 30. Nosi naziv  ER – Rum (Rimljani) pičinje ovako:

1.Elif,Lam,Mim.

2.Poraženi su Bizantinci

3.u (Arapima) jabližoj zemlji,a oni će nakon svoga poraza ,pobijediti

4.za nekoliko godina.

Zaista je to Božija odredba i prije (poraza) i poslije (pobjede).

I tog dana veseliće se pravovjerni

5.. Božijoj pomoći. On pomaže koga hoće

I on je jaki milostivi.

6.Ovo je Božije obećanje.Bog neće iznevjeriti svoje obećanje,

ali većina svijeta ne zna.

Lord i Lordica

Pristavila se tmurna i hladna noć.Polako plete svoju mrežu.Vjetar zavija,granje lomi,crijepove ruši. Sijeva.Na sve strane zmije sijevaju.Prelijepe su,vrcave  i blještave.Nebo grmi i atakuje.Zmija udara gdje stigne i gdje joj je ćeif.Udari zaglušuju  i plaše.Poneko ih ne čuje i ne osjeti.Taj je gotov,zreo za rekvijum.Zamalo pa avetinjska noć.

Traje to tri četiri dana.Proljeće se još nije uguralo kako to dolikuje.Nikako da se osnaži i pogubi bijelu hladnoću.Oluja posustaje,na izdisaju je.Vazduh je pun ozona,svježine, i čarolije;proljeća.Mirisi svježine. Putuju eterom i  sve će uskoro početi da se budi ili umire.Možda,već od večeras.

Kiša samo što nije zatutnjala i zabobonjala po penđeru sobe u kojoj kamin gori.Pokraj  topline sa suprostnih strana dvoje sjede.U sobi se nikad ništa ne dešava.Ne od ove noći ili ove zime,već odavno.Od početka.Ono što se otrpije dešavalo nije vrijedno pomena,kao da se nije ni dešavalo.

U ugodnoj toplini ,dakle sjede to dvoje.Lordica i lord.Zamišljeni i tužni ljudi.On priglup izraz ima,ona sjetan i tužan. Muzika tiha jedina je ljudskost koja diše sobom. Ima još malo ljudskosti. Zapretena je u grofičinom vezu koji krade anterijske đuvezli detalje.

Bahova fuga u c-duru se uigrala sa metodičnim i neumoljivim akordima nevremena koji se izmjenjuju.

Ponavljajuće mezzopiano koje sa naglim krešendo dinamičkim prelazima pretvara u forte, pa fotissimo. Tada na tren bljesne preostala živost u oku, onom iznad leda, u kome je  krik pianissimo immpossibile. Ona ispušta vez, pokriva uši. Ne želi da čuje one završne akorde, kada je u jednom  nestvarnom vremenu ,njeno tijelo bil9o  raspomamljeni intrument u rukama virtuoza bilo. Fortissimo immpossibile.

Lord je u ružičastoj kravati,indigo košulji sa diskretnim žutim i zelenim,prugama.Toaletu upotpunjuju ciglasto naranđaste pantalone i crvene čarape. To odjevanje je njegov zaštitni i prepoznatljivi znak i obilježje javnog imidža.

Sudrug mu od mladih bludničkih dana,onaj drugi EU ocvali  lord,pa zatim njegov nasljednik na poziciji objedinjenih davalica za novac sikstus domina,pa čak i prestolonslijednik negove zemlje, najofucanije  evropske bludnice, nose te ružičaste kravate i boje,slijede njegov način odjevanja i kombinacije.Anamo oni.

Lordica u čipkastoj,djelomično prozirnoj crnini.Haljina naglašava nejnu  mramornu bistu i bjelinu,ljepotu i senzualnost.To je prelijepa udovička anterija. Niko joj nije umro.Od kako se vratila; iz one jadne i napaćene zemlje;ona počela nositi modifikovanu crninu.

Ljudi misle žaluje za rodom nekim,ali ne mogu skontati kojim.Nije bila upisana niti u jednu njima poznatu knjigu ožalošćenih.Kako je bila poprilično diskretna, introvertna  i nepovjerljiva,niti je interesovalo mišljenje svijeta; nikad nikome nije objašnjavala svoju crninu i bol.

Ni mužu.Njega to nije interesovalo.Nikad ga nije bilo briga za ženine emocije i potrebe.Bitno je da ga ne dira i uznemirava.

Svako od njih zadubljeni u neke čitabe,svako u svom filmu.Ona ponekad spusti čitab,duboko uzdahne,skoro pa jeca,i uzme pletivo.On svoj čitab spušta samo da dopuni lulu i zapali je.Ponekad se zamisli i slegne ramenima.

Drigi put  se nimalo lordovski,tipično pederski,počeše tamo gdje bi tebalo nešto biti.Tamo sada skoro ničeg nema,.Nikad nije ni bilo;sve nešto sparušeno i skvrčeno kao crknuti crv na ljetnoj žegi.

Zavjerenička magla ćutanja i nedoticanja  je jako gusta.Podsjeća na berlinski zid,iz vremena kad se lord tajio sa rusima,vatikanom,amerima i drugim natoanijelima.Oni su uvijek glavni za tajne stvari,raditi ljudima iza leđa.

Lord iznenada ustade,otvori prozor i kao konj prde u hladnu i tmurni noć.Što ti je lordovluk i iskonsko atavističko vaspitanje.To je bio prasak koji podsjeća na mukli pucanj dvocjevke,ili skraćene jednocjevke produbljenog  i proširenog kalibra. Miris sličan barutu,samo žešći,poput ciklona B ili iperita,ispuni pozamašan prostor.

„ Jadna zemlja.“ –kratko promrmlja Lord.

Ne bi ni koja zemlja,ni što,ni zašto,ni kad,ni kome?

Uplašena Lordiaca i  kriknu i vrisnu i jauknu:

-Ah,taj Bah . padam u sevdah.

Suze kao izvor Modre rijeke potekoše i ona pobježe od smrada vjekova.

Kasnije,tokom cijeloga dana je jaukala i pjevala,vrištala i pjevala.

“Joj,mamo joj,mamo mamice ,crven fesić u dragana moga,joj mamo mamice,da mi ga hoće bar još jedared nakriviti,joj mamo mamice.“

Stranjski neki jezik; u palači nije mogao je razumjeti niko,a stvari oko nje počele su igrati i plesati;

A,aaa,a’ ,a, aaa”aa,a’:joj mamo mamice.

Što ti je usud.Jedan jedini smrdljivi pradac izrešetane cvajtare  treba nekoj ženi da shvati gdje je život.

Sutadan je sjedila u prvi avion i pravac modro zelena,srcasta zemlja.Ona što  predivne zlaćane i baršunaste grbove i zlatne ljiljane ima.

Naravoučenije postoji,ali ovo nije basna i nismo ga dužni saopćiti.

Drugi način – Prođe ovaj dan

 

Igra mora i prevečernjih sjenki Prekrasan dan Kutak sna

Od zore cu traziti plamenom da se budi

I tisuce vala da nacine ljudi

Onima sto ostaju ostavljam vlasi sijede

Sva podneva sa dosadom sve utorke i srijede

 

Hej, hej prode ovaj dan

Prode ovaj dan, dan kao san

 

I cekam iskre jutra plamenom da osvanu

I odjek svojih koraka u novome danu

A voljenoj cu reci ako jos za me mari

Da nisam vise onaj onaj dokoni stari

Galerija Bosna zemlja Božije milosti 15 03

 

  

Djelići krhkog cvijetnjaka                                                 Jesenja milina

 

 

Boje univerzuma                                                            Neobičan san

 

 

Smotani vitez , splav i sirena                                               Tisući velova jedne žene

Nedeljko Bilkić – Krčma u planini / Song – Lyrics

 

Svjetla u planini  Putevi Jesenji vjetrovi

Ima jedna krcma u planini

vide joj se svijetla nocu u dolini

ko to pali svijece i po krcmi sece

to je lijepa Mara, kci starog krcmara

pa mi zelja dodje, to u srcu krijem

bona Maro, ja zbog tebe pijem

 

Svaki taj plamicak stavlja me na muke

harmonika salje sa planine zvuke

meni sine lice lijepe krcmarice

oci kao badem, ja se na put dadem

ranjenog hajduka napojila Jana

a mom srcu Mara melem rana

 

Kad umoran stignem gore u planinu

novu snagu nadjem u rumenom vinu

Mara cila vedra, igraju joj njedra

kad mom stolu dodje mene umor prodje

pa mi oci padnu na ta njedra bujna

bona Maro, daj jos vina rujna

Galerija Bosna zemlja Božije milosti u 14 02

 

 

Modra rijeka puteve njene zna  Zvjezdice poput cvijeća iznad uzburkanog Oceana

Modra rijeka njene pute zna                        Zvijezdice poput cvijeće iznad uzburkanog oceana

 

Ocean violetne ljubavi  Cvijeće i još svijeća

Ocean violetne ljubavi                                                       Cvijeće i još cvijeća

 

Razigrane obale Čednost

Razigrane obale                                                                    Čednost

 

 

Bijelo dugme – Jugoslavijo / Song – Lyrics

;

SHS zvijeri komadaju svoju majku Jugoslaviju    Snjegovi padaju   Jugoslavija u velovima

Pljuni i zapjevaj!
Pljuni i zapjevaj, moja Jugoslavijo!
Matero i maceho, tugo moja i utjeho.
Moje srce, moja kuco stara,
Moja dunjo iz ormara,
Moja nevjesto, moja ljepotice,
Moja sirota kraljice,
Jugo, Jugice…

Ovaj hljeb, evo lomim,
Moja Jugoslavijo,
Za tebe i bolje dane,
Konje neosedlane
Ovdje kome ne porastu zubi,
E, kukala mu mati
Ovdje nikad nece copor naci,
Ko ne nauci urlati

Jugoslavijo na noge,
Pjevaj nek’ te cuju,
Ko ne slusa pjesmu,
Slusace oluju!

Ovaj hljeb, evo lomim,
Moja Jugoslavijo,
Za tebe i bolje dane,
Konje neosedlane,
Moje srce, moja kuco stara,
Moja dunjo iz ormara,
Moja nevjesto, moja ljepotice,
Moja sirota kraljice

Jugoslavijo na noge,
Pjevaj nek’ te cuju,
Ko ne slusa pjesmu,
Slusace oluju

Jugoslavijo na noge,
Pjevaj nek’ te cuju,
Ko ne slusa pjesmu,
Slusace oluju