Edgar Alan Po – Jezero

U mladosti kob je htela kleta
da pohodim sred širokog sveta
jedno mesto meni od svih lepše –
tako ljupka usamljenost beše
tog jezera, sveg u crnom stenju,
i vrh kojeg čempresi se penju.

Ali kada pokrov noći crne,
kao sav svet, i njega ogrne,
i kad vetar mistični zašumi
naricaljku u čempresnoj šumi
tad – oh, tada, budih se s večera
pred užasom samotnog jezera.

Al’ taj užas ne bejaše strava
već nekakva naslada drhtava –
slutnja kakvu ni dragulja sila
ne bi meni nikad izmamila –
niti Ljubav, makar tvoja bila.

Smrt bi ispod otrovanog vala,
na dnu mu se grobnica skrivala
s pokojnikom što tu htede dati
svu utehu svojoj crnoj mašti,
i duh čiji pust i pun čemera
stvori Eden od tamnog jezera.

 

Amra Medunjanin – Što te nema / Song – Lyrics

 

Zaljubljeno srce Zaljubljenost  Čežnja

 

 

Što te nema

 

Što te nema, što te nema

kad na mlado poljsko cvijeće

biser niže ponoć nijema?

Kroz grudi mi želja lijeće.

Što te nema, što te nema

a…što te nema?

 

Kad mi sanak pokoj dade

i duša se miru sprema,

kroz srce se glasak krade

što te nema, što te nema

a…što te nema?

Kroz srce se glasak krade

što te nema, što te nema

a…što te nema?

 

Procvjetala svaka staza

k'o što bješe divnih dana.

Po ružama i sad prska

bistra voda šadrvana

a…šadrvana.

 

Ispod rose zumbul gleda,

iz behara miris vije,

a za mene k'o da cvili

i u bolu suze lije

a…suze lije.

 

I u času bujne sreće

i kad tuga uzdah sprema,

moja ljubav pjesmu kreće

što te nema, što te nema

a…što te nema?

Moja ljubav pjesmu kreće

što te nema, što te nema

a…što te nema?

Da znaeš mori mome ubava

Pjesma za dobro jutro


Plamena oluja Stepenice do raja Tvoja duša

 

Leptir od svjetlosti Maksumče  Djevojčica sa lutkama

Da znaeš mori

mome ubava

tuga za mladošću

najviše bolna je

usnula ljepoto

a Tišinom sniš

 

Ne znaeš mori

mome ubava

kolikom radosću moriš me

a me nježnom riječu miluješ

srce mene

vrnuvaš

 

A znaeš mori

mome ubava

duša moja ranjiva

u čardaku sanjiva

tišinu sni

kreposnu tebe cjeliva

da me dobrotom umivaš

Nena Ivošević – Noći duge noći / Song – Lyrics

 

 

Noći duge noći

ja čekam da li ćeš mi doći

prije sna.

Nema , ja čekam ali tebe nema

a  mesečina ležaj sprema

već za nas.

 

Dok trajem  sve dajerm

za ljubav tu.

Dok trajem  sve dajem

samo za nju.

 

Noć je već davno pala

na obrazu mi suza sjala

prije sna.

Tebi,i nikom,nikom ne dam više

da poljubcima suze briše

suze sa lica mog.

 

Noći, noći duge

ja čekam da li ćeš mi doći

prije sna.

Nema , ja čekam ali tebe nema

a  mesečina ležaj sprema

već za nas.

 

Davorova tetka,gitara i klavir i Indexi

 

 

Pjevač imao jednu tetku,skoro pa mu majka bila.Tetka mu nenadano umrla.Davor plaho ožalošćen . Ima više razloga;dva su najglavnija.Volio je kao što se majka voli i nije sahranjena kako je željela.

Najbliži srodnici su smatrali da je njena poslijednja želja neprimjerna gospođi u godinama.

Za života gospođa je dobro,neki kažu bolje, svirala gitaru i znala je glas čežnje i ljubavi pustiti.Ako joj čeif  i inat proradi ona koju suzu pusti i pićence popije;tek toliko da joj se duša smiri.

Naginjala elegijama i starogradskim,časti nam i vranjanske,ciganske i sevdah u neuka, neznalička srca  unosila.Ne znamo da li je Pjevač od tetke ljubav prema muzici i pjesmi poprimio,ali smatramo da je ona u velikoj mjeri tome kumovala.

Ljubav prema društvu i kafani sigurno nije (valjda)  od nje naslijedio.To mu dođe samo.Neko ti usadi gen i notu za muziku,čuješ koju mahalaštinu,koji  sevdah,ciganluk ili vranjanluk i ti si spreman akšame i sabahe ganjat. Ako se u međuvremenu ili nešto prije toga desi, neka ljepot djevojčica ili lopta ,a morala je,taki grad bio,to je u redu.

Zbog svega toga je onaj neizmjerni sevdah u njemu uvijek živio.

Tetki gitara mnogo radosti dala.Znala je i utjehu pružiti.I pjevača je često znala nagovoriti da zajedno zapjevaju.On neće ako nemas žestice ili barem klipača.Ona svira,on pjeva;divota jedna.Znalo se i zalomiti.Njena životna želja je bila da je sa gitarom sahrane.Ne shvatiše je njeni najmiliji.I ne sahraniše je sa gitarom.

Sahrana bila pa prošla.Mi to kasnije saznali,bili na putu ili moru ili negdje akšamlučili i zaglavinjali. Možda jednostavno nismo bili poželjni na sahrani,jer smo se glasno bunili ne – amanetu.Kako smo po rođenju neosjetljivi,što je odlika koja nas krasi ,saznanje detalja vezanih za pokop samo što nas nije nasmijala.Hrabri smo bili ,čak ni ono jedno jedino Ha nismo zucnuli.

Zamislite,samo na trenutak;hipotetički kontate.

Davorova tetka ljuta što joj neće u grob njenu gitaru turiti.Konvertira ti ona na Islam. Muslimanka postala.Porodica joj ne može ništa.Isto kao za života.Ona svoje pa svoje.Klavir je bolje od gitare svirala i mnogu joj utjehu i radost donio.Zatim zamislite,to je već lakše,da joj je poslijednja želja da je sahrane sa klavirom.To već ništa neobično ne bi bilo.Ne samo da je dobro svirala,nego je i šeret,banditica bila i mnoge obijesti oko klavira činila.Ono na klaviru nismo svjedočili.

Njen klavir veliki,koncertni,dupli za četiri ruke,onim najvećim,grednim,tesarskim klamfama spojen.Samo bi to gater ili cirkular mogli odvojiti.Ono,uistinu se ne bi se moglo svirati.Barem razdvoji bi ga i za dobre kaminske vatre služila.Ima tu ebanovine,dobra topla vatra i sporo gori.

Ako niste upoznati sa muslimanskim mezarskim običajima mi ćemo vas u dvi tri crte uputiti.Amanet meita je obaveza koja se neizostavno mora ispuniti.Znala tetka za tu caku.Ako se ne ispuni,nema oprosta za  tetku,što je grijeh,a još manje za one koji je ispraćaju neuslišenog amaneta ,što je još veći grijeh..

Muslimani svoje drage meite i njihove amanete nose na leđima,od tabuthane do mezara.Svi prisutni na dženazi;bio on musliman,latin,pravoslavac,jevrej,ciganin, manjinac,komunista ,kunta kintem anuit ili oj, nacionalista,moraju na ramenima nostit  tetku i klavir.

Turoban je put od tabuthana do mezara.Zna i par kilometara dalek biti.Zbog klavira bi halal tetka teško zaradila.Kako ćeš ga bona zaraditi kad si nekom po tone iz čista mira (ćeifa?),ni krivom ni dužnom,kilometar dva na leđa natandarila.

Dakle vjerovatni joj ne bi htjeli oprostiti,ni ona njima.Ali moraju,takav običaj.Njih je više pa vidite ko se poslijednji smije.Davor bi bio još tužniji , jer bi mu tetku,šta znamo; recimo ružno spominjali.Eto što su ti drugovi?Malo devera, a oni se rasplaču, k'o recimo ko neka ožalošćena ili anamo ona.

Nas nisu pozvali,razlog već znate,kažu uvijek neke psine pravimo.A nije tako?Mi samo stvari vidimo na svoj malo iščašeni način.To nije nikakvo zlo.Veće je zlo ne staviti gitaru,ili recimo klavir u grob, a pokojniku to bila ne poslijednja ,već životna želja.

Evo,ni za ovu pismen nismo nimalo krivi.Krivi oni Fadil Redžić Fadijo i oni Rank Rihtman Čifo.Ne zna se ko više. Oni nam sve detalje o sahrani ispiričali.Oni ispadoše šereti ,a mi tužibabe ,što li već ,više ni sami ne znamo.Tak'a vremena.Takarli.

Ne smiješ zucnuti.Nema ko prije lijepi aps,pa nam i presjednici u aps išli.Sada ti katil ne gine.Ako ne vjerujete nama vi pogledajte novine i portale.Bosnu siluju,pljačkaju,porobljavaju i ubijaju niko da zucne.Kažu zakoni takvi, ne smiješ zucnuti;a bogami i katili vrebaju.Dok ne vrebaju:Bosnu kupuju. Po*eri,odnosno pohenefi taj zakon.

Nije basna,skoro da jest,i gitara i klavir imaju dušu,pa zato,valjda, smijemo naravoučenije dati.

Nikad ne poželi klavir da ti u grob nose,moglo bi ružnijeh riječi pasti!

Ne može čovjek hajvanu ni o žalosti pričati , a da on ne za'reve!

I nemoj ružno zboriti,uvijek uz ružno alternativu natandari!

Tako vam to Rihtmanu i Redžiću dođe.Pa vi vidite šta će te komu pričati.

 

Antonia Gigovska – Polsko cveke / Song – Lyrics

 

Kako ptica v maj ke sleta..
Kraj vljubenite..
Blaze im..
A nie kade sme?
Kako srce v bozur cveta..
Vo moeto si..
I najmila i prokleta ti..

Ref:
Polsko cveke mlad neka me pokrie.
Dusa nek mi ljubat oblaci..
Koga nejkes ti..
Kamo sreka da mi zgasnat ocive..
Ako vrz tebe se poslani tugi baknezi.. 2x

Lesno i vo cest i boga..
Da se zakolnam..
Kako krvta da ja pregazam..
Zenski solzi nebo gleda..
No ke zapise..
Samo koga maz ke zaplace..

Ref:
Polsko cveke mlad neka me pokrie.
Dusa nek mi ljubat oblaci..
Koga nejkes ti..
Kamo sreka da mi zgasnat ocive..
Ako vrz tebe se poslani tugi baknezi.. 2x

 

Poljsko cvijeće

Stižu ptice, šire krila
i ljube se svi
kao kad si moja bila ti

Nekom drugom božur cvijeta
na mom srcu si
i jedina i prokleta ti

Ref. 2x
Poljsko cvijeće nek’
me mladu pokrije
nek’ mi dušu ljube oblaci
kad me nećes ti
kamo sreće da
te oči ne vide
ne bih znala da su poljupci
tuđi po tebi

Lako mi je zakleti se
u krv i u čast
al’ pokleknem kad se sjetim nas

Suza žene često krene
al’ nebo zapiše
samo kad muškarac zaplače

 

 

 

Licemjerni i bogojulni iftari – u organizaciji sitih i ogrezlih u kriminalu / Iz arhiva

Svakog ramazana iste slike, ista pogan,   isto bogohuljenje …

 

 

Na svim mrežama slike iftara.

Bogate trpeze-Hiljade zvanica.

U prvim redovima bošnjačka “elita”.

Opljačkanim novcem , se narodu mažu oči u ovoj predizbornoj godini.

I gledamo –  ko su domaćini i gosti tih fotošopirnaih  iftara.

Sva sami član vladajućih stranaka, zadrigle i tovljene ilmije ,

i simpatizeri “velikog vođe” i malih vođica.

Vrlo degutantne i poražavajuće slike.

Utovljene spodobe u odijelima i kravatama ispred sahana krcatih delikatesima.

Narod grca u jadu i bijedi, bogati se i dalje  tove na njihov račun.

 

Predizborni jad i bijeda.

Nigdje gladnih za trpezama korimpiranih vlastodržaca.

Oni imaju svoje zajedniče iftare oko kontejnera.

I čekaju da se iftari sitih pljačkaša završe da bi skupljali mrvice ispod stolova.

 

A ne znaju neuki i silnih ,  slike tih glamuroznih i hiljadarskia iftara je  čisto bogohuljenje i licemjerje.

 

Bog Milosti i Ljubavi je rekao:

“Ne hvali se svojom vjerom i mnoštvom da ne bi bio pokuđen i kažnjen.”

“Ako činiš dobro bolje ti je da ga činiš tajno.”

“Ako se moliš Bogu Jedinom,moli se, tiho i ponizno , u osami svoje izbe,daleko od licemjera i silnika.”

 

Iftari su se pretvorili u legla korumpiranih plačkaša koji pokazuju svoju osionost, nevjerstvo i pagansku

ustrajnost u protivljenju osnovnih Božijih uputa.

 

I vrlo bitno.

Bosna je uvijek bila zemlja svih njenih naroda,ne samo Muslimana.

U njoj se uvijek gladalo na osjećanja onih drugih.

Svijetu se šalje  vrlo ružna slika o nekoj  zatucanoj fundamentalističkoj Bosni i Hercegovini.

I ovi ružni i zli , za elitnim – džetseterskim iftarskim stolovima nisu ni vjernici ni muslimani.

Većina njih.To su izrodi koji rade protiv pravih vjernika i muslimana .

Družbenici i saučesnici onih koji žele zlo Bosni i Hercegovini.

 

A to je i cilj “bošnjačkih” vlastodržaca na ćelu sa  Bakirom Izetijem , separatistom.

Sve što se radi , radi se na principima babine mu Islamske deklaracije.

Stvoriti islamsku državicu, neki  Izetijev tamni vilajet, makar ko fildžan bila.

 

Jad i bijeda neumlja.

Skorojevići i kabadahilje a sigurni putnici za pržun,

veselo poziraju stranačkim medijima popularizuju novi Erdoganov  – poltronistički brend na

prostorima BiH.

 

Bolero – Jelena / Song – Lyrics

 

Mlađak   Nebo i nada  Putanje

 

Nismo svi iz ljubavi,

stigli na ovaj svijet,

proplakan u casu kad

nema niko da te zavoli

 

Jos postoje istine koje vole boljeti,

zbog mene nikad, nikad nisi plakala

 

Nikada se nismo sreli,

vremena nismo imali,

da mi oci obrises,

da mi ruke milujes

 

Jer ja sam tugu kvasio,

tudjim suzama,

ko nekad moja draga

svojim ocima

 

Ref.

Jelena, Jelena,

eh, da su andjeli,

nosili krila rodama

Jelena, Jelena,

da su bar Bogovi,

imali malo vremena

Jelena, pomisli,

da su bar ljudi svi,

rodjeni pod srecnim zvjezdama

 

Jelena, Jelena

 

A godine prolaze niz nase obraze,

vjetrove proljetne starost umiruje

da l’ za tebe postoji,

neko sasvim drag i lijep,

cije ruke tebi radost donose

 

Jer danas vise nemam snage,

da te zavolim,

danas samo moram, moram,

jos jednom da te potrazim

Jer ja sam tugu kvasio,

tudjim suzama,

zbog mene nikad, nikad, nisi plakala

 

Ref.

 

Mozda ne bi..

Jelena, Jelena.

Čedno dijete mojih mahala

 

Ona sanja

 

Savršena ljubav

 

Moje tuge

 

 

U očima tavnim svjetlucaju biseri

čedno  dijete  mojih mahala

u bašti leprša i sjedi sama

nerazum se ledeno boji

onoga što ne mnije

uzvišenu ljepotu

vrckavog uma

nevinost

 

 

hrabro kroči dalje

djevojčica mojih mahala

njeno nježno srce ne samuje

zna djetinjom dušom Božiji hakk

u grijehu mome mili anđeo djela nema