Prever – Jednog lepog jutra

 

 

Nikog se nije bojao,

ničeg se nije plašio,

ali jednog jutra,

jednog lepog jutra

učini mu se da je video nešto,

al’ reče sebi: “Verovatno ništa.”

 

I imao je pravo

tako kako je on shvatio stvari

to i nije bilo ništa,

ali tog jutra,

tog istog jutra

učini mu se da je nekog čuo,

otvori vrata

i zatvori ih rekavši: “Niko.”

 

I imao je pravo

tako kako je on shvatao stvari

nije ni bilo nikog

ali ga odjednom uhvati strah

i razumede da je sam

ali ipak nije baš sasvim sam,

i tek tada vide:

Niko i Ništa stoje ispred njega.

 

Bleki – Nisam ti pričao

 

 

Ne znaš

nisam ti pričao

bio sam ti ranjen mila moja

nosili me na rukama drugari

mahalaši

dođosmo do vilinog proplanka

rekoh im spustite me ovdje

vi krenite dalje vas život čeka

moja se ljube uželjela

mojih cjelova

eno nježne ruke mi pružaju

 

vidim prolaz u cvijetnu zemlju

u kojoj ćemo se svi voljeti

čuje se lavež zvijeri

za mnom na ljudskost jure

stanem ispred otvora

pustim svu krv iz rana

moje crvene hridine rastu i straše

horde zla

duše svoje

čkiju i bježe

 

žao mi mila

moram zastati ovdje

umorio sam se od traženja

nenalaženja tebe najvoljenije

znaj boli to

više od rana krvavih

ali šta je tu je

moramo još samo malo čekati

šta znaju djeca šta su hiljade godina

očas posla

 

stari hrast

još uvijek raste

tamo gdje smo se ljubili

poneki mu izblijedjeli platan sudrug

oni isti što su naše zagrljaje krili

pored njih suzne Modre rijeke teku

boli i slanost ljudskg tijela nose

 

Sjene male podno planina

Grada čednosti i Srebrene varoši

zauvjek sjećanja najmilijih žive

budi hrabra kao nevinosti te

nek te ne moli smrt moja

za tugu i boli

jer

Bosna je moja

snena i prelijepa poput tebe malena

i ktomu Zemlja Božije milosti

u kojoj snovi neprestano lebde

i ljubav

joj kakva je pusta.

 

I znaš

valjda si skontala

nisam ti sutradan došao.

Ta smiješna kreatura od čovjeka Donald Trump

Kreatura od čovjeka Donald Trump ,koja plaća prostituke i zataškava plaćenu „ Ljubav „, izjavljuje.

 

“Veliki iranski narod godinama je ugnjetavan. Oni su gladni hrane i slobode.

Skupa s ljudskim pravima, otima se blago Irana. Vrijeme je za promjene!”,

 

 

Vjerovatno je djelomično u pravu.

Ali Iran je nazavisna država , u kojoj je rasizam zabranjen i strogo kažnjiv zakonom.

 

Ipak moramo mu otvoriti oči i dati pogled  jednog bivšeg nesvrtstanog   jugoslovena,

sada Bosanca   koji bi živio u strahu od fašističke nemani , da nema vjeru u Boga Milostivog.

Iz tog pogleda    proizilazi hiljade ispisanih i nespisanih pitanja, i logičkih premisa.

 

Američki crni robovi i drugi obojeni američki državljana i dalje  žive u getima.

Tako je lakše formirati arijevske konc logore za one koji mogu biti porijetnja demokratiji.

Inače na papiru su dobili ravnopravnost.

 

Domicilni američki starosjedilici su dobili status amerikanaca 1924.,

ali još uvijek žive u rezervatima. Oni su  prijatnja  američkoj demokratiji

 

Američka policija saspe četrdesetak metaka u tijelo čovjeka koji spava u automobilu.

Jedino opravdanje policije , čovjek je crn i počešao se u snu. Prijetnja demokratiji.

 

Veliki američki narodi su vijekovima geniocidno sustavno ugnjetavani, pa nikom ništa.

Svijet je vijekovima genocidno  ugnjetavan zapadnom demokratijom, pa , opet nikom ništa.

 

Otvori oči cionistički plaćeniče i razmisli kad zboriš, mogao bi nebo uvrijediti.

 

 

Preživčari

U Blekijevom pojmovniku stigosmo do izraza : preživčari.

Neobična i nepoznat riječ.Nikad čuli.

Vjerujemo ni vi.

Odlučili smo da vam napravimo ispis te stranice:

Preživčari – kovanica dvije riječi: preživati i čari ( neumitni Deba uključuje i rigoleto:šta ćemo,kooautor se more poslušati )

Znači oni koji uživaju u čarima hajvanjskog preživanja i insanskog rigoleta;osobe koje jedu i piju,preživaju,nekad se obaljeste,ali najčešće povraćaju hranu i pri tome uživaju.

Mnogo komplikovano. Naš narod bi to skratio i rekao izjelice (poguzija). Ima smisla u jednom dijelu, u drugom i nema. Naš izjelica može pojesti bruku jednu, ali rijetko , skoro nikad, ne povraća.

Da bi se izbjegle nejasnoće i eventualni nesporazumi,kao svi kojima je istina primarna,navodimo neka obrazloženja.

Stari rimljani su najveći preživćari u povijesti. Njihove krkanluke,gozbe i orgije zapisali su njihovi čuveni oratori. Nije čas oratorstva pa ih ne moramo nabrajati.

Ni drugi barbari nisu zaostajali za njima.Avari, Huni, Goti, ,Briti, Germani, i Gali su ih u Debinom kontekstu debelo nadmašili.

Rimljani su to radili sa stilom i dozom elegancije.Normalno oni bogati.Gdje ste vidjeli da siromah u bilo kom vaktu pravi alave gozbe.Dakle kod rimljana je preživčarski pir uključivao:izobilje raznovrsne hrane, pića i slastica.

Čari sofre su tamanili uz muziku,ples i seks,do bjesomučnosti. Malo bi preživali; neki bi se obaljestili, malo preživali. Potom obavezno prst u usta i rigoleto. Pa opet isponove. Dok neko ne rikne ili neko cezara ne ubije.

Tada se fešta prekidala; cezar bi se na brzaka pod ledinu metno ,pa ope’ isponove. Dok se svi ne urokaju ili obeznane;ovako ili onako.

Avari i drugi varvari su se prežderavali samo mesom i alkoholom.Na to ih tjerala milenijska glad,pustare i močvare. Nije im uošpte bilo bitno koje je meso,samo nek je sa ražnja.

Mesa nije smjelo nedostajati.Ako nema hajvanskog dobro je i insansko.Nisu se libili okrenuti insanski ražanj.Jok,nikako. Samo su Bizantinci bili iznimka koja potvrđuje pravilo.Oni su prvo žive insane čerečili ili na kolac na bijali,pa onda radili šta im volja.

Kad se ko preždere,povrati,otkunja,pa ponovo.I tako sve dok im krv ne provri pa se među sobom pokolju. Najčešće su pravili pauze da kolju one nenormalne;one koji nisu ni preživčari ni kanibali.

Ne znamo, možda su zato rimljani stalno kukali: Kanibal Ante portas.

Kurtizane su taj stil čarobnih preživarsko rigoletskih čari pretvorile u nešto mnogo suptilnije i isplativije i bez mrtvih,barem ne masovnih smrti.

Kleopatra je to dovela do savršenstva. Dionizije i bahinalije joj nisu mogle pera odbiti. Tada se to prozvalo Kleopatrizam. U prevodu kleo domovinu.Ima li to nekog smisla ne znamo.Neki drugi put ćemo navratiti kod Blekija.

Tada se ljubomorni Dionis organizovao usud. Učinio je da Kleopatri sve dosadi i na gozbu pozove kobru.Naivna bila vjerovala Dioniziju , zmiji otrovnici.

Od tog vakta kleopatrizam i preživčarenje su polako padali u zaborav.

Termine je oživio konvertit i žbir Savle oliti Pavle proturivši hin bogatim rimljanima i zapadnim europljanima i njihovim jatacima. Ovi su se tih uzansi strogo pridržavali,proširivši ih do neslućenih mogućnost.

Šta je riječnik ovim pasusom htio rjeti nije nam jasno,tu se objašnjenje završava ,kao i naše pisanje o njemu.

Bleki – Plakaću za oboje

 

 

 

U noćima dugim

Danima teškim

Mislima tražim

Dane kratim

Vrlo često

Jedno mjesto

vrijeme jedno

malo dijete

sanja

vrijedno.

 

Prelijepo vrijeme

Mirisavo dijete

Prelijepo mjesto

Ljubav kao stanje duše.

Zaboravljeno od ljudi

 

Okupano

morima

Obasjano

zvjezdama

Tiho

sunčano

Velikodušno

sjajno

blago i blago

Pitomo

drago

Nježno

čisto

Milo

bistro

ljubavlju

ozračeno

davanjem

nesebično

dobrotom

umilno

od cvijeća

mirisno.

 

Sneno

od nevinosti

blaženo

od radosti

pomalo umorno

od čekanja mene

što poput sjene

nalik Princu Malom

hodim duhova tragom.

 

Tih godina ruke pružao

Drugim nježnijim se nadao

Te godine sretoh tebe.

Skoro napriliku mene

U prvi tren tada nisam znao

Ljubav svoju tebi sam dao

Jer plakat ću za oboje

 

Prigrlih dušom

Tvoje iskreno srce

Utopih se u tvom zagrljaju

Svježem od mora

Leprašavom ko zvijezde

Tihom

Blagom

Nježnom

Pitomom

Jer plakat ću za oboje.

 

Velikodušan u sebičnosti

Izgubih se u izvoru

Ljubavi

U  tvom pogledu

Bistrom

Umilnom

Snenom

Radosnom.

Jer plakat ću za oboje

 

Dobrotom sapleten

Milošću sakriven

Ko nježno janje

Ko malo kuče

Izgubih se

U tvojoj duši

iskrenoj

snenoj

blaženoj

od nevinosti

cvijetnoj

od radosti.

Više ne tražim ništa

Ja ću plakat za oboje.

 

Svaka misao na tebe

Vraća me u vremena

Ona neka tamo davna

Divne Puteve

Cvijeća djece.

Jer plakat ću za oboje.

 

Tatjana Lukić – Prstenjak

 

 

… Apolonov prst prizilazi

iz Brda umjetnosti ili Sunčanog brda.”

 

**

ovo ti je sunčev prst

prstenjak

 

on nije za ures

imaš ga za čudo

 

prije divljeg pohoda na dlan

tu se gnijezdi

odbjegla

linija života

 

njome dereš mrežu

gusto tkanje sudbe

božijim noktima usječene mliječne staze

i prečice

 

njime mrsiš hod zloduha

i remetiš tajni plan

 

on ne šara laže

 

iz njega se pile novi puti glave

izvlači se pijavica – nova crta srca

i ružičnjak procvjetava – nov venerin brijeg

 

svi predjeli dlana

-križ položen modar otok

pritajene četvorine

po mjeti su tvoga bila

 

ta sunašca što izlaze iz ovog prsta

tvoj su rodoslov

 

-svojim dahom izrezbaren

rodni list

i umrlicu

 

 

Frančesko Petrarka – Sedamnaest već leta nebo rudi

 

 

Sedamnaest leta već nebo rudi
što nikad zgašen od početka gorim,
al’ kad se mišlju o svom stanju morim,
osjećam usred plama mrazne studi.

Izreka, da se dlaka prije ćudi
menja, je prava; i s čuvstvima sporim
nagnuća Ijudska ne popuste; gorim
čini ih teške koprene hlad hudi.

O jao, kad će onaj dan da svane,
da motreć kako bježe moja ljela
iz dugih muka i ognja se selim?

Hoću li ikad vidjet one dane
kad će se slatki izraz lica sveta
očima svidet baš koliko želim?