Pred ponoćna Galerija Bosna zemlja Božije milosti

Predponoćna Galerija Bosna zemlja božije milosti je ponekad  tematska.

Večeras smo pjesmu Jesenja molitva  obojili valerima svih poznatih boja.

Ili smo boje oslikali riječima?

 

Tko da zna?

Pa da krenemo:

 

Jesenja molitva

 

Golubar bjeh mlađan i lijep

oko kipa grlice se svijale bukadar njih

trava i proljeće a ja slijep

i te feniks ptice  pramenova crvenih.

 

Na cvjetnom proplanku

svaka mi srce otrovala

ponoćnih velova uranku

na Bentbaši ljubav darovala.

 

Prkosna od milja i dara

Zemlja moja u snovima

cvijeća crvena i plava

sni večeri na bregovima.

 

Moje ruže su u molitvi umorne

one bi da spiju

zamolile su anđele ljubavi orne

da nad njima bdiju.

 

Jesen polako klečeći posustaje

vjetar je nježno ka nebu nosi

zima se budi  ohrabrena  ustaje

pada prvi snijeg po mojoj rosi.

 

Ljubavi moje sniju

u  noćima dugim moji snovi

i  grad nad nama bdiju

ko će ičega da se boji.

 

Plavet nježna milosna

Zlaćani stađuni jesenji naši ljetni

Procvala proljeća zimska

Ljubavi moje bili smo tako sretni

 

Portret golubara    Crveni pramenovi ptice Feniks

Portret golubara                        Modra rijeka moje mladosti      Crveni pramenovi feniks ptice

 

Trava i cvijeće  cvijetni proplanak  Otrovano srce

Trava i proljeće                            Cvijetni proplanak                                  Otrovano srce

 

Ponoćni velovi    Bentbaša    Bosna prkosna od sna

Ponoćni velovi                                  Bentbaša                                       Bosna prkosna od sna

 

    Plavo i crveno poljsko cvijeće   Veče na bregovima

Bosna je zemlja Božije milosti       Crveno i plavo cvijeće                   Veče na bregovima

 

Molitva za ljubav    Ruže sniju     Anđeo ljubavi

Molitva ruža                                     Ruže sniju                                      Anđeo ljubavi

 

Jesen posustaje   Zima se budi    Pada prvi snijeg

Jesen posustaje                                   Zima se budi                                   Pada prvi snijeg

 

Ljubavi mojeu noćima dugim    Snovi moji   Grad čednosti bdije

Ljubavi moje u noćima dugim                      Snovi moji                                     Grad čedmosti bdije

 

Plavet    Stađuni jesenji litni   Proljeća zimska

Plavet                                      Stađuni jesenji litni                          Proljeća zimska

 

 

Aleksa Šantić – Ne vjeruj

**

Ne vjeruj u moje stihove i rime

Kad ti kažu, draga, da te silno volim,

U trenutku svakom da se za te molim

I da ti u stabla urezujem ime

 

Ne vjeruj! No kasno, kad se mjesec javi

I prelije srmom vrh modrijeh krša,

Tamo gdje u grmu proljeće leprša

I gdje slatko spava naš jorgovan plavi,

 

Dođi, čekaću te! U časima tijem,

Kad na grudi moje priljubiš se čvršće,

Osjetiš li, draga, da mi tijelo dršće,

I da silno gorim ognjevima svijem,

 

Tada vjeruj meni, i ne pitaj više!

Jer istinska ljubav za riječi ne zna;

Ona samo plamti, silna, neoprezna,

Niti mari, draga, da stihove piše!

 

Kemal Monteno – Kad umre ljubav / Song -Lyrics


 

 

Kad umre ljubav, muzika nek’ svira

nek’ placu polja, svaki cvijet

a ti i ja, k'o prijatelja dva

tad pruzit’ cemo ruke

i reci samo, hvala

ja, zbogom, moja mala

ti, zbogom, dragi moj

 

Kad umre ljubav, muzika nek’ svira

k'o one davne godine

tad smo se mi u ljubav zakleli

i kad smo rekli, da, da, duso ti i ja

i kad smo posli stazom

stazom ljubavi

 

Sad kad je sve daleko iza nas

i kad su kose bijele, ja cujem glas

ne placi sad, ne placi, dragi moj

jer bilo nam je lijepo, a sad je kraj

a sad je kraj, a sad je kraj

 

A ti i ja, k'o prijatelja dva

tad pruzit’ cemo ruke

i reci samo, hvala

ja, zbogom, moja mala

ti, zbogom, dragi moj

 

Bleki – Zvjezdica je sve gledala

 

Mjesec se sakrio iza oblaka plovio

pokunjen i tužan

a ja zvjezdica sam znatiželjno iskrila

provirivala

vidjela sam da mu je ona tiho na uho pjevala

bolno svu ljubav mu je ispjevala

svu svoju čežnju umotala u dušu

 

sve sam vidjela ja zvjezdica mala

te večeri kraj žubora šadrvana

ispod sestrica ispod maglica

na očigled mjeseca i cvjetnog đardina

u ulici skršenih srdaca

što se prije njih ašikovac

zvaše zvaše zvaše

 

mjesec se sakrio iza oblaka

i samo plovio

pokunjen i tužan

a ja zvjezdica sam znatiželjno iskrila

provirivala

vidjela kad je suze sakrivala

vidjela i kad je on zaspao

a ona se pravila da spava

 

sve sam vidjela ja zvjezdica mala

i za nju plakala jer ona nije mogla

jer ona je bila ja

a ja sam bila skršena

ona ona ona

 

mjesec se sakrio iza oblaka plovio

pokunjen

a ja zvjezdica sam znatiželjno iskrila

provirivala

vidjela kad je on snove prigrlio

a ona se pravila da spava

pa se polako izvukla napravila srce

od šala ribizli i rozaklija

malo kičasto ali iskreno dječije

 

sve sam vidjela ja zvjezdica mala

uzela je njegov upaljač kurvoazije nasula

jednu njegovu ciganku zapalila

popušila ispila ružicu na peškunu poderala

viljuškom

ustala upaljač u ruku sakrila

ukrala ukrala ukrala

 

mjesec se sakrio iza oblaka plovio

pokunjen

a ja zvjezdica sam znatiželjno iskrila

provirivala

vidjela ruku srcu njegovom je prinjela

srce je zadrhtalo kao površina jezera

kad ga lahorac napadne

 

sve sam vidjela ja zvjezdica mala

poljubac mu je lagani dala

nježno djetinje da ga ne probudi

moralo se ići iskrasti da on ne osjeti

za njih nade nema

osim snova snova snova

 

mjesec se sakrio iza oblaka plovio

pokunjen

ja zvjezdica sam znatiželjno iskrila

provirivala

vidjela da mu je poljubac lagani na obraz

spustila i tiho se ka kapiji iskrala

pobjegla pobjegla pobjegla

 

i još vidim jasno pamtim

izlazi a druga djevočica pred nju banu

ona zastane u njoj straha nema

za njega mjesta nije

svu joj dušu bol uzela

gleda drugu pačenicu ništa ne govori

ona je zagrli i pita

iako zna zna zna

 

Šta sada malena moja

a bol njegova njegova njegova

Kamo bježiš

Kamo kaniš odit

stići stići stići

Bilo kamo

Slomili su me

oni koji me vole

Ne želim uprljatii ljubav

njegovu njegovu njegovu

i moju moju moju moju

Bilo kamo bilo kamo bilo kamo

Anđeo ljubavi

Anđeo ljubavi

Mjesec i zelena ruža 1

Mjesec i zelena ruža 1

Naše nebo 1

Naše nebo 1

Moje tuge

Moje tuge

Molitva za ljubav 1

Molitva za ljubav 1

Magazin – Ej, Ponoci

 

 

   
Nemam, je nemam vise

sta da izgubim

bila sam, ljudi

samo tren u noci toj

on odlazi njoj

 

Ref.

Ej, ponoci, ne odlazi

ne daj mu, noci

ne daj mu da on zavoli nju

 

Ej, ponoci, ne primi me

dala bi, dala bi mu sve

nek ostavi je

 

Noc je, za nasim stolom

sjedim sama ja

bila sam, ljudi

samo list na vjetru tom

on odlazi s njom

 

Ref.

Ima ljudi i ljudi, a ima i …/ Ramazanska poruka

 

Ima ljudi i ljudi.

A ima i neljudi.

Lako ih je razlikovati.

Neljudi imaju Kainov znak na čelu.

I što je još žalosnije sve ga jače i jače tetoviraju.

Svaka priča o dobru i zlu, svaka izgovorena riječ

o ljudima i neljudima  ima svoju svrhu.

 

Tako se lakše prepoznaju Božiji miljenici i sljedbenici pakla.

A Bog Milostivi zna šta je u srcima i rukama svih;

i ljudi i neljudi.

Lepa Brena – Okrećeš mi leđa / Song – Lyrics

 

 

Govor cvijeća  Moje čežnje

 

 

Okreces mi ledja, i odlazis,

u meni cak ni druga sad ne vidis,

i nista mi ne vredi da pokusam,

jer hladis se lagano, predosecam

 

Ref:

A ja bih srce mogla,

poklanjati svima,

toliko u meni jos ljubavi ima,

ti zato ne hajes i

drugoj srce predajes

 

Sve do zadnjeg daha ja ljubih te,

a protiv svoje volje izgubih te,

i nista mi ne vredi da pokusam,

jer hladis se lagano, predosecam

Noja/Nuh je bio Marsovac ?

 

Fotografije Marsa ,nastale zahvaljujući NASA ekspedicijama, postale su dostupne široj   javnosti,

Otvorilo se veliki prostor za pojavu “umnih” višenja i razmišljanja, jer punastvo je pučanstvo Šaroliko

po bojama, rodovima i glupostima.

Tako na stranici UFODaily tvrde kako su na Marsu pronašli luskuznu jahtu.

Logika je jednostavna – dokazano je kako je Mars imao/uma vodu, a ove stijene sumnjivo liče na

profil luskuzne jahte.

 

Samo za malo su pogriješili.

Žao nam ih , sada ćemo mi biti glavni kod kreacionista.

Nama se decenijama vrti u glavi pomisao da kreacionisti svake godine najave otkriće Nojeve arke.

Preorali su čitavi Ararat i ništa ne nađoše;jer ljudi koji sporije misle nikad ništa pametno da smisle.

Nama je naglo svanulo kada smo vidjeli snimke i teoriju UFOD-anaca.

Srce nam zaiskrilo , a um zavrištao:

-Ma ljudi to vam je Nojeva arka 1/1 ili 1o1 posto.

Filtriranim snimcima pomoću teleskopa huble, uspjeli smo izmjeriti dimenzije mjesečeva super jahte.

Dobili smo dimenzije  170 X 28 X 17 metara.Upotrebljavajući biblijske alogoritanske tablice

skontasmo, da je marsovska Arka duga 300X50X30 lakata.

Ne vejrujemo u super precizne slučajnosti.

Dakle –  sasvim je izvjesno da to Nojina arka.

Ko kaže da arka nije bila jahta.Noja je brod gradio za familiju, a  imao i vremena i para.

To otvara nove dimenzije i pitanja:

-Kako je barka dospjela na Mars?

-Da li se potop desio na Marsu ili Zemlji.

No ,izvjesno je, složićete se da je Noja ipak bio zemljanin.

Nije frajer da padne sa Marsa.

 

Sada je samo pitanje vremena kada će   Kreacionisti pokrenuti ekspediciju na Mars

i dovući arku na zemlju.

Njima  neće biti teško skupiti  Pare.

Od osnivanja strižu kožu naivnih ovčica.

Na primjer ; sagradiše i prodadoše im kopiju Nojeve arke

za cijenu od preko sto miliona US $ .

Vrijendost radova je bila 7.5 miliona dolara.

Prema našoj skromnoj ocjeni marsova barka je plovnom stanju.

Dakle , neće biti problema za povratak u matičnu luku Ararat,gdje će je Kreacionisti vrlo brzo po

sidrenju pronaći i tušnuti po cijeni koju ni pas s maslom ne bi mogao skontati.

 

Problem je u nama!

Kako svariti ogromnu količinu gluposti koju nam bolesnici svakodnevno serviraju i ostati živ?

 

Kylie Minogue & Nick Cave – Where The Wild Roses Grow

 

Where The Wild Roses Grow

 

KYLIE MINOGUE:

They call me the Wild Rose

But my name was Eliza Day

Why they call me it I do not know

For my name was Eliza Day

 

NICK CAVE:

From the first day I saw her I knew she was the one

She stared in my eyes and smiled

For her lips were the colour of the roses

That grew down the river, all bloody and wild

 

KYLIE MINOGUE:

When he knocked on my door and entered the room

My trembling subsided in his sure embrace

He would be my first man, and with a careful hand

He wiped at the tears that ran down my face

 

 

KYLIE MINOGUE

They call me the Wild Rose

But my name was Eliza Day

Why they call me it I do not know

For my name was Eliza Day

 

NICK CAVE:

On the second day I brought her a flower

She was more beautiful than any woman I'd seen

I said, “Do you know where the wild roses grow

So sweet and scarlet and free?”

 

KYLIE MINOGUE:

On the second day he came with a single red rose

Said, “Will you give me your loss and your sorrow?”

I nodded my head, as I lay on the bed

He said, “If I show you the roses, will you follow alone?”

 

KYLIE MINOGUE:

They call me the Wild Rose

But my name was Eliza Day

Why they call me it I do not know

For my name was Eliza Day

 

KYLIE MINOGUE:

On the third day he took me to the river

He showed me the roses and we kissed

And the last thing I heard was a muttered word

As he knelt above me with a rock in his fist

 

NICK CAVE:

On the last day I took her where the wild roses grow

And she lay on the bank, the wind light as a thief

And I kissed her goodbye, said, “All beauty must die”

And lent down and planted a rose between her teeth

 

KYLIE MINOGUE:

They call me the Wild Rose

But my name was Eliza Day

Why they call me it I do not know

For my name was Eliza Day

 

 

Gdje divlje ruže rastu

 

KYLIE MINOGUE

Zovu me Divlja Ruža

A moje je ime bilo Eliza Day

Zašto me tako zovu,  to ne znam

Jer moje je ime bilo Eliza Day

 

NICK CAVE:

Od prvog dana kada sam je vidio, znao sam da je ona ta

Zurila je u moje oči i smiješila se

Usnama boje ruža

Što rastu dolje niz rijeku,  krvave i divlje

 

KYLIE MINOGUE:

Kad je pokucao na moja vrata i ušao u sobu

Moje strepnja  je nestala u njegovom zagrljaju

On je bio moj prvi čovek, i  nježnom rukom

Obrisao je suze koje su lile niz moje lice

 

KYLIE MINOGUE

Zovu me Divlja Ruža

A moje je ime bilo Eliza Day

Zašto me tako zovu,  to ne znam

Jer moje je ime bilo Eliza Day

 

NICK CAVE:

Drugog dana donio  sam joj   cvijet

Bila je ljepša od bilo koje žene koju sam vidio

Rekao sam: “Znaš li gdje rastu divlje ruže

Tako ljupke i grimizne i ​​slobodne? ”

 

KYLIE MINOGUE

Drugog dana je došao s jednom jedinom crvenom ružom

Rekao, “Hoćeš li mi dati svoju prazninu i svoju tugu?”

Kimnula sam glavom, dok sam lijegala na krevet

Rekao je, “Ako ti pokažem ruže, hoćeš li me slijediti  ?”

 

KYLIE MINOGUE

Zovu me Divlja Ruža

A moje je ime bilo Eliza Day

Zašto me tako zovu,  to ne znam

Jer moje je ime bilo Eliza Day

 

KYLIE MINOGUE:

Trećeg dana odveo me do rijeke

Pokazao mi je ruže i poljubili smo se

Poslijednje što sam čula bila je nerazgovjetne riječi

Dok je klečao iznad mene sa kamenom u šaci

 

NICK CAVE:

Posljednjeg dana sam je odveo tamo gdje divlje rastu ruže

Ležala je na obali, a vetar je bio lagan poput  lopova

I poljubio sam je za oproštaj, rekao: “Sva ljepota mora umrijeti”

Isagfnuo sam se i stvaio ružu između njenih usana

 

KYLIE MINOGUE

Zovu me Divlja Ruža

A moje je ime bilo Eliza Day

Zašto me tako zovu,  to ne znam

Jer moje je ime bilo Eliza Day

 

 

Cream – In my white room / Song – Lyrics – Prevod na bosanski jezik


Izvjesnost Prelivanje   

 

“White Room”

 

In the white room with black curtains near the station.

Black-roof country, no gold pavements, tired starlings.

Silver horses run down moonbeams in your dark eyes.

Dawn-light smiles on you leaving, my contentment.

 

I'll wait in this place where the sun never shines;

Wait in this place where the shadows run from themselves.

 

You said no strings could secure you at the station.

Platform ticket, restless diesels, goodbye windows.

I walked into such a sad time at the station.

As I walked out, felt my own need just beginning.

 

I'll wait in the queue when the trains come back;

Lie with you where the shadows run from themselves.

 

At the party she was kindness in the hard crowd.

Consolation for the old wound now forgotten.

Yellow tigers crouched in jungles in her dark eyes.

She's just dressing, goodbye windows, tired starlings.

 

I'll sleep in this place with the lonely crowd;

Lie in the dark where the shadows run from themselves.

 

Bijela soba

 

U beloj sobi sa crnim zavjesama u blizini stanice.

Pod crnim krovu zemlje, bez zlatnih trotoara, umorni sam ledolomac

Srebreni konji trče mjesečevim zrakama u tamnim očima

Osmjeh jutarnjeg svjetla napušta moje zadovoljstvo

 

Ja ću čekati u ovom mjestu gdje sunce nikada ne sija;

Čekati  u ovom mjestu gdje se senke bježe od sebe.

 

Rekao si da nema sigurnih niti za tebe na ovoj stanici  .

Naplatna rampa, nemirna mašina,   zbogom prozori.

Ušao sam u tako tužnom trenutku u stanicu

Kao što sam izašao, osjetio sam da moje želje tek nastaju

 

Ja ću čekati u redu kad  se vozovi vraćaju

Ležati sa vama  tamo gdje senke bježe od sebe        .

 

Na zabavi je bila ljubazna   hard publika.

Utjeha za stare rane su  sada zaboravljene.

Žuti Tigar čuči u džunglama i njenim tamnim  očima.

On je samo uređen, zbogom prozorima, umorni ledolomac .

 

Ja ću spavati na ovom mjestu sa usamljenom publikom

Ležati  u mraku u kojem sjene bježe  od sebe.