Pred ponoćna galerija Bosna zemlja Božije milosti

Iskričavo VI

 

Krhka bjelina  

Krhka bjelina                                                                       Damari i nemiri

 

Sjeta  Nada

Sjeta                                                                                        Nada

 

Radost sunčanog dana  Ikona

Radost sunčanog dana                                                     Ikona

 

Tragovi ljubavi Nježni dodiri

Tragovi ljubavi                                                                           Mježni dodiri

 

Noć šumskog voća  Ljeto i rijeka

Noć šumskog voća                                                     Ljeto i rijeka

 

Praznine  Bolesno stanje uma

Praznine                                                                           Bolesno stanje uma

 

Trešnje i poljsko cvijeće Duša nade

Trešnje i poljsko cvijeće                                                 Duša nade

 

Tango to Nada  Zaljubljene ruže

Tango to Nada                                                                      Zaljubljene ruže

Joaquin Pasos – Beskrajna pjesma

U ovoj večeri tvoj profil nema preciznih linija,
jer na tvom licu nema međe, gdje bi počeo tvoj
osmijeh;
al on je odjednom u tvojim ustima i ne zna se kako
teče
i kad odlazi, nikad se ne može reći da li je još ovdje,
isto kao i tvoja riječ, od koje nikad ne čujem prvi slog
i nikad da prestanemo slušati ono što govoriš,
jer ti si tako bliska u ovoj udaljenosti
te je uzalud pitati kad je došao tvoj dolazak,
jer nam se čini da si bila ovdje cijelog života,
s tim vječnim glasom, s tim stalnim pogledom,
s tim nepromjenjivim obrisom svoga lica.

Bleki – Godinama poslije

 

Godinama poslije slučajno sretoh istinu

milo moje pa ja o tebi ja skoro ništa ne znam

tad bila si dijete

čujem tvoje misli odnekud veselo lepršaju

nema veze mili moj ni ja o tebi

ti kao dijete malo veće

htio bi sve da znaš

 

mnogo mi nedostaje ta godina mila moja

mnogo mi nedostaješ jedina moja

nikad više sunce i mjesec

ogledat se u nama neće

zvjezdice i maglice

praviti nam smicalice

more i pijesak

bili saučesnici

izgledali

namigivali isto

 

ponekad

tek ponekad

u pravo proljeće kada kiši

i život buja

ka nama stremi

naslučivao bih jeku

mirise

ljetnih dana našeg proljeća

koje smo zagubili

u samo jednom jedinom pismu

nenapisanom

 

svako malo osjetim laki titraj

tvoje ruke male

na mom licu

tvoje ruke nježne

na mom uzdrhtalom tijelu

malo teže je naći tvoj vrat

ramena

grudi plišane mi bježe

još teže

ono što trebao sam a nisam  uzeo

uglavnom

to mi nije žao

možda

 

bih bio samo jedan od bijednih

od onih

koji nevino dijete blate

djevojčice moja

boli

sve to ljubavi moja

i nedostaje

 

mnogo mi nedostaješ maglice moja

ni plakat ne mogu

nisi me tome naučila

još uvijek se smijem i radujem

oči i osmjeh tvoj još ponizno čuvam

i sve poljubce osjetiti mogu

 

ponekad sjednem

brojim ih

skidam jedan po jedan

umatam ih u celofan od biljura

poležem ih u seharu prošlih dana

na kojoj piše

sačuvano od zaborava

mila moja

 

Godišnjica otvaranja Galerije Bosna zemlja Božije milosti

 

Malo podsjećanje

 

U ponedeljak 17.Juna / Lipnja 2019. je dvije godine od otvaranja

Galerija Bosna zemlja Božije milosti

 

I  dan za danom ,

njih 730 nas radovaše slikama,

bojama i vizijama

u  prelijepom okruženju

Galerije Bosna zemlja Božije milosti.

 

Sve prolazi kao san ,  u kojem je dan samo jedan tren,

ispunjen Božjom Milošću i  Ljubavlju.

 

U preliepom svijetu  boja trepere,

posebni,nježni i prelijepi likovi  bića ,

bez kojih se san o Galeriji ne bi mogao ostvariti.

Hvala im što ispunjavaju svaki tren moga života.

 

Nema važno ako  neka slika padne,

i staklo il’ okvir se skrše.

Tada se prospu mirisi djevičanskih ljubičica,

a ljubavlju  zašumi Ocean tišine i sna

i nježnošću zapljusne oazu ljubavi i snova.

 

 

 

Bleki – Neki drugi blagdani


*

Malena moja ništa ti ne znaš

Uvijek u nekom djeliću svijeta

približavaju se dani koji se slave

takve bi dane trebali da volimo

 

sunce neodoljivo miriše

hiljade pahulja bijelih leprša

uvijeno u snove ljudi koji domu hitaju

 

a tamo mala kučica u cvijeću

cvijetni stan u suterenu

mirisno nisko prizemlje

slatka žena u kecelji

ruke joj brašnjave poljubci na usnama

 

dječak i djevojčica možda i više njih

lete u zagrljaj i jedno brzo ćao i cmok

i nestaju tamo ih darovi ispod božičnih jelki

u dječijim seharama bajramluci čekaju

 

na stolu razasuti kolači

još samo ćurka nedotraje

ili preklani kurban

doletjet će oni poslije

još se peku i pirjaju

 

sve miriše na Milost i Ljubav

ljudi insani se trude biti radosni

hajvani i živina su poklani

 

ali ti  spavaš u mome snu

umorna od igrica svojih

 

znanje znaju

negdje drugdje

božićne čurke

bajramski bekani su ljudi

 

oca nema ubijen je

a gladna djeca oko silovane majke se skupljaju

i umiru od gladi

 

veseli se mila

dani blagdana su blizu

Željka Cvijanović – Biserka oliti bljutavka

 

 

Predsjednica RS-a , u medijima žigosana kao osvetljubiva radodajka i potomak ustaša Željka

Cvijanović izjavila je da;

“veoma zabrinjava porast islamskog radikalizma u BiH”

 

Ne znamo kako da joj se obratimo.

Nama nije predsjednica , nije nam nimalo  uvažena , ne ponaša se kao   dama , nije ustašica ,

iako vuče te korijene , koje je, izgleda , preokrenula  u četništvo.

Da joj kažemo četnikuša , ne ide , pregrubo je to za našu časnost.

 

Posudićemo izraz od časnog čovjeka Davora Dragičevića , kojem su ona i njena klika ubili sina,

ili barem zdušno učestvuju u njegovom daljem ubijanju.

 

Davor je pogriješio u nadimku , i nazvao je Biserka , ali on je fin , kulturan i pristojan čovjek,

i ne može drugačije . Inače   za Biserku , zaslužniji bi bio  pežorativni sinonim  Bljutavka.

 

Fašisoidna Bljutavka i još gora Razroka pijačarska  fukara i njihova mafijaška  klika , su sebi uzeli za

pravo da budu so jednog dijela bosanske zemlje.

 

A reče Isus ,  časni sin ,najčasnije žene Marije:

-Ne iskušavaj Gospoda,Boga svojega.

 

I još reče:

-Ali ako se so obljutavi ćime će se ona (zemlja op.a.) osoliti? Ona više nije ni za što, osim da se baci van

i da je ljudi gaze.

 

Mi dodajemo :

-I svinje jedu.

 

Čekamo taj dan, jer ste već odavno obljutavili , a vi strahujete od njega i zato istresate balegu iz halne

duše i  hušakte svoje genocidne  koljače.

 

Bosna je  prežiuvjela Srebrenicu.

Sa Sarajevom je preživjela golgotu najmračnijih  zverinjih umova.

Preživjela je i udruženi genocidni  zločinački poduhvat .

Gdje su sada Slobodan Milošević, Franjo Tuđman , Mladić, Karadžić, Prljak, Prlić ,Boban i njihovi

genocidni planovi. Među crvima i u paklenom vatrama.

 

Isto tako i neoustaše i neočetnici , nasljednici zvjerinjeg okota će kada tad, neko prije , neko poslije

biti kažnjeni i nestati.

 

A Bosna?

 

Ona je u vječnosti zapisana i u njoj persistira , jer zove se:

 

Bosna zemnlja Božije milosti.

 

Pa , vi mrzitelji Bosne i ljudskosti vidite  šta vam je raditi!

 

 

Lord Bajron – Jednoj Gospi

 

 

Kad Čovjek, istjeran iz Raja,
za časak zasta pokraj vrata,
svaki ga prizor bivšeg sjaja
nagna klet’ kob što mu je data.

Al’ iduć kroz daleke kraje,
nauči snosit grijeh svoj prijek;
Tad drugo vrijeme ču mu vaje,
u radu svome nađe lijek.

Tako će, gospo, sa mnom biti,
ne smijem vidjet čar vaš, jao:
Dok krzman, uz vas, neću kriti,
uzdišem zbog sveg’ što sam znao.

Mudriji bit će bijeg moj taj
od napasti što vreba samo;
Ne mogu gledat u svoj raj
bez želje da ne živim tamo.

 

Patrijarh Irinej : Milo Đukanović je poturica gori od Turčina

 Printscreen

 

U Srpskoj pravoslavnoj crkvi i sanu  vrijeme je stalo.

Neko je najmerno razbio pješćani sat kojim mjere svoje bolesno vrijeme

I ono se zaustavilo na samo nekoliko detalja:

1.-Kosovska bitka

2.-Turci i Poturice

3.-San o velikoj svesrpskoj zemlji.

 

1.Kosovsku bitku su , iako ne priznaju , izgubili 15.Juna / Lipnja 1389 godine, po starom a 28.juna / lipnja 1389. po novom kalendaru.

Bitka na Kosovu polju se vodila 15. lipnja[1] 1389. godine između ujedinjenih srpskih, bosanskih i albanskih snaga

Pobijedili su Turci u savezu sa mnogobrojnim srpskim vojskovođama plemenitog roda,

kao što su Miloš Obilić , Vuk Branković , Marko Kraljević …

Za neupućene boj se odigrao na Kosovu, koji sada nije Strbija.

 

2.Turci i Poturice

Vehti i  sušićavi  hadum Njegoš je skovao izraz poturice.

Time je htio da žigoše ljude koji su „pršli“ na stranu Turaka.

U bolesnim glavama njegovih sljedbenika , a pogotovu zločinačkim umovima SPC i guslara,

taj izraz se duboko ukorijenio u mali um ( veliki je upitan) svakog balkanskog nacionaliste i fašiste,

rađajući mnoge vrlo neobjektivne i neprirodne asocijacije.

 

A stvar je jednostavna i sasvim prirodna.

Mulioni razumnih ljudi, prvenstveno bogumli su prihvatili novu religiju , Islam koju su Turci donijeli na Balkan.

Islam svojim vjernicima / muslimanima obećava blagostanje i Božiju milost , i na zemlji i na drugo svijetu.

Istovremeno , nevjernicima obećava suprotno.

 

Pet vijekova  su se stvari dešavale po tom obrascu.

I od Kosova do današnjih dana  su SPC  , maloumnim i zločinačkim umovima nevini muslimani krivi za sva ispaštanja.

Naime oni su „poturice“ , na strani robovlasnika i ugnjetača koji ih je porobio.

 

Pet vjekova ropstva nije mala stvar. Mozak se izvitoperi i vidi neprijetelja tamo gdje ga nema.

 

 

3.-San o velikoj svesrpskoj zemlji.

 

Treba zavesti raju.Zamazati im oči . Mržnju okrenuti na drugu stranju i zagovarati nacionalne snove.

SPC je u svim  vremenima , pa i u vremenima Turaka  živjeka kao bubrag u loju.

Trećina Srba je otvoreno paktirala i srađivala sa Turcima i svim osvajačima.

Jedino su siromašnji , bijedni , goli i lgadni bili obespravljeni i potlaćeni.

Ali ne  zhavljujući Turcima , već zahvaljujući svojoj crkvi i svojim bogatašima,

kojima  uvijek , pa i  u sadašnjim vremenima odgovara da narod živi na ivici

ili ispod granica ljudskog dostojanstva i gladi.

 

SPC i bolesni  umovi se bogate na bijedi vlastitog naroda obećavajući im boljiu život.

Ali taj život može doći ako uništimo „krivce“ za njihovo loše stanje ,

neprijatelje iz redova drugih naroda.

Sveštenstvo i vlast likuju, ogrezli u bogastvu, nemoralu i svim najnižim vrstama opačina,

A narod to ne vidi i slijepo ih slijedi , jer su tako navikli.

Sjaši Kurto da te slijedi Murto.

 

E sada maloumni, nepismeni i zapjenušani Irinej pobornik genocida nad poturicama /čitaj muslimanima,

Albancima i ustašama  skreće pažnju  sa  podmuklih, nikad presahlih SANU  genocidnih  projekata

i bolesnog maloumnika Vućiča i njegove mafije na Crnogorsku državu i narod koji ne žele da ih svojataju

i da budu ono što nisu: guslarski  SANU i SPC  srbi.

 

Ovo je 21. vijek. Snovi su propali. Od “velike srbije” je ostao samo srpski pašaluk,

plus oteta mađarska zemlja Vojvodina. Ali tko da zna.

Kad tad se može potegnuti pitanje suvereniteta potlačene  Vojvodine.

 

U 21. vijeku zagovarati genocidne ratove mogu samo bolesni i poremećeni ljudi.

U 21.vijeku poorobljavati vlastiti narod mogu samo fašisti i nacisti.

U 21. vijeku držati narod gladnim, pljačkati ga i obećvati mu zlatne kašike mogu samo udruženi

mafijaški nacionalistički klanovi.

 

Što bi mahalaši , a bome i Crnogirci  rekli:

-Joj, grdnog li i poganog potomka, još grdnijih i poganijih ljudi.

 

 

Ali u svim vremenima , samo je jedan vrhovnbi sudac i znalac.

Pravedni Bog Milosti i ljubavi.