Pred ponoćna Galerija Bosna zemlja Božije milosti

 

 

Bijela dama i odar  Osunčani oblak

Bijela dama i odar                                                                         Osunčani oblak

 

Ljubav pokraj Modre rijeke  Um smotan u fišek

Ljubav pokraj  Modre rijeke                                                          Um smotan u fišek

 

Nemiri  Krhka bjelina

Nemiri                                                                    Krhka bjelina

 

Zeleni vrt  Cvijeće i još svijeća

Zeleni vrt                                                                               Cvijeće još cvijeća

 

Nemiri u vrtu  Modra rijeka puteve njene zna

Nemiri u vrtu                                                                    Modra rijeka njene puteve zna

 

Most nad plavetnom provalijom U plaveti sni

Most nad plavetnom provalijom                                  U plaveti sna

 

Đardin Nade  Lica Nade

Đardin nade                                                                      Lice nade

 

Noć ljubavnih dodira INoć ljubavnih dodira II

Noć ljubavnih dodira

 

Wisława Szymborska – Ljubav na prvi pogled

  –

Oboje su uvjereni
da ih je povezao iznenadan osjećaj.
Lijepa je takva sigurnost,
ali nesigurnost je ljepša.

Drže, budući da se prije nisu poznavali,
da među njima nikad ništa nije bilo.
A što bi na to ulice, stube, hodnici
na kojima su se mogli davno mimoilaziti?

Htjela bih ih zapitati
ne sjećaju li se –
možda u kružnim vratima
nekoć licem u lice?
neko «oprostite» u gužvi?
glas «pogrešno» u slušalici?
– ali znam njihov odgovor.
Ne, ne sjećaju se.

Jako bi ih začudilo
da se već dulje vrijeme
poigrava s njima slučaj.

Još ne posve spreman
da se za njih prometne u sudbu,
približavao ih je i udaljavao,
presretao ih je na putu
i prigušivši hihot
odskakivao u stranu.

Bilo je znakova, signala,
pa što ako nečitkih.
Možda prije tri godine
ili u prošli utorak
neki je listić prelepršao
s ramena na rame?
Nešto se izgubilo i podiglo.
Tko zna, možda već lopta
u zelenilu djetinjstva.

Bile su kvake i zvonca
na kojima se preuranjeno
dodir stavljao na dodir.
Kovčezi jedan uz drugi u garderobi.
Možda je neke noći bio isti san,
odmah poslije buđenja izbrisan.

Ta svaki je početak
samo neki nastavak,
a knjiga događaja
uvijek otvorena po sredini.

Bleki – Ne daj mi da ostarim

 

Večeras ne daj mi da ostarim
u srcu tvome  je mnogo ljubavi
Krhka ružo za mene

Večeras ne daj mi da se umorim
jer  tijelo tvoje  djetinje
moli se mojim dodirom

Večeras ne daj  mi da posustanerm
nek usne tvoje trešnjine
rosom me dodiruju

Večeras ne daj nam da se slomimo
dok valima Oceana  plovimo
sutra ti Mila bolan odlazim

Arsen Dedić – Moj grob (stihovi Ivan Goran Kovačić)


 

U planini mrkoj nek mi bude hum,

Nad njim urlik vuka, crnih grana sum,

 

Ljeti vjecan vihor, zimi visok snijeg,

Muku moje rake nedostupan bijeg.

 

Visoko nek stoji, ko oblak i tron,

Da ne dopre do njeg niskog tornja zvon,

 

Da ne dopre do njeg pokajnicki glas,

Strah obracenika, molitve za spas.

 

Neka sikne travom, uz trnovit grm,

Besput da je do njeg, neprobojan, strm.

 

Nitko da ne dodje, do prijatelj drag, –

I kada se vrati, nek poravna trag.

 

 

Pjesma za najmilije

 

Jedna umorna žena ima demenciju.

Njena unuka ima prelijep glas i mnogo ljubavi.

Unuka se ne želi pomiriti sa bakinim zaboravom.

i pjeva joj:

…Uvijek ću te voljeti

Uvijek ću te voljeti…

 

Pjesma Vitni Hjuston je dio bakine mladosti,

i čudesno, na tren je vraća svijetu ovom.

 

Svako od vas ima nekoga ko se povukao u sebe.

Ili je jednostavno zaboravljen i usamljen.

Jer ,eto ,u ovom svijetu žurbe ,

odakle vam vrijeme za one koji odlaze.

Vama se čini da vas ne prepoznaju,

da su izgubljeni u svom svijetu,

da im više ne trebate.

 

Ali nije tako.

 

Oni vas itekako čuju , vide i osjećaju ,

samo su izgubili moć prizemnog ljudskog (ne) razbora.

Postaju anđeli Tišine i sna.

 

Pomozite im na tom putu.

Pomilujte ih, grlite i ljubite.

Pričajte im i pjevajte ,

kao što su to oni vama činili, dok ste djeca bili…

 

Vjerujte ;

dobrota, iskrenost i ljubav iz vaših srca će biti prihvaćena,

čak i ako vam se čini da odjeka nema.

 

Nebo uvijek sluša i upija vaša milostiva osjećanja.

A vaši voljeni ,iako zatvoreni u svom umu ,

otškrinuće vam dveri ljubavi,

da se zajedno sa srećom vama vrate.

Indexi – Sanjam / Song – Lyrics

 

Centofilija   Copy (3) of ona spavau plavom   Nebo

 

Sanjam

 

Sanjam da te opet slusam kako dises

kako dises dok savija se trava

da me dira tvoja kosa plava

tvoja kosa na mom licu draga

 

Sanjam da se opet volimo u klasju

u tom klasju sto lezi tu pod nama

i da luta tvoja ruka vrela

tvoja ruka preko moga tijela

 

Ref. 2x

Samo jedan zivot imam

i ludo ga bacam

jer zavoljeh jednu zenu

zenu koju sanjam

 

Samo jedan zivot imam

koji nisam htio

jer zavoljeh jednu zenu

koju nisam smio

 

Sanjam da ti kazem

vrati mi se draga

ako treba pobjegni od svega

jer je zivot samo ovaj jedan

nema nista, nista izvan njega

 

Ref. 2x

 

Samo jedan zivot imam

i ludo ga bacam

jer zavoleh jednu zenu

zenu koju sanjam

samo jedan zivot imam

koji nisam htio

 

Jer zavoljeh jednu zenu

zenu koju sanjam

(2x)

 

Mulci i nježnost

 

A već znate da većina insana nisu insani.

Već mulci.
Ne poštuju i ne obazire se na nježnost i krhkost proljeća i ljepotu đardina.
Mi se raznježili , ko Maksumče u polju djevičanskih ljubičica.
I am zabezeknuti i opčinjeni ne m'remo maknuti.
A moramo.
Naružiće nas i reći:
-Sanjajte i volite kada vam drugi plate za to. Mi samo uvodnik plaćamo.
Neuki prepisivači!
Ne znaju da nam niko snove i ljubav ne može ni platiti, ni oduzeti.

Osim one koje volimo i sanjamo.
A Ona, to krhko biće, ta uzvišena ljepota to nikad ne žele učiniti.
I ne stignu sve da hoće!
Mi konjine uvijek nešto zabrljamo i poslije samo kukamo i pizdimo.

Izvinite .
Najusrdnije molimo .
Potkrala nam se jedna ne baš dobra riječ. Ali nemamo bolje.
Oprostite.
Nećemo više ružnih riječi.
Obećavamo.

Zamalo postadosmo mulci kojima je u ustima uvijek neka prostota.

A nama nije, već uglavnom smjerna  ljepota.

Volimo blagu , krhku, uzbibanu , riječ . Dakako.

 

Mulcima zadriglih u verba obscene , u inat.

Vasilija Radojčić – Dimitrije sine Mitre

 

 

 

Razdvajanje Strast Đardini vladaju Leptira let

 

 

Dimitrije, sine Mitre

 

 

“Dimitrije, sine Mitre,

moja živa rano.

 

Pet godina,

kako bolna legam.

 

Ti ne pitaš, mili sine:

Od što, majke, legnaš?

 

Ti ne vidiš, ludo moje,

da te žena vara.

 

Ti još spiješ, sine Mitre,

ona se promene.

 

Bela rekla, mili sine,

kopče zakopčane.

 

Kopče zakopčane, sine Mitre,

kose očešljane.

 

S kanate u ruke, ludo moje,

na đerđenku ide.

 

Kad se vrće, mili sine,

kopče pokidane.

 

Kopče pokidane, čedo moje,

kose raščupane.

 

Zar ne vidiš, sine Mitre,

da te žena vara?”

 

“Ako, ako, majke moje,

barem je ubava.”

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Parni valjak – Jesen / Song – Lyrics

 

Ljubičice u polju šarenom  Jesen   Zimsko sunce

 

Ma sto da zelim sve je tako daleko

i sad mi zao sve bih opet ponovo

najljepsu pjesmu tebi bih pjevao

hej, kamo srece da sam pjevat’ mogao

 

Ptice u bijegu, tisina gradi zidove

zvoni zbogom, rijeci kazne Bozije

te tvoje usne opojne, jos uvijek sanjam

kako su me ljubile

 

Ref.

Jesen u meni tuguje, zasto sanjam cemprese

moje ceste ne vode nikuda

(bez tebe)

jesen u meni caruje, a u tebi proljece

ni Sunce ne moze, ne moze kroz oblake

rano moja, hej

 

S’ kime sada putujes

ma sto da bilo nemoj da mi tugujes

najljepsu pjesmu tebi bih pjevao

hej, kamo srece da sam pjevat’ mogao