Pred ponoćna Gelerija Bosna zemlja Božije milosti

 Kapija Neba

Blagdan

Jesenje jutro   Nar cvate

Jesenje jutro                                                                   Nar cvate

Predvečerje     Nebo, rijeka i terakota

Predvečerje nad Modrom rijekom                                   Nebo rijeka i terakota

Cvijetna polja  Peručica

Cvjetna polja                                                                         Peručica

 

Neretva   Grad čednosti Čežnjia

Neretva                                                                         Grad čednosti čežnja

 

Krvava Drina    Šeher Banja Luka

Krvava  Drina                                                                         Šeher Banja Luka

 

Ruže i poljsko cvijeće   Naše nebo

Ruže i poljsko cvijeće                                                                  Naše nebo

 

Naša čežnja      Naša nada

Naša čežnja                                                                                           Naša nada

 

 

Moji đardini sretni   Moje radosti

Moji Đardini sretni                                                                         Moje  radosti

Charles Bukowski – Zlatni džepni sat

moj djeda je bio visoki Nijemac
teškog zadaha.
držao se vrlo uspravno
dok bi stajao pred svojom malom kućom.
žena ga je mrzjela,
djeca su mislila da je čudan.
bilo mi je šest godina kada smo se prvi put vidjeli
i poklonio mi je sva svoja ratna odlikovanja.
drugi put kad sam ga vidio
dao mi je  zlatni džepni sat.
bio je vrlo težak.
ponijeh  ga kući
i tako silno ga previo
da je odmah stao,
zbog čega sam se loše osjećao.
djeda više nikada nisam vidio
moji roditelji više nikad
nisu pričali o njemu
ni moja baka
koja je odavno
prestala živjeti s njim.
jednom sam se malo propitivao
pa su mi rekli
da je previše pio
ali meni je bio draži od svih
dok je stajao tamo pred svojom kućom
onako uspravan
i govorio mi “gdje si, Henry,
nas dvojica se odavno poznajemo.”

 

pB

Whitney Houston – I will always love you / Song – Lyrics – Prevod na bosanski jezik

 

plavo      svjetovi   forbege

 

Uvijek ću te voljeti

 

Ako bih ostala

Samo bih ti bila poteškoća

Zato odlazim, ali znam

Da ću misliti na tebe svakog trena

 

I uvijek ću te voljeti

Uvijek ću te voljeti

Tebe, mili moj, samo tebe.

 

Gorko-slatka sjećanja

To je sve što meni ostaje

Zato zbogom, i ne plači  molim te i

Oboje znamo da nisam za tebe

 

I uvijek ću te voljeti

Uvijek ću te voljeti

 

Nadam se da će ti život biti dobar

I nadam se da ćeš dostići svoje snove

I želim ti radost i sreću

Ali više od svega toga, želim ti ljubav

 

I uvijek ću te voljeti

Uvijek ću te voljeti

Uvijek ću te voljeti

Uvijek ću te voljeti

Uvijek ću te voljeti

Uvijek ću te voljeti

 

Volim te, mili

Uvijek, uvijek ću te voljeti

 

I will always love you

 

If I should stay

I would only be in your way

So I'll go, but I know

I'll think of you every step of the way

 

And I will always love you

I will always love you

You, my darling, you

 

Bittersweet memories

That is all I'm taking with me

So, goodbye, please, don't cry

We both know I'm not what you, you need

 

And I will always love you

I will always love you

 

I hope life treats you kind

And I hope you have all you've dreamed of

And I wish to you, joy and happiness

But above all this, I wish you love

 

And I will always love you

I will always love you

I will always love you

I will always love you

I will always love you

I, I will always love you

 

You, darling, I love you

Ooh, I'll always, I'll always love you

 

 

 

 

Bleki – Ubice

Lica monstruma  Krvave kame 

 

 

Sarajevo Grad Čednosti u plamenu Krvava trešnja Bosna zemlja Božije milosti krvari

 

Ubice

 

Kćer abortusa tama

zla klica monstruma

mutna i prljava

ta ružna krvava

mučka zla tri prsta

Srbija u ime krsta

mučki ubijala

na kolac nabijala

Modro zelenu

rijeku okamenjenu

pospanost nevinu

oskrnavljenu

od nebesa poklonjenu

tišinom opkoljenu

u proljeće

početkom ljeta

pospanost nevinu

kao staricu neku

Il’  Modru rijeku

zavijala

al’ i klala

u krvave odore crne

posnu

duša od bola trne

rosnu

u vječnost slala

Bosnu

al’ se ona nije dala

Zemlje Božje Milosti

A’ se ona zvala

 

 

 

milozvučni Davidov ezan

sa vrhova hiljadu bregova

danas

odzvanja dolinom Čednosti

da slavi svog Gospodara

 

Indexi – Sanjam / Song – Lyrics

 

Sanjam

 

Sanjam da te opet slusam kako dises

kako dises dok savija se trava

da me dira tvoja kosa plava

tvoja kosa na mom licu draga

 

Sanjam da se opet volimo u klasju

u tom klasju sto lezi tu pod nama

i da luta tvoja ruka vrela

tvoja ruka preko moga tijela

 

Ref. 2x

Samo jedan zivot imam

i ludo ga bacam

jer zavoljeh jednu zenu

zenu koju sanjam

 

Samo jedan zivot imam

koji nisam htio

jer zavoljeh jednu zenu

koju nisam smio

 

Sanjam da ti kazem

vrati mi se draga

ako treba pobjegni od svega

jer je zivot samo ovaj jedan

nema nista, nista izvan njega

 

Ref. 2x

 

Samo jedan zivot imam

i ludo ga bacam

jer zavoleh jednu zenu

zenu koju sanjam

samo jedan zivot imam

koji nisam htio

 

Jer zavoljeh jednu zenu

zenu koju sanjam

(2x)

 

Kur'an 30.Poglavlje Er-Rum / Iz Arhiva

 

 

Kur'an 30.Poglavlje Er-Rum (Rimljani)

 

 

12.12.627. desila se bitka kod Ninive u kojoj bizantski car Heraklije odnosi pobjedu nad Perzijancima, kojom je odlučen ishod najvećeg i posljednjeg od svih bizantsko-perzijskih ratova.

Ima jedno  poglavlje u Ku'ranu koje prorokuje pobjedu Rimljana (Bizantinaca ). Poglavlje 30. Nosi naziv  ER – Rum (Rimljani) pičinje ovako:

1.Elif,Lam,Mim.

2.Poraženi su Bizantinci

3.u (Arapima) jabližoj zemlji,a oni će nakon svoga poraza ,pobijediti

4.za nekoliko godina.

Zaista je to Božija odredba i prije (poraza) i poslije (pobjede).

I tog dana veseliće se pravovjerni

5.. Božijoj pomoći. On pomaže koga hoće

I on je jaki milostivi.

6.Ovo je Božije obećanje.Bog neće iznevjeriti svoje obećanje,

ali većina svijeta ne zna.

Nena Ivosevic – On je sam / Song -Lyrics

 

 


 

 

   

 

On je sam

on je tako sam

on nema nikog da ga tješi

da mu šapće nježne riječi

jer je dalek njegov dom

dalek njegov dom

 

Zvijezde su visoko na nebu svom

Ne znaju o bolu tom

Ne znaju o tom

Daneke kasne kapi siše

On ih neće gledat više

Samo njihov sjaj

Samo njihov sjaj

 

Ova hladna noć

svuda samo samo

jedan čovjek sanja jedan san

sanja jedan san

 

 

On je sam

On je tako sam

On nema nikog da ga tješi

Da mu šapće nježne riječi

Jer je dalek njegov dom

Dalek njegov dom

 

Zvijezde su visoko na nebu svom

Ne znaju o bolu tom

Ne znaju o tom

da neće niko noćas doći

da mu sklopi snne oči

jer je dalek njegov dom

dalek njegov dom

 

Lord i Lordica

Pristavila se tmurna i hladna noć.Polako plete svoju mrežu.Vjetar zavija,granje lomi,crijepove ruši. Sijeva.Na sve strane zmije sijevaju.Prelijepe su,vrcave  i blještave.Nebo grmi i atakuje.Zmija udara gdje stigne i gdje joj je ćeif.Udari zaglušuju  i plaše.Poneko ih ne čuje i ne osjeti.Taj je gotov,zreo za rekvijum.Zamalo pa avetinjska noć.

Traje to tri četiri dana.Proljeće se još nije uguralo kako to dolikuje.Nikako da se osnaži i pogubi bijelu hladnoću.Oluja posustaje,na izdisaju je.Vazduh je pun ozona,svježine, i čarolije;proljeća.Mirisi svježine. Putuju eterom i  sve će uskoro početi da se budi ili umire.Možda,već od večeras.

Kiša samo što nije zatutnjala i zabobonjala po penđeru sobe u kojoj kamin gori.Pokraj  topline sa suprostnih strana dvoje sjede.U sobi se nikad ništa ne dešava.Ne od ove noći ili ove zime,već odavno.Od početka.Ono što se otrpije dešavalo nije vrijedno pomena,kao da se nije ni dešavalo.

U ugodnoj toplini ,dakle sjede to dvoje.Lordica i lord.Zamišljeni i tužni ljudi.On priglup izraz ima,ona sjetan i tužan. Muzika tiha jedina je ljudskost koja diše sobom. Ima još malo ljudskosti. Zapretena je u grofičinom vezu koji krade anterijske đuvezli detalje.

Bahova fuga u c-duru se uigrala sa metodičnim i neumoljivim akordima nevremena koji se izmjenjuju.

Ponavljajuće mezzopiano koje sa naglim krešendo dinamičkim prelazima pretvara u forte, pa fotissimo. Tada na tren bljesne preostala živost u oku, onom iznad leda, u kome je  krik pianissimo immpossibile. Ona ispušta vez, pokriva uši. Ne želi da čuje one završne akorde, kada je u jednom  nestvarnom vremenu ,njeno tijelo bil9o  raspomamljeni intrument u rukama virtuoza bilo. Fortissimo immpossibile.

Lord je u ružičastoj kravati,indigo košulji sa diskretnim žutim i zelenim,prugama.Toaletu upotpunjuju ciglasto naranđaste pantalone i crvene čarape. To odjevanje je njegov zaštitni i prepoznatljivi znak i obilježje javnog imidža.

Sudrug mu od mladih bludničkih dana,onaj drugi EU ocvali  lord,pa zatim njegov nasljednik na poziciji objedinjenih davalica za novac sikstus domina,pa čak i prestolonslijednik negove zemlje, najofucanije  evropske bludnice, nose te ružičaste kravate i boje,slijede njegov način odjevanja i kombinacije.Anamo oni.

Lordica u čipkastoj,djelomično prozirnoj crnini.Haljina naglašava nejnu  mramornu bistu i bjelinu,ljepotu i senzualnost.To je prelijepa udovička anterija. Niko joj nije umro.Od kako se vratila; iz one jadne i napaćene zemlje;ona počela nositi modifikovanu crninu.

Ljudi misle žaluje za rodom nekim,ali ne mogu skontati kojim.Nije bila upisana niti u jednu njima poznatu knjigu ožalošćenih.Kako je bila poprilično diskretna, introvertna  i nepovjerljiva,niti je interesovalo mišljenje svijeta; nikad nikome nije objašnjavala svoju crninu i bol.

Ni mužu.Njega to nije interesovalo.Nikad ga nije bilo briga za ženine emocije i potrebe.Bitno je da ga ne dira i uznemirava.

Svako od njih zadubljeni u neke čitabe,svako u svom filmu.Ona ponekad spusti čitab,duboko uzdahne,skoro pa jeca,i uzme pletivo.On svoj čitab spušta samo da dopuni lulu i zapali je.Ponekad se zamisli i slegne ramenima.

Drigi put  se nimalo lordovski,tipično pederski,počeše tamo gdje bi tebalo nešto biti.Tamo sada skoro ničeg nema,.Nikad nije ni bilo;sve nešto sparušeno i skvrčeno kao crknuti crv na ljetnoj žegi.

Zavjerenička magla ćutanja i nedoticanja  je jako gusta.Podsjeća na berlinski zid,iz vremena kad se lord tajio sa rusima,vatikanom,amerima i drugim natoanijelima.Oni su uvijek glavni za tajne stvari,raditi ljudima iza leđa.

Lord iznenada ustade,otvori prozor i kao konj prde u hladnu i tmurni noć.Što ti je lordovluk i iskonsko atavističko vaspitanje.To je bio prasak koji podsjeća na mukli pucanj dvocjevke,ili skraćene jednocjevke produbljenog  i proširenog kalibra. Miris sličan barutu,samo žešći,poput ciklona B ili iperita,ispuni pozamašan prostor.

„ Jadna zemlja.“ –kratko promrmlja Lord.

Ne bi ni koja zemlja,ni što,ni zašto,ni kad,ni kome?

Uplašena Lordiaca i  kriknu i vrisnu i jauknu:

-Ah,taj Bah . padam u sevdah.

Suze kao izvor Modre rijeke potekoše i ona pobježe od smrada vjekova.

Kasnije,tokom cijeloga dana je jaukala i pjevala,vrištala i pjevala.

“Joj,mamo joj,mamo mamice ,crven fesić u dragana moga,joj mamo mamice,da mi ga hoće bar još jedared nakriviti,joj mamo mamice.“

Stranjski neki jezik; u palači nije mogao je razumjeti niko,a stvari oko nje počele su igrati i plesati;

A,aaa,a’ ,a, aaa”aa,a’:joj mamo mamice.

Što ti je usud.Jedan jedini smrdljivi pradac izrešetane cvajtare  treba nekoj ženi da shvati gdje je život.

Sutadan je sjedila u prvi avion i pravac modro zelena,srcasta zemlja.Ona što  predivne zlaćane i baršunaste grbove i zlatne ljiljane ima.

Naravoučenije postoji,ali ovo nije basna i nismo ga dužni saopćiti.

Željko Joksimović – Lane moje / Song – Lirics


 

Cvijetna fantazija   Melankolija   Rastanak

Kad na te pomislim

bojim se da te opet zavolim

u modre usne zarijem zube

da pravu bol zaboravim

 

Ref.

Lane moje, ovih dana

vise i ne tugujem

pitam samo da l’ si sama

ljude koje ne cujem

 

Lane moje, nocas kreni

nije vazno bilo s kim

nadji nekog nalik meni

da te barem ne volim

 

Nek’ neko drugi

usne ti ljubi

da tebe lakse prebolim

 

Ref.

Bleki – Djeca il’ mahalaši neki

 

Tamo neka djeca nestašna
svoje tihe mahalske igre grade
djevojčice nježnim mame
one ne žele iole da slute
šta ti mahalaši žele da im rade.

Joj ,tamo neki mahalaši djevojčice zadirkuju
mamo brižna što svoje djevojčicu traži
mamice u očaj nije ih ni briga što bacaju
đardini znaju da u mahali će ih teško naći
osjećaju šta će djevojčice bezbrižne snaći.

Nehaju nikako ni briga mahalaše
možda su i nježni i fini i mili
ali priroda ih tjera da ono rade
možda još i preko nekolikjo puta
mladost ne zna da ljubav je skupa.

Nehaju više ni djevojčice mile
što im to neki mahalaši rade
to nešto i preko nelokiko puta
i nije ih briga što ih majke traže
samo se mole da ih što kasnije nađu.