Aco Šopov – Prikovani pogledom u crnu afriku

 

Ovo je kamenje ocean izbacio na obalu,

izbacio ga ovdje na otok odakle su nekada,

smjerne i lijepe mladiće i djevojke prikovanog i

oproštajnog

pogleda u svoju Crnu Afriku

galijama ispraćali kao živo crno roblje na tuđe

kontinente.

Ocean im je postajao i dom i nemilosrdna sudbina

dok s ejedva u daljini nazirala nepoznata zemlja

koja im je obećavala dane crnij od njihove kože.

Nepoznata zemlja je ostala tuđe i neznana,

a tuga za rodnim krajem kamenila je njihove duše,

koje su se otkidale od tijela.Osušena tijela

ležala su kao prazni riblji kosturi na tuđoj zemlji,

a skamenjene duše osšta i i iglaste kotrljale su se do

oceana.

Nemilosrdni ocean ih je dočekivao kao najbrižniji

roditelj,

grlio ih svojim rukama-valovima i nosio natrag,

natrag prema Goreu odakle su ih nekada

kao smjerne mladiće i djevojke ispračali galijama

i nepoznate i daleke tuđe kontinente.

a sada su kamenja izbačena na obalu,

nepstano prikovanog pogleda u svoju Crnu Afriku,

sada su kuće robova.

U nijemom i prisnom dodirima sa potomcima

razgovaraju i počivaju.

 

Bleki – Možda se vrne

 

Vedra je ljetna noć.

Zrikavci ljubav vode i glasaju se .

Cvijeće šumi .

Maglice su tužne ,vidi se .

Sleđene su i ne žmirkaju .

Mjesec tek malo viri iza jednog oblaka koji ga u stopu prati .

Osjetim miris suza u vazduhu .

Poželim da je to miris kiše .

Sve  to navlači tugu i bojazan .

Odjednom kiša iz vedra neba .

Još mi je samo to trebalo .

 

Lije li lije .

Dok sam uleti0 u hodnik sva sam mokar.

Podsvjesno vodu spolja prosipam po kući .

Dozivam joj stope.

Možda se vrne.

Bleki – Nisam ti to htio učiniti mila

 

 

Nismo to željeli učiniti
mila
ali hvala ti
ljeta našeg proljeća
zaljubismo se na obali Miljacke
kraj Kamenih spavača

Ne sluteći jesen i zimu
djeca se igraju
tragajući za snovima
sjedeći u travi
bezbrižni razigrani
u maglama iluzije

Nisam ti to htio učiniti
mila
oprosti mi
zaljubljivala si se
usnula u mome krilu
voljela si tiho

Nisi mi to htjela učiniti
mila
opraštam ti
zaljubih se u tebe
spavala si blago
i snivala poljubac na usnama

Ne znam zašto smo to učinili
mila
riječi ljubavi smo šaptali
poljubci su lepršali
nismo morali tražiti
Grada čednosti poklon

Nisam ti to smio učiniti
mila
cjelivah tvoje lice
ti se mazno privijala
osjećajući blagost riječi
volim te

Nisi mi to smjela učiniti
mila
govorila si da me voliš
da život sam tvoj
djete tvoje u srcu tvom
da plakaćeš dobrote bol

Nismo si to trebali učiniti
mila
govorili smo ne boj se
strah je vrio
prije početka
slutismo tugu sreće

Sada ti moram nešto učiniti
mila
vraćam tvoje slomljeno srce
najaviti kraj
iako početak je
ljubavi naše radi

Ti ne moraš ništa učiniti
mila
ostavi mi uspomene
u srcu mirise
ruža i ljubičica
darovanih meni

Život je lijep
dan je prekrasan
nebo je osnježeno
zašto
ti i ja mila moja
sutra plačemo.

Elizabeta II ili Britanska tradicija

 

Sasvim obična priča o jednoj kraljici

ili

Basna o Emoc2

ili

jednostavnije , životopis  E II

Kažu neke riječi nastaju spontano,u trenu nekog prosvijetljenja i nadahnuća.Možda.

Realnije je da je čovjeku duboko usađena misao predaka prenešena genima.Sve ostalo je pitanje trenutka ili sticaja okolnosti kada će se  iz malenog potočića,zvanog ljudski um, razliti bujica  koja gane čovječije srce.

U ovoj se Basni ne radi o tome.

Emoc2. Je vrlo  slično onoj Emc2,ali ni nalik.

Neko pomisli na skraćenicu druge emocije.

Hajvan o kome pričamo nema ni prve emocije.

Nećemo vas zavaravati.Emoc2. bi mogla biti  skraćenica od ;E mother of curvoasiers  ili  majka kurvoazijea i drugih.

Po slobodnom Vukovom prevodu to bi značilo:

E ,to je majka k(u)rvi azijskih i drugih.

Znamo zašto je to tako.Kompjuter u kojem su ubačeni analogni podaci Vukovih znamenja i pismenija, riječ kurvoasier tumači kao složenicu dvije riječi: kurva i Azija .

Vi ste već primjetili da je kompjuterski prevodilac previše bukvalistički i zbog toga dolazi do nedoumica.Onda se  ljudi ne mogu snaći i pogrešno se mnogo toga tumači.

Mi uzeli sebi za pravo da tumačimo Vuka.Imamo više prava od ekavaca.Vukovo pismene je na ijekavskom,to znači  na našem ,Bosanskom jeziku.Nigdje u njemu ne možete naći ,fuj SANU i bljak Čosića i druge.Ime im se ne spominjalo.

No danas nećemo o Vukovom nauku iz tri razloga:

-Nije riječ o Vuku već o Emoc2,a ona je ženskog roda.Koliko mi znamo.Nismo se zavirivala da provjeruimo jer nam je kao žensko vrlo neubjedljiva.A  kod nas dame imaju prednost.Za druge ne garantujemo.

-Pametnom je dovoljna  i jedna  jedina rečenica koja definiše Vukov rad.Mi smo je izrekli.

-Vuku nikad nije bilo mjesto među ublehama i licemjerima.

Imbecilima  i luđacima koji misle drugačije nije mjesto među  prostim narodom.On se smještaju u ludare ili Hag,ili ustanove sličnog tipa.

Danas ćemo se igrati ,hitoričara (povjesničara,istoričara)– hroničara i pričati o zgodama,nezgodama bolesnika i praotaca Emočke 2.

Evo i ovo tepanje je nekako, naopako.Ona je engleskinja,pa je nama to sasvim normalno.

Moramo tu naopakost malo konkretnije objasniti da ne bude zabune.

Kad čovjeku zapadne naum pile,kokica,žena koja voli cugnuti, slučajno se preziva  Pipić ili je Arhimedova konstanta ,on joj tepa sa : Pipička.

To ne znači da je ona veličine 3,14 u odnosu na običnu,kao što bi to Rudolfov broj nagovjestio.Ali mere bit da bidne. Isto kao i da vrijedi toliko u odnosu na neke druge.Napriliku ,u odnosu na Emoc2 svako žensko toliko vrijedi.

Vi skontajte tepanje prezimenuša Prpić,Krupnić,Rospić.Nemojte slučajno da vam padne na pamet tepati onoj što potiće od popova ,pa se preziva Popić.Ne vidje svijet nikad pola anamo nje.Jal je cijela ,jal je ima aman pa aman,Pi.

Vi mislite da ćemo vam izvući iz neke tuhafli arhive prezime Golap.Bi mi, ali ga nejma.Ili ga ima a mi ga nismo zakantali u arhivu.Zato se zadovoljite sanjima.

Ima mnogo sličnih analogija u takozvanoj Vukovoj konstanti ili Blekijevom sindromu.

Ako se žena voli voziti na kari ,zovu je Karićka.Ima i prezimena,ali nismo dokučiti porijeklo.

Kad neka žena mete , voli dizati ili se za (sa) njom diže prašina zovu je Prašovićka.Zluradi će to prezime povezati sa glagolom prašiti.Ili sa televizijom.A mere biti i sa jednim i sa drugim.

Ako neku ženu ruže ili ona voli ružiti zovu je Karanovićka ili Karovićka.Rjeđe Karaokićka.To znači oko od topovskih kola.

Ha se žena počne kititi,cijećem i nakitom prozovu je Kitićka.Ne valja ni ako se kiti nakitom.Dodaju joj neko nevaljasto tepanje.Naša finoća ne dozvoljava da ga pomenemo.Vi možete,vas niko ne gleda,osim žeba koje bi se igrale sa  vašim veselim privjeskom.Na satu normalno.Ima muškije koji svuda kite privjesak.Nekji ga prislone i na sat.

Ima jedna pa se preziva Kitarević.Drugi,oni neuki i grublji je zovu Kitara,Kitočka i Kitačka,i joj(š) gore.Kako su samo jadni i besmisleni.

Nama  ona sasvim nježno i krhko izgleda kad nas posjeti u Sarajevu, pa joj otad tepamo:   Kitočkica,Uh mili svijete naš,bidi nam cvjetak baš.Ništa ružno.Samo  je deba malo smotan.Ok skonto da drugi stih glasi:privi nam cvetak vaš.Svako poželi da se pokiti nekim cvjetićem.

Najgore nam padaju ona grozna prezimena koja se ne završavaju na ić,vić,ović i tako to.

Recimo Okuka,Motika,Dodik,Fukara i sl.Gledajte ta tepanja:

-Okukica se rimuje sa  kurvica.Okuka na italijanskom znači krivina ili kurva.

-Motikica zvuči  ko digla se kuka i motika,pa i motikica za nima.Više je seljački i turbo narodski.A oni su blesavi i nisu čuli za Vuka, pa pučanstvo zovu folk.To mu dođe složenica od riječi  fol i prvog slova  neke riječi koja počinje sa k.

-Dodikovka je opravdano  jadikovka.Znate zbog čega?Nemogućnost koncentracije i pogotka u sridu.Neštu u vezi sa genima.Po Vuku je to  iskrivljena precepcija stvarnosti koja vodi u japanske vode jao pao mlohavosti.

-Fukara.Tu ne umijemo ni demunitirati.Zato samo  konstatujemo,je'nom pijačarska fukara uvijek ostaje razroka fukara.

Nama žao strankinja.Njima je teže tepati,sve neka stranjska imena,koja se ne mogu tek tako bukvalizovati na našem vuku.Treba se pomučiti.Uglavnom ne.Joj propustili veliko slovo.Šta se može.Riječ je legla, ko strankinja kad naleti na Muju.Jazuk je vrnuti.Narod kaže vraćati se nazad je veliki peh.Osim kada je u pitanju,džidži-midži ili književno-rečeno  gore dole.

Vidjeli ste sve same ljepotice i slatkice,a muškarci im svakakve nadimke daju.

Mi, Bosanci i Vukovci, to nikad ne činimo.Pustimo drugima da laprdaju i da se riječima  igraju,kolikjo im volja.

Mi djelujemo.Nije nas briga za smisao riječi.Mi više volimo smisao ženske ljepote i mirisnih đardina.

Joj ,kuku nama.Ima da nam se odbije od bubrega.To znači ništa od plaće koju ne dobijamo već po godine.Velite ni kod vas nije sjajno.

Natakarili dovoljan broj riječi koji nam je određen za basnu Sada je moramo  naprečac završiti. Inače u tim dnevnim takarima ,nema onog takara kjojeg normalno pučanstvo voli.

Mi kad god  vidimo žensko ime ili meriše na nju,bacimo malo takarli priče da zainteresujemo čitaoca.

Okosnica  ove basne su trebali da budu par navoda ,šta se takarilo  na dan 29.12. u raznim vaktima i da se oko njih isplete basna.

Ispred je trebalo staviti uvodbnu napomenu:

Elizabeta II poslala božičnu poruka:… da postoji nada i da svijetlost može da pobjedi tamu i u teškim i mračnim vremenima.

Sada bi i Elizabeta II da se igra mirotvoraca.

Neće moći,ove noći uoči svjetskih blagdana.

Ni nekih drugih.

Ako ona zaboravlja istine mi nećemo.

Nije ni ona samo se prai previše mutava.Iako je kraljevna i žensko ipak ćemo raći da je od rođenja mutava,ali nešto manje.Tek neki valer.

Njena zemlja je među predvodnicima tame, a ona bi da se utrpa u svjetlost.

Žena za života voljela jarke crvene boje. Zna  znanje.Priprema se za konačno odredište.U pržunu je sve jarko crveno i pride plameteće crveno.Džaba joj Božić.Natandariće joj onog Dana metlu,da je zajaše kako joj priliči.Pitajte obe iz Linčburga.Oni najbolje znaju.Sve prate i snimaju.

Kako smo  već zglajzali, mi ćemo vam nabaciti okosnice i završiti posao koji nam ne plaćaju.Vi se pravite da ste basnu skontali ili se zabavite i pokušajte da je sastavite po vašem ćeifu.Svi na dobiti ili niškoristi.

-1721.- Francuzi su okupirali ostrvo Mauricijus u Indijskom okeanu. Ostrvo je 1810. potpalo pod britansku vlast, a nezavisnost je steklo 1968.Sto pedeset osam godina ih Britanci nestajali i pljačkali.

Tada nije bilo Haga.

Da li je kraljica E II zaboravila sve  masakara učinjenih narodima širom svijeta.Mogla se kojom  božićnom molbom za oprost obratiti svjetlosti.Ili ubijenim i masakriranim izvinjenje poslati.Makar i licemjerno.Nije se ugledala na ublehu Branta.Da se ugledala mogla bi dobiti Nobelovu nagradu za mir.A i ovako je može dobiti ,kao nagradu za životno nedjelovanje.Deba, kaki je dobacuje,za nedjelo boni,šta se se stisli sa riječima.

Jok,tama to ne radi . Svjetlosti bi ona da se šlepa.

-1809.- Rođen je William Ewart Gladstone, četiri puta premijer Velike Britanije između 1868. i 1894. Poznat po političkim i socijalnim reformama, smatra se jednim od najvećih britanskih državnika. Legalizovao je 1871. radničke sindikate i 1884. izvršio tzv. treću parlamentarnu reformu.

On nije bio toliki licemjer kao potonja mu kraljica E/ II i prozivao svjetlost umjesto prirodnog saveznika : tamu.

1890.Američki vojnici su kod “Ranjenog koljena” u Južnoj Dakoti masakrirali više od 200 Indijanaca iz plemena Sioux, među kojima je bio veliki broj žena i djece.

Naši izvori govore o milionima masakriranih „indijanaca“ samo na Divljem Zapada.O milijardu izmasakriranih “urođernika širom svijeta.Možda i više.Ne mre sve ćovjek izbrojati i zapisati.

Moš'te sebi predstaviti sebi sliku o probližnom broju ubijenih „urođenika“ radi dobrobiti one koja se moli „nada i da svijetlost može da pobjedi“.

Kraljice ,kraljice,koja su to  licemjerja.Toliko ih da smo nemoćni da ih popišemo.

Zar vas devet decenija nije naučilo barem gramu prtistojnisti.

Vaša kruna je uz Vatikan ,pa tek onda  SAD i EU  najviše kriva za „ za tamu u teškim i mračnim vremenima“.

Pitaj bonioćka „urođenike širom svijeta“ šta oni misle o tvojoj kruni.Stotine miliona „vam“ ne mogu odgovoriti.Tvoji su ih skratili za glavu,a par puta više  njih su uskraćeni za nasušni hljeb,  ljudskost , dostojanstvo i Svjetlost.

Nažalost sljedbenici to nastavljaju da čine  u neizmjenjenim okolnostima i razmjerima.Samo to malkice perfidnije rade.Ono ko fol.Zvrijerinje se izbirikalo i postalo još efikasnije.

1940.- Njemačko vazduhoplovstvo izvelo je najteže bombardovanje Londona u Drugom svjetskom ratu, koje je britanskoj prijestonici nanijelo najveća razaranja od “velikog požara” 1666., kada su uništene četiri petine grada.

Niti jedna bomba,granata ili Vau 2 nisu pogodili dvore „prijateljice“ svjetlosti. Tek jedan geler razbio jedan napukli prozor.

Mi se ne pitamo zašto.Mi znamo.Obiteljske veze su uticale da  joj pape Đuro uz Pia XI i SAD bude jedan od pokrovitelja nacizmau Njemačkoj.

Dana 20. studenog 1947. godine kraljevna Emoc2,se udala za grčkog kraljevića Filipa, koji je nešto prije postao britanski građanin i princ, te vojvoda od Edinburgha.

Njihov brak je bio kontroverzan( Ha!Ha!HA.Said the clown.): princ Filip je rođen kao pravoslavac, a njegove sestre bile su udate za naciste.

 Za kraj smo ostavili jedinu istinitu rečenicu.

„Milioni ljudi pale svijeće nade u našem svijetu danas. Božić je pravo vrijeme da im zahvalimo za to kao i za sve ono što unosi svjetlo u naše živote.“

Ona nam poručuje da svijet njen i danas danaske.

Sve što Elizabeta II ima,njena zemlja,Vatikan, SAD,EU i Zapad „kolijevka civilizacije“ ima da zahvali onima koji pale cvijeće.

I onima koji nemaju penija da pale svijeće.

I onima kjoji se ne klanjaju  njenoj tami i vatri.

Ima Emoc 2. da zahvaljuje i pučanstvu za za nauk o šoferiranju.

Bila prva i jedina u porodici koja je prošla cjelokupne vojne obuke.Naročito one o noćnim vožnjama.

Njena baka Viktorija imala noćna jahanja i takar priču sa konjušarom.Poslije su u modu ušli šoferi,u vaktu Emoćke 2.

Naše naravoučenije:

Volite i poštujte žene i djecu i svjetlost neće izostati.

 Inače Emoc2. Znači:

Elizabeta, majka ofucanog cirkusa, druga.

 

Izmišljotine ili stvaranje novi mitova – Civilizacija na Antartiku

 

 

Vidi ti njih!

Šta se neće sjetiti?

Civilizacija na Antartiku.

Aha, kako da ne.

I” nađoše ” uporište u Svetim knjigama i scenama iz naučno fantastičnih filmova.

 

Kažu napredna neka civilizacija , naša im pera ne može odbiti.

Pobiše sve živo što im se primakne.

Ipak ostave dovoljno svjedoka da njihovu slavu stegovno prenose.

“Navodi ” iz Svetih knjiga kao govore o zloj civilizaciji.

Onda  je to civilizacija degena ili ako ćete kretena ( da proste kreteni).

 

Zašto pitate se?

Pa jednostavno žive u najsurovijim predjelima zemlje ,

gdje im se smrzava svako udo, ili svaki rasplodni organ ,

a oni puštaju da “urođenici” lješkare u rajskim blagodatima.

 

Tu nešto nije u redu.

Ili nisu zli ili vole epp i velike minuse.

Znači nisu sa ovog svijeta.

Što ne odu na Europu, dakako Jupiterov mjesec.

Tamo ima hladovine koliko god hoće  I velikih minusa.

I ne moraju nikoga rokati.

 

 

I večeras sniježi

 

 

 

 


Ona sanja

 

U đardinu ljubavi sniježi

 

Snježna noć

 

Nebo

 

 

Ples svjetlosti

 

 

 

I večeras sniježi

oblaci zavejani bjelinom snova

osjećam noćas  ćeš mi doći

zaboljeti srce ljubavlju

 

 

 

Kao i uvijek i večeras sniježi

u đardinu okamenjeni šadrvan

osluškuje cvrkut  ja došla

a prihvata i one dvije još nježnije

 

Osjećaš li i večeras sniježi

uspomene prekriva nevinošću

i nemoj da bi mi plakala

zaledićeš mi dušu od kristala

 

Iako i večeras sniježi

raspleti kose kao latice bijele ruže

malo sunca na blijedo lice  nabakami

nećemo zamjeriti ni nebo ni ja

 

I  ne zaboravi ponijeti kišobran

satkan od velova ljubavi

tko zna možda ga prepoznam

pretpostavljaš i večeras sniježi

 

I pleši Mila , pleši…

a veju pahulje nježne

jer znaš tada vrlo svijetlo je

iako i  večeras ne prestaje da sniježi

 

 

Edgar Allan Po – Najsrećniji dan / Lyrics – Prevod na Bosanski jezik

 

 

 

 

The happiest day — the happiest hour

My sear'd and blighted heart hath known,

The highest hope of pride and power,

I feel hath flown.

 

Of power! said I? yes! such I ween;

But they have vanish'd long, alas!

The visions of my youth have been-

But let them pass.

 

And, pride, what have I now with thee?

Another brow may even inherit

The venom thou hast pour'd on me

Be still, my spirit!

 

The happiest day — the happiest hour

Mine eyes shall see — have ever seen,

The brightest glance of pride and power,

I feel- have been:

 

But were that hope of pride and power

Now offer'd with the pain

Even then I felt — that brightest hour

I would not live again:

 

For on its wing was dark alloy,

And, as it flutter'd — fell

An essence — powerful to destroy

A soul that knew it well.

 

 

Najsrećniji dan

 

Najsrećniji dan – najsrećniji sati,

koje još moje srce svelo pamti

uzvišena nada snage i gordosti

osjećam se krasno ali odleti.

 

O snaga!Rekoh li?da! tako bar mislim;

vaj! sad su sve ta osjećanja daleka!

Ti prividi bjehu u danima milim –

nek prolaze, pustite ih neka.

 

Hej, gordosti, kakva to spaja nas sila?

Nek se odsad tuđa čela guše

pod otrovom koji si na mene slila –

smiri se, seni  moje duše!

 

Najsrećniji dan  – najsrećniji sati

koje predosjećam –  kojih se sjećam,

i najdraži  bljesak gordosti i snage,

prošli su, osjećam.

 

Al’ kad bi ta nada gordosti i snage

vratila se s bolom koji duša ova

spozna još onda – ne bih čase drage

doživio snova!

 

Jer na njeno krilo sve je tmurnije

dok je lepršalo – pade

neka bit dovoljno jaka da ubije

dušu što je dobro znade.

Lovrenović nama :Mit o Bogumilima / Iz arhiva

Nema mita o Bogumilima

 

Nema mita o Bogumilima.

I nema takozvanih Bogumila.

 

Ima samo takzvanih kreatora i kreatura historije.

 

Ima mit o lažovima i prekrajanju Bostanske historije i kulturne baštine.

Dubravko Lovrenović nam je svojom podmuklom hrvaštinom odavno bio sumnjiv.

 

Definitivno, napisom Mit o bogumilima ,autor Dubravko Lovrenović se priključio onima koji pokušavaju  prekrajati Bosansku historiju.

Sa minorcima , do sada ga nismo takvim smatrali,sam je sebe u bacio među njih, ne želimo diskutovati.

Njihovo vehto,nebulozno ,nićim potkrijepljeno bulažnjenje nećemo ni analizirati ni tumačiti.

Neka idu tamo gdje im Bosna sa svojom istorijom,kulturom,tradicijom ne smeta.

 

A Bosnaska historija, Bogumili ,Bosanska crkva , i stečci su duboko ubrazdili u bosansko bilo

i ne mogu ga nedobronamjernici nikako uzdrmati.

 

 

Neka ti zlomislenici idu od stećka do stećka i čitaju šta piše.

Možda nauče nešto o ljudskosti i Bogu Milostivom.

 

Ili neka samo pročitaju zapis Miroslava Krleže o stečcima:

 

Krleža o stečcima:

„Neka oprosti gospođa Europa, samo Bosna ima spomenike. Stećke. Šta je stećak? Oličenje gorštaka Bosanca! Šta radi Bosanac na stećku? Stoji uspravno! Digao glavu, digao ruku! Ali nigdje, nigdje, nikad, niko nije pronašao stećak na kome Bosanac kleči i moli. Na kom je prikazan kao sužanj.“

Mi dodajemo :

Zbog tog Bosanca uspravnog i i ponosnog i te  podignute ruke – sa pet prstiju,

koja kaže:

-Zaustavi se ako u Boga ne vjeruješ i zlo Bosni zemlji Možije milosti nosiš,

moglo bi ti se zlom vrnut.

 

Galerija Bosna zemlja Božije milosti u 15 03

 

 

 

Plavetni Anđeo  Ona kao đardin srca moga

Plavetni anđeo                                                                      Ona kao đardin srca moga

 

Lebdeći otok sreće  Mjesec nad krhkom dolinom

Lebdeći  Otok sreće                                                                            Mjesec nad krhkom dolinom

 

Dolina ljubavi  Svjetleće Nebo

Dolina ljubavi                                                                                     Svjetleće nebo

 

 

Galerija Bosna zemlja Božije milosti u 14 02

 

Tmuran dan Npodnošljiva ljepota plaveti

Tmuran dan                                                                          Nepodnošljiva ljepota plaveti

 

Dan ljubavnika  Duše naše

Dan ljubavnika                                                                                 Duše naše

 

Čežnja i nemiri  Svijet snova

Čežnja i nemiri                                                                    Svijet snova