Pred ponoćna Galerija Bosna zemlja Božije milosti

 

 

 

 

Bosna zemlja Božije milosti sni                                    Božićno jutro

 

 

Lica u tirkiznom okruženju                                        Cvijeće ili maglice

 

  

Ljubav i magija                                                               Bure i oluje

 

 

Raskoš Ljubavi                                                             Bura u sunčanom danu

 

 

Zaljubljenost                                                                Plavetna dolina

 

 

Sneno talasanje                                                            Jutarnja šema

 

 

Jesenja fantazija                                                            Plava staza

 

 

Svitanje nad sarajevom Gradom čednosti                            Čudesno nebo

 

 

 

 

Mak Dizdar – SLOVO O ČOVJEKU / Indexi

 Um smotan u fišek

 

 

 

Prvo

Zatvoren u tijelu zatvoren u koži

Sanjaš da se nebo vrati i umnoži

 

Zatvoren u mozak zarobljen u srce

U toj tamnoj jami vječno sanjaš sunce

 

Zarobljen u meso zarobljen u kosti

Prostor taj do neba

 

Kako da premosti?

 

Drugo

Zatvoren u rebra zarobljen od srebra

I kad si visokan bjelji od srebra

 

Satvoren u tijelu zatvoren u koži

Sanjaš da se nebo sa tom zemljom složi

 

Otrgnut od neba žudiš hljeba vina

Al u domu tvome

 

Kad će domovina?

 

Treće

Zatvoren u meso zarobljen u kosti

Pa će tvoje kosti tvoje meso bosti

Otrgnut od neba želiš hljeba vina

Kamena i dima samo ima svima

 

Od te ruke dvije tvoja jedna nije

Jedna drugu ko

 

Hoće da pobije?

 

Četvrto

 

Zatvoren u mozak zarobljen u srce

U toj tamnoj jami vječno zoveš sunce

 

Sanjaš da se nebo približi i vrati

Tijelo se kroz vlati u pijanstvu klati

 

U žilište slišen zatvoren u krvi

U tom kolu bola

 

Potonji il'Prvi?

 

Peto

U tom kolu bola ni potonji ni prvi

Igrište si strvi i ročište crvi

Zaplijenjen od tijela greb za sebe djela

Kad će tijelo samo da

 

Postane djelo?

 

Nena Ivošević – On je sam / Song -Lyric


Čežnja   Zvijezdice  Zima  Mali princ

On je sam

 

Ova hladna noć

svuda samo mi

jedan čovjek sanja jedan san

sanja jedan san

 

on je sam on je tako sam

a nema  nikog da ga tješi

da mu šapće nježne riječi

jer je dalek njegov dom

dalek njegov dom

 

zvijezde su visoko na nebu svom

ne znaju o bolu tom

ne znaju o tom

da veče gasi kapi kiše

on ih neće gledat više

samo sanja njihov sjaj

sanja njihov sjaj

 

Ova hladna noć

svuda samo mi

jedan čovjek sanja jedan san

sanja jedan san

 

on je sam on je tako sam

on nema  nikog da ga tješi

da mu šapće nježne riječi

jer je dalek njegov dom

dalek njegov dom

 

zvijezde su visoko na nebu svom

ne znaju o bolu tom

ne znaju o tom

da neće noćas niko doći

da mu sklope snene oči

jer je dalek njegov dom

dalek njegov dom

 

Ćao Malena, nosi i ureži očevo ime sa ponosom

 

Ne sjećam se imena jedne bebice

ne sjećam se mnogo toga

bila su zla vremena

samo pamtim jedan geler

a ona je imala samo sedam mjeseci

ali sjećam se nje

vidjeh je onog dana

rekoh joj

zatvori uši i zažmiri Mila

 

otac joj Merhum Islamović

naš mahalski drug i blento k'o mi

zaljubljen u grad i zemlju bio

Grad čednosti i Zemlju Božije milosti

dvadeset sedam u zao čas imao

kad ga strefi geler

manji od vrha špenadle

 

Brekin potok je bio tih i zelen

tog prelijepog julskog dana

Sunce se postavilo visoko iznad šumarka

malo niže minobacač hinjski vreba

neoprezni smo tada bili

kontamo ne može nam metal ništa

hitali u pomoć Dobrinja gori

 

počeše padati sa brda ko kamenje

jedna ispored jedna iza

jedna slijeva jedna zdesna

ova slijedeća će nas pokupiti

kaže Meho

ona je naša

 

i pokupi nas upravo ta

imena naša upisana

ponajviše njegovo

 

intedant raportuje

jedno stopalo minus

jedna noga i jedna ruka helać butum

jedna glava nije loše skoro dobra

malo krvi malo kosti sljepoočne

i po skalpa fali ali biće dobro

Bosanska je

ne mreš joj ništa

Meho zijan

 

nemoj ti meni Meho zijan

pričaj šta bi tovaru konjski

cijelu priču

sada se bar vremena ima

 

kako šta bi

ništa nije bilo

samo se rat među braćom zbio

granata upala nepozvana među njih sedmoricu

sreća raštrkani bili osim Mehe

on  malo zaosto

i onako kršan  grupiso sam sebe

brao ljubičice da ih kćer miriše

dok on svoj Grad čednosti brani

 

on pozadi

granata deset metara ispred

mislili ste mimoišli se

aha kako da ne

gdje ćeš se na deset metara mimoići sa granatom

a još ljudinu metar i devedeset

da je bio moje visine samo bi mu oko iscurilo

 

nije čuo kako fištuće i znao je da je njegova

takve stvari jednostavno znaš

a baš sinoć lijepo sanjo kako leti

ona puče ono jako gruuuhha pa buum

on samo sjede

nije ni letio

 

nasloni se na jedno drvo i jedan kamen

nije imao vremen travu birat

čini se hoće da otpočine ko umorio se

bilo je tu uzbrdice

misliš ništa mu nije

ljudina uzima predah

 

đe ćeš ba uzimati predah dok granate rokaju

pojma nemate o vi neuki

 

vidi se hvata dah

ne može da ga zajmi

pritrčavaju jarani

granate još sviraju rekvijume

mesnatih od krvi i mesa

punih Bosne i ljubavi

ima mnogo

tečnih od snova

je manje svakim danom

a plaho krvare

 

Meho Islamović koluta očima

pruža ljubičice

nije dobro pozdravite mi Malenu

i milo ljubljeno slavlje moje

mater njenu

 

zatvorio oči ali diše

Bogu milostivom se moli

 

na vratu na kucavici ubod igle

ni krvi nema biće dobro

mahalske blentovije misle

 

kako dobro čovjek je ispustio dušu

misleći na Malenu i ljubav svoju

konstatuje hećim po sata poslije

motaj u šatorsko krilo

pa trk uz brdo valja nama preko potoka

novi veseli kamenovi metala lete

 

Malena moja

ime ti upamtio nisam

ne sjećam se mnogo toga

ali znam

ovih dana imaš dvadeset četiri godine

 

Sretan ti rođendan i dvadeset četiri rođendana

dvadeset četiri godine samoće bez divnog oca

molim te nemoj mu zamjeriti

i nemoj plakati

njemu je sigurno još teže

gladati umiveno tugom lice tvoje

 

Ti si svikla samoći on nije smio

djete raste a zaštitnika nema

čednost raste a nježne očeve ruke nema

djevojka raste a ukor riječi nema

 

džaba je sad da ti pričam koje je snove tebi snio

da je jako dobar čovjek i muž i nježan otac bio

 

to si skontala

mater ti pričala

ono kratko vrijeme dok bijaše

poslije je postao još bolji

tiši i nježniji

nisi ga zato osjetila Mila moja

iako je svakim danom nad tobom bdio

 

smotani i smeteni drugovi oni

zaboraviše ljubičice sve do jedne bijele

zaboraviše mnogo toga

ne i druga svoga

Nažalost tvoj otac Meho je bio samo prvi

od naših drugova koga zlo nestade

poslije su na red došli drugi

večina su očevi i muževi bili

bilo je i onih koji to nisu

svima smo imena noktima u meitski taš urezivali

 

pitaš se što ti nismo navrnuli neki put

umorili smo se Malena

mnogo smo jurili Bosnom da bi je branili

mnogo smo mrtvih na leđima izvlačili mila

mnogo smo ranjenih sa lakoćom kući ponijeli

mnogo smo mrtvih ženama majkama i ćerama donijeli

 

poslije kad je stalo trabalo je prtiti bol i tugu

odrvenilo se i zaledilo

mnoge su nestali

sve je postalo nemar svejedno je

 

i stid Malena mnogo stida Mila

toliko stida da se duša ponekad sama od sebe crveni

 

kako doći pred dijete i reći mu žao mi oca tvoga

dobar je čovjek bio

a ti živ gradom hodiš i mezare brojiš

 

svaki korak jedan mezar

nemamo više koračaja za svakog nestalog heroja

ljiljana zlatnog Bosne ponosne

svakih kvarat dana hoda jedno dijete mrtvo

plače hodi i majku svoju doziva

i ne zna da više nije od ovog svijeta

 

nemamo više daha za mrtvu nevinost

suze nismo isplakali ne pomažu

tugu nismo odbolovali ubija

a i zarazna je

 

znamo da si dobro

slavljena mama se dobro brine

nekad nas sretne i ne prepoznaje

oči su joj izblijedile Mehu oca ti snijući

 

naše vrijeme polako ističe

zato riječi ove

ni jednog druga nismo nikad zaboravili

ni bol njihovih najmilijih

ni grad nije

ni Bosna nije

 

oni koji jesu ljudi nikako nijesu

ni vrijedni spomena

 

Ćao Malena hodaj ponosno

i oprosti nam

 

Indexi – Da sam ja netko / Song – Lyrics


Neuslovljena kljubav     Mjačina duša    Svijet ruža

 

 

Da sam ja netko

pozvao bih sve djecake

dao bih im igracke

i pustio ih da se cijeli dan

igraju i jure

 

Radili bi divne stvari

prekratki bi bili dani

voljeli bi svoje skole djaci

da sam ja netko

 

Svim majkama bih izbrisao bore

ucinio da ocevi ih vole

davnu ljubav da im vrate

i da mirno zive svoje sate

da sam ja netko

 

Ref.

Ne bi, ne bi, ljudi zivot proklinjali

sve bi ruze zeni poklanjali

kako bi se zivjelo i kako bi se voljelo

i kako bi dobro bilo

kako bi se zivjelo i kako bi se voljelo

i kako bi dobro bilo

da sam ja netko

Bosna je Božije Čudo i Čedo

 

 

2.Maj/Svibanj 1992.!

Jedan od najznačajnijih ( vjerovatno i najznačajniji) datuma   opstojnosti Bosanske državnosti.

Tog dana, reklo bi se  ni od tkuda, ni iz čega , Bosna je odbranjena i nastavila da persistira kao Božije

Čudo i Čedo.

 

Neuki, zločinci,fašisti i nacisti potpomognuti krstaškim arijevcima Vatikanom , SAD  i EU su mislili ,

zbrisaćemo taj jedan narod u par dana.Ima da ga nema.

 

Jedini grijeh tog naroda je da je kost u grlu krstjadnima hiljadu godina zbog toga što vjeruje u Boga

Jedinog Milostivog i Silnog.

E ,jadna historijo. Nikako da se nauku dohavizaš.Hiljadu godina krstaških ratova protiv Bosne je zlo

pokušalo svesti  na 2.Maj/Svibanj.

 

Hiljade tenkova,transportera,haubica,topšova i minobacača nekad jedne od najmoćnije vojne sile u

Evropi JNA je opkolilo srce Bosne – Sarajevo.

Znalo se ako Sarajevo padne, nema ni Bosne.

 

Nije bilo nade ni šanse za spas i opstanak  golorukog naroda Sarajevo Grada čednosti.

Čak je i predsjednik predsjedništva Alija Izetbegović svojim nerazumnim ulijetanjem  u ruke zločinaca

išao i prilog zamisli o podjeli i zauzimanju Sarajeva.

 

Ali…

 

Uvijek ima ona činjenica koju svi monstruozni porobljivači   zaboravljaju :

Bosna je Zemlja Božije milost.

 

2.maj 1992. je to dokazao.

Bog milostivi po ko zna koji put nije dao svoju zemlju Bosnu.Sve je naopačke okrenuo.Poslao je

nevidljivu vojsku nebeskih anđela  da spasi svoju zemlju i svoj narod.

“Sigurni pobjednici” , postali su najveći gubitnici u historiji svjetskog ratovanja.

 

Kada je taj dan 2.Maj/Travanj 1992. prešao u slijedeći dan i kada je zlo raspršeno u paramparčad,

znalo se da je Bosna odbranjena i da je ništa ne može spriječiti u njenom opstanku i bitku kao Zemlje

Božije milosti.

 

 

Vojnim analaitičarima i zlu ćemo ostaviti  da će čudom čude i preračunavaju . kako, zašto,otkud i

na osnovu čega to.

 

Mi ćemo prisloniti glavu tlu i izraziti neizmjernu zahvalnost:

-Hvala i slava Bogu Gospodaru svijeta. Alelujah i Amin!

 

 

2. Maj 1992.

 

 

 

Danas neuki i ” podobni” obilježavaju i slave  2.Maj , dan kada je Sarajevo Grad Čednosti odbranjeno,

a posredno i Bosna zemlja Božije milosti.

 

Nama je taj, odlučujući , uzavreli plamteći ,   2.Maj bio obični radni dan.

Dobro , malo žešći i ubitačniji.

Možda nešto bučniji zbog agresorskih  aviona  koji su nadlijetali grad  i uništavali  TV repetitor Hum,

BHT, Vijećnicu , Poštu  i još neke vitalne objekte.

 

Na minobacaće smo se već počeli navikavati, u djetinjoj naivnosti da će to zlo brzo proći.

Tenkova  se  nismo previše bojali, bili su prevolinijski , izloženi , ranjivi .

Imali smo lijek za njih, otete zolje i ose i ofarbane solunare , a jedan naš suborac flašu maksuzije.

 

Da nama je to bio obični radni dan , jer smo već  mjesec dana davali živote , da zasutavimo genocidnu

srpsku zvijer , da na samom  početku rata napravi   Srebrenicu neviđenih razmjera i zauvijek izbriše

jedan narod , sa lica ove prelijepe Božije  zemlje.

 

Uspjeli smo u tome. Uz neizmjernu Božuju pomoć, ljubav i milost.

Malo je duže trajalo. 1500 i malo  više  jako dugih dana i isto toliko besanih noći .

 

Ali nama danas  nije do slavlja.

Ne ,nikako nam nije do slavlja.

 

Kako ćeš ,ba, slaviti a hiljade nam  djece  ubiše ,masakriraše  ti monstrumi, ti neljudi ,

ta genocidna srpska čudovišta.

 

Kako ćeš, ba, slaviti a desetinu hiljada čuvenih sarajevskih ljepotica  raznesoše   ,

osakatiše ti izrodi  , abortusi ljudskog roda.

 

Kako ćeš , ba , slaviti a u srcu led zbog sve te nestale ljepote i nevinosti što plijenila je i u ljubavi  živjela

čaroliju Bosne zemlje Božije Milosti.

Kako ćeš, ba, slaviti a mnogoj nerođenoj djeci nije dozvoljenu da udahnu dah nebeskih milodarja.

 

Kako ćeš ba slaviti,a ljubavi na nestajađe dan za danom, i …

 

Ma , ne možemo  dalje i  srce još više lediti  , kvrcnuće ko maslinova grančica ,

koju Bosna zemlja Božije milosti od iskona u svojoj snenoj ljepoti i dobroti  nudi .

 

A opet, u nama i poslij svega ne obituje   zlo i riječi prokletstva za jedan divni  narod,

kojeg su zaveli, koji je ćutao , rijetki se bunili i negodovali, ali narod koji ipak nije previše učinio,

da zaustavio neviđeno zvjerinje  zlo.

 

Čak i ne osuđujemo.

To će učiniti Nebeski zakoni i pravda. I na Ovom i na Onom dunjaluku.

 

Da , danas nama nije dan za slavlje.

 

A opet , slavimo svaki dan i Milostivog Gospoda ,koji nam poklanja prelijepi život

i nadu da će pučanstvo/raja/dunjalučani jednog dana shvatiti  da su svi ljudi braća.

 

 

Kemal Monteno – Sarajevo ljubavi moja / Song – Lyrics

Trebević  Modra rijeka čežnja  Purpurno nebo  Sarajevo Grad čednosti

Zajedno smo rasli

grade ja i ti

isto plavo nebo poklonilo nam stih

ispod Trebevica sanjali smo sne

ko ce brze rasti,

ko ce ljepsi biti

 

Ti si bio velik

a rodio se ja

s Igmana uz osmijeh

slao si mi san

djecak koji raste zavolio te tad

ostao je ovdje vezan

za svoj grad

 

Bilo gdje da krenem

o tebi sanjam

putevi me svi tebi vode,

cekam s nekom ceznjom

na svijetla tvoja

Sarajevo ljubavi moja,

 

Pjesme svoje imas

i ja ih pjevam

zelim da ti kazem sto sanjam

radosti su moje i sreca tvoja

Sarajevo ljubavi moja.

 

Kada prodju zime

i dodje lijepi Maj

djevojke su ljepse

ljubavi im daj

 

Setaliste tamno

uzdasima zri

neke oci plave

neke rijeci njezne

 

Sad je djecak covjek

a zima pokri brijeg

park i kosa bijeli

al otici ce snijeg

 

Proljece i mladost

ispunice tad

Sarajevo moje

jedini moj grad

Bleki – Umor kalendara nestašnih

 

 

 

Umor   nestašnih kalendara

kad te svlada

sjećanja se vrnu

bore milosne žaluju

za zapretenim bolom

 

da znaeš momo

kolko se dertli jubilo

mnoga mi ljuba

do zore  pjevale

 

kad noć bi otidla

na grudi bi me primila

međ skute stisnula

poljubcima suze brisala

na moju sudbu

svijeće radosnice palila

Rada – Nana Toha / Song – Lyrics – Prevod na Bosanski

 

 

 

Miris ženeJutros mi je ruža procvjetala Vatreni ples

 

Nane Tsokha

 

Nane tsókha, nane gad,
Me kinél mange yo dad!
Syr vydtjava paloróm,
Me kinél mange yo rom!

Dado, kin mange chenya,
O chenya sumnakune.
Na kinesa o chenya,
Na beshava dro chaya!

Zageyom me drey da sado,
Zriskirdyom me tzvéto,
Prekirdyom les ke sheró,
Te kames miro iló.

Nane tsókha, nane gad,
Me kinél mange yo dad!
Syr vydtjava palorom,
Me kinél mange yo rom!

 

Ja nemam suknju

 

Ja nemam suknju,ni bluzu,

Tatica će mi to kupiti!

Ako se poželim udati,

Tada će moj muž njih  kupiti  za mene!

 

 

Tatice,kupi mi minđuše,

Naušnice od zlata.

Ako mi ne kupiš minđuše

Neću  zadugo  biti djevojka

 

Otići ću u vrt

Probirati cvijeće

Stavljati ga na glavu

Za tebe da poželiš moje srce

 

Ja nemam suknju,ni bluzu,

Tatica će mi to kupiti!

Ako se poželim udati,

Tada će moj muž kupiti njih za mene!