Silvija Plat – Sitni sati

 

Prazna, odjekujem i sa najsitnijim  korakom,
Muzej bez kipova, veličajan zbog stupova, trijemova, rotunda.
U mom dvorištu vodoskok prska i tone nazad sam u  sebe,
Opatičkog srca i slijep za svijet. Mramorni ljiljani
Isparavajući svoju bljedoću miomirisom

Zamišljam se  silnom publikom,
Kao majku bijele Nike i nekoliko golookih Apolona.
Umjesto toga, mrtvi me ponižavaju pažnjom,
I ništa se ne može dogoditi.
Mjesec polaže ruku na moje čelo,
Bezizražajnog lica i nijemi nalik bolničarki.

 

 

pB

Memento rose – Lijepe li ste ljubavi moje

  Nebeska ruža Centofilija  Ruža ljubavi Zelena ruža

Dijete u oblacima  Copy (3) of ona spavau plavom Blažena Luca ona pod velovima-plava

Mila Moja  Autoportretova ljubav  Mali princ 

 

 

Memento rose – Lijepe li ste jedine ljubavi moje

Lijepe li ste mile moje
lijepe li ste jedine ljubavi moje
mirisi su vaši su od đardina ruža
dobro li ste došle u snove moje

Svjetlucava li si Vranjanko jermenko
moje čedo malo
skršeni cvijete moj
plavetnilo li si Sarajko
milo moje maleno
anđelu čuvaru moj
crvena li si Tuđinko
proljeće života moga
posijano dijete moje

Jemenko vranjanko lijepa li si
čedo milo nježna li si
dobrog bekrije ruža li si
u tugama tvojih sanja
ti Jemenko izgubljena
od ljubavi i čekanja
ljubav poklanjala
al i krala

Prošlo je vrijeme pjevanja
malena moja Vranjanko
prošlo je vrijeme radovanja
ljubavi moja
došle su suzne kiše
u snijeg se pretvorile
u urlik tisuću pahulja bijelih
krik se tvoj pretvorio

Glas tvoj danas je tužan
srce ti je slomljeno
ja sam ti ga slomio
tvoj dragan nije tvoj
lažov jedan mili
nikako da ti dođe
samao ti je ljubav krao
svoju poklanjao
On je samo sen
što duša tvoja snije
on je samo kapljica
što sa šedrvana lije

Zašto će na odru tvome
bijelu grlicu da miluje
i tebe prekrasnu usnulu
u čelo u kosu da ljubi
ulici skršenih srdašca
velove razgrtati
tvoje slomljeno srce tražiti
snivati na ležaju belom
dodir tvoje nevinosti
u čelo u kosu da ljubi

Lijepa li si Sarajko
ženo stasita topla li si
moja mila malena
ti si ruža mirisna
što djetetu malom
svoju si ljubav dječiju
darivala
u njegove snove umotavala

Glas tvoj je tužan
a srce slomljeno
Sarajko jedina moja
ja sama ga slomio
mali princ nije tvoj
lažov jedan mili
to je samo san
u tople kute tvoje
se utopa i spije
to je samo san
što u ustreptale grudi
se uranje i vrije

Prošlo je vrijeme muzike
moje čedo maleno
prošlo je vrijeme krajolika
Sarajko blagosti moja puna
došle su oluje strašne
u nestajanje sve pretvorile
glas tvoj grada čednostu vapaj
i tebe ljubavi moja
za tobom srce malo treperi i plače

za tugom i bolom neispjevanim
Na odru ljubavi
safir će grlicu da miluje
tebe predivnu
usne i oči da ljubi u kući ustreptalih srdaca
velove će lepršati
na ležaju plavom
tragati za za tvojim rukama
vrelima strasti
čelo u kosu da ljubi

Lijepa li si Tuđinko
ljubavi jedina moja
prelijepa li si
ružo rubin grlico ljubavi
prošlo je vrijeme nevinosti
a si poklanjala
ali i krala
prošlo je vrijeme maglica
milo moje
Tuđinko slomljenog srca

Došlo je vrijeme rastanka
u ljubav se pretočilo
pjevanje ljubavi od davnina
došlo je vrijeme ljubavi
u srcu neutješno iskri
to je samo san
malena ga moja snije
to je samo san
dosanjan djevojčici nije

Ljubavi tvojoj i mojoj
O puno tuge i snova ima
toliko daljine i čežnje
srce da umire svaki dan
Tuđinko idržali smo pet
mila decenija let
izdržaćemo još samo dan
tvoja će ruka biti u mojoj
a moja u tvojoj

i suza više neće biti

Ne verujem ti mili
ti vetru jedan dragi
što ljubav seješ
po ovom svetu
tri deteta
tri devojčice
tri svoja sna
tri Nevinosti ti dale
tebi što bežiš
u srcima drugih
samuješ i tuguješ
i nestašno luduješ

Na odru malog princa
Ona ga mazno miluje i ljubi
Za tri ljubavi
za tri grlice male
za tri ruže
za tri nevinosti
tri života poklonjena
srebrena plava i crvena
što tjeraju galebova krik
na peščanoj plaži sanja
srećna srdašca
tražiće memento rose
velova istkanih ljubavlju
duše Princa malog
što spije i sanja

Opet nestade
gde sada pobeže
nestaško mali
znam slutim očajavam
grlicama svojim dvema
u zagrljaj leprša
a ja snove isplakala
evo i mene za vama
mili naš dječače
ovog trena hitam

Živio ti nama Maksumče Milo !

 

Opasno se šuruje protiv integriteta Bosne i Hercegovine / Iz Arhiva

 

Ista meta – isto odstojanje. Prijatelji i na zemlji i u paklenoj vatri. Nema druge.

 

 

Evo Čović svratio,onako usput (?), Dodiku na kafu ,po povratku iz Zagreba.

Bilo mu dosadno . Išao dijelit Bosnu i svoje  robijaško iskustva.Konta trebaće im obojici za nekog novog Haga.

Tamo ustaški i četnički zločinci završavaju.

A usput da razrade  sve vidove strategije dezintegracije Bosne , koja se sinhronizuje u Beogradu i

Zagrebu.

Trilateralci Kitarović i Lučić svako malo se maze. Jes, kada bi potonjeg interesovale žene.

Pitajte mu premijerku.

Brkić poručuje Vičiću da je dobrodošao, da treba  zaboraviti šta je bilo.

A Srba u Hrvatskoj nema kao ni prošlogodišnjeg snijega.

Niko ne pominje pogrom srba od strane ustaške politike HDZ i Franje Tuđmana.

Ni četnička orgijanja po Hrvatskoj.

To je prošlost.

 

Učesnicima udruženog zločinačkog poduhvata je bitnije prebrojavati koliko se srba iselila iz Sarajeve.

Uopšte ih nije briga koliko je ubijeno , masakrirano i raseljeno Bosanaca u udruženom genocidnom

projektu nacističko-fašističke osovine ustaša i četnika u Sarajevu i Bosni. I koje ih je zlo  pomelo.

 

Tema razgovora Čovića i Dodika je rastakanje Bosne i Hercegovine po svim šavovima.

Oni to ne kriju.

Kažu glavna tema je izmjena izbornog zakona na nacističko-rasističkim osnovama.

Razgovori o  izmjeni zakona su  upravo to. Dogovori o disoluciji Bosne i Hercegovine.

 

I Čoviću jedan savjet.

On je studirao u Banjoj Luci gdje se do diplome može stići na razna i olakotne načine.

Zato nema pojma šta znači islam, jer ima falično ,dopisno obrazovanje, kojem je bitno samo da se na

vrijeme popune određene uplatnice.

 

Islam nije obična   riječ.

To je uzvišeno stanje kojom vjernik iskazuje najdublje poštovanje i ljubav prema Bogu Jedinom.

A osnov / Stvoritelj  svega, pa i demokratije je  Bog Milostivi i Silni.

A ovo je Bosna zemlja Božije milosti.

Pa nek’ ustaše i četnici vide šta im je raditi i na koga ćer udariti.

 

 

Mujo i Suljo , a Fata i Suljaginca

Mi volimo naše bajate viceve pa im malo kuveta uvaliti, u oblandu zaviti i narodu pred nos natakariti.A znamo i dva vica,ponekad i više  u jedan natandariti.Ovaj je dvok'k'ratni.

Dosadilo Muji Fatu ganjat ,jer nemože radit i ganjat koliko to Fati  treba. A i malo obajatila. Njoj treba trideset šest sati na dan za te stvari. Za ostale samo satak i sedam za spavanje,može i manje ako je prisvrbi.

Lako njoj; ona pitu  očas suče i počisti ono malo peksinluka po kući i besposleno   sa komšinicama kafu ispija i olajava. To se u pučanstvu kaže trač.

Muški dio pučanstva među sobom kažu smrad.

A žene , jašta će,  nego o anamo onom i kako poboljšati anamo ono, jer ih anamo one stalno svrbe. Toliko svrbe da se živo čeljade ne mere istrpiti. Samo smišljaju kako poboljšat šiltetli i dušekli  uslužnu djelatnost svojih muževa.

Žali se Fata  Suljaginci:

-Onaj moj sve tanji, a mene sve više svrbi, ne znam živa šta ću. Il’ se prihvatio  kakve raspuštenice ili udovice, pa ne može i mene i nju na pravi put izvesti ili mu taki vakat došo, pa mu jao, ti ga  meni pao. Kako ti, bona, deveraš anamo one stvari.

-Nemam ti ja , kono nikakvijeh  devera sa tim stvarima. Kad mi se prisnije, ja se ispred Sulje u anteriji  natandarim i samo ga pitam:

-Šta ti mili moj misliš o novom svjetskom poretku?

-Jebe mi se.

-I meni najdraži moj.

I mi se zveknemu. Po više puta, kad god mi ćeif pane ili me jednostavno zasvrbi.  A nekad samo reda radi ili radi probe, da nijesmo možda zaboravili kako se to radi.

-A jeli bona uvijek na isto pitanje pada?

-U biti nije važno kako formulušem pitanje, bitno je da se pomene  politika i on ko oro spreman;  i on i oro mu. A nekad je slavuj.  U neko doba počinje da pjeva

-I vazda uspijeva?

-Garant jedan kroz jedan, sto jedan posto.

Vrnu se Fata kući; nagizda se, anteriju iz ruha izvuče, natakari je , malo bakama i ružice na lice nabaci, surme na oči pristavi , malo šanela šanelne i gdi triba i gdi ne triba i pravac pred Muju.

On  se zagledo u haber slikičnu kutiju, tamo se neki dunjaluci krhaju; i nešto zamišljeno duma.

-Mili moj šta ti misliš o novom svjetskom poretku?

-Boli me crveni fesić.

Šta će jadna Fata uze cigar sa hastala i popuši ga. Mujo ni habera , niti se rumeni. Ne vidi ljepotu što se ispod anterije prelijeva.

Što bi Deba reko i mrtvac bi se digo da kresne… Šibicu ubacujemo mi , ne damo da završi rečenicu, garant bi nešto bezobrazno lano. Taki je on.

Usta Mujo pa na vrata. Gdje ćeš u ovaj vakat, pita ga Fata . Boli te anamo ona gdje ću ja. Nisi mi ti  ni sup ni mup da ti teftišim, odoh kod Sulje.

I stvarno ode kod Sulje. Zapališe po cigar trznuše po gutljaj iz čokanjčeta pa se jadani Mojo žali.

– Kaharli sam ti bolan Suljo.

-Što za ime svete Ane šćemlijice, dragi komšo?

-Odakle ti znaš za Hanu?

-Koja te Hana sad spopala ?

-Ma ima jedna Hana,  zovu je Ana u crnim haljinama ,ne znam jeli raspuštenica ili udovica. A more biti i obadvoje:  Koliko ganja i išče anamo onog za dvije osobe je malo.

-Ma nije bolan ni raspušćenica ni udovica, nego nifomanka. I mene bolan na crninu navukla  i ja ko bekan lego na štos i na nju. Sreća u to vrijeme  ova moja  u banji bila, liječila neke ženske boljke, anamo one.

-Nema veze da je i lezibejka,  ja zatarabio a i godi mi. Taze je i po vazdan mi ugađa.

-Pa što si kaharli bolan Mujo? Hem Ana krasotica ti na takar blećka  sjeda , hem Fata ljepotica takar išče. Šta ćeš bolan više od života tražit?

-Nemoj me i Suljo još i ti taslačiti . Ne mre čovjek dvadeset četiri  puta na dan i lijevo i desno i  ipravo kod jedne; pa  namah dvadeset četiri puta i gore i dole i ukrivu i u  sridu kod druge. Ne mre to čovjek više durat. Bojim se ofaliću. A kad insan ofali, eto ti namah i riknjave.

-Što se nekad ne vadiš da te boli  glava ili nisi raspoložen.

-Pravim se ja, ali blesan nema mozga pa me ne sluša. Ha vidi golo žensko , on poludi digne se i skače ko budala kad dere novinu, i šta ću ja  nego za pjevcem.

-A što ti ne bi reko onoj Hani ; taka i taka stvar, ohani malo, moram se Fate kutarisati . Nemoj joj reći da sam ti ja preoručio da Fatu pripaziš četeres devet puta na dan. Radi uroka i pedeset ako zaišće. Garant nema Fate za trideset dana. Riknjava načisto.

-Ima da prhne na nebo ko grlica onog blentovije Dobrog . Njemu svako malo neka grlica  prhne ka nebu. Deba mu se iza leđa smije i kaže pr'nu u fenjer.

Ima ova Suljina pamet nekog smisla, konta Mujo.

Ima ko u Debe pamet,  konta autor , da vrati milo za drago.

Suljo pravac do Haninih vrata. Ona ga zove da uđe, on neće zna ako uđe do jutra će ulaziti. Kaže joj taka je i taka stvar i brže kući, fes mu se nešto krivi.

I tako Mujo i Fata  boj teški vodili. Čitav komšiluk nije mogo spavati. Obnoć vriska, cika , ganjanje i joj, mamo mamice zapomaganje , po pedeset puta. Preko dana Fata pjeva, sve se ori ; joj mamo mamice, isto pedeset puta.

Reciprocitet  reko bi Oma.

Vidi Suljo nema mu havera, pa dvadeset deveti dan kod njega  da izvidi stvar. Tamo situacija ‘vaka:

Na pendžeru Fata stoji , staklo pere i takare broji. Rumena ko bulka, razdragano i veselo cvrkuće  i pjevuši: Joj mamo mamice. Milina ju čuti. U dvorištu svo cvijeće zablistalo, proljepšalo se i promirisalo; nalik  Fati.

Mujo sav u ritama, ublijedio , ofalio , upola ga nema; strahota jedna,  boli glava. Modri kolutovi umjesto očiju, pravi meit ena na enu, šenkrat plaho i još gore. U ruci eno kiselico i tespihe broji i u Fatu pogledava.

Suljo pita :

-Kako sa zdravljem?

Meit jedva čujno progovara, blagi smješak , ko da se smrt kezi, samo dušu što ne ispusti:

-Nikad bolje, evo sutra će biti tries dana, a ona jadnica ništa ne sluti. Vidi je pjeva ko ona ptica  što umire pjevajući. I ne zna da će sutra umirijeti. Jadna ona , nekako mi je ža’.

Suljo ni jedne ne progovara i ode. Sve klima glavom i mozga:

-Ovdje nešto ne štima; neko je pobrko stvari. Neko se zlo sprema i slegnu ramenima. Kući ga Suljaginca pita kako je Mujo, on kratko.

Jebe mi se ,ko mu je kriv.

Suljaginca ko Suljaginca, ne zna propustit ni jednu takvu finu riječ. Nije luda, malo je lijepih riječi na ovom dunjaluku. Nema veze što ga ništa u vezi politike nije pitala. Nije blentača ili pizdunka  da se buni. Poklonjenom  jahanju  se ne gleda u zube , već malo niže i još niže.

Sutra im javiše :

-Umro Mujo.

Znao Suljo , nije mu Mujo izgledao svježe.

Naravoučenije : Svako ima svoga Debu za jarana  i grlicu za…

I pad je let.

 

U BiH je 19.Juna/Lipnja i zvanično sahranjena demokratija / Iz Arhiva

  

19.Juna/Lipnja   u Parlamentu Federacije BiH je i zvanično sahranjena demokratija i legalizovan

institucionalizovani kriminal.

 

Usvajanjem izmjene člana 382.  Krivičnog zakona  BiH   ukida se krivično djelo na   osnovu kojeg su podignute optužnice protiv bivšeg generalnog sekretara SDA Amira Zukića, potpredsjednika SDA Asima Sarajlića i bivšeg potpredsjednika SDA Mirsada Kukića.

Prijedlog je podnijela  Elzina Pirić ljubeznica Mirsada Kukića.

Da li će tužilaštvo naći odgovor za ovaj kriminalni potez zastupnika  Parlamenta BiH ne znamo.

Nisu bitna trojica optuženih mafioza.Bitnije je to što se nikome od vlastele i njihove rodbine,prijatelja,saradnika,poslušnika,doušnika,uvlakača  neće moći suditi za sve očitijee kriminalne  radnje koje datiraju od vremena nastajanja višestranačke “demokratije”.

Sada je izvor svog zla  pljačke,koriupcije,mita organizovan u jedinstvenu  političku mafiju ,bez obzira na rasu,pol,vjeru,naciju, i zvanično verifikovao svoju nedodirljivost.

Vlastodršci se za sva vremena  mogu sakriti iza novog/preambuliranog člana 382, kojim se ne mogu, ni okorjeli kriminalci ,ratni zločinci i monstrumi… dovesti u vezu sa kriminalnim radnjama.

Zato ne čudi što je izmjena zakona ekspresno usvojena bez diskusije (ono forme radi , da se barem   pokuša spasiti licemjerni i pljačkaški  obraz).

Parlamentarci spašavaju sebe i svoj kriminalni milje, jer kako reče jedan od rijetkih časnih parlamentaraca Dževad Adžem:

-“Odgovorno tvrdim da što je veći nivo vlasti veći je i kriminal, korupcija, nepotizam i neodgovornost. Velike stranke su postale preduzeća za zapošljavanje u društvenim kompanijama za čije propadanje niko ne snosi odgovornost.“

-“Kada treba donijeti Zakon o borcima onda nema jedinstvenog stava. Kada treba zakon za zaštitu kriminalaca onda je jedinstvo neupitno.

 

I sve će proći šutke.

Bijedni i opljačkani narod je uplašen i šuti,jer su se nasilnici ,licemjeri i pogan udružili sa ilmijama ,hodžama i ostalim sveštenstvom koji pučanstvo,raju i džematlije plaše mrakom onih drugih.

 

Akcize usvojene da se pljačkaši iz svih naroda održe na vlasti.

Narod šutio.

Gorivo ,normalno  i očekivano poskupjelo , narod protestovao, jer su ih vlastodršci orkestrirali radi

pet pfeninga slave i podrške.

 

 

Kriminalci su legalizovali kriminal i sebi obezbjedili imunitet za sva vremena,a porobljeni narod će šutjeti,jer ih nema ko uputiti ni povesti u borbu protiv kriminalaca i porobljivača.

Hodže i sveštenstvo su na trpezi sitih i na grabči bijednih, i podmuklo, protiv Božije volje ,rade za kriminalce ,pljačkaše i izrabljivače .

Mediji su potplaćeni i u rukama kriminalaca i plaćenika, uvlakača i poslušnika  (skoro svi).

Nezavisni „Intelektualci“ i „akademici“ mudro šute , ili su uhljebljeni, ili čekaju svoj ukrcaj u mafiozni vlak koju vodi ravno u džehenem.

 

U Bosni i Hercegovini se desio sunovratu ljudskosti i demokratije, i bijeg od osnovnih  načela  nauka Boga Silnog i Mudroga .

Bosna i Hercegovina se priklonila bezbožničkim ,paganskim zemljama u kojima je totalitarna mafijaška vlast stvara i slavi idole, koji su iznad nauka Boga Jedinog i Milostivog.

A opet – kad tad…sve se plaća kada dođe čas, a većina i prije, a i poslije.

 

 

Bleki – Očaj

A onda  i odjednom

krik djeteta kome razdiru utrobicu

trgaju nezreli pupoljčić

koga deru

koga siluju

koga ubijaju

 

kome srce kidaju

kome dušu čupaju

čiju nevinost na konfete sjeckaju

i u ledene gromade bucaju

 

Grči se dijete vrišti i doziva

boli Bože Mili

kako to samo boli

Bože Jedini  pomozi mi

 

pomozite molim vas

skinite čudovište sa mene

joj mamo  mamice mila

dođi pomozi  majko mila

 

boli me majko moja

šta mi to radi

a sam samo dijete

hoće li iko da mi pomogne

samo mi je  devet Dijaninih godina

boli me mili

koliko me samo bili dragi moji

pomozite

hoće li neko da mi pomogne

 

Mali Princ se nježno spusti pored nje

čvrsto je zagrli

 

vi vidite

dvoje djece u fetalnom polažaju

ranjivi blizanci

tuga vas obuzima

on je nijem

ni suze nema

ona ih ima za dvoje

za petoro

za devetero

za svu nevinu djecu kojo utrobu kidaju

kojima monstrumi motornim pilama

mesarskim palama i macolama

drvosječkim sjekirama i šakama

nevinost na parčiće režu

suze krvave lije

grči se ko da padavicu ima

nastavlja da vrišti

 

Frkine suze anđela traže

grlice više nema

prepuštena je očaju

krhkoj ruci dječaka

 

njih dvoje tonu

mračni bezdan bola je sve bliže

mrak nemoći je sve bliže

zavodljiv i smirujući

znaju zlo se sprema

 

on je samo čvršće stisnu

tiho zbori

plači djetešce

ja sam tu

plači mila

sve će biti u redu

samo mi dođi

i daj isplači se djevojčice mala

 

možda izađe na dobro

ovaj put ništa

ne kazuju anđeli